Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5142/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Čuvita d.o.o., II okrivljenika ZS, kao odgovorne osobe i III okrivljenice ĐS, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20 i 47/20), odlučujući o žalbi I okrivljene pravne osobe Čuvita d.o.o. i III okrivljenice ĐS, kao odgovorne osobe, podnesenoj po branitelju Josipu Mrkliću, odvjetniku iz Splita protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 27. prosinca 2023. godine, broj: 6 Pp-10244/2023, na sjednici vijeća održanoj dana 15. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene pravne osobe Čuvita d.o.o. i III okrivljenice ĐS, kao odgovorne osobe i potvrđuje se pobijana presuda.
II Ukoliko okrivljenici u roku od 30 dana po primitku ove presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
III Okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), svaki u roku od 30 dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Čuvita d.o.o. i III okrivljenica ĐS, kao odgovorna osoba proglašeni su krivim i kažnjeni i to okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura (tristo eura), a okrivljenica ĐS, kao odgovorna osoba, novčanom kaznom u iznosu od 100,00 eura (sto eura), zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično pobliže opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka pred prvostupanjskim sudom u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) svaki.
3. Prvostupanjskom presudom II okrivljenik ZS, kao odgovorna osoba oslobođen je od optužbe za prekršaj iz članka 42. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 33. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
4. Protiv prvostupanjske presude I okrivljena pravna osoba Čuvita d.o.o. i III okrivljenica ĐS, kao odgovorna osoba podnijeli su žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava, odluke o kazni i troškovima postupka, navodeći u bitnom da je pravna osoba osnovana 2019. a da do 2022. nije imala nikakvih poslovnih aktivnosti, poslovnog računa niti prometa po računu. Ističu da je osnivač okrivljene pravne osobe češka pravna osoba a i odgovorna osoba da je iz Češke, tako da su se oslonili na knjigovodstveni servis koji je obavljao administrativne poslove u njihovo ime. Napominju da je do prekršaja došlo zbog administrativne greške koja se ne može njima staviti na teret. Dodaju da do sada nisu kažnjavani, da uredno posluju, te smatraju da bi svrha kažnjavanja bila ostvarena i izricanjem mjere upozorenja. Predlažu da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
5. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, te razmatrajući sadržaj spisa predmeta, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjski sud, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da nije nastupila zastara prekršajnog progona, niti da bi bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upiru žalitelji.
8. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju pisane obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključio da su okrivljenici ostvarili bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijane presude dao valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
9. Za istaknuti je da okolnosti iznesene u obrani, ne ekskulpiraju okrivljenike od prekršajne odgovornosti za prekršaj koji im se stavlja na teret, a što pravilno navodi i prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude.
10. Vezano uz žalbeni navod okrivljenika da su za dostavljanje financijskih izvješća angažirali knjigovodstveni servis tako da smatraju da oni niti ne mogu biti odgovorni za prekršaj koji im se stavlja na teret, potrebno je istaknuti da je sklopljeni ugovor o obavljanju knjigovodstvenih usluga obvezno pravni odnos između naručitelja i pružatelja usluga koji se ne reflektira na prekršajnu odgovornost samog poduzetnika, obzirom na to da se propust računovodstvenog servisa smatra propustom samog poduzetnika vezano uz obveze dostavljanja različite dokumentacije državnim tijelima, pa tako i u odnosu na dostavljanje godišnjeg financijskog izvješća s ostalom propisanom dokumentacijom Fini u propisanom roku za javnu objavu. Vezano uz žalbeni navod da od osnivanja pravne osobe 2019. pa do 2022. pravna osoba nije poslovala niti je imala ikakvog prometa po računu, ovaj sud ističe da bi okrivljenike ekskulpiralo prekršajne odgovornosti za prekršaj koji im se stavlja na teret da su u propisanom roku dostavili Fini izjavu o neaktivnosti za 2020. godinu, no kako su to propustili bili su dužni podnijeti Fini najkasnije do 31. kolovoza 2021. za javnu objavu godišnje financijsko izvješće s ostalom propisanom dokumentacijom za poslovnu 2020. godinu, a što pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke. Kako su okrivljenici propustili ispuniti tu svoju zakonsku obvezu, to su osnovano proglašeni krivim za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu.
11. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, odmjeravajući visinu kazne imao u vidu sve relevantne okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona. Okrivljenicima je izrečena novčana kazna daleko ispod propisanog minimuma novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja, slijedom čega ovaj sud smatra da se radi o kazni koja je razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju njihove odgovornosti. Ovaj sud ističe da je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna blizu općeg minimuma novčane kazne propisanog člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona za tu vrstu okrivljenika, a okrivljenoj odgovornoj osobi bliže općem minimumu novčane kazne propisane za fizičku osobu člankom 33. stavkom 3. Prekršajnog zakona. Slijedom navedenog ovaj sud nije našao zakonske osnove za daljnjim ublažavanjem već ovako znatno ublaženih novčanih kazni.
12. Vezano za prijedlog okrivljenika da se u konkretnom predmetu prema njima primijeni opomena kao mjera upozorenja, ovaj sud ističe da za prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret ne postoji zakonska mogućnost za primjenu opomene i to iz razloga što je člankom 43. Prekršajnog zakona propisano da se opomena kao prekršajnopravna sankcija može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 euro, uz ostvarene ostale pretpostavke propisane tim člankom zakona. Međutim, kako je za prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret propisana novčana kazna od 1.320,00 do 13.270,00 eura za pravnu osobu i od 660,00 do 2.650,00 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi, to je evidentno da za primjenu opomene nije ispunjen već niti objektivni kriterij, slijedom čega ocjena subjektivnih kriterija nije niti potrebna. Stoga ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
13. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenici u roku od 30 dana po primitku ove presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
14. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka na zakonu je utemeljena i valjano obrazložena.
15. Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), svaki u roku od 30 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.
16. Zbog navedenih razloga trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
17. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu, 15. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
