Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Kzd-75/2020-94

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu za mladež Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CE, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KOz-DO-173/2020-1 od 28. rujna 2020., izmijenjene na raspravi 30. ožujka 2022. i 11. listopada 2023., nakon rasprave održane 9. travnja i 13. svibnja 2025., potonje navedene u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Anamarije Masten-Čehok i braniteljice okrivljenika Ivane Moravec, odvjetnice u Varaždinu, 15. svibnja 2025. objavio je, izrekao i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Varaždinu broj: Kzd-75/2020-2 od 7. listopada 2020.

II. Okrivljeni CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i LE, rođene L, rođen **.**.1984. u [adresa], gdje i prebiva, [adresa], s boravištem u [adresa] Lindenstrasse 22, 06869 Coswig (Anhalt), državljanin Republike Hrvatske, veterinarski tehničar, pismen, SSS, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen u Republici Njemačkoj, s mjesečnim primanjima od oko 2.000,00 eura, oženjen, otac jednog djeteta u dobi od 17 godina, vlasnik osobnog automobila marke Opel Insignia, godine proizvodnje 2017., ne posjeduje nepokretnu imovinu, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan

k r i v  j e

što je

u vremenskom razdoblju od 31. ožujka 2010. do 20. srpnja 2021., unatoč presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-3030/09-10 od 15. ožujka 2010., pravomoćne 15. ožujka 2010., a ovršne 31. ožujka 2010., kojom mu je naloženo da za uzdržavanje mldb. IE, rođene **.**.2007., doprinosi po 750,00 kuna mjesečno za razdoblje od 04. studenoga 2009. pa do 14. ožujka 2010., a po 920,00 kuna mjesečno od 15. ožujka 2010. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja do dana pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće kako budu dospijevali do svakog 25-og u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke djeteta FE, sada NE, iako svjestan ove svoje obveze i sposoban da istu ispuni, uskratio dužno uzdržavanje, na način da u navedenom razdoblju alimentacijske obroke nije plaćao redovito i u cijelosti, plativši ukupno 109.323,45 kuna, oštetivši na taj način mldb. IE za iznos od 15.719,78 kuna/2.086,37 eura,

dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati, i to na način, u visini i u rokovima određenima ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja - opisano u čl. 172. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11.

III. Na temelju čl. 172. st. 2. KZ/11 okrivljeni CE se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 9 (DEVET) MJESECI

IV. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenom CE se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo, a pod uvjetom iz čl. 58. st. 5. KZ/11 može biti opozvana ako okrivljenik u roku od 4 (četiri) mjeseca ne izvrši posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom tako da plati dug na ime uzdržavanja za mldb. IE u ukupnom iznosu od 2.086,37 eura (dvijetisućeosamdesetšesteura i tridesetsedamcenti).

V. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 okrivljenom CE se

izriče

POSEBNA OBVEZA

da u roku od 4 (četiri) mjeseca popravi štetu počinjenu kaznenim djelom tako da plati dug na ime uzdržavanja za mldb. IE u ukupnom iznosu od 2.086,37 eura (dvijetisućeosamdesetšesteura i tridesetsedamcenti).

VI. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećenica se upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

VII. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeni CE dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 900,00 (devetsto) eura, koji se odnosi na paušalnu svotu i troškove knjigovodstveno- financijskog vještačenja, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenice te nagradu i nužne izdatke njezine opunomoćenice u visini koju će sud odrediti posebnim rješenjem, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podnijelo je ovom sudu u uvodu navedenu optužnicu protiv okrivljenog CE zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.

1.1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: Kzd-75/2020-2 od 7. listopada 2020. okrivljeniku je izdan kazneni nalog, protiv kojeg je okrivljenik potom podnio prigovor. Nakon što je optužnica potvrđena, nastavljen je kazneni postupak.

1.2. Na raspravi 30. ožujka 2022. zastupnica optužbe izmijenila je činjenični opis tako da u prvom redu umjesto "do 31. kolovoza 2020." stavlja "do 20. srpnja 2021.", u dvanaestom redu umjesto "17.153,00" stavlja "108.623,45", dok u trinaestom redu umjesto "55.739,47" stavlja "7.219,78". Nakon toga, na raspravi 11. listopada 2023. zastupnica optužbe ponovno je izmijenila činjenični opis iz optužnice na način u dvanaestom redu umjesto "17.153,00" stavlja "109.323,45" kuna, u trinaestom redu umjesto "55.739,47" stavlja "15.719,78" kuna/2.086,37 eura, a izmijenila je i prijedlog sankcije vezano za posebnu obvezu stavivši "u roku od četiri mjeseca plati dug na ime uzdržavanja u iznosu od 2.086,37 eura".

1.3. Oštećena je tijekom postupka postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 55.739,47 kn odnosno 7.397,90 eura.

