Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-886/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Eugenu Škunci, u pravnoj stvari tužiteljice ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa glavni ravnatelj ĆK, a njega punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 22, protiv tuženika ĆKI Ricaldoni iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima, Vladimira Nazora 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-102/2024-6 od 4. rujna 2024., 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ĆKIZ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv- 102/2024-6 od 4. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika ĆKIZ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv- 102/2024-6 od 4. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića poslovni broj Ovrv-3053/2024 od 4. lipnja 2024. kojim se nalaže tuženiku platiti iznos od 84,96 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 10,62 EUR od 21. srpnja 2023.,

- 10,62 EUR od 21. kolovoza 2023.,

- 10,62 EUR od 21. rujna 2023.,

- 10,62 EUR od 21. listopada 2023.,

- 10,62 EUR od 21. studenog 2023.,

- 10,62 EUR od 21. prosinca 2023.,

- 10,62 EUR od 21. siječnja 2024.,

- 10,62 EUR od 21. veljače 2024.,

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za 3% poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku VKIZ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ABC ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj] troškove ovog postupka u iznosu od 138,27 EUR, sa zateznim kamatama od 4. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za 3% poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Uvodno označenom prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

"Odbija se prijedlog tuženika za održavanjem ročišta."

3. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je izjavio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4., 5., 6. i 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i odbije tužbeni zahtjev te tužiteljicu obveže da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka i trošak sastava žalbe. U žalbi ističe da pobijana presuda ima nedostataka, prvenstveno iz razloga što je izreka nerazumljiva, proturječna samoj sebi i razlozima navedenim u obrazloženju, te nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno isti su nejasni i proturječni, dok u pogledu provedenih dokaza, sud uopće ne daje valjanu ocjenu istih, čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354 st. 1. i 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Sud je odluku temeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka, te na taj način donio presudu bez održavanja rasprave, i time nezakonitim postupanjem, odbijanjem saslušanja, stranci nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom. Dalje ističe kako se presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Predmet postupka je naplata RTV pristojbe na adresi na kojoj je tuženik imao privremeno boravište, i za razdoblje u kojem tuženik više nije stanovao na toj adresi već na sasvim drugom mjestu. Pobijanom presudom prvostupanjski sud održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, na temelju knjigovodstvene kartice/saldo konti kartice koju je sačinio tužitelj, a sve temeljem jednostrane izjave i neistinitog utvrđenja, smatrajući smatra da je za osnovanost tužbenog zahtjeva dovoljna činjenica da je tužitelj tuženika zaveo kao korisnika tv prijamnika temeljem internih jednostranih isprava, jer zapisnik predstavlja javnu ispravu. Zapisnik za pokretanje prekršajnog postupka, a niti izvadak iz evidencije pretplatnika tužiteljice ne može se smatrati javnom ispravom u smislu čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer su sačinjeni jednostrano od strane djelatnika tužiteljice. Kada bi se sadržaj izvatka iz evidencije pretplatnika tužiteljice bezrezervno prihvatio, to bi onda značilo da tužiteljica u svoje evidencije može upisati doslovno što ju je god volja, a izvadak iz evidencije pretplatnika nema ni značaj upravnog akta. Stoga sud pogrešno primjenjuje materijalno pravo kada smatra da je zapisnik o pokretanju prekršajnog postupka protiv obveznika sastavljen na adresi [adresa], koji nije potpisan od strane tuženika, a temeljem kojeg ga je tužiteljica evidentirala kao obveznika RTV pristojbe, javna isprava. Dalje navodi kako prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje Zakon o hrvatskoj radioteleviziji kada zaključuje da je tužiteljica dokazala da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik tv prijamnika, iako je nesporna činjenica da tuženik nije vlasnik stana i da je živio u unajmljenom stanu vlasnika VK, na temelju Ugovora o najmu stana koji je raskinut, te od dana izdavanja dozvole za boravak i rad od 3. travnja 2023. prebiva na adresi [adresa] u [adresa]. Osim toga, tuženik nije vlasnik tv prijamnika, nije nikada sklopio ugovor s tužiteljicom, niti je djelatnik tužiteljice ikada bio u stanu na adresi [adresa]. Iz zapisnika kojeg je samoinicijativno sačinio kontrolor tužiteljice 9. prosinca 2021. stoji naznaka „kod VK“, te se navodi da je osobnim opažanjem kontrolora utvrđeno da se koristi odjavljeni prijamnik i da obveznik odbija potpisati zapisnik, dok je činjenica da u zapisniku ne stoji uopće opis prijamnika kojeg tuženik navodno ima. Na kraju navodi kako prvostupanjski sud uopće nije izveo dokazne prijedloge tuženika, tj. ignorirao je predložene dokaze koje je bilo nužno izvesti radi pojašnjenja činjenica, čime je ostvarena bitna povreda postupka, a sama presuda se ne može uopće ispitati niti dovesti u vezu sa izrekom.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, a prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona, što znači da se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva žalitelj jer pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati budući su valjano obrazložena, te sadrže jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

