Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-322/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku po sucu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivna Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić odvjetnici u Puli, protiv ovršenika GA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po privremenom zastupniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, radi ovrhe na nekretnini, rješavajući žalbu ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola od 25. veljače 2025. poslovni broj: Ovr-673/2022-60, 15. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenika se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola od 25. veljače 2025. poslovni broj: Ovr-673/2022-60.

II. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

II. Utvrđuje se da je na prvoj elektroničkoj javnoj dražbi okončanoj 6. lipnja 2024. kupac EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ponudila najveću cijenu u iznosu 137.300,00 EUR za nekretninu: 2. Suvlasnički dio: 1/6 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i hodnika, ukupne površine 60,64 m2 , na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR., zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te joj se dosuđuje predmetna nekretnina.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da izvrši zabilježbu dosude prodane nekretnine iz točke II. ovog rješenja i prije njegove pravomoćnosti.

IV. Nalaže se ovršeniku da s danom dostave zaključka o predaji, preda nekretninu iz točke II. ovog rješenja u posjed kupcu, slobodnu od osoba i stvari.

V. Utvrđuje se da je kupac EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uplatila razliku kupovnine u iznosu od 124.700,00 EUR (sto dvadeset četiri tisuće sedamsto eura) i time u cijelosti isplatila kupovninu u ukupnom iznosu od 137.300,00 EUR (sto trideset sedam tisuća tristo eura), za nekretninu iz točke II. ovog rješenja.

VI. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da po pravomoćnosti ovog rješenja izvrši na nekretnini iz točke II. izreke: -uknjižbu prava vlasništva u korist kupca: EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] - brisanje založnog prava upisanog 01.07.2010. broj Z-8659/10 (od 21. veljače 1994. broj ZS-432/94) - brisanje založnog prava upisanog 01.07.2010. broj Z-8659/10 (od 31. listopada 2008. godine br. Z-13612/08) - brisanje založnog prava upisanog 01.07.2010. broj Z-8659/10 (od 11.06.2010. godine, broj Z-7854/10) - brisanje založnog prava od 11.11.2014. broj Z-11672/14 - brisanje založnog prava od 15.04.2016. broj Z-10881/2016 - brisanje založnog prava od 27.02.2019. broj Z- 3015/2019 - brisanje zabilježbe pokretanja postupka od 24.08.2021. broj Z- 14914/2021 - brisanje založnog prava od 29.09.2021. broj Z-17601/2021 - brisanje zabilježbe pokretanja postupka od 22.07.2022. broj Z-14439/2022 - brisanje zabilježbe ovrhe od 11.10.2022. broj Z-20076/2022 - brisanje zabilježbe rješenja o dosudi od 08.07.2024. broj Z-12415/2024 - brisanje zabilježbe ovog rješenja o dosudi."

2. Protiv tog rješenja u cijelost žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga i to zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako osporava zakonitost pobijanog rješenja, jer je ovršna isprava na temelju koje je proveden ovaj ovršni postupak ugovor o kreditu, kao potrošačkom ugovoru koji su ugovori u kolektivnom sporu presudom poslovni broj Pž-7129/13 utvrđeni ništetnim. Kako je predmetna ovrha utemeljena na ovršnoj ispravi, koji su u više postupaka proglašeni ništetnima, to bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva šteta ili teško nadoknadiva šteta. Ujedno ističe i prigovor prava na dom. Predlaže odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ugovora o kreditu ništetnim, odnosno uvažiti žalbu i ukinuti i preinačiti pobijano rješenje na način da se prijedlog za ovrhu odbaci odnosno odbije i da se postupak ovrhe obustavi i ukinu provedene ovršne radnje te naloži ovrhovoditelju naknadu troškova, odnosno podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe u iznosu od 1.500,00 Eur-a uvećano za PDV i sudsku pristojbu na žalbu.

3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu navodi kako osporava u cijelosti navode iz žalbe ovršenika i predlaže njezino odbijanje. Ističe kako ovršenik nije izjavio žalbu niti prigovor na rješenje o ovrsi, te da se u konkretnom slučaju ne radi o kreditu u CHF pa se ne mogu primijeniti odluke iz kolektivnog spora, a ovršenik nije dokazao da je pokrenuo postupak radi utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu. Glede prigovora prava na dom ističe kako je u postupku utvrđeno da ovršenik ne stanuje u predmetnoj nekretnini, pa da je ovaj prigovor neosnovan. Predlaže odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu te nastaviti s ovršnim postupkom. Ovrhovoditelj traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 Eur-a uvećano za sudsku pristojbu za odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), ovaj sud drugog stupnja nalazi da je sud prvog stupnja potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnost, jer pobijano rješenje ima valjane razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je na temelju zaključka o prodaji i zahtjeva za prodaju nekretnine od 23. veljače 2024. održana elektronička javna dražba kod Financijske agencije 6. lipnja 2024., te je Financijska agencija dostavila sudu prvog stupnja izvješće o provedenoj elektroničkoj javnoj dražbi. Kako je ponuditelj kupac EA iz [adresa], stavila ponudu u iznosu od 137.300,00 Eur-a odnosno najviši iznos ponude, to je sud prvog stupnja utvrdio kako se ista ponuda ima smatrati valjanom te je prihvaćena i predmetna se nekretnina ima dosuditi ponuditelju. Sud prvog stupnja je pobijano rješenje o dosudi donio na temelju odredbe čl. 103. st. 2. i 3. OZ-a, čl. 98.st. 2. OZ-a, čl.108. st. 1. OZ-a, te čl. 103. st. 6. OZ-a.