2. Očitujući se na optužbu, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje ga se tereti, dok se imovinskopravnom zahtjevu usprotivio.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-3030/09-10 od 15. ožujka 2010., rješenje Općinskog suda u Virovitici broj Ovr 39/2014-2 od 23. siječnja 2014., tužba radi nedopustivosti ovrhe, nagodba od 15. ožujka 2016., zapisnik o sudskoj nagodbi od 12. travnja 2016. sastavljen kod Općinskog suda u Varaždinu u predmetu broj P-891/15, podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za CE od 14. srpnja 2020., podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za CE od 14. srpnja 2020. , potvrde o visini dohotka i primitaka za CE za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020., izvadak iz zemljišne knjige za CE, podaci Centra za socijalnu skrb Varaždin za mldb. IE, prijevod s njemačkog na hrvatski jezik pismena Dječji doplatak prema Zakonu o porezu na dohodak u svezi Uredbe (EU) br.883/2004. od 18. svibnja 2018. (str. 111-115), dopis FINA-e od 15. ožujka 2021. o otvorenim računima NE, kao majke i zak. zastupnice mldb. oštećene, dopis Erste Bank od 25. ožujka 2021., dopis Privredne banke d.d. Zagreb od 30. ožujka 2021. sa izlistom prometa, izlist prometa po računima Raiffeisen Bank od 31. ožujka 2021., tablice prometa po tekućem računu i zaštićenom računu Zagrebačke banke od 8. travnja 2021., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo, ovlaštenog računovodstvenog forenzičara od 28.6.2021. (str. 197-218), potvrda o prometu po računu Zagrebačke banke od 04.08.2020. (str. 235-239), te dokumentacija predana od okrivljenika na okolnost uplate alimentacije za razdoblje od siječnja 2020. do srpnja 2021. (str. 241-257), iskazi z.z. mldb. ošt. NE od 21. rujna 2020. te sa zapisnika od 12. listopada 2021., iskaz stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić sa zapisnika od 12. listopada 2021., uplatnice Raiffeisen Bank od 13.11.2018. i 16.07.2018. te dvije uplatnice Sparkase Wittenberg od 07.11.2017. i 11.12.2017., dokumentacija FINA-e na listu 280 spisa, dopis HOK-a od 10. prosinca 2021. te podnesak odvjetnika Darka Marića od 10. siječnja 2021., pregledani su uz suglasnost stranaka ovosudni spisi broj: Ovr-355/14 te P-891/15 te je pročitano rješenje u navedenom ovršnom spisu od 31. ožujka 2016., kao i sudska nagodba od 12. travnja 2016 u parničnom spisu, uz suglasnost stranaka pročitani su dopuna nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 04. veljače 2022. (str. 290- 308)., izjava od 29. kolovoza 2021. (str. 316), te uplata Raiffeisen banke od 24.7.2020. (str. 315), uplata Raiffeisen banke od 01. ožujka 2021. te preslika zahtjeva za ostvarivanje dječjeg doplatka sa prilozima i prijedlog za ovrhu (kuverta na str. 322), kao i ispis prometa Raiffeisen banke po računima NE za razdoblje od 31.12.2019. do 20.7.2021., odnosno do dana zatvaranja, iskaz z.z. oštećene NE sa zapisnika od 13. veljače 2023., II dopuna nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 20. lipnja 2023. (str. 388-399), zapisnik ovog suda iz predmeta broj: P Ob-123/2022 od 3. siječnja 2023. Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirana snimka njegova ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i pročitani njegovi iskazi s rasprava od 29. srpnja 2021. i 6. prosinca 2021., dok su prije ispitivanja okrivljenika pročitani izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da je već ranije dao obranu te da dodaje da je bio student u vrijeme kada mu je određena obveza uzdržavanja kćerke IE, zbog čega je imao neredovita primanja te je za uzdržavanje doprinosio koliko je mogao. Svjestan je da nije potpuno i redovito plaćao svoju obvezu uzdržavanja te ga je bivša supruga NE ovršila za iznos od, čini mu se, oko 55.000,00 kuna. S obzirom da mu je račun bio blokiran, sklopio je s NE sudsku nagodbu jer je obećala da će mu u tom slučaju maknuti ovrhu, a tom nagodbom obvezao se platiti joj iznos od 25.000,00 kuna. Po toj nagodbi nije postupio budući da je u Njemačkoj u međuvremenu ishodio dječji doplatak za kćerku, pa je s bivšom suprugom usmeno dogovorio da će joj isplatiti na ime uzdržavanja iznos na nešto manje od 20.000,00 kuna. Ona mu je rekla da će s tom uplatom isplatiti iznos obećan nagodbom te da može dalje uplaćivati 200,00 kuna manje mjesečno, odnosno po 720,00 kuna mjesečno. Dalje je uplaćivao po 700,00 kuna mjesečno na ime uzdržavanja te se zbog navedenog nagomilao dug, a s obzirom da je kćerka IE u jednom trenutku izrazila želju živjeti s njime u Njemačkoj, smatra da ga je NE zbog toga prijavila za neplaćanje uzdržavanja. Na račun NE i dalje uplaćuje mjesečno po osnovi njemačkog dječjeg doplatka, umanjenog za onoliko koliko iznosi hrvatski dječji doplatak, odnosno moguće oko 210,00 eura, dok on uplaćuje mjesečno 213,00 eura po osnovi uzdržavanja, time da je dodao da je upravo on ishodio u Njemačkoj inozemni dječji doplatak za kćerku IE, kao i da je sam ishođeni iznos dječjeg doplatka mogao zadržati za sebe, međutim nije to učinio. Na pitanje braniteljice koliko je vrijedio dogovor za plaćanje umanjenog iznosa uzdržavanja o kojem je iskazivao, odgovorio je da je isto vrijedilo od 2017. do negdje 2019. ili 2020., odnosno do podnošenja predmetne kaznene prijave. NE nije se protivila niti tvrdila da nešto nije u redu s takvim plaćanjem, sve dok nije saznala za želju IE za njezinim dolaskom u Njemačku. Na daljnje pitanje jesu li kada naknadno također sudski regulirali uzdržavanje na isti način, konkretno da se dio uzdržavanja plaća iz dječjeg doplatka, a dio njegovim uplatama, odgovorio je da jesu sudskom nagodbom iz 2023. Konačno, s obzirom da je u određeno vrijeme bilo i problema s plaćanjem uzdržavanja na račun NE jer mu je dala krivi broj računa, dva obroka uzdržavanja 2019. uplatio joj je putem sestre na ruke, za što je ona njoj potpisala potvrdu, no to plaćanje NE sada u ranijem iskazu negira, a istaknuo je i da se iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje vidi da je NE po osnovi dječjeg doplatka primila otprilike 60.000,00 kuna samo do 2020., pa smatra da isti treba uračunati u njegovu obvezu uzdržavanja.

4.1. Ispitan u svojstvu osumnjičenika CE naveo je da ga je NE prije par godina ovršila za 46.000,00 kuna, što nije bilo točno, mjesečno mu se skidao iznos od 920,00 kuna, da bi nakon toga sklopili nagodbu na iznos od 25.000,00 kuna, s time da ga je NE uvjerila da će mu tada skinuti ovrhu. Nije mogao dići kredit, od lipnja 2016. živi u [adresa] te ima pravo na dječji doplatak, a s tim u vezi zvao je NE i rekao joj da ima pravo na 19.000,00 kuna koje će joj isplatiti i da je „onda to to“. Ona je na to pristala, ali 4 godine to nisu stavili na papir. Dobila je sve po dogovoru i još joj 160,00 eura dječjeg doplatka sjeda svaki mjesec. Dogovorili su se da on ubuduće plaća 700,00 kuna. U prosincu 2019. rekla mu je da joj nije više ništa dužan, za što ima svjedoke, suprugu i pokćerku. Kada je pokrenuo postupak promjene skrbništva u lipnju 2020. NE ga je prijavila. Zatražio je da se od NE traže svi njeni računi iz kojih će biti vidljivo da joj je sjeo iznos od 19.000,00 i da plaća alimentaciju, 2.400,00 eura da joj je sjelo na račun u 2017. ili 2018. Dvije godine je plaćao 920,00 kuna, do 2018., a poslije iznos od 700,00 kuna. Nudio je NE da to stave na papir, ali ona to nije htjela. U Republici Njemačkoj zaposlen je od 13. lipnja 2016. te mu plaća iznosi 1.500,00 eura. Ima kredit u Republici Hrvatskoj, u iznosu od 150,00 eura mjesečno, a troškovi stana iznose mu 450,00 eura.

4.2. U svojoj obrani na raspravi 29. srpnja 2021. okrivljenik je naveo da nije sporno da mu je presudom Općinskog suda u Varaždinu od 15.3.2010. naloženo kao ocu mldb. IE, doprinositi za njezino uzdržavanje, ne osporava da je nastao određeni dug, budući da dužne iznose nije mogao plaćati redovito, niti pak u visini kako je to bilo presuđeno. U to vrijeme bio je student, bez posla i redovitih primanja i prihoda, radio je preko student servisa, potom se zaposlio na crno, radio tri mjeseca, a da nije primio plaću, a nakon čega se uspio zaposliti na benzinskoj postaji OMW na kojoj je ostvarivao plaću od 3.000,00 kuna mjesečno. Nije uspio upisati četvrtu godinu studija, tako da mu je na naplatu došao i studentski kredit koji je primao od županije, no na sve moguće načine trudio se zaraditi da mjesečno plaća za uzdržavanje. Potom je NE odselila u Pitomaču i ovršila mu plaću navodeći da do dana kada je pokrenuta ovrha nije platio ništa za uzdržavanje mldb. IE i da dug iznosi 46.000,00 kuna, nakon čega mu je vršena ovrha 20 ili 24 mjeseca. Pokušao se dogovoriti s NE te joj je rekao da nije točno da joj je dužan 46.000,00 kuna, jer da je cijelo vrijeme plaćao prema svojim mogućnostima, nakon čega su se uspjeli dogovoriti za iznos od 25.000,00 kuna. Pronašao je posao u Njemačkoj gdje je zatražio dječji doplatak, tamo su ga pitali kome da se isplaćuje dječji doplatak te je rekao da se isti neka uplaćuje direktno na račun majke NE. Zaposlio se u Njemačkoj u lipnju 2016., a kada su se izračunali ti zaostaci, iznos s osnova zaostataka dječjeg doplatka iznosio je 18.000,00 kuna. Potom se on čuo s NE i rekao joj da će dobiti zaostatak dječjeg doplatka od 18.000,00 kuna, da će primati mjesečno dječji doplatak od 1.200,00 kuna koji je bio umanjen za dječji doplatak koji se primao u Hrvatskoj, te da će redovito svakog mjeseca plaćati na ime uzdržavanja za mldb. IE iznos od 920,00 kuna, s čime se NE složila, te su se usuglasili da je na taj način riješen i dug po nagodbi. Od prvog dana od kada se zaposlio u Njemačkoj redovito je uplaćivao dužno uzdržavanje na Petrin račun i redovito uplaćivao iznos s osnova dječjeg doplatka. Smatra da je do prijave došlo stoga što je podnijet zahtjev za promjenu skrbništva jer ga je IE počela tražiti da ju uzme kod sebe u Njemačku, da želi živjeti s njim jer joj je sa majkom nemoguće živjeti, da ista posuđuje novac, njoj uzima novac, dolaze joj ovrhe, a ima saznanja i da se u međuvremenu razvela sa muškom osobom sa kojom je bila u braku nakon njega i sa kojim ima dvoje mljt. djece. O tome je detaljno razgovarao s IE i kada se uvjerio da je njezina želja ozbiljna i iskrena, pokrenuo se postupak i Centar je dao suglasnost za promjenu skrbništva. Nakon par dana nazvala ga je NE rekavši mu da mu IE želi nešto reći, IE se tada javila zaplakana i rekla da se predomislila i da ne bi išla živjeti kod mene u Njemačku, pa on misli da je IE nečime ucijenjena od strane NE. Od kad se on zaposlio u Njemačkoj redovito je plaćao osim dječjeg doplatka i mjesečno uzdržavanje od 920,00 kuna, pa tako i u vremenu od 25.10.2017. do 25.8.2018., te u razdoblju od 25.1.2020. do 25.8.2020., a koje uplate je vršio u Hrvatskoj na kunski račun kojeg je imala otvoreni NE u Raiffeisen banci, na način da je došao u banku i položio gotovinu na njezin račun, a kada je bio u Njemačkoj, tada je popunio uplatnicu i predao ju u banci. I dalje uplaćuje redovito uzdržavanje svakog mjeseca za mldb. IE u iznosu od 123 eura, što je protuvrijednost 920,00 kuna, dok nema informaciju prima li NE i dalje dječji doplatak za IE. Dječji doplatak u Njemačkoj iznosi 220 eura, a u konkretnom slučaju za IE isti se umanjuje za dječji doplatak koji se za dijete ostvaruje u matičnoj zemlji. On je konstantno prijavljen u Njemačkoj od 12.6.2016., prva uplata dječjeg doplatka sjela je u kolovozu 2017., a potom je on unatrag godinu dana zatražio zaostatke te su zaostatci plaćeni 25.10.2017. Nakon sklapanja nagodbe sa NE na 25.000,00 zatražio je kredit u banci Kovanica koji nije realiziran jer je prethodno bio ovršen i nakon toga nije 6 mjeseci mogao dobiti kredit, a nakon toga otišao je u Njemačku tako da taj kredit nije uopće realiziran.

