Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-538/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku po sucu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Konzum plus d.o.o., OIB:62226620908, Zagreb, Marijana Čavića 1a, zastupan po punomoćniku Marku Šebalju odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Željku Bartuloviću, odvjetniku u Splitu, radi ovrhe na nekretninama, rješavajući žalbu ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 18. listopada 2024. poslovni broj: Ovr-738/2023, 15. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba ovršenika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu od 18. listopada 2024. poslovni broj: Ovr-738/2023, osim u dijelu u kojem je žalba izjavljena iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ-a), u kojem će dijelu sud prvog stupnja uputiti ovršenika na parnicu.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja, na temelju bjanko zadužnice od 6. rujna 2022. ovjerene po javnom bilježniku Snježani Ludvajić u [adresa], pod brojem Ov- 10714/2022, radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 101.528,76 Eur/764.968,45 kn, sa zateznim kamatama koje teku od 24. rujna 2015. do isplate, kao i troškova ovršnog postupka, određena je ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika i to na zk.č.br. 5792/2 u naravi pašnjak površine 199 m2, zk.č.br. 5793/2 u naravi oranica površine 424 m2, zk.č.br. 5793/3 u naravi zgrada (opće), zgrada mješovite uporabe, dvorište površine 480m2, dvorište površine 217 m2, zgrada (Opće) površine 70 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa], površine 1103 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom
2. Protiv rješenja suda prvog stupnja pravovremenu žalbu je izjavio ovršenik, pobijajući isto u cijelosti kao nezakonito, zbog svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome navode, kako je predmet ovrhe izuzet od ovrhe, jer je nekretnina na kojoj je predložena ovrha jedina nekretnina za stanovanje odnosno dom ovršenika i da ujedno predstavlja bračnu stečevinu njega i njegove supruge. Ističe kako ovršna isprava - zadužnica ne sadržava podatke o vjerovniku i tražbini. Navodi kako je ovrhovoditelj proizvoljno odredio tijek zateznih kamata. Ističe kako su treće osobe UK i ZK vlasnici nekretnina koje su predmet ovrhe i da su podnijeli prigovore na rješenje o ovrsi. Predlaže uvažiti žalbu i pobijano rješenje ukinuti odnosno podredno preinačiti. Ovršenik traži trošak žalbe bez navođena iznosa.
3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu ističe kako su svi žalbeni navodi neosnovani. Ističe kako prigovor da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu pa da ovrha na istoj nije dopuštena, nije osnovan. U odnosu na prigovor prava na dom, navodi da taj prigovor nije osnovan iz razloga što se ne radi o slučaju iseljenja iz nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, već o naplati tražbine fizičke osobe na jedinom sredstvu ovrhe na kojem se tražbina može podmiriti. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155723, dalje: ZPP) sukladno čl. 50. st. 5. OZ-a u vezi sa čl. 381. ZPP-a i čl. 21. OZ-a, ovaj sud nalazi da u postupku nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 2. OZ-a.
6. Ovršnu ispravu u ovom predstavlja bjanko zadužnica od 6. rujna 2022. ovjerene po javnom bilježniku Snježani Ludvajić u [adresa], pod brojem Ov-10714/2022.
7. Stoga je sud prvog stupnja postupajući po navedenoj ovršnoj ispravi pravilno donio predloženo rješenje o ovrsi sukladno načelu strogog formalnog legaliteta koje vrijedi u ovršnom postupku. Nije sporno postojanje ovršne isprave ovrhovoditelja (jer ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage niti je izgubila svoju djelotvornost ili bez učinka, niti se radi o zahtjevu za ovrhu podnesenu po proteku roka), ali ni činjenica da ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu prema ovrhovoditelju čime je navedena isprava postala podobna za ovrhu u smislu odredbe čl. 23. i čl. 28. OZ-a .
8. Žalbeni navodi ovršenika svode se na tvrdnju da je ovrha određena na nekretnini koja je jedini dom ovršenika i da je time izuzeta od ovrhe odnosno da ovrhovoditelj na temelju bjanko zadužnice nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika te da je u bjanko zadužnici pogrešno određen tijek zateznih kamata, pa navedeno predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a koji je sukladno čl. 52. OZ-a u nadležnosti suda prvog stupnja, pa sud prvog stupnja zbog tih žalbenih navoda treba uputiti ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
9. Nadalje, žalitelj ističe da je predmetna nekretnina jedini dom u kojem stanuju.
10. Prilikom donošenja pobijanog rješenja sud prvog stupnja zaključuje da prigovor prava na dom ovršenika nije osnovan. Naime, sud prvog stupnja prilikom provođenja testa razmjernosti radi ocjene postojanja povrede prava na dom ovršenika zaključuje da je miješanje javne vlasti u pravo na dom ovršenika utemeljeno na zakonu, budući da je u konkretnom slučaju ovršenik izdao ovrhovoditelju bjanko zadužnicu 6. rujna 2022. ovjerenu po javnom bilježniku Snježani Ludvajić pod brojem ovjere Ov- 10714/2022. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje da je miješanje javne vlasti usmjereno na ostvarenje legitimnog cilja, odnosno u konkretnom slučaju usmjereno na zaštitu imovinskih prava ovrhovoditelja i gospodarske dobiti. Također, sud prvog stupnja zaključuje da je miješanje javne vlasti nužno u demokratskom društvu jer se legitimni cilj ne može postići na drugi način.
11. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da prigovor prava na dom ovršenika nije osnovan.
12. Naime, kad je istaknut prigovor prava na dom, kao u konkretnom slučaju, sud u svakom pojedinom slučaju treba odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići. Taj test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno neopravdano. Provođenjem testa razmjernosti ocjenjuje se je li miješanje javne vlasti bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja bila nužna u demokratskom društvu.
13. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je miješanje javne vlasti u pravo na dom ovršenika utemeljeno na zakonu, budući da je u konkretnom slučaju na temelju ovršne isprave doneseno rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika, a provedba ovrhe imat će za posljedicu iseljenje ovršenika iz predmetne nekretnine. Također, miješanje javne vlasti u pravo na dom ovršenika usmjereno na postizanje legitimnog cilja – zaštitu imovinskih prava ovrhovoditelja, ali i gospodarske dobrobiti ekonomskog sustava u cjelini, budući da ovrhovoditelj kao trgovačko društvo ima pravo na naplatu svog znatnog potraživanja nastalog iz poslovnih odnosa sa ovršenikom, te s obzirom da je za pravilno funkcioniranje ekonomskog sustava nužno da dužnici podmiruju svoje obveze vjerovnicima i poštuju ugovorne odredbe, jer protivno dovodi do pravne nesigurnosti i gospodarske i ekonomske nestabilnosti. Konačno, miješanje javne vlasti nužno je u demokratskom društvu s obzirom da se legitimni cilj ne može postići blažom mjerom, niti da postoji neodgodiva društvena potreba, niti da je miješanje razmjerno toj društvenoj potrebi. To iz razloga što iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da ovršenik ima druge imovine iz koje bi se ovrhovoditelj mogao naplatiti, pa ujedno imajući u vidu visinu potraživanja ovrhovoditelja u konkretnom slučaju se ukazuje da ovrhovoditelj ne bi mogao naplatiti svoje potraživanje bez prodaje predmetne nekretnine, a posljedično i iseljenja ovršenika u slučaju da je on nakon prodaje ne bi dobrovoljno predao u posjed kupcu.
14. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika kojima osporava zaključak suda prvog stupnja prema kojem postizanje legitimnog cilja u konkretnom slučaju preteže nad njegovim pravom na dom s obzirom da je sud prvog stupnja pravilno na temelju provedenog testa razmjernosti zaključio da je prigovor prava na dom, neosnovan.
15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu ovršenika potvrditi pobijano rješenje na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, kao u izreci ovog rješenja.
16. U odnosu na žalbene navode kako su treće osobe vlasnici spornih nekretnina koje su predmet ovrhe te glede bračne stečevine, sud prvog stupnja je treće osobe uputio na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
Osijek, 15. svibnja 2025.
Sudac
mr. sc. Krunoslav Baran
