-
- Republika Hrvatska
- Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
- Zagreb
- Broj: Ppž-10694/2024
-
- U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
-
- P R E S U D A I R J E Š E N J E
-
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe AUTO PLETER d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe TČ, zbog prekršaja iz članka 27. točke 2. Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila (»Narodne novine«, br. 15/13., 108/13., 115/16., 127/17. i 121/19.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe AUTO PLETER d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe TČ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/24-26/444, URBROJ: 513-02-3002/8-24-11 od 26. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,
- r i j e š i o j e
Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe AUTO PLETER d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe TČ, ukida se prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede prekršaja iz članka 27. točke 2. Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila, činjenično opisanog u točki I 1. izreke tog rješenja i predmet u ovom dijelu vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni na ponovni postupak i odlučivanje.
-
- p r e s u d i o j e
I U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe AUTO PLETER d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe TČ, te se u preostalom pobijanom, a neukinutom dijelu prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.
II Uslijed odluke iz izreke ovog drugostupanjskog rješenja i točke I izreke ove drugostupanjske presude, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za prekršaj iz članka 28. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, činjenično opisanog u točki I 2) izreke tog rješenja, okrivljenoj pravnoj osobi AUTO PLETER d.o.o., izriče novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi VČ, izriče novčana kazna u iznosu od 800,00 (osamsto) eura, koje novčane kazne su dužni platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove odluke, a ukoliko u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrat će se u cjelini plaćenim.
III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22,), okrivljena pravna osoba AUTO PLETER d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ŠČ, dužni su naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki u roku od 90 (devedeset) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljena pravna osoba AUTO PLETER d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ŠČ, proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 27. točke 2. Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila, činjenično opisanog u točki I 1. i prekršaja iz članka 28. točke 1. Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila, činjenično opisanog u točki I 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, za koje prekršaje je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 6.000,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi ukupna novčana kazna u iznosu od 1.800,00 eura.
2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su podnijeli zajedničku žalbu, ne navodeći žalbene osnove, a u istoj u bitnome ističu da rješenje nije pravilno. Iz obrazloženja predmetnog rješenja razvidno je da je dana 17. lipnja 2024. Vijeće za prekršaje od ovlaštenog tužitelja zatražilo dopunu optužnog prijedloga, koja dopuna je zaprimljena u spis 3. srpnja 2024., a koja nije dostavljena okrivljenicima, čime se okrivljenici nisu mogli očitovati, a što je povreda prava okrivljenika u postupku. Nije sporno da je 26. rujna 2024. održana glavna rasprava bez prisutnosti ovlaštenog predstavnika pravne i odgovorne osobe, ali nije u potpunosti točno da svoj dolazak nisu ispričali jer su to pokušali u više navrata. Okrivljenici su pravilno obračunali iznose posebnog poreza na 4 od 5 motorna vozila za koje je rješenjem utvrđeno da su okrivljenici netočno obračunali iznose posebnog poreza. Okrivljenici su obračune izvršili savjesno i temeljem svojeg najboljeg znanja stečenog na podukama pri Carinskoj upravi i iskustva stečenog radom, međutim obzirom da okrivljenici nemaju mogućnost niti su od Carinske uprave upućeni tražiti popis opreme od distributera u RH, moguće je da zbog različitih izvora podataka nastanu razlike u obračunu vrlo često i na štetu poreznog obveznika odnosno pravne osobe u ovom postupku. U spisu nema tog popisa dodatne opreme zaprimljenog od distributera, a temeljem čega su okrivljenici okrivljeni pa se okrivljenici nisu u mogućnosti očitovati koja bi to dodatna oprema bila na predmetnim vozilima, a koja bi utjecala na razliku u obračunu. Samim tim što tog popisa zaprimljene od distributera nema u spisu, okrivljenici su mišljenja da ne bi trebali biti optuženi, a kamoli proglašeni krivima. Korespondencija e-mailom iz spisa od 9. studenoga do 23. studenoga 2023., i to za smo jedno vozilo MERCEDES – BENZ COUPE je zaista nedostatna za zauzimanje stava o ispravnosti obračuna PPMV-a od strane službe za nadzor. U spisu nema popisa dodatne opreme niti cjenika dobivenih od distributera pomoću koje je moguće izračunati vrijednost iste, na izračunima Carinske uprave 546934, 546965, 547011, nema popisa dodatne opreme iz čega bi se dalo utvrditi gdje su to okrivljenici pogriješili ili pak utvrditi je li možda pogriješila služba za nadzor CU Zagreb. U odnosu na prekršaj pod točkom 2) žalitelji ističu da nije sporno da su između više stotina u tablici evidentiranih vozila na samo 18 vozila, na koje se služba za nadzor poziva, napravljene omaške zamjenom unesenih podataka datuma izdavanja računa i datuma isporuke vozila, međutim ta očita omaška nije dovela ni do kakve štete, okrivljenici su na vrijeme prijavili i platili naknadu Fondu za zaštitu okoliša pa se nameće pitanje je li kazna za omašku primjerena ili bi možda bilo primjerenije okrivljenicima, kao partnerima, koji bez naknade u ime CU Zagreb i za račun Fonda za zaštitu okoliša, unose podatke u te iste evidencije, ukazati na omašku, kako bi ih u budućnosti bilo što manje. Opreza radi žalitelji ističu i zastaru.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke glede prekršaja iz 27. točke 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila nije u potpunosti utvrđeno.
7. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, propustilo je u ovom dijelu prikupiti sve relevantne i dostupne dokaze kojima bi se moglo pouzdano utvrditi jesu li okrivljenici svojim postupanjem ostvarili bitna obilježja prekršaja iz članka 27. točke 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila Naime, okrivljenici u svojoj žalbi ukazuju da u spisu nema tog popisa dodatne opreme zaprimljenog od distributera, a temeljem čega su okrivljenici okrivljeni pa se okrivljenici nisu u mogućnosti očitovati koja bi to dodatna oprema bila na predmetnim vozilima, a koja bi utjecala na razliku u obračunu pa samim tim što tog popisa zaprimljene od distributera nema u spisu, okrivljenici su mišljenja da ne bi trebali biti optuženi, a kamoli proglašeni krivima.
8. S obzirom na sadržaj žalbe, kao i na činjenicu da izvedeni materijalni dokazi nisu bili dostatni za potpuno i objektivno utvrđenje činjeničnog stanja u vezi s prekršajem opisanim u točki I 1., prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak radi potpunog razjašnjenja činjeničnog stanja, bilo je dužno provesti i druge relevantne i dostupne dokaze.
9. Žalbenim navodima okrivljenika da u spisu ne postoji popis dodatne opreme na temelju kojeg je Carinska uprava donijela zaključke o pogrešnom obračunu PPMV-a, također, navodima da postoji samo e-mail korespondencija za jedno vozilo, okrivljenici argumentirano iznose razloge za preispitivanje rješenje o prekršaju glede inkriminiranog prekršaja. Obzirom ključni dokazi (popis dodatne opreme, cjenici, izvori razlike u obračunu) nisu u spisu, a rješenje o prekršaju se temelji na zaključku o netočnom obračunu PPMV-a, tada je činjenično stanje nedovoljno utvrđeno. Konkretno, što se tiče činjeničnog stanja, okrivljenici u žalbi navode da se obračun posebnog poreza na motorna vozila temeljio na podacima kojima su tada objektivno raspolagali, uz napomenu da im Carinska uprava nije stavila na raspolaganje popis dodatne opreme dobiven od distributera, niti se isti nalazi u spisu predmeta. Pregledom spisa potvrđuje se kako dokumentacija na kojoj se temelje zaključci Carinske uprave, uključujući konkretne izračune (546934, 546965, 547011), ne sadrži jasno specificirane stavke dodatne opreme na predmetnim vozilima. Stoga nije moguće sa sigurnošću utvrditi jesu li okrivljenici pogriješili u obračunu ili su razlike rezultat nedostatka podataka, neusklađenosti izvora ili moguće greške u postupku nadzora. Uzimajući u obzir navedeno, drugostupanjski sud nalazi da u provedenom prekršajnom postupku činjenično stanje nije potpuno niti pravilno utvrđeno. S obzirom na iznesene argumente, okrivljenici u žalbi iznose uvjerljive razloge za preispitivanje točke I 1. prvostupanjskog rješenja o prekršaju.
10. Također, tijekom postupka postojala je mogućnost ispitivanja ovlaštenih carinskih službenika MČ i BČ, na okolnost obavljenog poreznog nadzora tvrtke AUTO PLETER d.o.o., a radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Kako iz sadržaja spisa i obrazloženja pobijanog rješenje o prekršaju proizlazi da se prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak ograničilo na vršenje uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, te postupak okončao nakon jednog ročišta glavne rasprave, ovaj Sud smatra da propuštanjem ispitivanja ovlaštenih carinskih službenika, odnosno neprovođenje potpunog dokaznog postupka kojim bi se razjasnile sve okolnosti na koje su okrivljenici ukazali u žalbi, rezultiralo je time da činjenično stanje u postupku glede tog prekršaja nije u potpunosti razjašnjeno.
11. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, u ovom dijelu, postupilo je suprotno odredbi članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da je dužnost suda na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice od važnosti za donošenje zakonite odluke. To uključuje jednaku pažnju pri utvrđivanju činjenica koje terete okrivljenike, ali i onih koje im idu u korist, te obrazloženje zaključaka o postojanju ili nepostojanju činjenica na temelju slobodne ocjene dokaza. Uzimajući u obzir navedeno, činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka, u smislu članka 197. stavka 3. Prekršajnog zakona, za sada je nepotpuno utvrđeno glede prekršaja iz članka 27. točke 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, obzirom da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije raspolagalo dovoljnim i kvalitetnim dokazima s potrebnom dokaznom snagom koji bi opravdali proglašenje okrivljene pravne i odgovorne osobe krivima za navedeni prekršaj.
12. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti osnovanom žalbu okrivljene pravne i odgovorne osobe i ukinuti pobijanu rješenje o prekršaju u točki I 1. izreke, te predmet u ovom dijelu vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak, koje će u ponovljenom postupku provesti potrebne i dostupne dokaze radi pravilnog i potpunog činjeničnog utvrđenja, vodeći pritom računa i o žalbenim razlozima, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu i u svemu valjano obrazloženu odluku.
13. Odlučujući dalje u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona glede prekršaja iz članka 28. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, ovaj Sud je utvrdio da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
14. Razmatrajući žalbu, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilna zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja glede prekršaja iz članka 28. stavka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila nisu osnovani. Ovaj Sud ističe da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na glavnoj raspravi 26. rujna 2024., na kojoj je u dokaznom postupku izvršen uvid u relevantnu dokumentaciju spisa u vezi evidencija (zapisnik o obavljenom očevidu od 11. siječnja 2023., evidencija o motornim vozilima za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022., zapisnik o poreznom nadzoru do 18. prosinca 2023.), kojem izvođenju dokaza okrivljenici nisu bili nazočni. Ovdje treba istaknuti da je okrivljenicima omogućeno da iznesu obranu na glavnoj raspravi, na koju su uredno pozvani, a s kojim pozivima su zaprimili i dopunu optužnog prijedloga. Nadalje, u pozivima su bili upozoreni na posljedice neopravdanog izostanka te im je dana uputa da obranu mogu iznijeti i u pisanom podnesku najkasnije do početka glavne rasprave, no na glavnu raspravu nisu pristupili niti su izostanke opravdali, a nisu dostavili niti pisanu obranu. Žalbeni navodi da su pokušali telefonom ispričati nedolazak nisu osnovani, jer su isti bili dužni dostaviti odgovarajuću dokumentaciju ukoliko su imali opravdan razlog za odgodu glavne rasprave, kojom bi te razloge potkrijepili, a budući je to izostalo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je pravilno utvrdilo da su bili ispunjeni zakonski uvjeti za održavanje glavne rasprave te istu provelo u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika. Slijedom navedenog, evidentno je da okrivljenicima nije povrijeđeno pravo obrane te im je omogućeno da sudjeluju u postupku, i iznesu obranu neposredno ili dostave pisanu obranu, što nisu iskoristili. Slijedom navedenog, ispunjeno je ostvarenje prava na obranu iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona i nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.
15. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju rezultata postupka, uzimajući u obzir relevantnu materijalnu dokumentaciju, u dijelu koji se odnosi na nepravilnosti vezane za prekršaj koji je okrivljenicima stavljen na teret, a koji je činjenično i pravno opisan u točki I 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, donijelo je pravilne zaključke te je osnovano utvrdilo odgovornost okrivljene pravne i odgovorne osobe za počinjenje prekršaja iz članka 28. stavka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. Odluka o krivnji obrazložena je valjanim razlozima, sukladno ovlaštenju iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojim se prvostupanjsko tijelo ovlašćuje da slobodno cijeni dokaze te utvrđuje postojanje ili nepostojanje činjenica. Ove zaključke u potpunosti prihvaća i ovaj Sud.
16. Vezano za žalbene navode kojima okrivljenici ističu zastaru napominje se da je člankom 14.c Prekršajnog zakona propisano da se na zastaru prekršajnog progona i zastaru izvršenja prekršajnopravne sankcije primjenjuje rok zastare propisan u vrijeme počinjenja prekršaja. Člankom 13. stavkom 1. citiranog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine. Kako se u činjeničnom opisu radnje prekršaja okrivljenici terete da su netočno vodili evidencije iz članka 20. stavka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, te su vozila za koja je utvrđen propust pobrojena (18 vozila), a za posljednje vozilo u činjeničnom opisu - NISSAN QASHQAI, navodi se da je „upisan je datum isporuke 26. srpnja 2021., umjesto 10. rujna 2021.“, to se radi od produljenom djelu prekršaja (članak 39. Prekršajnog zakona). Zastara kod produljenog djela prekršaja teče od posljednjeg dana koji ulazi u sastav produljenog prekršaja. To znači da se rok zastare računa od dana počinjenja posljednjeg prekršaja u nizu koji čine jedinstvenu cjelinu, dakle od 10. rujna 2021. te zastara prekršajnog progona za ovo djelo nastupa 10. rujna 2025. Stoga, u vrijeme donošenja ove drugostupanjske odluke nije nastupila zastara prekršajnog progona te su žalbeni navodi istaknuti u tom smjeru, neosnovani.
17. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede prekršaja opisanog u točki I 2) izreke, ovaj Sud je zaključio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne, zakonite i razmjerne težini počinjenog djela, stupnju njihove odgovornosti, opasnosti djela te svrsi kažnjavanja, sukladno članku 36. Prekršajnog zakona. Prilikom odmjeravanja novčanih kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo je loše imovinsko stanje kao olakotnu okolnost, a kao otegotnu okolnost da su okrivljenici već pravomoćno osuđivani za istovrsni prekršaj. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak adekvatno je obrazložilo odluku o kazni, dajući dostatne i prihvatljive razloge koji su prihvaćeni i od strane ovog drugostupanjskog suda. Smatra se da će se izrečenim novčanim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja te djelovati na okrivljenike na način da u budućnosti ne čine ovakve ili slične prekršaje. Također, kazne će ispuniti i opću i posebnu svrhu izricanja prekršajnih sankcija, odnosno svrhu specijalne i generalne prevencije.
18. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku od devedeset dana od primitka ove odluke plate dvije trećine novčanih kazni izrečenih u točki II drugostupanjske presude, iste će se smatrati u cjelini plaćenima.
19. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenu pravnu i odgovornu osobu određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na složenost i trajanje postupka.
20. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci
U Zagrebu 15. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Odluka se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Vijeću za prekršaje, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