7.1. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koja se sastoji u tome da stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Naime, iz spisa je razvidno da je prvostupanjski sud rješenjem posl. broj Povrv- 102/2024-9 od 17. srpnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Vulića posl. broj Ovrv-3053/2024 od 4. lipnja 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene ovršne radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim je rješenjem tužiteljica upozorena da je dužna najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dana dostave tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka podneska tužiteljice iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te predložiti održavanje usmene rasprave. Nadalje, stranke su upoznate s odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP, da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak i da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Stoga žalitelj neosnovano navodi da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

7.2. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP jer odluku nije utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka, niti povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP koja se sastoji u tome da je sud protivno odredbama tog Zakona donio presudu na temelju priznanja, presudu na temelju odricanja, presudu zbog ogluhe, presudu zbog izostanka ili presudu bez održavanja rasprave, jer je sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. i 4. ZPP postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, a sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.

7.3. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 8. i 9. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP, a materijalno je pravo pravilno primijenjeno.

8. Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati novčani iznos od 84,96 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenih RTV pristojbi za razdoblje od srpnja 2023. do veljače 2024.

9. Ovaj postupak ima ishodište u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, protiv kojeg je ovršenik, sada tuženik, izjavio prigovor, u kojem je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da nije obveznik plaćanja RTV pristojbe jer nije vlasnik stana niti tv prijamnika, povodom kojeg je prigovora prvostupanjski sud donio naprijed navedeno rješenje posl. broj Povrv- 102/2024-9 od 17. srpnja 2024. kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te stranke upozorio na odredbu čl. 461.a st. 3. – 7. ZPP.

