1

Poslovni broj: 26 Gž Ovr-488/2023-2

 

 

Poslovni broj: 26 Gž Ovr-488/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice E.&S. b. d.d., OIB:..., R., koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu B. & P. u Z., protiv ovršenika V. A., OIB:... iz B., radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie od 6. lipnja 2019. broj Ovr-1256/2019-4, dana 22. studenog 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

 

Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba ovršenika V. A., te se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie od 6. lipnja 2019. broj Ovr-1256/2019-4:

 

-  potvrđuje pod toč. I. izreke,

 

- potvrđuje pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo ovršniku naknaditi ovrhovoditeljici ovršni trošak u iznosu od 166,23 EUR/1.252,42 kn,

 

- preinačuje u preostalom dijelu pod toč. II. izreke i odbija zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu ovršnog troška u iznosu od 166,23 EUR/1.252,42 kn.

 

              Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje o ovrsi kojim je pod toč. I. izreke odredio predloženu ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika V. A., dok je pod toč. II. izreke naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditeljici trošak ovrhe u iznosu od 2.504,85 kn.

 

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovršenik, navodeći da žalbu izjavljuje iz zakonskog žalbenog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. Ovršnog zakona, te predlažući drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu i uputiti ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

3. Ovrhovoditeljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima i predlaže odbiti žalbu.

 

4. Žalba ovršenika djelomično je osnovana samo u odluci o troškovima ovrhe.

 

5. Prvostupanjski sud je donio rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika na temelju Izjave suglasnosti o zapljeni plaće, ovjerene kod javnog bilježnika Ž. K. u U. 3. siječnja 2007. pod brojem OV-24/07, radi namirenja tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 95.093,38 kn sa zateznom kamatom koja na iznos od 90.484,61 kn teče od 27. studenog 2018. do isplate, te radi namirenja troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, pljenidbom novčanih sredstva po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika i prijenosom na račun ovrhovoditeljice. Ovrhovoditeljici je dosuđen trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 1.250,00 kn i sudske pristojbe u iznosu od 1.254,85 kn. Uz prijedlog je priložen Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103331128 od 2. siječnja 2007., Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103331128 od 22. siječnja 2016., Izjava suglasnosti o zapljeni plaće koja je ovjerena kod javnog bilježnika Ž. K. u U. 3. siječnja 2007. pod brojem OV-24/07 i Izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditeljice na dan 26. studeni 2018.

 

6. U žalbi ovršenik navodi da je Ugovorom o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103331128 od 2. siječnja 2007. odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 31.982,05 CHF s ugovorenom kamatom od 5,290% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci banke, ukazujući da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj P-1401/2012, koja je potvrđena odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno da je ovrhovoditeljica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja ugovora potrošači i banka nisu pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorne kamate, niti su informirali potrošače o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti kod ugovaranja valutne klauzule, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Iz navedenih razloga ovršenik smatra da su navedeni Ugovor o kreditu, a posljedično tome i Izjava suglasnosti o zapljeni plaće barem djelomično ništetni i da ovrhovoditeljica nije ovlaštena zahtijevati ovrhu protiv ovršenika, odnosno da je ispunjenje tražbine makar i za određeno vrijeme izmijenjeno, čime smatra da su ostvareni zakonski žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. Ovršnog zakona, te predlaže i odgodu ovrhe jer bi provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta iz razloga što svojim vjerovnicima nije u mogućnosti podmirivati obveze.

 

7. Iz stanja u spisu proizlazi da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 22. listopada 2022. broj Ovr-1256/2019-18 odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe. U obrazloženju rješenja je navedeno da je ovršenik podnio tužbu u predmetu broj P-2135/19 radi utvrđenja ništetnosti odredaba iz Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103331128 od 2. siječnja 2007., pa je time ispunjen jedan od uvjeta za odgodu ovrhe, ali da nije ispunjen uvjet nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete uslijed provedbe ovrhe jer ovršenik nije opisao razloge kojima bi tu pretpostavku učinio vjerojatnom.

 

8. Isto tako iz stanja u spisu proizlazi da je ovršenik rješenjem prvostupanjskog suda od 8. studenog 2022. broj Ovr-1256/2019-19 upućen pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditeljice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, time da iz obrazloženja rješenja proizlazi da je upućen na parnicu iz zakonskog žalbenog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona jer tvrdi da ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave.

 

9. Nadalje, prvostupanjski sud je 24. svibnja 2023. prihvatio prijedlog za ovrhu (nakon što je ispravljen) i u odnosu na ovršenicu A. O. (ranije A.), OIB:... iz U., te je donio rješenje o ovrsi broj Ovr-1256/2019-23 kojim je odredio ovrhu na novčanim sredstvima navedene ovršenice toč. I. izreke, dok je pod toč. II. izreke obvezao ovršenicu naknaditi ovrhovoditeljici trošak postupka u iznosu od 332,45 EUR/2.504,85 kn.

 

10. Ispitivanjem rješenja o ovrsi po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda ovršenika ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba ovršnog/parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., u daljnjem tekstu: OZ), time da ovršenik ne ukazuje na ijednu od bitnih povreda.

 

11. Ovršenik smatra da sud nije ovlašten odrediti ovrhu na temelju Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103331128 od 2. siječnja 2007. i Izjave o suglasnosti zapljene plaće iz razloga što su navedene isprave barem djelomično ništetne, uzimajući u obzir učinke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj P-1401/2012 iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, čime sadržajno ističe zakonski žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a.

 

12. Međutim, navedeni zakonski žalbeni razlog nije ostvaren. Ovrhovoditeljica nije zahtijevala, a niti je sud odredio ovrhu na temelju Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103331128 od 2. siječnja 2007. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i ispunjenje obveze uz valutnu klauzulu u CHF, odnosno na temelju Izjave o suglasnosti o zapljeni plaće koja je dana kao sredstvo osiguranja tog osnovnog Ugovora o kreditu.

 

13. Ovrha je određena na temelju Izjave suglasnosti o zapljeni plaće koja je kao sredstvo osiguranja ugovorena u čl. 10.1. Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103331128 od 22. siječnja 2016., kojim je između stranaka sklopljen sporazum o konverziji sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 112/15., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15.). Žalbene tvrdnje o eventualnoj ništetnosti odredaba iz osnovnog Ugovora o kreditu, radi koje je ovršenik pokrenuo parnicu za utvrđenje ništetnosti, nisu od utjecaja na predmetnu ovrhu jer ovrha nije pokrenuta na temelju osnovnog Ugovora o kreditu, a sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su (i) ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Gos-1/2019).

 

14. Nakon što je između stranaka sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103331128 od 22. siječnja 2016., ovršenika ne obvezuje ugovorna odredba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF iz osnovnog Ugovora o kreditu, s obzirom da je ta ugovorna odredba izmijenjena na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ispunjenje kreditne obveze ugovoreno s valutnom klauzulom u EUR, što je evidentno iz čl. 5., 8. i 9. Aneksa, a ne obvezuje ga niti ugovorna kamata koja je mijenjana jednostranom odlukom tuženice s obzirom da je ta ugovorna odredba izmijenjena na način da je za svo ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR, što je evidentno iz čl. 6. Aneksa. Iz Izvoda iz poslovnih knjiga od 26. studenog 2018. proizlazi da je tražbina iskazana u kunskoj protuvrijednosti novčanog iznosa u valuti EUR, što potvrđuje da ovrhovoditeljica ne zahtijeva ispunjenje tražbine uz valutnu klauzulu u CHF.

 

15. S obzirom da je u čl. 10.1. Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu ugovoreno „da potpisnici suglasno utvrđuju da svi instrumenti osiguranja sklopljeni, odnosno izdani temeljem i u svezi s Osnovnim ugovorom u CHF, kao i sva prava koja je Banka stekla temeljem tih instrumenata osiguranja, ostaju na snazi u cijelosti te da se primjenjuju i na ovaj Aneks na jednak način kao da su sklopljeni odnosno izdani izrijekom i u odnosu na ovaj Aneks“, slijedi da Izjava suglasnosti o zapljeni plaće koja ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha i na drugim predmetima ovrhe sukladno čl. 178. st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05.) koji je važio u vrijeme njezina izdavanja, predstavlja valjanu ovršnu ispravu na temelju koje je ovrhovoditeljica ovlaštena zahtijevati ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika u smislu čl. 23. toč. 7. OZ-a.

 

16. Kako je stoga ovrha određena pravilnom primjenom materijalnog prava i da nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 50. st. 5. OZ-a, to je ovaj sud odbio žalbu ovršenika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, potvrdio rješenje o ovrsi pod toč. I. izreke.

 

17. Ispitujući odluku o troškovima ovrhe pod toč. II. izreke rješenja po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da je donesena djelomično pogrešnom primjenom materijalnog prava. Ovrhovoditeljica je podnijela prijedlog za ovrhu protiv ovršenika V. A. i A. O., te je zatražila ukupni trošak od 2.504,85 kn za sastav prijedloga za ovrhu i sudsku pristojbu. Kako je predmetno rješenje o ovrsi doneseno samo u odnosu na ovršenika V. A., to se samo ½ dijela zahtjeva za naknadu troškova odnosi na tog ovršenika, dok se preostalih ½ dijela odnosi na ovršenicu A. O., u odnosu na koju je rješenje o ovrsi doneseno 24. svibnja 2023., a kojim je i ta ovršenica obvezana naknaditi ovršni trošak u iznosu od 332,45 EUR/2.504,85 kn.

 

18. Stoga je ovaj sud djelomično prihvatio i djelomično odbio žalbu ovršenika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditeljici ovršni trošak u iznosu od 166,23 EUR/1.252,42 kn, dok je u istom iznosu zahtjev odbio preinačivši rješenje primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

19.  Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22., 88/22.), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

 

U Varaždinu 22. studenog 2023.