Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž R-42/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Ani Bosančić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po punomoćniku GČ, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-7332/2021-21 od 12. veljače 2025., 15. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se kao djelomično osnovana i odbija kao djelomično neosnovana pa se odluka o troškovima postupka u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-

7332/2021-21 od 12. veljače 2025.:

a) potvrđuje u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.218,75 eura i to na račun punomoćnika tužiteljice;

b) preinačava u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka preko iznosa od 1.218,75 eura do iznosa od 1.406,25 eura, te se za iznos troškova parničnog postupka od 187,50 eura odbija zahtjev tužiteljice zajedno sa zatraženim zakonskim kamatama na navedeni iznos kao neosnovan;

c) preinačava u odnosu na pripadajuće zakonske zatezne kamate, tako da na dosuđeni iznos parničnog troška od 1.218,75 eura zakonske zatezne kamate teku od 12. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime naknade štete zbog nemogućnosti korištenja godišnjeg odmora za 2020.g. iznos od 800,00 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom koja na navedeni iznos teče od 01.01.2021.g. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena. II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.406,25 eura na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena."

2. Pravovremeno izjavljenom žalbom tuženik pobija rješenje o trošku parničnog postupka sadržano u točki II. izreke presude prvostupanjskog suda, i to u odnosu na podneske od 23. kolovoza 2024., 12. rujna 2024., 28. veljače 2024. i 4. listopada 2024., kao i u dijelu gdje je određena isplata na račun punomoćnice tužiteljice i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U odnosu na naprijed navedene troškove smatra kako se radi o neopravdanim troškovima koji su nastali krivnjom tužiteljice, odnosno radi se o podnescima gdje tužiteljica ispravlja ili ponavlja navode iz ranijih podnesaka. Što se tiče isplate na račun punomoćnika odvjetnice smatra kako se otvara mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljevih vjerovnika, odnosno radi se o ustupu tražbine. Predlaže da sud preinači prvostupanjsku odluku u skladu s žalbenim navodima ili ju ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude i to u pobijanom dijelu, postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredbi parničnog postupka određenu člankom 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ali je ocijenjen osnovanim žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Odluka suda prvog stupnja o naknadi troškova postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23. dalje: Tarifa).

6. Osnovano tuženik u žalbi navodi kako je sud prvoga stupnja neosnovano tužiteljici priznao trošak podneska od 12. rujna 2024. i to u visini od 75 bodova uz obračunati PDV.

7. Naime, iz stanja spisa proizlazi kako se tužiteljica navedenim podneskom očitovala na žalbu tuženika, koja je tijekom postupka povučena, te navedeni trošak za podnesak 12. rujna 2024. nije bio potreban za vođenje parnice

8. U preostalom dijelu, u odnosu na ostale podneske i to: 23. kolovoza 2024. kojim se tužiteljica očitovala na navode tužitelja, 28. veljače 2024. kojim se očitovala na navode iz odgovora na tužbu, a koji su joj priznati prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, kao i za podnesak od 4. listopada 2024. koji joj je priznat prema Tbr. 8. t. 4. Tarife (tuženik pogrešno navodi kako je priznat prema Tbr. 8. t. 1. Tarife) žalba tuženika nije osnovana jer su isti pravilno ocijenjeni od strane prvostupanjskog suda kao potrebni za vođenje parnice, s time da je visina istih pravilno određena sukladno važećoj Tarifi.

9. Slijedom navedenog djelomično je uvažena žalba tuženika, te je temeljem članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke s time da je pobijana točka II. presude suda prvog stupnja potvrđena u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.218,75 eura, dok je u preostalom dijelu preinačena i tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

10. Nadalje, kako je i kod određivanja stope zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak parničnog postupka sud prvog stupnja nepravilno primijenio materijalno pravo, pravilnom primjenom materijalnog prava i to čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 155/23) i u tom dijelu valjalo je preinačiti pobijanu presudu i to samo u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos troškova.

11. Neosnovano tuženik prigovara i dijelu odluke kojim je naloženo tuženiku isplatiti parnični trošak na račun punomoćnice tužiteljice, a koju odluku je prvostupanjski sud utemeljio na članku 94. stavak 1. u vezi člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a.

12. Članak 94. stavak 1. ZPP-a propisuje kako opseg punomoći određuje stranka, dok je člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove, s time da je tužiteljica na ročištu održanom 12. veljače 2025. izričito izjavila kako ovlašćuje svoju punomoćnicu da na svoj račun primi troškove ovog parničnog postupka. Obzirom na navedeno, kao i sadržaj naprijed navedenih zakonskih odredbi žalba tuženika u odnosu na isplatu parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ukazuje se neosnovanom.

13. U preostalom, nepobijanom dijelu odluke o troškovima točka II. presude suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

14. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje u žalbenom postupku u smislu članka 155. stavak 1. ZPP.

U Vukovaru, 15. svibnja 2025.

Sudac

Ana Bosančić