7. Sud prvog stupnja je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe odbio, jer je utvrdio da ovršenik nije podnio prijedlog zbog razloga propisanih čl. 65. st. 1. OZ-a odnosno nije dokazao vjerojatnost opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

8. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako on učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje i ako je ispunjen jedan od taksativno nabrojenih razloga u istom članku od točke 1. do točke 10. Sud prvog stupnja je pravilno uočio da ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe nije naveo ni jedan od taksativno navedenih razloga zbog kojih se može tražiti odgoda ovrhe, već je naveo samo da je predmetna nekretnina njegovo jedino vlasništvo.

9. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Ovršenik je u prijedlogu za odgodu ovrhe naveo kako je to njegova jedina nekretnina u Republici Hrvatskoj.

10. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom, ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja već je ovršenik bio dužan učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao nadoknaditi ili bi pak mogao nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete. Dakle, konkretna šteta koju bi ovršenik pretrpio provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena s redovitim posljedicama ovrhe.

11. U odnosu na prigovor poštivanja prava na dom, navodi se kako ovaj prigovor ovršenik ničim nije potkrijepio, a na ovršeniku je teret dokaza da se radi o njegovu jedinom domu. Naime, u postupku je utvrđeno kako ovršenik u spornoj nekretnini ne stanuje od 2008., kada je odselio u Njemačku i od kada je nekretnina prazna.

12. Prema odredbi čl. 34. Ustava RH (Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14,) dom je neprovediv, a pravo na dom zaštićeno je čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine“ Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10). Sukladno pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava izraženim u brojnim predmetnima vezano za tumačenje sadržaja prava na dom, kao i pravnim stajalištima Ustavnog suda RH (U-III-5917/13 od 23.5.2014, U-III- 2073/10 od 4.3.2014., U-III-1479/18 od 29.1.2020.), svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma mjerom prisilnog iseljenja mora se omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom.

13. U smislu konvencijskog prava, dom čine prostorije s kojim je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost, bez obzira na činjenicu je li to stanovanje zakonito ili bez ovlasti.

14. U konkretnom slučaju, prodaja nekretnine predstavlja miješanje u pravo na dom ovršenika, ali to miješanje se temelji na zakonu. Po ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju, isticanje prigovora prava na dom, ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja suda prvog stupnja, budući da prigovor nije sadržajno obrazložen niti je pružen dokaz o tome da predmetna nekretnina doista predstavlja dom ovršenika. Ovaj sud drugog stupnja zaključuje da ovršenik nije dokazao da je s predmetnom nekretninom ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost da bi se ista mogla smatrati njegovim domom u smislu čl. 8. st. 1. Evropske konvencije.

15 . Naime, potraživanje ovrhovoditelja zasnovano je na pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama te je predmetni ovršni postupak nužno provesti kako bi se realiziralo pravo ovrhovoditelja te time postigao cilj zbog kojeg je ovršni postupak pokrenut, a posebno uzimajući u obzir i činjenicu da ovršenik ne stanuje u predmetnoj nekretnini dugi niz godina, pa valja zaključiti da osporenim rješenjem ovršeniku nije povrijeđeno pravo na dom zajamčeno čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te čl. 8. Konvencije.

16. U odnosu na žalbene navode kako je riječ i ništetnom ugovoru o kreditu, ističe se kako niti ovi navodi nisu osnovani, jer ovršenik ničim nije dokazao da je pokrenuo postupak utvrđenja ništetnim predmetnog ugovora, a u konkretnom slučaju se ne mogu primijeniti odluke iz kolektivne tužbe, jer nije riječ o ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.

17. Imajući u vidu da ovršenik nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 65. OZ-a (potreba sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili sprječavanja nasilja), kao i da predmetna nekretnina predstavlja njegov jedini dom, odnosno da je ovršna isprava ništetna, ili na neki drugi način stavljena izvan snage, valjalo je žalbu ovršenika u cijelosti odbiti kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

18. Ovrhovoditelju nisu priznati troškovi odgovora na žalbu jer to nisu nužno potrebni troškovi za vođenje ovog postupka.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Sudac

mr. sc. Krunoslav Baran