4.3. Iz obrane okrivljenika na raspravi 6. prosinca 2021. u bitnome proizlazi da je dobio rješenje, negdje 2014., da je na ime zakonskog uzdržavanja za mldb. IE dužan iznos od 46.000,00 kuna, iz čega bi proizlazilo da u razdoblju od 2010. do 2014. nije ništa platio za mldb. kćerku, time da je prema njegovoj evidenciji u to vrijeme dug je mogao biti još negdje oko 10.000,00 kuna. Nakon toga započela je ovrha te mu se kroz kojih dvije godine, točnije 25 mjeseci, ustezalo mjesečno od 1.000,00 do 1.300,00 kuna, odnosno trećina plaće, da bi nakon te dvije godine ustega ispalo da je dug sa kamatom 76.000,00 kuna. Tada se našao s NE te joj predočio da ne postoji takav dug, a ista je rekla da je do iznosa od 76.000,00 kuna došla kako joj je to rekao njezin odvjetnik i kako je to bilo izračunato po financijskom vještaku, da bi tada od njega tražila iznos od 35.000,00 kuna kojim bi zatvorili taj dug, na što on nije mogao pristati s obzirom na dug od oko 10.000,00 kuna koji je tada postojao po njegovoj evidenciji, te joj je predlagao da joj plati iznos od 15.000,00 kuna, na što ona nije pristala i tada su se dogovorili na iznos od 25.000,00 kuna, u tom smislu sklopili nagodbu koja je ovjerena kod javnog bilježnika 31.3.2016., a potom i sudsku nagodbu pred Općinskim sudom u Varaždinu 12.4.2016. Po toj nagodbi nije postupio do 30.4.2016. i isplatio iznos od 25.000,00 kuna jer nije mogao ishoditi kredit u Kovanici te je zbog toga 12.6.2016. otišao raditi u Njemačku. Od srpnja 2016. redovito se podmiruje alimentacija za mldb. IE, a što se tiče dužnog iznosa iz nagodbe, do srpnja 2017. ishodio je dječji doplatak za mldb. IE u [adresa] te su zaostaci od početka njegova rada u Njemačkoj do dana ishođenja doplatka iznosili oko 18.000,00 kuna, kada je nazvao NE i ponudio joj da joj tih 18.000,00 kuna preda na ime duga iz nagodbe od 12.4.2016., da joj nadalje redovito plaća alimentaciju i da još svaki mjesec dobiva na ime dječjeg doplatka iz Njemačke iznos od oko 1.200,00 kuna, a s čime se ista suglasila. Naveo je nadalje da se do 2020. dječji doplatak trebao isplaćivati njemu kao podnositelju zahtjeva za isplatu dječjeg doplatka, a od 2020. godine se zakon promijenio te se dječji doplatak isplaćuje na račun roditelja s kojim dijete živi.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je okrivljenik otac mldb. IE, koju je obvezan uzdržavati sukladno presudi Općinskog suda u Varaždinu broj: P-3030/09-10 od 15. ožujka 2010., pravomoćnoj 15. ožujka 2010., a ovršnoj 31. ožujka 2010. Nije sporno niti da okrivljenik uzdržavanje nije redovno plaćao odnosno da je nastao određeni dug, da je majka oštećenog djeteta protiv okrivljenika 2014. pokrenula ovršni postupak, kao i da je okrivljenik s majkom djeteta sklopio sudsku nagodbu pred Općinskim sudom u Varaždinu broj: P-891/15-5 od 12. travnja 2016. Također, nespornim se ukazalo i da je, s obzirom na rad okrivljenika u SR Njemačkoj, na račun majke djeteta uplaćivan inozemni dječji doplatak.

5.1. S druge strane, bilo je sporno je li u konačnici preostao (i)kakav dug po osnovi uzdržavanja, s time u vezi treba li u plaćanje uzdržavanja uračunati primljeni inozemni dječji doplatak, kao i je li po osnovi uzdržavanja majka mldb. IE primila iznos od 1.840,00 kn na ruke od strane okrivljenikove sestre.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen.

7. Iz iskaza majke i zakonske zastupnice NE od 13. veljače 2023. proizlazi da je negdje do travnja 2016. ukupni dug okrivljenika na ime alimentacije, zajedno s glavnicom te kamatama, kako je to obračunao njezin tadašnji odvjetnik, iznosio oko 46.000,00 kuna, nakon čega su se okrivljenik i ona dogovorili i sklopili nagodbu za jednokratnu isplatu iznosa od 25.000,00 kuna, a čime bi se pokrilo dužno i dospjelo uzdržavanje do 30. travnja 2016. Predmetnu nagodbu sklopili su 12. travnja 2016. te je ona zbog toga obustavila ovrhu protiv okrivljenika, koja se vodila kod OS u Varaždinu pod brojem Ovr-355/14, kako bi okrivljenik mogao podići kredit i platiti predmetni iznos. Ima saznanja da je okrivljenik ishodio nekakav kredit, međutim, tih 25.000,00 kuna na ime dužnog i dospjelog uzdržavanja za mldb. IE do 30. travnja 2016. okrivljenik nije platio niti jednokratno u dogovorenom roku, niti pak obročno. Dakle, ostaje kod svoje tvrdnje da od navedenog iznosa 25.000,00 kuna do davanja ovog iskaza nije primila ništa od strane okrivljenika. Ovrhom je od okrivljenika uspjela naplatiti svega nekoliko tisuća kuna, do dana sklapanja predmetne nagodbe 12.4.2016. Nakon tog datuma prekinula je ovrhu, no nije točno da bi putem ovrhe bila naplatila od okrivljenika iznos od preko 23.000,00 kuna. Unatrag mjesec dana okrivljenik i ona su sklopili sudsku nagodbu o povećanju mjesečne obveze na ime uzdržavanja za mldb. IE, na mjesečni iznos od 1.600,00 kuna, okrivljenik je u siječnju 2023. uplatio prvi takav iznos te se nadalje obvezao da će ishoditi dječji doplatak za mldb. IE. Ona je tražila povećanje uzdržavanja od trenutka pokretanja postupka, ali su se na kraju sporazumjeli i nagodili da se takav povećani iznos uzdržavanja plaća od dana sklapanja sudske nagodbe. Koliko se sjeća, niti u razdoblju od kolovoza 2020. pa do srpnja 2021. okrivljenik nije redovito svakog mjeseca uplaćivao uzdržavanje, niti pak kada bi ga uplatio nije uplatio točan iznos koji je bio dužan u to vrijeme plaćati, a kada joj je predočena uplatnica Raiffeisen banke iz koje proizlazi da je CE **.**.2020. uplatio alimentaciju u iznosu od 700,00 kuna, navela je da ako je tada uplatio da bi se to trebalo vidjeti na njezinu računu, a kada joj se predočeno pismeno iz kojeg proizlazi da bi od HE na ime alimentacije za ožujak i travanj navedenog datuma preuzela iznos od 1840,00 kuna, navela je da to nije točno, da na tom pismenu nije njezin potpis te da od kada su se CE i ona razveli da se njegova sestra HE ljuti na nju te da od tada niti mldb. IE niti ona s istom nisu u kontaktu niti ju je ona, nakon razvoda braka sa CE vidjela i sa istom kontaktirala pa tako nije mogla primiti predmetni iznos.

7.1. Iz iskaza majke i zakonske zastupnice NE od 12. listopada 2021., pročitanog uz suglasnost stranaka, proizlazi da prima dječji doplatak negdje od 2017., ona je podnijela zahtjev za isplatu istog, on se od prvog dana isplaćuje na njezin račun, nikad to nije išlo preko računa bivšeg supruga koji je zaposlen u inozemstvu. Taj dječji doplatak bio je umanjen za visinu dohotka koji je ostvarivala za mljt. kćerku u RH. Od sedmog mjeseca 2020. dječji doplatak iz inozemstva više ne prima jer bivši suprug nije prijavio promjenu prebivališta odnosno boravišta ni promjenu poslodavca u inozemstvu. Nadalje je opisala postupak pokretanja ovrhe i sklopljenu sudsku nagodbu, navodeći da mu je ovrhu skinula, no on nije platio zaostatke, već je otišao u Njemačku radi čega je protiv njega podnijela tužbu i vodila građanski spor u kojem su sklopili nagodbu na iznos od 25.000,00 kuna, kojeg joj je trebao platiti odjednom na ime dospjelog uzdržavanja, a što nije učinio. Unatrag otprilike sedam mjeseci, okrivljenik redovito uplaćuje za uzdržavanje mljt. djeteta mjesečni iznos od 920,00 kuna, dok u razdoblju od siječnja do kolovoza 2020. nije plaćao uzdržavanje, a te dospjele, a neplaćene iznose nije platio niti do davanja ovog iskaza. Dodala je da je bilo još jedno veliko razdoblje u kojem okr. nije plaćao uzdržavanje, a to od listopada 2017. do srpnja 2018. u kojem razdoblju je platio u samo jednom navratu iznos od 700,00 kuna, a niti te dospjele, a neplaćene iznose do danas nije platio. Kada je primila nalaz i mišljenje vještakinje, mišljenja je da su ti iznosi koji su sjedali na njezin tekući račun koji je bio ovršen, a potom se prebacivali na njezin zaštićeni račun, bili računali dva puta, a radi se o jednom iznosu. Nije suglasna niti sa dijelom nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje glede sredstava za koje se navodi u nalazu da su putem ovrhe naplaćena od okrivljenika, a to u razdoblju od 3.4.2014. do 11.2.2016., budući da je prema njezinim podacima okrivljeniku putem ovrhe ustegnuto po 920,00 kuna samo šest ili sedam puta, a to u razdoblju prije negoli su sklopili nagodbu 2016. Što se tiče razdoblja od siječnja do 31. kolovoza 2020. ne može točno reći koliko je okrivljenik platio, ali može reći da nije plaćao niti redovito niti u iznosima u kojima je bio dužan, dakle, 920,00 kuna mjesečno, pa tako neki mjesec nije platio ništa, neki mjesec bi platio po 400,00, 500,00 ili 700,00 kuna. Umjesto okrivljenika uplatu je znala izvršiti ZE, današnja supruga okrivljenika, a ne spori niti da je u listopadu 2017. dobila uplatu od nešto preko 19.000,00 kuna iz inozemstva, koja se odnosila na zaostatke s osnova dječjeg doplatka iz inozemstva od dana podnošenja zahtjeva, pa do dana kada joj se isti počeo redovito uplaćivati. Nikad nije s bivšim suprugom govorila da bi iz bilo kojeg razloga smanjili obroke uzdržavanja za mljt. kćerku budući da je i ovako obvezan plaćati manje od propisanog, niti je to on od nje tražio, a istaknula je i da nije točno niti da bi mu ona u prosincu 2019. rekla da joj više do tog datuma ne duguje s osnova plaćanja za mljt. kćerku, jer u protivnom ne bi sve ovo pokretala.

7.2. Iz iskaza majke i zakonske zastupnice NE od 21. rujna 2020., pročitanog uz suglasnost stranaka, proizlazi da je presudom Općinskog suda u Varaždinu iz 2010. razveden brak između nje i CE, kojom je njemu naloženo da za uzdržavanje njihove zajedničke kćeri IE, rođene **.**.2007., doprinosi iznos od 750,00 kuna mjesečno, za razdoblje od 04. studenog 2009. do 14. ožujka 2010., a po 920,00 kuna mjesečno od 15. ožujka 2010. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na njezin tekući račun. Unatoč navedenoj presudi, CE nije po njoj postupao, radi čega je protiv njega pokrenula ovršni postupak, tijekom 2016., radi naplate duga od 46.000,00 kuna, za koji je smatrala da on duguje s osnova alimentacije za kćer, nakon čega je CE blokiran račun. Protiv rješenja o ovrsi CE je stavio prigovor, slijedom čega je postupak prešao u parnicu, te su 15. ožujka 2016. njih dvoje kod javnog bilježnika sklopili nagodbu, time da je nagodba potvrđena na Općinskom sudu u Varaždinu u predmetu broj P-891/15. Po toj nagodbi, uplatom iznosa od 25.000,00 kuna trebalo je biti podmireno potraživanje dospjelo do 30. travnja 2016., a ona je povukla prijedlog za ovrhu u predmetu broj Ovr-355/14. S tim u vezi njezin je odvjetnik dug izračunao u iznosu od 46.000,00 kuna, ali u nagodbi je ona pristala da to bude 25.000,00 kuna, kako bi postupak bio što prije okončan i kako bi kćer dobila novce. Unatoč sklopljenoj nagodbi, CE nije platio niti kune od navedenog iznosa. Što se tiče tekućih obroka uzdržavanja za razdoblje od 1. svibnja 2016. pa nadalje, CE alimentaciju nije plaćao u rokovima i u cijelosti. Ne zna točno koliko je on i kada platio, ali u spis je priložila izliste svog prometa po računu gdje se vide njegove uplate, s time da CE alimentaciju nikada nije uplaćivao na njezin račun kod Međimurske banke, kako mu je to naloženo presudom, već na njezin račun u RBA banci i Zagrebačkoj banci, jer je rekao da je njemu tako lakše uplaćivati, obzirom radi u inozemstvu. Po predočenju navoda iz obrane osumnjičenika da mu se po ovrsi mjesečno skidao iznos od 920,00 kuna svjedokinja je navela da je točno da se CE u tri navrata skinuo iznos od 920,00 kuna, na njezin račun u RBA banci. Nije istina da nije maknula ovrhu CE, i da on nije mogao dići kredit. Prema njenim saznanjima digao je kredit u banci Kovanica, ali njoj nije ništa platio. Nadalje, po predočenju navoda iz obrane osumnjičenika da ju je on zvao i da ima pravo na 19.000,00 kuna dječjeg doplatka kojeg će isplatiti, te da je onda to završeno, svjedokinja je navela da o iznosu od 19.000,00 kuna nikada nije bilo niti govora. Negdje godinu dana nakon što je CE otišao raditi u Njemačku, a otišao je negdje u lipnju 2016., CE je stvarno rekao da IE ima pravo na njemački dječji doplatak. Tada je ona pokrenula postupak, i IE stvarno prima njemački dječji doplatak, mjesečno 170,00 eura, ali smatra da je to pravo djeteta, i da ga dobiva roditelj s kojim dijete živi, a da je to neovisno o plaćanju alimentacije od strane roditelja s kojim dijete ne živi. Ona nikada nije pristala na to da bi IE ostvarila dječji doplatak, a da na ime toga CE ne plaća alimentaciju. Također nikada njih dvoje nisu dogovorili da bi po ostvarenju dječjeg doplatka CE na ime alimentacije plaćao 700,00 kuna. Pored toga, nije istina da bi mu ona u prosincu 2019. rekla da je više ništa nije dužan. Ona je na račun, i to na devizni u RBA banci, dobila iznos od 15.000,00 ili 16.000,00 kuna, no da se radilo o zaostacima dječjeg doplatka za IE. Ne zna da bi joj bio uplaćen iznos od 2.400,00 eura u 2017. ili 2018.

8. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo, financije i bankarstvo Natalije Jambrečić od 28. lipnja 2021. (str. 197-218) proizlazi da je okrivljenik po osnovi uzdržavanja u razdoblju od 31. ožujka 2010. do 31. kolovoza 2020. trebao podmiriti ukupan iznos od 115.843,23 kn, da je podmirio iznos od 92.036,19 kn, a uplaćeno je i 64.637,12 kn po osnovi inozemnog dječjeg doplatka. Nadalje, ako se uzmu u obzir uplate inozemnog dječjeg doplatka nema dospjelog duga po osnovi uzdržavanja mldb. IE, već preplate iznosa od 40.830,08 kn, dok ako se te uplate ne uzmu u obzir dospjeli dug iznosi 23.807,04 kn.

8.1. Iz iskaza vještakinje Natalije Jambrečić s rasprave od 12. listopada 2021. proizlazi da među ostalim da je kod izrade nalaza i mišljenja koristila dokumentaciju spisa i da je u trenutku izrade nalaza proizlazilo da se navedena sredstva uplaćuju temeljem ovrhe od strane tužiteljice, na pitanje je li kod ovrha moguće da je došlo do uplata na tekući račun majke i z.z. oštene, a da bi se potom jedna te ista sredstva prebacivala sa tog računa na zaštićeni račun iste, odgovorila je da to nije moguće iz razloga ako se pogleda tabela broj tri na stranici 11 i 12, onda da je vidljivo da se iznosi uplata bilježe samo u pogledu ovrha u točno navedenim datuma, a ne i u kolonama drugih računa na koji način bi bili duplicirani. Nadalje na pitanje da li je moguće da bi se to dogodilo sa iznosima koje je okrivljeni dobrovoljno uplaćivao na račune z.z. ošt., a s obzirom da se radilo o većem broju računa, navela je da isto nije moguće iz razloga što je u tabeli tri sve uplate navele kronološki i po računima. Jedino u slučaju da na određeni datum u dvije kolone bude isti iznos, to bi značilo da je nešto duplicirano, a što ovdje nikako nije slučaj. U obračun su uzeti svi iznosi zaduženja i svi iznosi uplata u tom razdoblju. U trenutku pisanja nalaza nije bila utvrđena uplata na datum 13.11.2017., dok je nadalje iskazala da će u dopunskom nalazu izvršiti provjeru i uplata od 3.9.2018. i 10.10.2018. u iznosima od 1.478,00 kuna i 663,30 kuna, a s obzirom da su isti izvađeni sa deviznog računa da li se radi o kunskim ili deviznim iznosima.

8.2. U dopuni nalaza i mišljenja od 4. veljače 2022. (str. 290-308) stalna sudska vještakinja Natalija Jambrečić navela je da se mijenjaju toč. 2. i 3. Zaključka od 28. lipnja 2021. te da izmijenjeno mišljenje glasi da je okrivljenik po osnovi uzdržavanja u razdoblju od 31. ožujka 2010. do 20. srpnja 2021. platio iznos od 108.623,45 kn, a da je uplaćeno i 64.637,15 kn po osnovi inozemnog dječjeg doplatka. Nadalje, ako se uzmu u obzir uplate inozemnog dječjeg doplatka nema dospjelog duga po osnovi uzdržavanja mldb. IE, već preplate iznosa od 57.417,37 kn, dok ako se te uplate ne uzmu u obzir dospjeli dug iznosi 7.219,78 kn.

8.3. Konačno, iz II. dopune nalaza i mišljenja vještakinje Natalije Jambrečić od 20. lipnja 2023. (str. 388-399) proizlazi da se zaključku iz ranijeg nalaza dodaje toč. 4. prema kojoj je ukupno zaduženje okrivljenika u razdoblju od 31. ožujka 2010. do 20. srpnja 2021. iznosilo 125.043,23 kn, okrivljenik je platio iznos od 111.163,45 kn pa dospjeli dug iznosi 1.842,16 eura (13.879,78 kn), kada se uračuna iznos od 1.840,00 kn iz izjave od 29. travnja 2021. S druge strane, kada se navedeni iznos ne bi uračunavao, zaključak je vještakinje da je ukupno zaduženje okrivljenika u razdoblju od 31. ožujka 2010. do 20. srpnja 2021. iznosilo 125.043,23 kn, okrivljenik da je platio iznos od 109.323,45 kn pa dospjeli dug iznosi 2.086,37 eura (15.719,78 kn).

9. Kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. KZ/11 čini tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, dok je djelo iz st. 2. istog članka počinjeno ako se obveza iz st. 1. odnosi na uzdržavanje djeteta ili osobe koja zbog starosti, bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobna za rad. Prema daljnjem st. 3. tog članka, nema kaznenog djela ako počinitelj dokaže da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje iz st. 1. ili 2.

10. Okrivljenik u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka navodi da je svjestan da nije potpuno i redovito ispunjavao obvezu uzdržavanja, radi čega ga je bivša supruga ovršila za previsoki novčani iznos, dodajući da je u to vrijeme bio student koji je za uzdržavanje doprinosio koliko je mogao. Smatra i da bi njemu u dužnost plaćanja uzdržavanja valjalo uzeti i iznose koji su uplaćeni majci mldb. IE po osnovi inozemnog dječjeg doplatka, s obzirom na rad okrivljenika u Saveznoj Republici Njemačkoj, pri čemu navodi da je na rad u Njemačku otišao 2016., a da je od sredine 2017. ishodio dječji doplatak za koji da je odredio da se treba isplaćivati na račun majke djeteta NE, iako je mogao odlučiti taj iznos zadržati za sebe. Također, tvrdi i da bi mu valjalo uzeti u obzir i iznos od 1.840,00 kn koji da je majci djeteta platio na ruke, i to putem svoje sestre.

11. Okrivljenik, dakle, u svojim obranama ne spori činjenicu da mu je presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: P-3030/09-10 od 15. ožujka 2010. određena obveza uzdržavanja malodobne kćeri IE, niti da je nastao određeni dug, navodeći da je svjestan da nije potpuno i redovito plaćao svoju obvezu uzdržavanja, zbog čega je bio podvrgnut ovrsi, te navodi da je za uzdržavanje doprinosio koliko je mogao, među ostalim jer je imao neredovita primanja.

12. Iz ranije prikazanog nalaza i mišljenja financijske vještakinje Natalije Jambrečić, sa svim njegovim usmenim i pisanim dopunama, proizlazi da je u konačnici ukupno zaduženje okrivljenika u razdoblju od 31. ožujka 2010. do 20. srpnja 2021. iznosilo 125.043,23 kn, da je okrivljenik platio iznos od 111.163,45 kn pa da dospjeli dug iznosi 1.842,16 eura (13.879,78 kn), kada se uračuna iznos od 1.840,00 kn iz izjave od 29. travnja 2021. S druge strane, kada se navedeni iznos ne bi uračunavao, zaključak je vještakinje da je ukupno zaduženje okrivljenika u razdoblju od 31. ožujka 2010. do 20. srpnja 2021. iznosilo 125.043,23 kn, da je okrivljenik platio iznos od 109.323,45 kn pa da dospjeli dug iznosi 2.086,37 eura (15.719,78 kn), time da je sve navedeno pod uvjetom da se ne uzimaju u obzir uplate po osnovi inozemnog dječjeg doplatka, dok bi u protivnom, kada bi se te uplate uzele u obzir, proizlazilo da nema dospjelog duga po osnovi uzdržavanja mldb. IE, već da postoji preplata od strane okrivljenika.

13. Prema tome, osim što okrivljenik potvrđuje da nije potpuno i redovito plaćao dužno uzdržavanje za malodobnu kćerku pa je njezina majka, a njegova bivša supruga, zbog toga protiv njega pokrenula ovršni postupak, iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi da i naposljetku, unatoč tome što je uzela u obzir i uplate prema naknadno dostavljenoj dokumentaciji, postoji dug okrivljenika po osnovi uzdržavanja malodobnog djeteta (pod uvjetom da mu se u ispunjenje te obveze ne uračunavaju uplate po osnovi dječjeg doplatka, što će biti kasnije obrazloženo). Financijska vještakinja uzela je u obzir sve uplate o kojima je iskazivao okrivljenik, temeljeći nalaz i mišljenje (kojeg sud prihvaća jer je isti posve jasan, konkretan, neproturječan i potpun te sud ne nalazi razloga za sumnju u njegovu točnost odnosno vjerodostojnost), na svoj dostupnoj dokumentaciji, stoga činjenica prema kojoj postoji i dalje dug okrivljenika za inkriminirano razdoblje upućuje na zaključak o povredi njegove dužnosti uzdržavanja. Obveza okrivljenika u tom smislu određena je ranije spomenutom ovršnom ispravom, u kojoj je određeno da je okrivljenik dužan uzdržavanje plaćati na tekući račun majke i zakonske zastupnice djeteta FE.

13.1. Osim toga, već je rečeno da kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja, stavljeno okrivljeniku na teret, čini i tko svoju obvezu uzdržavanja ne plaća redovito (u rokovima određenim ovršnom ispravom) i na način određen ovršnom ispravom. U tom smislu je iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje, u povezanosti s priloženom materijalnom dokumentacijom, vidljiva dinamika uplata okrivljenika, koja upućuje na zaključak o neredovitosti i nepotpunosti njegovih uplata iznosa uzdržavanja. Obrana okrivljenika u završnom govoru, ukazujući da je 2014. majka oštećenice pokrenula ovrhu za previsoki iznos, potvrđuje postojanje duga i u tom trenutku, u iznosu od, kako navodi, oko 10.000,00 kuna, a navedena tvrdnja korespondira sadržaju nalaza i mišljenja koji potvrđuje tezu da postoji dug okrivljenika u vrijeme pokretanja ovršnog postupka protiv njega 2014.

13.2. Iz obrazloženja uz čl. 172. Konačnog prijedloga Kaznenog zakona iz 2011. kao razlog za uvođenje novog opisa obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. označena je potreba pojednostavljenja sudskih postupaka za to kazneno djelo. Za postojanje ovog kaznenog djela dovoljno je da počinitelj ne podmiruje uzdržavanje za osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom. Razlog za ovakvu izmjenu opisa obilježja kaznenog djela nalazi se u tome da to kazneno djelo predstavlja jedno od najčešćih kršenja prava djeteta na primjeren životni standard i može značajno i teško ugroziti njegov pravilan razvoj i napredak, pri čemu je zakonski opis kaznenog djela više prilagođen potrebama djeteta oštećenika, uz vrlo jasnu poruku roditeljima vezanu uz njihovu odgovornost za djecu i da se radi o jednom od najozbiljnijih kršenja prava djece koje se ne smije i neće tolerirati.

13.3. Prema tome, u situaciji u kojoj iz provedenog vještačenja proizlazi da i nakon uzimanja u obzir odnosno uračunavanja uplata na koje je ukazivala obrana (izuzev uplata po osnovi doplatka za djecu) i dalje egzistira dug okrivljenika po osnovi uzdržavanja djeteta za inkriminirano razdoblje, uz utvrđenje da je uzdržavanje plaćao i neredovito, sve navedeno temelj je za zaključak o ostvarenju obilježja inkriminiranog kaznenog djela. Pritom valja reći da i daljnja tvrdnja iz završnog govora obrane prema kojoj je "jedini krimen okrivljenika… taj što on nije sačuvao sve svoje uplatnice kojima je plaćao uzdržavanje" dodatno potvrđuje prednji zaključak jer, između ostalog, potvrđuje da provedeni dokazi govore u prilog zaključku o nepotpunom plaćanju uzdržavanja. Ponavlja se, pritom, da je dovoljno da počinitelj povrijedi samo jedan od propisanih elemenata – način, visinu i rokove, a u konkretnom slučaju nema dvojbe da je okrivljenik postupao protivno ovršnoj ispravi i time povrijedio dužnost uzdržavanja.

14. Ovdje se valja osvrnuti na stajalište okrivljenika prema kojem bi mu u ispunjenje obveze uzdržavanja valjalo uračunati isplate oštećenici po osnovi dječjeg doplatka iz inozemstva. Okrivljenik, naime, tvrdi da su od sredine 2017., nakon njegova zaposlenja u SR Njemačkoj, uslijedile isplate inozemnog dječjeg doplatka, koje bi trebale umanjiti njegovu obvezu uzdržavanja jer da su u tom smislu on i bivša supruga postigli dogovor. U tom smislu financijska vještakinja prezentirala je u nalazu i mišljenju varijante sa i bez uračunavanja iznosa isplaćenih po osnovi inozemnog dječjeg doplatka, iz čega proizlazi da bi u situaciji kada bi se ti iznosi okrivljeniku uračunali u ispunjenje obveze uzdržavanja postojala preplata s njegove strane, dok u protivnom preostaje određeni dug po osnovi uzdržavanja. Stav je, međutim, ovog suda da zbog primitka doplatka za djecu ne treba umanjivati obvezu uzdržavanja roditelja koji s djetetom ne živi, a koji je stoga dužan novčano sudjelovati u njegovu uzdržavanju – tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u, primjerice, presudi broj: Rev-1577/15-2 od 31. kolovoza 2016., kao i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-2490/2018 od 14. studenog 2019., iz koje među ostalim proizlazi da čl. 63. st. 1. Ustava Republike Hrvatske propisuje da su roditelji dužni, između ostalog, uzdržavati djecu, da čl. 27. st. 2. Konvencije o pravima djeteta propisuje da roditelj(i) ili druge osobe, ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj, tako da Ustavni sud ističe da razmatrani dio čl. 63. st. 1. Ustava predstavlja ustavnu odredbu koja sadrži pravnu obvezu koja ima ne samo materijalni (financijski) aspekt, nego i moralni aspekt, što pak znači da su prvo roditelji pozvani (i dužni) uzdržavati svoju djecu, a država je obvezna davati materijalnu potporu tek po načelu supsidijarnosti, što se tiče i instituta doplatka za djecu, dok bi drugačiji pristup predstavljao povredu i materijalnog i moralnog aspekta ustavnopravne dužnosti roditelja da prvenstveno oni uzdržavaju svoju djecu, propisane čl. 63. st. 1. Ustava, te istovremenu povredu analognog ustavnog prava djece.

