Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-271/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Osnovne škole “Antun Nemčić Gostovinski”, Koprivnica, Školska 5, OIB: 34572748706, zastupanog po punomoćniku Željku Rožiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Kontin Miklin i Rožić iz Križevaca, radi naknade štete i uznemiravanja, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pr-38/2019-67 od 7. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pr-38/2019-67 od 7. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I.Odbija se tužbeni zahtjev:

“1. Utvrđuje se da je tužena Osnovne škole “Antun Nemčić Gostovinski”, Koprivnica, Školska 5, OIB:34572748706 preko svoje ravnateljice SĆ diskriminiranjem, šikaniranjem I ponižavanjem povrijedila tužiteljičino pravo na jednako postupanje, čime su povrijeđeni njezino pravo dostojanstva te pravo na čast I ugled, osobni mir I pravo na rad bez stresa.

2. Tuženoj se nalaže da odmah, a najkasnije u roku od 8 dana prestane sa svakim oblikom povrede dostojanstva I jednakosti tužiteljice, te da se suzdrži od svakog postupanja kojim bi se vrijeđalo dostojanstvo tužiteljice ŽĆ.

3.Nalaže se tuženoj Osnovnoj školi Antun Nemčić Gostovinski”, Koprivnica da u roku od 8 dana s osnova naknade neimovinske štete isplati tužiteljici iznos od 3.981,68 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od podnošenja tužbe pa do isplate, da joj nadoknadi nastali trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da plati tuženoj Osnovnoj školi “Antun Nemčić Gostovinski”, Koprivnica, Školska 5, OIB:34572748706 trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 € (slovima: dvijetisućepetstoeura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos troška tekućom od dana donošenja presude suda prvog stupnja 7. listopada 2024. do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. st.8. i st.9. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremenom žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o parničnom trošku. U žalbi u bitnome navodi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi, odnosno da postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u obrazloženju i onog što je u sadržaju isprava i zapisnika pa se sadržajno u žalbi ukazuje da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači presudu suda prvog stupnja na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno predmet ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga ovaj sud nalazi da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koje se poziva tužiteljica te da nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se pouzdano ispitati.

6. Sud prvog stupnja odlučne činjenice je pravilno i potpuno utvrdio te je na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i osnovano odbio tužbu i tužbeni zahtjev.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao radnice tuženika, za utvrđenjem diskriminacije, šikaniranja i ponižavanja od strane ravnateljice tuženika ŽĆZ te zabranom daljnjeg uznemiravanja, kojim bi se vrijeđalo dostojanstvo tužiteljice i zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete zbog povrede prava osobnosti uslijed uznemiravanja na radnom mjestu.

8. Među strankama je nesporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu učiteljice engleskog jezika i to temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, a tijekom kojeg rada je ravnateljica tuženika zaprimila pritužbe na rad tužiteljice i organizirala sastanak. Nesporno je i da je na navedenom sastanku došlo do verbalnog sukoba između tužiteljice i ravnateljice, kao što je nesporno da je tužiteljica u međuvremenu dobila otkaz ugovora o radu.

9. Sporno je među strankama da li je postupcima ravnateljice tuženika ŽĆZ, koja je tužiteljici bila nadređena, povrijeđeno pravo na dostojanstvo, čast i ugled te na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno da li je tužiteljica uznemiravana (diskriminirana) od ravnateljice na radnom mjestu.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda slijedi:

- da je tužiteljica kod tuženika bila u radnom odnosu na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme od 29. ožujka 2019., na radnom mjestu učiteljice engleskog jezika radi zamjene privremeno odsutne učiteljice,

- da je dana 3. travnja 2019. došlo do poremećaja u nastavi uslijed sukoba između tužiteljice kao učiteljice i učenika koji nastavu pohađa uz pomoć pomoćnice u nastavi, radi čega su pomoćnica u nastavi i majka učenika podnijele pritužbe na ponašanje tužiteljice kao učiteljice,

- da je povodom navedene situacije ravnateljica tuženika organizirala sastanak, u nazočnosti tužiteljice, ravnateljice, socijalne pedagoginje JĆ, pripravnice NĆ i tajnice škole ABC, kao zapisničarke,

- da je na navedenom sastanku došlo do nesuglasja oko okolnosti utvrđenog poremećaja u nastavi i verbalnog sukoba između tužiteljice i ravnateljice,

- da je tužiteljica 16. travnja 2019. podnijela pritužbu tuženiku za povredu dostojanstva i da je po toj osnovi pribavljeno očitovanje i zakazan sastanak radi mirnog rješavanja spora, koji nije održan jer se tužiteljica od 15. travnja 2019. nalazila na bolovanju,

