Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-157/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper iz Zagreba, Andrije Hebranga 9, protiv tuženika EKOSEN d.o.o., Zagreb, Derenčinova 1, OIB: 53104054682, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 40/II, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1550/2023-49 od 4. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1550/2023-49 od 4. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. II. izreke.

II. Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1550/2023-49 od 4. lipnja 2024. u odbijajućem dijelu odluke o trošku pod toč. II. izreke preinačava preko iznosa od 2.949,08 EUR-a tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 4.687,50 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 4. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana. dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime troška žalbenog postupka iznos od 562,50 EUR-a u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku EKOSEN d.o.o. iz Zagreba, Derenčinova 1, OIB: 53104054682 da tužitelju HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.165,58 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27.03.2018. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznos od 2.949,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zateznim kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kao neosnovan.“

2. Ovu presudu u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači odluka o trošku, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.1. Presudu sadržajno pod I. i II. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška postupka, te troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi žalbenim navodima u cijelosti.

4. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

5. Pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), pa tako niti ona na koju tuženik ukazuje u žalbi (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

6. Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime neiskorištenog godišnjeg odmora u 2017. i 2018.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da su stranke 15. svibnja 2017. zaključile Menadžerski ugovor o radu koji ima sve elemente ugovora o radu,

-da je radni odnos tužitelja kod tuženika trajao od 15. svibnja 2017. do 13. svibnja 2018.,

- da je odredbom čl. 6. Menadžerskog ugovora ugovoreno da tužitelj ima pravo na 30 radnih dana godišnjeg odmora,

- da je za 2017. tužitelj stekao pravo na cijeli godišnji odmor jer je kod tuženika radio neprekidno duže od 6 mjeseci,

- da je za 2018. tužitelj stekao pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora od 1/12 za svaki odrađeni mjesec, odnosno 10 dana godišnjeg odmora,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tkalec d.o.o. naknada za godišnji odmor za 2017. i 2018. iznosi ukupno 4.165,58 eura/31.385,60 kuna bruto, kao i da nije dostavljena dokumentacija od strane tuženika iz koje bi bilo vidljivo da je tužitelj doista koristio godišnji odmor,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da nije dobivao isplatne liste te da nije nikada dobio odluku o korištenju godišnjeg odmora, da isti nije koristio, kao niti dopust,

9. Temeljem navedenih utvrđenih odlučnih činjenica stav je prvostupanjskog suda da tuženik u tijeku postupka nije dostavio odluke o korištenju godišnjeg odmora, niti da je na drugi način dokazao da je tužitelju omogućio korištenje istog, te je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, te iskaz tužitelja, obvezao tuženika na isplatu naknade na ime neiskorištenog godišnjeg odmora u iznosu od 4.165,58 eura/31.385,60 kuna bruto s pripadajućim zateznim kamatama, pri čemu nije prihvatio prigovor tuženika da tužitelj nije u tužbi tražio naknadu za 2017. jer da je tužitelj tražio ukupno neisplaćenu naknadu za godišnji odmor za vrijeme trajanja ugovora o radu.

9.1. U odnosu na stav prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da bez svoje krivnje nije mogao dostaviti isplatne liste za siječanj i veljaču 2018., a prije zaključenja prethodnog postupka, kao i prije provođenja financijskog vještačenja, slijedom čega da ih nije uzeo u obzir, te odbio prijedlog tuženika za provođenje dopunskog vještačenja, ovaj sud je stava da se radi o pretjeranom formalizmu, no da, čak i kada se uzme u obzir dostavljena dokumentacija, ista nije od odlučnog značaja, jer iz stanja spisa proizlazi da i nadalje nisu dostavljeni podaci, odnosno nisu priloženi dokazi o tome je li tužitelj doista koristio godišnji odmor 2017. i 2018.

10. Ovaj sud je stava da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

10.1. Sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i istinito su utvrđene, tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

11. Odredbom čl. 77. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014 i 127/2017-dalje u tekstu: ZR) propisano je da radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, da se kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može utvrditi trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog stavkom 1. ovoga članka, a radnik koji se prvi put zaposli stječe pravo na godišnji odmor određen na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod toga poslodavca.

11.1. Odredbom čl. 82. ZR-a propisano je da je u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, te da se naknada određuje razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora.

12. Pravilno je sud prvog stupnja, a upravo primjenom odredbi čl. 77. i 82. ZR-a, dosudio tužitelju iznos od 4.165,58 eura/31.385,60 kuna bruto prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, te iskaz tužitelja. Naime, odredbom čl. 135. st. 1. ZR-a propisano je da je, u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. U konkretnom slučaju, a po stavu ovog suda, tužitelj je dokazao da je bio zaposlen kod tuženika od 15. svibnja 2017. do 13. svibnja 2018., te da je ostvario pravo na godišnji odmor od 30 radnih dana za 2017. i 10 dana za 2018., dok tuženik, temeljem čl. 219. ZPP-a, a što proizlazi iz stanja spisa, nije dostavio odluke o korištenju godišnjeg odmora, niti je, po stavu ovog suda, na drugi način dokazao da je tužitelju omogućio korištenje istog i da je tužitelj isti koristio.

12.1. Tuženiku valja ukazati i da je iz same tužbe vidljivo da se potražuje naknada za neiskorišteni godišnji odmor za cijelo vrijeme trajanja ugovora o radu, odnosno i za 2017. i 2018.

13. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe od 18. ožujka 2020. povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva i poslije zaključenja prethodnog postupka, jer je do preinake tužbe došlo nakon što je vještak financijske struke dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje, kao i očitovanje na prigovore stranaka, dakle tužitelj, a koji nema stručna financijska znanja, tužbu nije mogao preinačiti bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka.

14. Na dosuđeni iznos naknade na ime neiskorištenog godišnjeg odmora sud prvog stupnja je pravilno dosudio i zatezne kamate, i to pravilnom primjenom čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, u daljem tekstu :ZOO), od dana podnošenja tužbe 27.ožujka 2018. pa do isplate.

15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a), a kako je odlučeno pod toč. I. izreke.

16. Međutim, tužitelj osnovano pobija odluku o trošku postupka u odbijajućem dijelu, dok je žalba tuženika protiv dosuđujućeg dijela odluke o trošku postupka neosnovana.

17. Odredbom Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-u daljnjem tekstu: Tarifa) propisano je da odvjetnik primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, te kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga pravilno tužitelj upire u žalbi da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti navedenu Tarifu i vrijednost boda od 2,00 EUR-a.

18. Prema stanju spisa, vrijednost predmeta spora je do 11. travnja 2024. iznosila 16.886,73 EUR-a, a potom, do zaključenja glavne rasprave, 4.165,58 EUR-a, slijedom čega za pojedinu radnju tužitelju pripada 250 bodova do 11. travnja 2024., a potom 100 bodova, uz vrijednost boda od 2,00 EUR-a.

19. Pravilnom primjenom vrijednosti predmeta spora i Tarife, tužitelju temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a, kao opravdan pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR-a temeljem Tbr. 7. toč. 1 Tarife, trošak sastava podnesaka od 12. lipnja 2018. i 21. svibnja 2020. u iznosu od 500,00 EUR-a za svaki temeljem Tbr. 8. toč. 1 Tarife, trošak sastava podneska od 8. ožujka 2022. u iznosu od 50,00 EUR-a temeljem Tbr. 8. toč. 4. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanim 11. rujna 2018., 15. siječnja 2019., 18. veljače 2020., 10. ožujka 2021., 9. rujna 2021. i 18. siječnja 2022. u iznosu od 500,00 EUR-a za svako temeljem Tbr. 9. toč. 1 Tarife, trošak pristupa na ročište za objavu presude 28. veljače 2022. i 4. lipnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR-a za svako temeljem Tbr. 9. toč. 3 Tarife, trošak sastava odgovora na žalbu od 6. svibnja 2022. i 27. srpnja 2022. u iznosu od 500,00 EUR-a za svaki temeljem Tbr. 10. toč. 6. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 11. travnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a temeljem Tbr. 9. toč. 1 Tarife, trošak pristupa na ročište za objavu presude 4. lipnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR-a temeljem Tbr. 9. toč. 3 Tarife, a što s pripadajućim PDV-om i troškom plaćenog predujma za vještačenje od 199,08 EUR-a predstavlja ukupan trošak u iznosu od 7.636,58 EUR-a.

19.1. Kako je sud prvog stupnja dosudio tužitelju na ime troška postupka iznos od 2.949,08 EUR-a, valjalo je dosuditi tužitelju i daljnji trošak u iznosu od 4.687,50 EUR- a.

20. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. II., te odlučiti kao pod toč. I) izreke temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

20.1. Također, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II., te odlučiti kao pod toč. II.izreke (čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

21. Tužitelju je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR-a, kao i pripadajući PDV u iznosu od 62,50 EUR-a primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife., te trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 EUR-a, kao i pripadajući PDV u iznosu od 50,00 EUR-a primjenom Tbr. 10. toč. 6. Tarife, a što predstavlja ukupan trošak žalbenog postupka od 562,50 EUR-a, slijedom čega je odlučeno kao pod III. izreke, a temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod IV. izreke presude.

23. U nepobijanom dijelu (toč. III. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša