Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11273/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice UG, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenice ZG, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 17. listopada 2024., Klasa: 413-01/21-26/1843, Urbroj: 513-02-7002/20-24-18 na sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenice UG, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se izreka pobijanog rješenja o prekršaju, u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljenica UG, djelom činjenično opisanom u izreci pobijanog rješenja počinila prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22), pa se temeljem citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenici izriče novčana kazna u iznosu od 400,00 eura (četiristo eura) koju je okrivljenica dužna platiti u roku navedenom u pobijanom rješenju, računajući od primitka ove presude.

II U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice i pobijano rješenje se potvrđuje.

III Ukoliko okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku navedenom u izreci pobijanog rješenja, računajući od primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

IV Okrivljenica je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od osam dana po primitku ove presude.

V Uslijed odluke iz točke I izreke ove presude, u povodu žalbe okrivljenice, a po službenoj dužnosti, okrivljenici se ima vratiti iznos oduzet na ime protupravno stečene imovinske koristi od 9,29 eura (devet eura i dvadesetdevet centa).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenica UG proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog izrekom pobijanog rješenja te je temeljem citirane zakonske odredbe uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenici izrečena novčana kazna u iznosu od 810,00 eura (osamstodeset eura).

2. Istim rješenjem od okrivljenice je oduzet iznos od 9,29 eura (devet eura i dvadesetdevet centa), kao imovinska korist ostvarena počinjenim prekršajem.

3. Predmetnim rješenjem okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura).

4. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenica je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, navodeći u bitnom da iako je kritične zgode došla ranije da je štand otvorila oko 16 sati jer je padala slaba kiša. Prije nego što je počela raditi da je naišla carinska službenica koja je tražila da joj proda pola lubenice, naglasivši da joj se jako žuri. Iako joj je jasno dala do znanja da nije još počela raditi i da još nije izvadila fiskalnu blagajnu, carinska službenica inzistirala je kupnji lubenice, koju joj je u konačnici i prodala. Čim je izvadila fiskalnu blagajnu oko 16 sati da je izdala račun ali ga carinska službenica više nije htjela primiti. Smatra da je carinska službenica postupila nekorektno jer je inzistirala je na kupnji lubenice iako je znala da još ne radi a kasnije nije htjela niti primiti račun. Dodala je da je iznos od 9,29 eura bio polog gotovine u blagajni a ne ostvareni promet. Predlaže da je se oslobodi od odgovornosti a ističe i prigovor zastare.

5.Okrivljenica predlaže da se zbog razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da za prekršaj činjenično opisan u izreci pobijanog rješenja nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao što to pogrešno smatra okrivljenica, obzirom na to da je prekršaj počinjen 11. kolovoza 2021. a sjednica ovog vijeća na kojoj je donesena ova presuda održana je 15. svibnja 2025. slijedom čega od počinjenja prekršaja do odluke ovog suda nije proteklo četiri godine u smislu članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona. Ispitujući dalje pobijano rješenje ovaj sud je našao da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud je isto tako našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i točno utvrdilo činjenično stanje, no na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenilo materijalno pravo obzirom na to da činjenični opis prekršaja iz izreke pobijanog rješenja ne sadrži sva bitna obilježja prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (ne navodi se u odnosu na neiskazani iznos od 70,00 kuna preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način da bi se radilo o isporučenim dobrima i uslugama i točno kojim, niti je iz izreke vidljiva analiza blagajne (evidentirani promet, polog, iznos zatečenog novca u blagajni) koja bi dovela do iznosa od 70,00 kuna za kojeg se navodi da predstavlja ostvarenu imovinsku korist). Međutim kako činjenični opis djela iz izreke pobijanog rješenja, kao i iz optužnog akta tužitelja, sadrži sva bitna obilježja prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona jer okrivljenica kritične zgode nije izdala račun kupcu za kupljenu polovicu lubenice u iznosu od 24,00 kune, to je ovaj sud, vodeći računa i o tome da je u vrijeme donošenja pobijanog rješenja već bio na snazi Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22) koji sada propisuje neznatno nižu novčanu kaznu za djelo koje se okrivljenici stavlja na teret u odnosu na novčanu kaznu koja je bila propisana za to djelo u vrijeme počinjenja prekršaja, slijedom čega je novi zakon blaži za okrivljenicu u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti preinačio pobijano rješenje u pravnoj oznaci djela kao pod točkom I izreke ove presude.

8. Okolnosti koje žaliteljica ističe da je carinska službenica nekorektno postupila nagovorivši je da joj proda polovicu lubenice iako je znala da još ne radi i da nije izvadila fiskalnu blagajnu, a nakon što je istu izvadila i izdala račun za prodanu lubenicu, da carinska službenica nije htjela više uzeti račun, nisu okolnosti koje bi okrivljenicu mogle ekskulpirati od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj. Naime, iz sadržaja Zapisnika o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa od 11. kolovoza 2021. vidljivo je da je nadzor nad poslovanjem obrta „Mali čovjek“ na prodajnom štandu kritične zgode započeo u 15,40 sati, a prije toga došlo je do prodaje robe carinskoj službenici, konkretno kupnje pola lubenice za iznos od 24,00 kune. Kako je račun za predmetnu robu izdan tek u 16,01 sati, to je evidentno da u trenutku prodaje robe okrivljenica nije izdala račun carinskoj službenici. Slijedom istaknutog osnovano je okrivljenica proglašena krivom za prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona. Ovaj sud ističe vezano za žalbene navode okrivljenice da na traženje carinske službenice da joj se proda lubenica, okrivljenica jednostavno nije smjela pristati jer je znala da nije u tom trenutku započela s radom na štandu te da nije izvadila niti fiskalnu blagajnu, pa da za prodanu robu ne može izdati niti račun, a što je dužna učiniti u trenutku same prodaje robe, a ne naknadno.

9. Kako u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, u korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi, to se ovaj sud upustio u razmatranje odluke o kazni.

10. Razmatrajući odluku o kazni iz prvostupanjskog rješenja o prekršaju, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, okrivljenici odmjerilo previsoku novčanu kaznu za djelo činjenično opisano u izreci pobijanog rješenja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je da je cijenjena olakotnim dosadašnja nekažnjavanost okrivljenice, dok je otegotnim cijenjena težina djela, koja je obrazložena paušalno, dakle bez konkretizacije na sam prekršaj koji se okrivljenici stavlja na teret, činjenično opisan u izreci pobijanog rješenja, slijedom čega je okrivljenici za počinjeni prekršaj odmjerena novčana kazna ispod propisanog minimuma novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja. Međutim, kako je od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda proteklo dulje vremensko razdoblje, to je ovaj sud, uzevši u obzir i olakotnu okolnost koju je pravilno cijenilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, te visinu iznosa neizdanog računa, preinačio odluku o kazni iz prvostupanjskog rješenja, te okrivljenici primjenom članka 37. Prekršajnog zakona dodatno ublažio novčanu kaznu, kao pod točkom I izreke ove presude.

11. Ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom kod okrivljenice postići svrha kažnjavanja, te da će se okrivljenica ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja, a uz to da je novčana kazna izrečena okrivljenici od strane ovog suda u svemu primjerena prekršajna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.

12. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenica u roku navedenom u prvostupanjskom rješenju, računajući od primitka ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom. Ovaj sud ističe da je vezano za rok plaćanja izrečene novčane kazne od 150 dana, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo materijalno pravo u korist okrivljenice, obzirom da je odredbom članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona propisano da rok za plaćanje izrečene novčane kazne ne može biti kraći od osam dana niti dulji od tri mjeseca. Međutim, kako u ovom žalbenom postupku Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske odlučuje isključivo o žalbi okrivljenice, to u smislu odredbe članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona, nije ovlašten pobijanu odluku izmijeniti na štetu okrivljenice.

13. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka na zakonu je utemeljena i valjano obrazložena u pobijanom rješenju.

14. Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, to je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenica dužna naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 8 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

15. Kako je ovaj sud ocijenio da dio okrivljenja iz činjeničnog opisa koji se odnosi na utvrđeni višak u blagajni od 70,00 kuna nije dostatno opisan da bi okrivljenica uopće mogla biti proglašena krivom i za taj dio okrivljenja, slijedom čega okrivljenica nije mogla niti ostvariti imovinsku korist u navedenom iznosu, to je trebalo po službenoj dužnosti okrivljenici vratiti privremeno oduzeti iznos novca od 9,29 eura, a što je protuvrijednost iznosa od 70,00 kuna, računajući po fiksnom tečaju konverzije 7,53450.

1. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

2. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 15. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v. r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.