- da je tuženik donio dana 28. lipnja 2019. Odluku o otkazu Ugovora o radu radi nezadovoljavanja radnika na probnom radu te da temeljem iste tužiteljici prestaje Ugovor o radu istekom otkaznog roka od sedam dana, a koji počinje teći s danom dostave citirane Odluke,

- da je presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Pr-45/2019-18 od 19. prosinca 2022. odbijena tužba tužiteljice kojom je pokušala osporiti navedenu Odluku o otkazu, a presuda je povodom žalbe potvrđena presudom ovoga suda poslovni broj: Gž R-75/2023-3 od 2. ožujka 2023,

- da su tijekom prvostupanjskog postupka saslušani svjedoci na sporne okolnosti, između ostalog i socijalna pedagoginja JĆ, pripravnica NĆ i tajnica škole ABC, a koje osobe su nazočile spornom sastanku i koje u svojim iskazima nisu potvrdile tvrdnje tužiteljice da je bila vrijeđana ili diskriminirana od strane ravnateljice po bilo kojoj osnovi, već da je sastanak protekao u neugodnoj atmosferi, obilježen povišenim tonovima.

11. Odredbom članka 7. stavak 5. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. dalje ZR) propisana je dužnost poslodavca zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja poslova od postupanja nadređenih suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa ZR i posebnim zakonima.

12. U smislu članka 3. stavak 1. Zakona u suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08. i 112/12., dalje: Zakon) uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od diskriminacijskih osnova iz članka 1. stavak 1. ovog Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

13. Zaštita dostojanstva radnika regulirana je člankom 134. ZR-a, te člankom 7. stavak 5. ZR-a, a odgovornost za štetu poslodavca uzrokovanu radniku člankom 111. ZR-a.

14. Odredbom članka 1. stavak 1. Zakona propisano je da se tim zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog druga ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

15. Osoba koja se poziva na diskriminaciju mora navesti po kojem od temelja iz članka 1. stavka 1. ZSD-a je stavljena pod nepovoljniji položaj u odnosu na drugu osobu u usporedivoj situaciji.

16. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi diskriminacijsku osnovu obiteljskog statusa.

17. Ističe i da je povrijeđeno pravilo o teretu dokazivanja jer u sporovima radi diskriminacije teret dokaza je na tuženiku sukladno članku 20. stavak 1. Zakona prema kojem ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja leži na suprotnoj stranci.

18. Međutim, u ovom sporu tuženik je sukladno članku 20. stavak 1. Zakona dokazao da nije došlo do diskriminacije tužiteljice jer činjenica da je ravnateljica kao nadređeni radnik tužiteljice upozoravala na greške u radu i pratila njezin rad kao učiteljice u odnosu sa djecom ne znači po valjanoj ocjeni prvostupanjskog suda da je takvo postupanje usmjereno na uznemiravanje tužiteljice sa ciljem ugrožavanja njenog ugleda, časti i dostojanstva, kako to tumači tužiteljica. Također niti je organiziranje sastanka u nazočnosti socijalne pedagoginje i tajnice škole, a uslijed pritužbi pomoćnice u nastavi i majke učenika, posljedica njezinog nezakonitog postupanja prema tužiteljici, jer je ravnateljica u okviru svojih ovlasti pokušala otkloniti nepravilnosti uslijed pritužbi na rad tužiteljice. Činjenica da je taj sastanak obilježen nesuglasjem i povišenim tonovima, ali i preispitivanjem odnosa tužiteljice kao učiteljice prema učeniku kao djetetu ne ukazuje na diskriminaciju, sve uzimajući u obzir da saslušani svjedoci u bitnome ne potvrđuju navode tužiteljice o ponižavajućem i diskriminirajućem ponašanju.

19. Stoga tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je prema njoj u postupanju tuženika došlo do diskriminacije, odnosno da je povrijeđeno njeno pravo iz radnog odnosa šikanoznim postupanjem od strane tuženika pa su neosnovani navodi tužiteljice da je povrijeđeno pravilo o teretu dokazivanja iz članka 20. stavak 1. Zakona.

20. Žalbenim navodima tužiteljice nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, jer se istaknuti navodi odnose na subjektivno mišljenje o predmetnoj pravnoj stvari, a koje nije u skladu s navedenim zakonskim propisima.

16. Pravilna je i odluka o parničnom trošku koja se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, a ista je valjano i potpuno obrazložena te ju tužiteljica samo paušalno osporava ne precizirajući koje troškove smatra spornim.

17. Dakle, s obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude suda drugog stupnja.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš