REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1449/2025-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HG iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, Put Skalica 35, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka iz Zagreba, Selska cesta 136, zastupanog po opunomoćeniku ĆG, zaposleniku, radi utvrđivanja povrede prava na zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1331/2024 od 27. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1331/2024 od 27. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi ukidanja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-009-01/24-08/18, URBROJ: 567-04-02/05- 24-1 od 30. travnja 2024. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka.

3. Tužiteljica u pravodobno izjavljenoj žalbi osporava presudu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ponavlja navode iz tužbe kako ni jednim propisom nije predviđeno da je opunomoćenik stranke dužan dostaviti izvornik punomoći za zastupanje. Stoga smatra da voditelj obrade osobnih podataka nije bio ovlašten uskratiti pristup traženim osobnim podacima jer nije priložen izvornik punomoći uz zahtjev. Nadalje, smatra da se u slučaju sumnje u vjerodostojnost izdane punomoći, treba saslušati osoba koja je punomoć izdala. Ističe kako je sud odbio dokazni prijedlog za njenim saslušanjem na okolnost da li je izdala punomoć za zastupanje. Navodi kako je osporenom presudom odbijen tužbeni zahtjev za ukidanje rješenja tuženika iako je ona tužbom tražila poništenje istog te kako osporena presuda ne sadrži dostatne i uvjerljive razloge temeljem kojih je odbijen tužbeni zahtjev. Predlaže poništiti osporavanu presudu i riješiti upravnu stvar na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova žalbenog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da su žalbeni navodi tužiteljice neosnovani te kako ista iznosi svoje subjektivno mišljenje kako bi voditelj obrade osobnih podataka trebao postupiti u slučaju sumnje u valjanost izdane punomoći. Osim toga, ističe kako tužiteljica osim paušalnih tvrdnji da ni jedan propis ne propisuje obvezu dostave izvornika punomoći, ničim nije dokazala da je traženje izvornika punomoći protivno zakonskim odredbama. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi osporavanu presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. Osporenom prvostupanjskom presudom osnovano je potvrđena pravilnost stajališta tuženika prema kojem je u pravilno provedenom postupku utvrđeno da nije povrijeđeno pravo tužiteljice na zaštitu osobnih podataka jer je u cijelosti postupljeno sukladno odredbi članka 12. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka, SI EU L 119).

8. Odredbom članka 12. stavkom 1. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da voditelj obrade poduzima odgovarajuće mjere kako bi se ispitaniku pružile sve informacije iz članaka 13. i 14. i sve komunikacije iz članaka od 15. do 22. i članka 34. u vezi s obradom u sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, uz uporabu jasnog i jednostavnog jezika, osobito za svaku informaciju koja je posebno namijenjena djetetu. Informacije se pružaju u pisanom obliku ili drugim sredstvima, među ostalim, ako je prikladno, elektroničkim putem. Ako to zatraži ispitanik, informacije se mogu pružiti usmenim putem, pod uvjetom da je drugim sredstvima utvrđen identitet ispitanika.

9. Odredbom članka 12. stavkom 3. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da voditelj obrade ispitaniku na zahtjev pruža informacije o poduzetim radnjama iz članaka od 15. do 22. bez nepotrebnog odgađanja i u svakom slučaju u roku od mjesec dana od zaprimanja zahtjeva. Taj se rok može prema potrebi produljiti za dodatna dva mjeseca, uzimajući u obzir složenost i broj zahtjeva. Voditelj obrade obavješćuje ispitanika o svakom takvom produljenju u roku od mjesec dana od zaprimanja zahtjeva, zajedno s razlozima odgađanja. Ako ispitanik podnese zahtjev elektroničkim putem, informacije se pružaju elektroničkim putem ako je to moguće, osim ako ispitanik zatraži drugačije.

10. Odredbom članka 12. stavkom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da ne dovodeći u pitanje članak 11., ako voditelj obrade ima opravdane sumnje u pogledu identiteta pojedinca koji podnosi zahtjev iz članaka od 15. do 21., voditelj obrade može tražiti pružanje dodatnih informacija neophodnih za potvrđivanje identiteta ispitanika.

