Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-146/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš, suca izvjestitelja i Sanje Sušilović, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ICM OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika PHRIXUS d.o.o. OIB 51149085686, Zagreb, Ulica Roberta Frangeša - Mihanovića 9, kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 20. ožujka 2025., poslovni broj Pr-313/2023- 48, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 20. ožujka 2025., poslovni broj Pr-313/2023-48.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita tuženikova odluka o izvanrednom otkazu tužiteljeva ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14.11.2014., kao i odluka kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 4.9.2015. godine.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad i omogući mu obavljanje poslova sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 14.11.2014. godine, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ove parnice zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, po stoji koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana." II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 500,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja od 31. srpnja 2015. kao i odluka kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 4. rujna 2015. te da se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad.
7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da je tužitelj osnovom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14. studenoga 2014. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja računovodstva i financija,
- da je 31. srpnja 2015. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa na način da je neuredno vodio poslovne knjige društva i nesavjesno poslovanje što je tuženik utvrdio 17. srpnja 2015. na način da tijekom 2015. nije ažurirao registar osnovnih sredstava društva s nabavljenom opremom, što nije napravio obračun amortizacije te uprava društva nije imala ažuran pregled poslovanja, što je detaljno obrazložio u Odluci, kao i da nije uredno knjižio blagajničko poslovanje što je dovelo do krivo iskazanih stavki u bilanci i računu dobiti i gubitka koji slučajevi su obrazloženi te da je iz dostavljene korespondencije sa OTP leasing d.d. od 17. srpnja 2015. koju je tužitelj vodio u ime društva u cilju raskida Ugovora između poslodavca i leasing kuće te prijenosa predmeta leasinga na društvo PHRIXUS d.o.o. bez upute poslodavca kojim postupanjem je poslodavcu nanio štetu,
- da je tuženik tužitelju dostavio Odluku o izvanrednom otkazu putem oglasne ploče poslodavca, a dostava izvršena 25. kolovoza 2015. protiv koje je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava od 04. rujna 2015.,
- Odlukom tuženika od 16. rujna 2015. odbijen je zahtjev tužitelja za zaštitu prava koja je dostavljena tužitelju 21. rujna 2015., a tužba podnesena u propisanom roku od 15 dana,
- da kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće niti je djelovao sindikalni povjerenik te tuženik nije imao obvezu savjetovanja,
- da na temelju e-mail korespondencije, izjave od 07. siječnja 2014. i punomoći od 3. srpnja 2015., te iskaza zakonskog zastupnika tuženika IC i svjedoka CC i FC koji su međusobno suglasni te ih sud prihvaća kao uvjerljive proizlazi da je tužitelj počinio povrede obveza iz radnog odnosa koje su opisane u Odluci o otkazu Ugovora o radu,
- da je temeljem izjave od 7. siječnja 2014. član društva TC istupio iz društva, a da su mu 30. lipnja 2015. isplaćeni njegovi poslovni udjeli i da je o tome imao saznanja tužitelj kao voditelj računovodstva,
- da je na temelju punomoći TC od 3. srpnja 2015. tužitelj bez upute poslodavca u korist društva PHRIXUS FM d.o.o. koje društvo je zastupao upravo TC vršio prijenos predmeta leasinga temeljem ugovora između poslodavca i OTP leasinga d.d.,
- da se tužitelj tijekom saslušanja ne sjeća detaljno činjenica koje predstavljaju razloge zbog kojih je otkazan Ugovor o radu, a iskaz mu je u suprotnosti sa iskazima svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika te ga sud cijeni neistinitim i neuvjerljivim,
- da je poslodavac za sve okolnosti koje se tužitelju stavljaju na teret zbog kojih je otkazan Ugovor o radu saznao nakon provedene analize poslovanja što proizlazi iz priložene e-mail korespondencije na sastanku održanom 17. srpnja 2015. na kojem je bio prisutan IC, CC i FC na kojem je tužitelju omogućeno iznošenje obrane.
8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz zaključak da je tužitelj počinio osobito teške povrede iz radnog odnosa koje su dovele do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja kao radnika slijedom čega nastavak rada nije moguć.
9. Naime, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa na način da je neuredno vodio poslovne knjige i nije uredno knjižio blagajničko poslovanje čime je kao voditelj računovodstva i financija postupio suprotno čl. 8. i 9. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj 109/07. i 54/13.) kao i da je bez upute i znanja poslodavca temeljem punomoći TC obavljao radnje u ime tuženika i prenio imovinu poslodavca na drugo društvo čime je poslodavcu nanio štetu kojim postupanjem je izgubljeno povjerenje tuženika prema tužitelju kao radniku.
10. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda pravilnim prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Prema odredbi čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa dviju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavak 2. istog članka propisuje da se izvanredno može otkazati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
12. Teret dokaza o postojanju osobito teške povrede iz radnog odnosa je na poslodavcu. Za ocjenu zakonitosti odluke o otkazu mjerodavne su one okolnosti koje su postojale u vrijeme otkazivanja i koje su unesene u obrazloženje odluke kao razlog otkaza.
13. Na temelju rezultata iscrpno provedenog postupka i prema ocjeni ovog suda tuženik je dokazao da je imao opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu jer je tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa iz čl. 79. Pravilnika o radu tuženika od 10. studenoga 2014. i Ugovora o radu zbog kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 116. st. 1. ZR-a).
14. Nastavno se ukazuje da svaki poslodavac ima pravo od svog djelatnika očekivati i zahtijevati da savjesno ispunjava svoje obveze i postupa profesionalno i da vodi brigu i o ugledu poslodavca.
15. Tužitelj u žalbenim navodima analizira iskaze saslušanih svjedoka pokušavajući naći elemente koji bi osporavali Odluku o otkazu Ugovora o radu dajući svoju subjektivnu ocjenu izvedenih dokaza. Međutim, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio sve izvedene dokaze i iskaze saslušanih svjedoka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a te pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice što je u pobijanoj presudi i obrazložio te nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 221.a ZPP-a na koju ukazuje tužitelj.
16. Neodlučni su žalbeni navodi tužitelja da je TC imao ovlaštenje za zastupanje društva prema trećima do 6. srpnja 2015. kada je svim djelatnicima, pa tako i tužitelju bilo poznato da je TC istupio iz društva isplatom poslovnih udjela 30. lipnja 2015., to se zastupanje društva treba temeljiti na poslovnoj volji društva koja je u konkretnom slučaju izostala za radnje tužitelja koje je poduzeo temeljem punomoći TC od 3. srpnja 2015.
17. Nastavno valja ukazati da se tužitelju stavlja na teret pobijanom odlukom više teških povreda obveza iz radnog odnosa pa budući je utvrđeno da je počinio povrede neurednog vođenja poslovnih knjiga društva i blagajničkog poslovanja kao voditelj računovodstva i financija, to radni odnos između stranaka nije moguć i da je samo te povrede počinio.
18. Pravilan je, nadalje, zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni otkaz Ugovora o radu dan u roku koji predviđa odredba čl. 116. st. 2. ZR-a odnosno da je prigovor prekluzije neosnovan.
19. Navedeni rok se računa od dana saznanja osobe ovlaštene za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa. U konkretnom slučaju ovlaštene osobe poslodavca su direktori CC i IC koji su iz e-mail korespondencije od strane djelatnice FC **.**.2015. saznali za sve nepravilnosti u radu tužitelja.
20. U odnosu na žalbene navode da je tuženik ranije upozoravao tužitelja na nepravilnosti u radu valja odgovoriti da je tuženik upućivao tužitelja na ispravak istih nepravilnosti u cilju normalnog funkcioniranja poslovanja društva, no, u konkretnom slučaju prekluzivni rok od 15 dana računa se od kada su povrede u svojoj ukupnosti utvrđene analizom poslovanja i kontrolom rada tužitelja, a to je 17. srpnja 2015. kada je i održan zajednički sastanak s tužiteljem radi iznošenja obrane.
21. Na žalbene navode valja ukazati da je točno da se trenutak saznanja za nepravilnosti računa i od saznanja osobe koja je dužna izvijestiti ovlaštene osobe ali u konkretnom slučaju sam tužitelj ne spori da svjedokinja FC nije imala voditeljsku funkciju u društvu i time nije niti bila obavezna izvijestiti nadležnu osobu o činjenicama koje su razlog za otkaz.
22. Stoga, kako je predmetna odluka donesena 31. srpnja 2015., to je razvidno da je ista donesena u roku od 15 dana od saznanja za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelju.
23. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), a tužitelj žalbenim navodima i ne osporava određeno odluku o trošku.
24. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu suda prvog stupanja temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 15. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Drago Grubeša