Poslovni broj: Usž-368/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Julijanu Dropuliću, odvjetniku u Pločama, Trg kralja Tomislava 5, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima Andrei Bakić i Draganu Mijoču, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić, Split, Velebitska 75, radi građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-692/2023-12 od 10. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-692/2023-12 od 10. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Nalaže se tužiteljici da zainteresiranoj osobi DŽ nadoknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,50 EUR u roku od 60 dana od dostave ove presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, ukoliko trošak ne bude podmiren u navedenom roku.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/22-02/87, URBROJ: 531-07-1- 2/3-23-02 od 30. siječnja 2023. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Makarska, KLASA: UP/I-361- 03/16-01/000007, URBROJ: 2181/1-11-00-03/04-21-0027 od 7. prosinca 2021. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora. Točkom III. izreke presude naloženo je tužiteljici da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak tog spora u iznosu od 3.750,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu preostalog dijela troška upravnog spora. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice protiv navedene građevinske dozvole kojom je po zahtjevu DŽ, ovdje zainteresirane osobe, dozvoljena rekonstrukcija postojeće građevine u stambeno poslovnu građevinu, visine suteren, prizemlje i dva kata s ravnim, neprohodnim krovom, ukupne građevinske bruto površine 366,76 m2, na postojećoj čestici [katastarska općina] k. o. [katastarska općina] i gradnja izdvojenog parkirališta na [katastarska općina] k. o. [katastarska općina], u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake B-22.

2. Tužiteljica u žalbi protiv prvostupanjske presude u bitnom navodi da istu pobija iz svih propisanih razloga. Ističe da presuda nema jasnih razloga niti je odgovarajuće obrazložena odnosno razlozi su proturječni i nejasni. Sud je odbio pribaviti spis ozakonjenja zgrade, iako je isti bitan za razrješenje ove upravne stvari. Smatra da se trebao održati očevid radi utvrđenja pristupnog puta, a i jer je dozvoljena nadogradnja četiri apartmana, a što utječe i na druge parametre važne za zakonitost gradnje (koeficijent izgrađenosti, minimalnu udaljenost od susjednih parcela, maksimalnu visinu objekta, građenje na pomorskom dobru, na što sve upućuje). Posebno ističe da nije riječ o rekonstrukciji građevine, već nadogradnji više etaža. Ističe da se rekonstrukcija objekta ne može odobriti bez prethodne provjere zakonitosti izgradnje postojećeg objekta. Navedeno stajalište je izrazio ovaj Sud u presudi poslovni broj: Us- 6425/2007 od 22. listopada 2009. Upućuje na odredbe članka 43. i 44. Prostornog plana uređenja Općine Gradac („Službeni glasnik Općine Gradac", broj: 59/07., 61/07., 75/09. i 8/14. - dalje: Prostorni plan). Ističe da je u projektu prikazan suteren koji zapravo nije suteren, već je to prizemlje zgrade, i vidljiv je otvor ispod suterena sve kako bi se tijelo dovelo u zabludu u pogledu visine objekta. Prvostupanjski sud se nije osvrnuo na prigovor u pogledu visine objekta, kao ni na nepostojanje vatrogasnog pristupa. Ističe da je vrijednost predmeta spora 1.500,00 EUR, zainteresirana osoba je popisala trošak od 199,08 EUR i to bez PDV-a, a prvostupanjski sud je odredio trošak od 1.000,00 EUR s PDV-om. Na ročištu od 16. svibnja 2024. nije se raspravljalo o glavnoj stvari i isto je bilo odgođeno, a sud je zainteresiranoj osobi priznao puni trošak pristupa tom ročištu, suprotno odredbi Tar. br. 9. st. 2. Tarife jer se raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Predlaže poništiti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu u bitnom navodi pojam rekonstrukcije definiran zakonskom odredbom te ističe da isti obuhvaća i nadogradnju postojeće građevine. Detaljno upućuje na odredbe mjerodavne prostorno planske dokumentacije za koje smatra da su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene. Ističe da je predmetna zgrada ranije ozakonjena te u tom pogledu otklanja prigovore tužiteljice u pogledu smještaja iste na pomorskom dobru. Posebno ističe da je riječ o neprocjenjivom predmetu spora, da je troškove naknadno popisao na ročištu 12. rujna 2024. te je temeljem istoga prvostupanjski sud odredio predmetni trošak, što detaljno obrazlaže. Predlaže odbiti žalbu i traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,50 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima -"Narodne novine", broj: 36/24. - dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

7. Ovo stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela nakon čega je pravilnom primjenom odredaba Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., - dalje: Zakon) i mjerodavnog dokumenta prostornog uređenja zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu rekonstrukciju.

8. Suprotno tvrdnji tužiteljice, prvostupanjski sud je utvrdio sve bitne činjenice te je presudu valjano obrazložio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a pa su stoga neosnovani žalbeni navodi istaknuti u tom smjeru. Prvostupanjski sud je odlučne činjenice za primjenu relevantnih odredbi Zakona utvrdio na temelju ovlasti iz članka 49. stavka 3. ZUS-a prihvativši činjenice utvrđene u upravnom postupku te je održao usmenu i javnu raspravu (dva ročišta), čime nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice.

9. S obzirom na navedene činjenice, koje je na temelju navedene odredbe članka 49. stavka 3. ZUS-a upravni sud ovlašten uzeti u obzir iz postupka donošenja osporenog rješenja, Sud nalazi da je pravilno odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem daljnjih dokaza jer iz dokaza ocijenjenih od strane prvostupanjskog suda, proizlazi da je činjenično stanje u pogledu činjenica relevantnih za zakonito rješenje ove upravne stvari pravilno i potpuno utvrđeno. Sud ističe da upravni sud u svakom konkretnom slučaju, a ovisno o okolnostima konkretnog slučaja i mjerodavnom pravu, ocjenjuje je li potrebno izvesti dokaze koje su stranke predložile. Na temelju odredbe članka 49. stavka 4. ZUS-a upravni sud nije vezan prijedlozima stranaka.