11. Uvidom u predmetni spis utvrđeno je da je tužiteljica dana 24. siječnja 2024. trgovačkom društvu Addiko bank d.d. predala zahtjev za dostavu dokumentacije po Ugovoru o kreditu, broj: 216-215/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. lipnja 2007., uz koji je priložila presliku punomoći za zastupanje izdane opunomoćeniku. Nadalje, Addiko bank d.d. je podneskom od 30. siječnja 2024. odgovorio tužiteljici da će dostaviti traženu dokumentaciju nakon dostave izvornika predmetne punomoći za zastupanje. Naime, odredbom članka 8. Općih uvjeta poslovanja Addiko bank d.d. propisano je da je punomoć ovlaštenje za zastupanje što ga Klijent daje opunomoćeniku. Oblik punomoći i uvjete koje mora ispunjavati Klijentov opunomoćenik određuje Banka prema svojoj procjeni koja ovisi o konkretnom slučaju za koju se Punomoć daje, sukladno aktima ili drugim odlukama Banke.

12. Dakle, temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni ovog Suda, trgovačko društvo Addiko bank d.d., odnosno voditelj obrade podataka u istom, u cijelosti je postupio temeljem naprijed citiranih zakonskih odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da je društvo Addiko bank d.d. sukladno članku 12. stavku 3. Opće uredbe o zaštiti podataka informiralo tužiteljicu o tome što je ista dužna dostaviti kako bi joj se omogućilo ostvarivanje prava na zaštitu osobnih podataka i time Addiko bank d.d. nije onemogućila tužiteljicu pristupu traženim informacijama, već je voditelj obrade podataka u konkretnoj situaciji postupao sukladno posebnom propisu i aktima banke, a čemu je tužiteljica trebala udovoljiti te bi joj se dostavile zahtjevom tražene informacije o predmetnom ugovoru o kreditu. Stoga, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava tužiteljice na zaštitu osobnih podataka.

13. Slijedom svega navedenog, prigovori koje tužiteljica iznosi u žalbi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Ovo stoga što tužiteljica iznosi svoj subjektivni stav kako bi voditelj obrade podataka trebao postupiti u situaciji da posumnja u vjerodostojnost izdane punomoći za zastupanje. Osim toga, i iz smisla naprijed citirane odredbe članka 12. stavak 6. Opće uredbe o zaštiti podataka nesporno proizlazi da voditelj obrade podataka može tražiti pružanje dodatnih informacija neophodnih za potvrđivanje identiteta ispitanika koji podnosi zahtjev ukoliko posumnja u njegov identitet. U konkretnom slučaju, voditelj obrade podataka je zbog sumnje u valjanost preslike izdane punomoći, a time posredno i sumnje u identitet podnositelja zahtjeva zatražio izvornik izdane punomoći, a na što je ovlašten sukladno posebnim propisima i aktima banke.

14. Pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice na okolnost valjanosti izdane punomoći kao suvišan i nepotreban jer se i po ocjeni ovog Suda, pravilna i zakonita odluka u predmetnoj upravnoj stvari može donijeti bez izvođenja istog. U tom smislu, ovaj Sud upućuje na odredbu članka 49. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.: 36/24., dalje: ZUS) koja jasno propisuje kako sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka.

15. Također se napominje da prema već izraženom shvaćanju ovoga Suda kod rješavanja tužbenog zahtjeva u upravnom sporu, a radi osiguranja zakonitosti i sudske zaštite prava i pravnih interesa stranaka, sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva.

16. S obzirom na sve naprijed navedeno kao i da je osporena presuda, suprotno žalbenim navodima, obrazložena sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a te sadrži dostatne razloge temeljem kojih je odbijen tužbeni zahtjev, to nema osnove za usvajanje predmetne žalbe.

17. Budući da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, osnovano je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

18. Nastavno, kako nije uspjela sa žalbom, to u smislu iste zakonske odredbe nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

19. Slijedom svega navedenog, trebalo je odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. i odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a, kao u izreci presude.

U Zagrebu, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner