REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-1960/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja IL PIATTO GRANDE j.d.o.o., Sinj, Ivaniša Nelipića 4A, OIB: 72621120739, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva LJUBIČIĆ – VRDOLJAK & PARTNERI d.o.o., Split, Sukošanska 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, OIB: 33706439962, Split, Mike Tripala 6, zastupanog po opunomoćenici CO, višoj inspektorici rada i zaposlenici tuženika, uz sudjelovanje zainteresirane osobe OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi suzbijanja neprijavljenog rada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2062/24 od 04. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2062/24 od 04. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim traži poništenje rješenje tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, KLASA: UP/I-116-01/24-02/143, URBROJ: 443-02-03-10-24-1 od 12. kolovoza 2024. te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora, odbijen je prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe te je odbijen prijedlog tužitelja za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri kojom se zabranjuje izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih osnova u kojoj navodi da mu tijekom postupka nije bila dana mogućnost da iznese sve činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava te pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. Ističe da se sud poziva na stari Zakon o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21.). Predlaže da Sud prihvati žalbu te preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine istu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbu u cijelosti i navodi kako je odgovorna osoba tužitelja prilikom sastavljanja Zapisnika dana 30. srpnja 2024.godine tijekom inspekcijskog nadzora bila prisutna kada je i potpisala izjavu kako nema primjedbi na utvrđeno činjenično stanje. Navode da je ispitan i OO te kako na njegov iskaz nije bilo primjedbi i da je iz svega navedenog u postupku nedvojbeno utvrđen neprijavljeni rad i to neposrednim opažanjem inspektora rada, izjave radnika i izjave odgovorne osobe Društva zbog čega je i doneseno pobijano rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno tvrdnji tužitelja upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; dalje u tekstu ZUS). Stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a.
6. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, KLASA: UP/I-116-01/24-02/143, URBROJ: 443-02-03-10-24-1 od 12. kolovoza 2024. pod točkom 1. naloženo poslodavcu, tužitelju u ovom upravnom sporu da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnika TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od dana 29. srpnja 2024. koji je zapisnikom KLASA: UP/I-116-01/24-02/143, URBROJ: 443-02-03-10-24-1 od 12. kolovoza 2024. utvrđen kao početak njegovog rada za poslodavca. Točkom 2. tog rješenja se nalaže poslodavcu da uplati iznos od 6.630,00 eura za svakog neprijavljenog radnika iz točke 1. ovog rješenja (odnosno ukupni iznos od 6.630,00 eura) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, točkom 3. riješeno je kako je poslodavac nalog iz točke 1. i 2. ovog rješenja dužan izvršiti u roku od tri dana od dana dostave rješenja tj. do 17. kolovoza 2024., dok je točkom 4. riješeno da ukoliko poslodavac u roku iz točke 3. ne izvrši nalog iz točke 2. ovog rješenja, provest će se ovrha radi naplate novčanog iznosa od 6.630,00 eura. Predmetno rješenje doneseno je pozivom na odredbe čl. 7. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“, broj 151/22.).
8. Ocjenjujući navode žalbe, ovaj Sud nije prihvatio tvrdnju tužitelja da mu tijekom postupka nije bila dana mogućnost da iznese sve činjenice. Naime, tijekom upravnog spora održana je javna rasprava sa zamjenicom opunomoćenika tužitelja na kojoj je mogla iznijeti svoje tvrdnje, a u upravnom postupku je ispitana zakonska zastupnica tužitelja koja je dala svoj iskaz na Zapisnik i potpisala ga bez da je imala primjedbe na isti.
9. Neosnovan je žalbeni navod da se sud poziva na ranije važeći Zakon o upravnim sporovima budući da prvostupanjski sud pravilno primjenjuje i navodi mjerodavne odredbe, sada važećeg ZUS-a.
10. Kako žalba ne sadrži pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za uvažavanje tužiteljeve žalbe.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 15. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
