REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1985/2025-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HR iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-202/2024-13 od 4. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-202/2024-13 od 4. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja tog suda, poslovni broj: Us I-202/2024-11 od 13. ožujka 2025. kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu, rješenje i žalbu u ukupnom iznosu od 185,81 EUR.

2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da se ovdje, osim o socijalnim pravima, radi i o pravima iz obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Upućuje na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23., dalje: ZSP) prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanu i pravima s područja socijalne skrbi. Smatra da je odluka prvostupanjskog suda protivna Ustavu RH, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Statutu Grada Zagreba i Europskoj socijalnoj povelji koju je Hrvatski sabor ratificirao na sjednici 20. studenoga 2022. donijevši Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje. Posebno ističe da je i u odluci Ustavnog suda RH, poslovni broj: U-III/815/2013 od 8. svibnja 2024., u kojoj je razmatran zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć Grada Zagreba za opremu novorođenog djeteta navedeno da je riječ o odluci donesenoj u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Ističe i da je Ustavni sud u odluci poslovni broj: U-III- 1744/2023 od 14. studenoga 2023. naveo da mjera roditelj odgojitelj propisana odlukom Grada Zagreba ulazi u mjere socijalne politike iz članka 62. Ustava RH. Ističe da se korisnicima predmetne novčane pomoći uplaćuju i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te se razdoblje korištenja novčane pomoći uračunava u mirovinski staž te da je to pravo ostvario i tužitelj. Također smatra da bi trebao biti oslobođen plaćanja sudske pristojbe temeljem odredbe članka 11. stavak 1. točka 17. ZSP-a prema kojoj su oslobođene plaćanja sudskih pristojbi stranke koje pokreću postupak za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata jer da se u konkretnom slučaju radi upravo o postupku pokrenutom radi zaštite ustavnih prava. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti odnosno preinačiti rješenje o prigovoru na načina da se usvoji prigovor i poništiti ranije rješenje o pristojbi i osloboditi je plaćanja sudske pristojbe. Traži trošak sastava prigovora i žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usž- 555/2025-2 od 26. veljače 2025. odbijena žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-202/2024-5 od 25. listopada 2024. kojim je odbačena tužba tužitelja podnesena zbog šutnje uprave kao prijevremena te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

5. Slijedom navedenog, a što tužitelj svojim žalbenim navodima ni ne osporava, isti je i prema ocjeni ovog Suda, pravilno obvezan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, žalbu i rješenje kojim je tužba odbačena. To stoga jer je odredbom članka 22. stavka 1. ZSP-a propisano da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.

6. Pri tome neosnovano tužitelj i u žalbi ponovno upućuje na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP-a prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanu i pravima s područja socijalne skrbi. Ovo iz razloga jer se u konkretnom slučaju o istom ne radi jer, kao što je to već obrazložio prvostupanjski sud u obrazloženju ovdje pobijanog rješenja, nije riječ o pravu iz područja socijalne skrbi u smislu citirane odredbe ZSP-a. Pravilno je prvostupanjski sud obrazložio kako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba članka 11. stavak 1. točka 17. ZSP-a jer se ista odnosi na postupke pokrenute pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

7. Ostali žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost rješenja prvostupanjskog suda kojim je osnovano odbijen njegov prigovor na rješenje kojim mu je određeno plaćanje sudske pristojbe.

8. S obzirom na sve navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje, te odbiti zahtjev za trošak sastava žalbe jer to nije izdatak učinjen u tijeku ili povodom spora u smislu članka 144. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.).

U Zagrebu, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner