Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-499/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku po sucu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H-Abduco d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41 OIB:13667298928, zastupan po punomoćniku Miroslavu Lovriću odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika TĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vedranu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno j.t.d Osijek, radi ispražnjenja i predaje nekretnine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu od 10. listopada 2024. poslovni broj Ovr- 4521/2024-2, 15. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu od 10. listopada 2024. poslovni broj Ovr-4521/2024-2, osim u dijelu u kojem je žalba izjavljena iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,114/22 i 6/24, - dalje: OZ).

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja, na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu od 12. travnja 2024. poslovni broj P-1254/2023, potvrđene presudom Županijskog suda u Vukovaru od 16. svibnja 2024. poslovni broj Gž-290/2024, radi ispražnjenja i predaje nekretnine - određena je ovrha na nekretnini ovršenika upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Valpovo, na kč. br. [katastarska čestica] u naravi Stambena zgrada i poslovni dio zgrade, dvor i oranica u [adresa], površine 3106 m2, i to udaljenjem ovršenika i drugih osoba i uklanjanje stvari sa i iz nekretnine, te predaje nekretnine u posjed ovrhovoditelju. Istim je rješenjem utvrđeno da pokretnine koje su uklonjene s nekretnine predat će se ovršeniku, te je ovrhovoditelju odmjeren trošak u iznosu od 276,55 Eur-a.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik iz razloga predviđenih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7 OZ-a. U žalbi u bitnome navodi kako predmetna nekretnina već 30 godina predstavlja dom ovršenika i njegove supruge, te da je u tu nekretninu vršio ulaganja značajnim novčanim sredstvima i povećao vrijednost nekretnine, koja ulaganja nikada nisu vraćena od strane ovrhovoditelja. Smatra kako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu, s obzirom na tražbinu koju ovršenik ima prema ovrhovoditelju na ime ulaganja u nekretninu, te s obzirom da ovršenik nije u mogućnosti sebi i supruzi bez značajnih novčanih primanja, osigurati drugi dom. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog za ovrhu, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno postupanje. Ovršenik traži trošak žalbe u iznosu od 250,00 Eur-a uvećano za sudsku pristojbu na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. ZPP-a, sukladno čl. 50. st. 5. OZ-a u vezi sa čl. 381. ZPP-a i čl. 21. OZ-a, ovaj sud nalazi da u postupku nisu ostvareni žalbeni razlozi.

6. Odredbom čl. 50. st. 1. OZ-a propisano je koji su razlozi za žalbu protiv rješenja o ovrsi dok je odredbom čl. 52. OZ-a propisano da ukoliko je žalba protiv rješenja o ovrsi izjavljena iz razloga čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. toga Zakona da će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, a ukoliko ovrhovoditelj prizna postojanje kojega od razloga zbog kojih je žalba izjavljena da će sud obustaviti ovrhu. No, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana sud će bez odgode donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. toga članka zbog kojega je izjavio žalbu.

7. Ovršnu ispravu u ovom predstavlja pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu od 12. travnja 2024. poslovni broj P-1254/2023.

8. Stoga je sud prvog stupnja postupajući po navedenoj ovršnoj ispravi pravilno donio predloženo rješenje o ovrsi sukladno načelu strogog formalnog legaliteta koje vrijedi u ovršnom postupku. Nije sporno postojanje ovršne isprave ovrhovoditelja (jer ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage niti je izgubila svoju djelotvornost ili bez učinka, niti se radi o zahtjevu za ovrhu podnesenu po proteku roka), ali ni činjenica da ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu prema ovrhovoditelju čime je navedena isprava postala podobna za ovrhu u smislu odredbe čl. 23. OZ-a .

9. Žalbeni navodi ovršenika svode se na tvrdnju da je u nekretninu koja je predmet ovrhe izvršio značajna ulaganja i povećao njezinu vrijednost pa navedeno predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a koji je sukladno čl. 52. OZ-a u nadležnosti suda prvog stupnja, pa sud prvog stupnja zbog tih žalbenih navoda treba uputiti ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

10. Neosnovano se ovršenik u žalbi poziva na pravo na dom.

11. Naime, ovršna isprava u ovom predmetu je pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu od 12. travnja 2024. poslovni broj P-1254/2023, prema kojoj je ovršeniku naloženo predati ovrhovoditelju predmetnu nekretninu, slobodnu od osoba i stvari u roku 15 dana. Dakle, ovrha je u konkretnom slučaju određena na temelju valjane ovršne isprave iz. čl. 23. toč. 1. OZ- a, koja i sada egzistira.

12. Prigovor prava na dom, ovršenik bi bio ovlašten istaknuti tek u žalbi protiv rješenja o ovrsi na nekretninama, samo ukoliko nije bio u mogućnosti istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, već bi tu mogućnost stekao tek podnošenjem žalbe protiv rješenja o ovrsi, a o čemu nije riječ u konkretnom slučaju.

13. Pojam doma za sud je činjenično pitanje, o kojem sud u parničnim postupcima pokrenutim tužbama s vindikacijskim zahtjevima odlučuje po kriterijima trajnosti faktične veze, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i pravnih shvaćanja sadržanih u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava. Zaštita prava na dom nije apsolutna ni neupitna jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije, materijalnopravne i procesnoprave, sadržane u testu razmjernosti, buduću da na drugoj strani, suprostavljen tom prigovoru, u pravilu postoji interes vlasnika iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom Republike Hrvatske. Teret dokazivanja da se navedena odluka tiče njegovog doma i da je došlo do miješanja u njegovo pravo na dom je na strani osobe koja se na to pravo poziva u kontradiktornom parničnom postupku.

14. Kako, dakle u konkretnom slučaju ovršenik nije iskoristio svoje pravo da u prethodno vođenoj parnici dokaže da nekretnina koja je predmet ovrhe služi kao jedina nekretnina za njegovo stanovanje, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a imajući u vidu interese ovrhovoditelja i ovršenika, ovršenik se ne može osnovano, u žalbi protiv rješenja o ovrsi, pozivati na pravo na dom i iz tog razloga osporavati zakonitost rješenja o ovrsi kojim je na temelju ovršne sudske odluke određena ovrha iseljenjem i predajom nekretnine ovrhovoditelju.

15. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-278/2021 od 31. ožujka 2022. zauzeto je stajalište da ovlast za provedbu testa razmjernosti miješanja u pravo na dom pripada sudu koji vodi parnični postupak u kojem se odlučivalo o tužbenom zahtjevu za iseljenje pa se stoga zaštita prava na dom ostvaruje u tom parničnom postupku, a ne u ovršnom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne i ovršne presude iz parničnog postupka.

16. Slijedom izloženoga žalbu ovršenika valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Sudac

mr. sc. Krunoslav Baran