10. Pobijanom je presudom prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se tuženiku nalaže platiti iznos od 84,96 eura sa zateznim kamatama te mu naložio naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 138,27 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je pobijanim rješenjem odbio prijedlog tuženika za održavanje ročišta. U obrazloženju svoje odluke sud prvog stupnja navodi da je u skladu s čl. 461.a st. 3. ZPP proveo pisani postupak, budući da nije smatrao da je održavanje ročišta potrebno radi provođenja dokaznog postupka, našavši da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno na temelju dokaza koji prileže spisu te bi saslušanje tuženika bilo protivno načelu ekonomičnosti, u okolnostima u kojima su i bez navedenog dokaza utvrđene sve bitne činjenice za donošenje meritorne odluke. Sud utvrđuje da činjenica da je tuženik zaveden kao korisnik tv prijamnika u internim, jednostranim ispravama tužitelja (izvadak iz poslovnih knjiga, računi, evidencija pretplatnika, saldakonti kartice itd.) sama za sebe nije dovoljna za zaključak da je zaista vlasnik ili posjednik prijamnika, ali je analizirao zapisnik za pokretanje prekršajnog postupka protiv obveznika broj: 5015418 iz kojeg je razvidno da je kod tuženika na adresi [adresa] u [adresa] utvrđeno da isti koristi tv prijamnik, što je kontrolor tužiteljice potvrdio svojim potpisom na zapisniku, a navedeni zapisnik predstavlja javnu ispravu, uz koju zakon veže presumpciju istinitosti njezinog sadržaja, u skladu s čl. 230. ZPP, pa stoga ni eventualni iskaz tuženika u smjeru neistinitosti zapisnika ne bi doveo u sumnju zaključak o istinitosti njegovog sadržaja, osim u situaciji da je iskaz tuženika poduprt iskazima drugih osoba, za koje sud ocjeni da su objektivni, ali tuženik takve dokaze nije predložio. Sud prvog stupnja dalje utvrđuje da tijekom postupka tuženik nije niti tvrdio da je izvršio odjavu tv prijamnika, a na navedenu okolnost nije bilo potrebno saslušavati tuženika jer eventualno saslušavanje ne bi dovelo do drukčije odluke suda, a odužilo bi postupak i stvorilo dodatne troškove. U odnosu na navode tuženika da u utuženom periodu više nije boravio na adresi [adresa] u [adresa], prvostupanjski sud utvrđuje kako, čak i da je ugovor o najmu raskinut i da je tuženik zaista odselio s navedene adrese, to ga i dalje ne oslobađa obveze plaćanja pristojbe jer je za prestanak obveze relevantno jedino je li tuženik odjavio tv prijamnik. Na kraju, u odnosu na prigovor tuženika da s tužiteljicom nije u obveznopravnom odnosu, utvrđuje da RTV pristojba nije privatnopravna ugovorna obveza, već se radi o posebnom nametu (pristojbi) koji proizlazi iz Zakona o hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23. i 18/24. – u daljnjem tekstu: ZHRT), pa se stoga ni valjanost odjave tv prijamnika ne prosuđuje primjenom općih propisa obveznog prava, već prema pravilima sadržanim u navedenom specijalnom zakonskom propisu, i na njemu utemeljenim podzakonskim propisima.

11. Odredbom čl. 34. st. 1. ZHRT propisano je da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan Hrvatskoj radioteleviziji plaćati mjesečnu pristojbu, osim ako tim zakonom nije drugačije određeno.

11.1. Odredbom čl. 36. st. 1. ZHRT je propisano da osoba iz čl. 34. st. 1. tog Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje tužiteljica svojom odlukom.

12. Žalbeni navodi tuženika kako više ne stanuje na adresi [adresa] u [adresa], da nije vlasnik TV prijamnika i da nije potpisao nikakav zapisnik kontroloru tužiteljice, ne mogu biti predmet razmatranja u žalbenom postupku i ovaj sud ih nije uzeo u obzir iz razloga što njima tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, koji žalbeni razlog se ne može isticati u sporovima male vrijednosti. Osim toga, treba reći i da su ti žalbeni navodi za ovaj postupak irelevantni obzirom da se obveza plaćanja RTV pristojbe ne vezuje za adresu prebivališta korisnika, nego za adresu na kojoj je isti evidentiran kao obveznik plaćanja pristojbe.

13. Stoga je, po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tuženik u razdoblju od srpnja 2023. do veljače 2024. bio obveznik plaćanja pristojbe za tv prijamnik u utuženom iznosu te da pristojbu nije platio te pozivom na odredbe čl. 34. st. 1., 35. st. 2. i 36. st. 1. ZHRT održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića iz Vinkovaca posl. broj Ovrv-3053/2024 od 4. lipnja 2024. i tuženiku naložio da tužiteljici isplati iznos od 84,96 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

14. U odnosu na pobijano prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog tuženika za održavanje ročišta, tuženiku je za ukazati da bi, i u slučaju da je ročište održano, kako je to prvostupanjski sud uzeo da je tuženik sadržajno predložio (time što je predložio da ga se sasluša), isti bio prekludiran na tom ročištu predlagati dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, jer je to bio dužan učiniti najkasnije u roku od 15 dana od primitka podneska tužiteljice, sukladno upozorenju iz prvostupanjskog rješenja posl. broj Povrv-102/2024-9 od 17. srpnja 2024.

15. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) odlučio o troškovima ovog postupka, a tuženik svojim žalbenim navodima nije ni doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u tom dijelu.

16. Slijedom navedenoga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu i rješenje suda prvog stupnja.

Zadar, 15. svibnja 2025.

Sudac

Eugen Škunca