15. Daljnja je tvrdnja obrane da je okrivljenik putem svoje sestre HE na ime uzdržavanja platio iznos od 1.840,00 kn, na ruke majke djeteta, u prilog koje tvrdnje dostavlja izjavu datiranu s 29. travnja 2021. Ovaj sud, međutim, smatra da navedeni iznos ne treba uračunati u iznos uzdržavanja plaćen od strane okrivljenika. Majka i zakonska zastupnica djeteta osporava navedenu uplatu tvrdeći da se na tom pismenu ne nalazi njezin potpis, da se od njezina razvoda s okrivljenikom njegova sestra ljuti na nju te je od tada nije vidjela ni kontaktirala. Obrana je u ranijem tijeku postupka predložila ispitivanja sestre okrivljenika HE u svojstvu svjedokinje, da bi u konačnici na raspravi odustala od tog dokaznog prijedloga. Kod takvog stanja stvari, imajući u vidu da zakonska zastupnica djeteta osporava primitak navedenog iznosa, da je obrana odustala od neposredno ispitivanja HE, koja je po tvrdnji obrane predala sporan iznos majci djeteta (te nije bilo prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbi na provedeni dokazni postupak), da je izjava od 29. travnja 2021. koja je priložena kao dokaz tvrdnje o uplati ovog iznosa (str. 316) dostavljena u preslici i jednim dijelom teško čitljiva, kao i da bi plaćanje uzdržavanja na ruke djetetove majke predstavljalo izuzetak od obveze, ali i ranije prakse okrivljenika, u ispunjavanju obveze uzdržavanja, uz daljnju činjenicu da okrivljenik u obranama 29. srpnja i 6. prosinca 2021. uopće ne spominje navedenu uplatu, dok u obrani na kraju dokaznog postupka na raspravi 9. travnja 2025. opisuje kako je dva obroka uzdržavanja 2019. uplatio preko sestre na ruke bivše supruge, za što bi joj ona potpisala potvrdu, jer mu je bivša supruga dala krivi broj računa, što proturječi tezi obrane i vidljivom dijelu izjave (str. 316) iz koje bi proizlazilo da ista potječe iz 2021. (od dana 29. travnja), s obzirom na sve navedeno ne može se prihvatiti teza obrane da je okrivljenik u tom dijelu platio uzdržavanje. Imajući sve navedeno u vidu, u ovom dijelu sud prihvaća iskaz zakonske zastupnice oštećenice, dok obranu okrivljenika u ovom dijelu ne prihvaća, a posljedično tome za odluku u ovom postupku relevantan je izračun financijske vještakinje o dugu okrivljenika bez uračunavanja iznosa od 1.840,00 kn.

16. Okrivljenik nadalje u obrani na kraju dokaznog postupka navodi da mu je, nakon što je ishodio dječji doplatak u Njemačkoj, bivša supruga rekla da će uplatom iznosa nešto manjeg od 20.000,00 kn isplatiti iznos obećan ranijom nagodbom iz 2016. (na 25.000,00 kn) te da može dalje uplaćivati 200,00 kn manje mjesečno, odnosno 720,00 kn, nakon čega je on uplaćivao iznos od 700,00 kn mjesečno, a takav dogovor je vrijedio od 2017. do 2019. ili 2020. Ispitan u svojstvu osumnjičenika, CE je na ovu okolnost naveo da su se po uplati iznosa od 19.000,00 kn dogovorili da će on ubuduće plaćati po 700,00 kn, da bi mu bivša supruga u prosincu 2019. rekla da joj više ništa nije dužan, time da je dvije godine, do 2018., plaćao 920,00 kn, a poslije iznos od 700,00 kn, dok u obrani na raspravi 29. srpnja 2021. u tom dijelu navodi da je FE, nakon što se zaposlio u Njemačkoj 2016. te je utvrđen iznos po osnovi zaostataka dječjeg doplatka od 18.000,00 kn, rekao da će dobiti taj zaostatak, da će primati mjesečno dječji doplatak od 1.200,00 kuna koji je bio umanjen za dječji doplatak koji se primao u Hrvatskoj, te da će redovito svakog mjeseca plaćati na ime uzdržavanja za mldb. IE iznos od 920,00 kuna, sa čime se FE složila te su se usuglasili da je na taj način riješen i dug po nagodbi, ujedno navodeći da je od prvog dana od kada se zaposlio u Njemačkoj redovito uplaćivao dužno uzdržavanje na Petrin račun i redovito uplaćivao iznos s osnova dječjeg doplatka. Majka djeteta osporava da bi s okrivljenikom dogovorila smanjenje obroka uzdržavanja, kao i da bi mu rekla da bi mu u prosincu 2019. rekla da više nije ništa dužan. Imajući u vidu sve ovdje navedeno i sve okolnosti slučaja, sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj ukazuje na dogovor s majkom djeteta o smanjenju iznosa uzdržavanja, kao i da bi mu ista rekla da više nije ništa dužan. Obrana je u tom dijelu nepotkrijepljena, za tvrdnje okrivljenika u tom smislu nema dokaza niti bi takvo postupanje majke djeteta bilo životno, već protivno obvezi okrivljenika prema djetetu utvrđenoj ovršnoj ispravom, a iz prezentiranih iskaza okrivljenika vidljiva je i njihova međusobna nekoherentnost.

17. Sud ne prihvaća iskaz zakonske zastupnice mldb. oštećenice NE u dijelu u kojem osporava primanje dijela iznosa uzdržavanja na temelju ovrhe, jer je isto osporavanje u suprotnosti s prihvaćenim, argumentiranim i na dokumentaciji zasnovanim nalazom i mišljenjem vještakinje, niti u dijelu u kojem iskazuje o visini duga u vrijeme sklapanja sudske nagodbe između nje i okrivljenika 2016., jer je iz nalaza i mišljenja vidljivo da je postojeći dug u to vrijeme bio manji. Navedeno, međutim, ne utječe na zaključak o neredovitom i nepotpunom plaćanju obveze uzdržavanja od strane okrivljenika, a glede koje okolnosti, izvan svega ranije navedenog o iskazu zakonske zastupnice mldb. oštećenice, njezin iskaz cijeni vjerodostojnim jer tvrdnja da okrivljenik uzdržavanje nije plaćao u rokovima i u cijelosti korespondira nalazu i mišljenju financijske vještakinje i materijalnoj dokumentaciji u spisu, a uklapa se i u obranu okrivljenika koji navodi da je svjestan da uzdržavanje nije potpuno i redovito plaćao.

18. Braniteljica okrivljenika je prije zaključenja dokaznog postupka predala u spis zapisnik ovog suda iz predmeta broj: P Ob-123/2022 od 3. siječnja 2023. iz kojeg je vidljivo da su NE za mlljt. IE i ovdje okrivljeni CE sklopili sudsku nagodbu kojom se mijenja toč. IV/ ovopredmetne ovršne isprave i određuje obveza plaćanja uzdržavanja mlljt. IE u iznosu od 213 eura mjesečno, kao i da se tuženik obvezuje podnijeti uredan zahtjev u Njemačkoj, gdje radi, za dobivanje dječjeg doplatka koji pripada mlljt. IE, time da se sredstva dobivena na ime dječjeg doplatka u cijelosti po primitku uplate na račun Leonine majke NE. U odnosu na navedenu sudsku nagodbu valja najprije reći da se ista ne odnosi na inkriminirano razdoblje u ovom predmetu, a osim toga da se iz same nagodbe vidi tek koji iznos uzdržavanja okrivljenik treba ubuduće plaćati i činjenica da se okrivljenik obvezao ishoditi dječji doplatak koji pripada njegovu djetetu te se treba uplatiti na račun njezine majke i zakonske zastupnice. Osim toga, valja reći da navedena sudska nagodba ni na koji način ne dovodi u pitanje zaključke o njegovom neurednom plaćanju obveze uzdržavanja u spornom razdoblju niti pak ranije obrazloženu činjenicu da zbog primitka inozemnog doplatka za djecu, u povodu njegova rada u SR Njemačkoj, ne treba umanjivati njegovu obvezu uzdržavanja kao roditelja za iznos dječjeg doplatka.

19. Na temelju provedenog dokaznog postupka i analize relevantnih dokaza s obzirom na sporne okolnosti, nedvojben je zaključak suda da je okrivljenik počinio kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, na način opisan u izreci ove presude, konkretno da u vremenskom razdoblju od 31. ožujka 2010. do 20. srpnja 2021., unatoč presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-3030/09-10 od 15. ožujka 2010., pravomoćne 15. ožujka 2010., a ovršne 31. ožujka 2010., kojom mu je naloženo da za uzdržavanje mldb. IE, rođene **.**.2007., doprinosi po 750,00 kuna mjesečno za razdoblje od 04. studenoga 2009. pa do 14. ožujka 2010., a po 920,00 kuna mjesečno od 15. ožujka 2010. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja do dana pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće kako budu dospijevali do svakog 25-og u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke djeteta FE, sada NE, iako svjestan ove svoje obveze i sposoban da istu ispuni, uskratio dužno uzdržavanje, na način da u navedenom razdoblju alimentacijske obroke nije plaćao redovito i u cijelosti, plativši ukupno 109.323,45 kuna, oštetivši na taj način mldb. IE za iznos od 15.719,78 kuna/2.086,37 eura.

19.1. Ranije je obrazloženo utvrđenje da je okrivljenik neredovito i nepotpuno plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete te je preostao dug u iznosu od 2.086,37 eura. Pritom je sud, na temelju provedenog financijskog vještačenja, uzeo u obzir sve uplate okrivljenika na koje je on upirao tijekom postupka, a za koje je utvrđeno da za njih postoji dokaz, te je i nakon uzimanja u obzir tih uplata utvrđeno da je preostao neplaćen iznos uzdržavanja za inkriminirano razdoblje. Predmetno kazneno djelo čini, ponavlja se, tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, te je u konkretnom slučaju utvrđeno da je okrivljenik postupio protivno toj odredbi i time ispunio objektivna obilježja ovog kaznenog djela, a pritom treba istaknuti i da nije sporno da je on u inkriminiranom razdoblju bio radno sposoban i zdrav, te kao takav (unatoč statusu studenta u dijelu razdoblja, time da se u evidenciji nezaposlenih osoba vodio samo u razdoblju od 18. travnja do 1. svibnja 2011. – pri čemu valja reći da se radi o osobi rođenoj 1984., a inkriminirano razdoblje seže od 2010. do 2021.) sposoban osigurati sredstva za uzdržavanje djeteta (posebno s obzirom na određeni iznos koji se ne može smatrati pretjeranim) te time ispuniti svoju obvezu plaćanja uzdržavanja. Osim toga, nema podataka da bi tražio smanjenje svoje obveze uzdržavanja, pa kraj navedenog i činjenice da je roditelj s kojim dijete ne živi dužan barem financijski doprinositi za njegovo uzdržavanje, ovaj sud zaključuje da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, postupajući s izravnom namjerom, jer je bio svjestan svih okolnosti počinjenja djela, a poduzimanjem radnji počinjenja je iskazao i htijenje za počinjenjem istog. Počinitelj ovog kaznenog djela, valja pojasniti, ne mora imati zle pobude niti trajniji i krajnje negativan stav prema svojoj obvezi uzdržavanja, već je dovoljno da zna za svoju obvezu i unatoč tome je krši, premda ju je mogao ispuniti. Glede subjektivnih obilježja ovog kaznenog djela, osim utvrđenja da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom valja reći da njegova ubrojivost niti svijest o protupravnosti nisu dvojbeni, dok za njegovo postupanje ne postoje ispričavajući razlozi.

20. Stoga je ovaj sud, na temelju svih utvrđenih bitnih okolnosti ovog slučaja utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 i za isto ga proglasio krivim. U vezi svega navedenog valja dodati da preostale dokaze sud nije posebno cijenio jer nisu od utjecaja na utvrđenje odlučnih činjenica, time da je materijalnu dokumentaciju uzela u obzir financijska vještakinja te vjerodostojnost ista nije upitna, izuzev izjave od 29. travnja 2021. u odnosu na koju se, međutim, sud očitovao u prednjem dijelu ovog obrazloženja. Što se tiče priloženih spisa ovog suda broj: P-891/15 i Ovr-355/14, iz istih je vidljivo pokretanje i vođenje postupka ovrhe protiv okrivljenika te pokretanje i tijek parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sa završetkom u vidu sklapanja sudske nagodbe 2016., no te činjenice među strankama niti nisu sporne.

21. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, te uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža.

21.1. Kao olakotne okolnosti okrivljeniku su uzete njegova kaznena neosuđivanost i prekršajna nekažnjavanost, kao i znatan protek vremena od počinjenja ovog djela, dok mu je otegotnim cijenjena duljina inkriminiranog razdoblja.

22. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i propisanu kaznu za ovo kazneno djelo, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljenika osuditi na predloženu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci i potom, u smislu čl. 56. KZ/11, primijeniti uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo, a sve zbog ocjene da okrivljenik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Ta ocjena temelji se na njegovu prijašnjem životu, obiteljskim prilikama i činjenici da je on do sada kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana osoba. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom osim specijalne postići i generalna prevencija te da će upravo odmjerena kazna izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

23. Osim toga, okrivljeniku je na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 izrečena posebna obveza da u roku od četiri mjeseca popravi štetu počinjenu kaznenim djelom tako da plati dug na ime uzdržavanja za mldb. IE u ukupnom iznosu od 2.086,37 eura, i određen mu tzv. dvostruki uvjet na način da (pored određenja da se izrečena kazna zatvora od devet mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo) uvjetna osuda može pod uvjetom iz čl. 58. st. 5. KZ/11 biti opozvana ako okrivljenik u roku od 4 (četiri) mjeseca ne izvrši posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom tako da plati dug na ime uzdržavanja za mldb. IE u ukupnom iznosu od 2.086,37 eura, koji se odnosi na preostali neplaćeni iznos duga, kako je to ranije obrazloženo.

24. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećenica je upućena da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Naime, s obzirom da je za predmetno razdoblje postojala pravomoćna sudska odluka na temelju koje je moguća naplata u ovršnom postupku, predmet imovinskopravnog zahtjeva ne može biti kapitalizirani iznos neplaćenog uzdržavanja jer je o istom, prema tome, već odlučeno, već ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva kada se odnosi na popravljanje štete predstavlja sadržaj posebne obveze iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 koja je okrivljeniku određena, kako je to prethodno obrazloženo.

25. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeni CE obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 900,00 eura, koji se odnosi na troškove knjigovodstveno-financijskog vještačenja (4.000,00 kn + 1.250,00 kn, u protuvrijednosti od ukupno 696,79 eura) i paušalnu svotu, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenice te nagradu i nužne izdatke njezine opunomoćenice u visini koju će sud odrediti posebnim rješenjem, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka. Navedena odluka temelji se na činjenici da je okrivljenik zaposlen u inozemstvu, ima mjesečna primanja od oko 2.000,00 eura te je vlasnik osobnog vozila, dok je s druge strane otac maloljetnog djeteta kojeg je dužan uzdržavati, pa je navedeni iznos onaj koji, uvažavajući pritom trajanje i složenost postupka, kada ga okrivljenik plati, neće dovesti u pitanje uzdržavanje njega samog niti njegove maloljetne djece, dok plaćanja troškova oštećenici iz čl. 145. st. 1. toč. 8. ZKP/08 okrivljenik sukladno odredbama ZKP/08 niti ne može biti oslobođen.

26. Svemu navedenom valja dodati da je sud, istovremeno, sukladno odredbi čl. 544. st. 1. ZKP/08, stavio izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Varaždinu broj: Kzd-75/20-2 od 7. listopada 2020.

U Varaždinu 15. svibnja 2025.

Sudac za mladež

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KOz-DO-173/2020

2. Okrivljeni CE, [adresa]

3. Braniteljica okrivljenika: Ivana Moravec, odvjetnica u Varaždinu

4. Zakonska zastupnica oštećene BE (ranije NE), [adresa]