Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-222/2024-4
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lea Erak, odvjetnica iz Zagreba, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1730/2022-16 od 4. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 15. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1730/2022-16 od 4. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbi ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule vezane uz CHF te je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 3.242,58 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate mjesečnih anuiteta pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog troška u iznosu od 1.594,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Navodi kako je prvostupanjski sud povrijedio pravo tužene na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i na procesnu jednakost jer je navode i dokazne prijedloge tužene zanemario u potpunosti čak i ako ih je proveo. Nadalje donošenjem pobijane odluke je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
2.2. Nadalje osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli smatrajući da su iste jasne, razumljive i lako uočljive pri čemu je u odgovoru na tužbu tužena istakla da su stranke pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezati ugovor o kreditu.
2.3. Tužitelj je imao mogućnost izbora između kredita vezanog uz CHF ili euro. Pri tome prvostupanjski sud uopće ne navodi iz kojih razloga bi valutna klauzula prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
2.4. Osim što je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno prvostupanjski sud je pogrešno primijenio i materijalno pravo odnosno odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 79/07., 125/07., 79/9., 89/09., 133/09., -dalje u tekstu ZZP/07) imajući u vidu pretpostavke kada se određena odredba potrošačkog ugovora može smatrati nepoštenom.
2.5. Također osporava zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare kao i dosude zakonskih zateznih kamata na iznose preplate pri čemu se poziva na pravno shvaćanje građanskog odjela VSRH poslovni broj Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004. godine.
2.6. Obzirom na nezakonitost odluke o glavnom zahtjevu tužena osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona kako to proizlazi iz sadržaja žalbe jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule vezane uz CHF kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedene odredbe.
7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su parnične stranke 28. studenog 2006. godine sklopile ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 23.573,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita uz redovnu kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odluci tužene i uz obvezu tužitelja da mjesečne anuitete izražene u valuti CHF otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan dospijeća.
Među strankama nije sporna visina tražbine odnosno iznos koji je tužitelj platio zbog primjene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu.
8. Na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 502.c ZPP-a te stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF (dalje u tekstu – kolektivni spor) utvrđuje ništetnost navedene odredbe o valutnoj klauzuli te obvezuje tuženu na isplatu preplaćenog iznosa kredita sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare.
9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da je navedena ugovorna odredba ništetna imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u kolektivnom sporu odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.
10.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10.3. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
Tužena pravilno navodi da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U- III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).
10.4. Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u postupnosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.
10.5. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te pravilnom ocjenom njegovog iskaza utvrdio da nije bio upoznat od strane tužene sa svim elementima naglih promjena tečaja radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.
10.6. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a).
Potraživanje tužiteljevog zahtjeva zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnova) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 28. ožujka 2022. te pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV- 33/2022-2).
10.7. Također su neosnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud povrijedio pravo tužene na pravično suđenje.
Naime tijekom postupka tuženoj je omogućeno raspravljanje pred sudom i očitovanje na navode druge stranke kao i predlaganje dokaza kojim osporava navode tužitelja.
Sud je s pravom odbio dokazni prijedlog radi saslušanja javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu obzirom da se njegovim eventualnim iskazom ne mogu utvrditi relevantne činjenice vezane za obaviještenost tužitelja kao potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora.
Ovo stoga što javni bilježnik prilikom solemnizacije nema potrebno stručno znanje a niti zakonske ovlasti da tužitelju kao korisniku kredita objasni rizike naglih promjena tečaja CHF.
10.8. U pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata na iznose preplate prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 1115. ZOO-a.
Prema navedenoj odredbi kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
U kolektivnom sporu je nesporno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim bankama iz toga postupka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja koristeći ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stana na štetu potrošača slijedom čega proizlazi da je tužena nepošteni stjecatelj. U pogledu pravnog shvaćanja VSRH od 5. ožujka 2004. godine o tome da se ugovorne strane iz ništetnog ugovora o zajmu trebaju smatrati savjesnim odnosno da stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva ovaj sud napominje da se radi o oborivoj predmnijevi.
11. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.
12. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.
Vukovar, 15. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Irena Lenić