10. Neosnovano prigovara tužiteljica da predmetna nadogradnja nije rekonstrukcija građevine. Naime, isti prigovor su već pravilno otklonili tuženik i prvostupanjski sud upućujući na odredbu članka 3. stavka 1. točke 19. Zakona prema kojoj je rekonstrukcija građevine, između ostalog, izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), a o nadogradnji se u konkretnom slučaju i radi.

11. Tužiteljica tvrdi da predmetna građevina koja se rekonstruira nema odgovarajući pristupni put odnosno vatrogasni pristup. Međutim, s obzirom da se radi o postojećoj građevini, prilikom izdavanja građevinske dozvole za rekonstrukciju iste ne ispituje se na koji način je riješen pristupni put na prometnicu te se smatra da se koristi postojeći, pa su ti prigovori neosnovani. Navedeno stajalište je ovaj Sud već izrazio u svojoj dugogodišnjoj praksi, primjerice presuda poslovni broj: Usž-2017/18-2 od 12. rujna 2018., a što smatraju i javnopravna tijela i prvostupanjski sud.

12. Prigovore tužiteljice koji se odnose na koeficijent izgrađenosti već je također otklonio prvostupanjski sud kao i prvostupanjsko javnopravno tijelo upućujući na mjerodavnu odredbu članka 34. Prostornog plana prema kojoj koeficijent izgrađenosti može biti maksimalno 0,6, a u konkretnom slučaju je dozvoljenih 0,391. Također, ranije su javnopravna tijela i prvostupanjski sud otklonili i prigovor tužiteljice u pogledu minimalne udaljenosti rekonstruiranog dijela postojeće građevine od granica susjedne građevine upućujući na odredbu članka 37. stavka 2. Prostornog plana prema kojoj postojeći objekti izgrađeni na udaljenosti manjoj od one propisane u stavku 1. tog članka (propisana udaljenost 3 metra od granice susjedne građevine, iznimnom manja uz suglasnost susjeda međašnika) zadržavaju postojeću udaljenost. O navedenom se u konkretnom slučaju i radi jer predmetnom rekonstrukcijom ne dolazi do izmjene tih tlocrtnih gabarita, koji ostaju isti jer udaljenost rekonstruiranih etaža ostaje ista kao i etaži suterena i prizemlja.

13. Tuženik u osporenom rješenju kao i prvostupanjsko javnopravno tijelo u građevinskoj dozvoli su otklonili prigovor tužiteljice u pogledu visine odnosno etažnosti predmetne postojeće građevine koji prigovor ponavlja i u žalbi smatrajući da je suteren predmetne građevine prizemlje. Naime, u tom pogledu su javnopravna tijela uputila na rješenje o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-361-02/13-03/0956, URBROJ: 2181/1-11- 03/04-13-0004 od 6. rujna 2013. kojim je ta etaža kao takva i ozakonjena, naglašavajući da suteren niti nije predmet rekonstrukcije, već ostaje postojeći. Na navedeno rješenje o izvedenom stanju su javnopravna tijela i prvostupanjski sud uputili i prilikom otklanjanja prigovora tužiteljice da je predmetna građevina izgrađena na pomorskom dobru, ukazujući pri tom i na odredbu članka 6. stavka 2. alineje 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. -dalje: ZOPNIZ) te pravilno ističući da se ista građevina ne bi mogla ozakoniti da se nalazi na pomorskom dobru.

14. Neosnovano tužiteljica prigovara određivanju naknade troškova zainteresiranoj osobi. Prije svega, odredbom članka 144. stavka 3. ZUS-a propisano je da se smatra da je vrijednost predmeta spora neprocjenjiva pa su neosnovani prigovori tužiteljice u tom pravcu. Također, zainteresirana osoba je predala prvostupanjskom sudu popis troškova spora na ročištu 12. rujna 2024. prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 18/23.,- dalje: Tarifa:) i prvostupanjski sud je istoj dosudio trošak u skladu s traženim u navedenom troškovniku, uz odbijanje u jednom dijelu čemu tužiteljica ne prigovara. Neosnovano prigovara tužiteljica dosuđivanju troškova zainteresiranoj osobi za zastupanje na raspravi održanoj 16. svibnja 2024. ističući da je riječ o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, upućujući pri tom na odredbu Tbr. 9. točke 2. Tarife prema kojoj odvjetniku pripada 50 % nagrade. Ovo iz razloga jer je riječ o odredbi Tarife koja se odnosi na parnični postupak, a prema odredbi Tar. br. 27. točke 2. Tarife za zastupanje na raspravi u upravnim sporovima, koja se ovdje primjenjuje, odvjetniku pripada nagrada iz Tar. br. 27. točke 1. u neprocjenjivima predmetima od 500 bodova, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i dosudio.

15. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

16. Zainteresirana osoba ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer je isti dostavila na poziv suda i u istom iznijela relevantna činjenična i pravna razlaganja i to u zatraženom iznosu od 1.562,5 EUR u skladu s Tbr. 27. točkom 3., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife.

17. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu tužiteljice kao i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS- jer sa istom nije uspjela, i zainteresiranoj osobi dosuditi zatraženi trošak, sve kao u točkama I., II. i III. izreke presude.

U Zagrebu, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić