Poslovni broj: Usž-1618/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ŠI iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ilija Franjić, odvjetnik u Zagrebu, Jankomir 25, protiv tuženika Elektrostrojarske obrtničke škole, Zagreb, Selska 83, radi vjerodostojnosti svjedodžbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2284/18-26 od 31. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2284/18-26 od 31. ožujka 2021.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 332,00 eura (slovima: tristotridesetdva eura) u roku od 60 dana od dostave ove odluke.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika, klasa: 602-03/18-33/41, urbroj: 251-301-01-18-1 od 18. srpnja 2018. (točka I. izreke) te se poništava rješenje Elektrostrojarske obrtničke škole, klasa: 602-03/18- 33/33, urbroj: 251-301-01-18-1 od 21. svibnja 2018. (točka II. izreke). U točki III. izreke te presude se nalaže tuženiku da u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 10.000,00 kn (deset tisuća kuna), dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS). Tuženik u žalbi navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da pobijana presuda nije zakonita, osobito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u žalbi ukazuje i na određene propuste procesne naravi, zaključujući da je sud počinio i bitne povrede pravila sudskog postupka. Tuženik u žalbi navodi da je sud nezakonito uskratio zastupanje Ireni Tušak Miletić, iako je u vezi njezinog statusa tuženik dao očitovanje i dostavio relevantnu dokumentaciju, uključujući i odluku o imenovanju od 13. siječnja 2020. Dodaje da sud nije odlučio u skladu s tužbenim zahtjevom iz tužbe, pri čemu se poziva na upravnosudsku praksu. Smatra i da tužitelj u tužbi nije definirao zahtjev, već se može pretpostaviti da je tražio da sud na temelju članka 58. ZUS-a poništi osporena rješenja i sam riješi o predmetnoj upravnoj stvari. Tuženik iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da sud nije odlučio u granicama tužbenog zahtjeva, tj. nije odlučio o svim zahtjevima. Dodaje i razloge zbog kojih smatra da je sud postupio protivno članku 60. ZUS-a, a uslijed niza propusta da je tijekom upravnog spora došlo do povrede prava na pošteno suđenje u više aspekata.

Zaključno, tuženik navodi da u konkretnom slučaju postoji opravdana sumnja u vjerodostojnost matičnih knjiga i izdane svjedodžbe tužitelju, zbog čega je upravo i proveden postupak utvrđivanja njezine vjerodostojnosti. Tuženik u žalbi dodaje i druge razloge zbog kojih smatra da ishod radnih sporova nije odlučan za ishod predmetnog postupka, a time niti nalaz i mišljenje sudskog vještaka grafološke struke prema kojem tužiteljeva svjedodžba o završnom ispitu nije krivotvorena, jer to ne utječe na njezinu vjerodostojnost.

Tuženik predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati sudu na ponovni postupak.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu prije svega ističe da je tuženik žalbu podnio nakon proteka zakonom propisanog roka, zbog čega predlaže da se žalba odbaci kao nepravodobna. S tim u vezi dodaje da je prema podacima spisa tuženik pobijanu presudu primio dana 21. travnja 2021., a žalbu je podnio prvostupanjskom sudu poštom preporučeno dana 7. svibnja 2021. Podredno tužitelj u odgovoru na žalbu iznosi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda zakonita, a žalbeni navodi neosnovani. Dodaje i da je na ročištu održanom 24. ožujka 2021. tuženika zastupao ravnatelj II, koji je, prema Statutu tuženika, jedina osoba ovlaštena za zastupanje, a nakon što je prethodno tome TI pravilno uskraćeno zastupanje tuženika, jer je utvrđeno da ju je tuženik opunomoćio za zastupanje kao odvjetnicu u Odvjetničkom društvu Tušak i partneri, a da nije zaposlenik tuženika. Predlaže da Sud žalbu odbaci kao nepravodobnu, podredno odbije. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 2.500,00 kuna.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama žalbenih razloga, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni razlozi kojima tuženik pobija presudu nisu osnovani.

6. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz-15/2022-9 od 7. veljače 2022., usvojen je zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: GŽ- DO-2/2022-4 od 11. travnja 2022. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćnog rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-2477/21- 2 od 3. studenog 2021. i predmet je vraćen ovom Sudu na ponovno rješavanje. Navedenim rješenjem ovog Suda od 3. studenog 2021. odbačena je žalba tuženika kao nepravodobna pozivom na odredbu članka 72. ZUS-a.

7. Uvažavajući razloge navedene u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz-15/2022-9 od 7. veljače 2024., zbog kojih je ukinuto ranije rješenje ovog Suda od 3. studenog 2021., kojim je žalba tuženika odbačena kao nepravodobna, Sud je u nastavku postupka ocijenio osnovanost žalbe.

8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je rješenjem tuženika od 18. srpnja 2018. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 21. svibnja 2018., a kojim se utvrđuje nevjerodostojnom tužiteljeva svjedodžba o završnom ispitu (matični broj: DP 86, Matična knjiga od rednog broja 1 do 100, knjiga br. 1., godina 1988./89., Centar za usmjereno obrazovanje "8. svibnja 1945.", u Zagrebu). Postupak za utvrđivanje vjerodostojnosti svjedodžbe je pokrenut po zahtjevu tužitelja koji je podnio 25. travnja 2018.

9. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je Elektrostrojarska obrtnička škola pravni sljednik Centra za usmjereno obrazovanje "8. svibnja 1945." (prestao djelovati pod tim nazivom 31. kolovoza 1991.), koji djeluje pod tim nazivom od 1. rujna 1991., a tužitelj je upisan u Elektrostrojarsku obrtničku školu 1. rujna 2021., odnosno 13 godina kasnije. Dakle, podaci iz navedene svjedodžbe o završnom ispitu upisani su u matičnoj knjizi, u kojoj se polaznici upisuju redoslijedom po godini upisa. Sljedno tome tuženik zaključuje da nije moguće da bi tužitelj kao polaznik škole bio upisan u matičnu knjigu 1988./89. Dodaje se da u predmetnoj školi, osim navedenih podataka, ne postoji bilo kakva druga pedagoška dokumentacija (zapisnici završnih ispita) na temelju kojih bi se mogli provjeriti podaci upisani u matičnu knjigu i svjedodžbu. Naime, iz izvješća prosvjetne inspekcije, koje prileži spisu predmeta, proizlazi da se ne može sa sigurnošću utvrditi valjanost upisanih podataka u matične knjige.

10. Prvostupanjski sud je na temelju svih podataka spisa predmeta, ocijenio da je konkretan upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja, da provjeru vjerodostojnosti javne isprave može provesti obrazovna institucija koja je javnu ispravu izdala, odnosno Elektrostrojarska obrtnička škola (dalje: Škola), a da su izostali razlozi na temelju kojih je svjedodžba tužitelja utvrđena nevjerodostojnom.

11. Dakle, svjedodžba koju je Škola izdala tužitelju je javna isprava, na temelju koje se ostvaruju određena prava, te je važeća sve dok se ne poništi iz zakonom propisanih razloga. S time u vezi se prvostupanjski sud poziva na stajališta koja je Vrhovni sud iznio u sudskoj praksi, a prema kojima polaznici škole nisu odgovorni za eventualne propuste u vođenju i evidenciji matičnih knjiga, niti imaju saznanja o načinu na koji se vodi evidencija njihovog školovanja.

12. Slijedom iznesenog, prvostupanjski sud je ocijenio da tijekom provedenog postupka nije nedvojbeno utvrđeno da je svjedodžba navedene srednje škole nevjerodostojna, a što nije moguće utvrditi niti na temelju podataka spisa predmeta.

13. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud dao valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljio odluku, a time je postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a. Također ovaj Sud ocjenjuje da tijekom upravnog spora sud nije počinio bilo kakve propuste koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a, utjecali na donošenje pravilne i zakonite presude. Dakle, iz podataka spisa proizlazi da u navedenoj školi ne postoje zapisnici završnih ispita na temelju kojih bi se mogli provjeriti podaci upisani u matičnu knjigu i svjedodžbu, zbog čega niti prosvjetni inspektor, a niti Škola nisu mogli sa sigurnošću utvrditi valjanost upisanih podataka u sporne matične knjige, a time ni usporediti njihove podatke s podacima u predmetnoj svjedodžbi. Dodaje se i da Škola nije provela postupak poništenja predmetne svjedodžbe, a što je bila dužna učiniti, ukoliko nedvojbeno utvrdi da su podaci u izdanoj svjedodžbi, javnoj ispravi, nevjerodostojni, a u konkretnom slučaju postupak za poništenje javne isprave nije proveden. U osvrtu na žalbene navode valja reći da je Upravni sud spor proveo u razumnom roku, u kojem je održao više raspravnih ročišta, na kojima su bile prisutne obje stranke i imale mogućnost očitovati se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima, kao i u odnosu na očitovanja druge stranke. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da je tijekom upravnog spora nisu počinjene procesne povrede na koje tužitelj ukazuje u žalbi. Naime, rješenjem suda od 13. studenoga 2019. osnovano je uskraćeno zastupanje tuženika po opunomoćenici Ireni Tušak Miletić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tušak, Miletić i partneri, Zagreb, Vlaška 84, pozivom na odredbu članka 20. stavka 3. ZUS-a. Naime, na temelju podataka spisa sud je utvrdio da Irena Tušak Miletić nije zaposlenica tuženika, a u smislu navedene zakonske odredbe tijela državne uprave i druga državna tijela po punomoći čelnika može zastupati Državno odvjetništvo. Tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati protivno, odnosno da Irena Tušak Miletić ima radnopravni status u smislu dostavljenog Statuta Škole. Dodaje se da prvostupanjski sud, ocijenivši tužbeni zahtjev osnovanim i poništenjem osporenih rješenja nije odlučio izvan opsega tužbenog zahtjeva, u kojem pravcu je neosnovan žalbeni navod tuženika.

14. Slijedom navedenog, ovaj Sud je, ocijenivši da žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Također je ocijenio neosnovanim žalbeni navod o povredi ustavnih i konvencijskih prava, a uvažavajući pri tome sve njegove bitne elemente, nije našao povredu prava na pošteno suđenje. Naime, relevantnost razloga navedenih i obrazloženih u pobijanoj presudi isključuje svaku sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.

15. Tužitelju je na temelju članka 79. ZUS-a, u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23. – dalje: Tarifa) priznat trošak sastava odgovora na žalbu, na temelju Tbr. 27. točka 3. Tarife u traženom iznosu od 332,00 eura, s obzirom da je ovaj Sud ocijenio da se radi o opravdanom izdatku, jer odgovor na žalbu sadrži pravno odlučne razloge.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović