Poslovni broj: Usž-3420/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Jelene Rajić predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja Općine Štitar , OIB: 44799177734 , JJ Strossmayera 36 , Štitar , protiv tuženika , Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske , Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora , Zagreb , Radnička cesta 80 , radi utvrđivanja prestanka statusa javnog vodnog dobra, odlučujući o žalbi tužitelja , protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-418/2023-8 od 4. srpnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
pretpostavljam da je
Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-418/2023-8 od 4. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/I-325-01/22-03/46 , URBROJ: 517-09-1-1-1-23-8 od 23. siječnja 2023. godine.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika pozivom na odredbu članka 13. Zakona o vodama (Narodne novine, br. 66/19, 84/21 i 47/23) odbijen je zahtjev tužitelja od 6. svibnja 2022. za utvrđivanje prestanka statusa javnog vodnog dobra na kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom navodi da u konkretnom predmetu nije obrazloženo smatra li se mišljenje koje su za potrebe upravnog postupka izradile Hrvatske vode, javnom ispravom iz odredbe članka 60. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku. Tvrdi da je obrazloženje presude krajnje nedorečeno u kvalifikaciji navedenog mišljenja i da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je činjenicu da Hrvatske vode dio navedene čestice planiraju koristiti kao privremenu deponiju materijala i privremeno parkiralište za radne strojeve, okarakterizirao kao korištenje zemljišta za namjene za koje javno vodno dobro služi. Naglašava da je tužitelj sam inicirao izgradnju berme uz nasip te da je riječ o poljoprivrednom zemljištu koje tužitelj planira uvrstiti u program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske te dijelom cesta. Obzirom da je Zakonom o poljoprivrednom zemljištu predviđena mogućnost korištenja zemljišta "za ostale namjene", tužitelj predmetno zemljište, u slučaju udovoljenja njegovu zahtjevu planira odrediti kao zemljište koje će se koristiti za privremenu deponiju, odnosno do početka izvođenja radova, kao pašnjak. Naglašava da Zakon o vodama i odredbe koje se odnose na prestanak statusa javnog vodnog dobra ne sadrže odredbe o statusu javnog vodnog dobra zbog korištenja zemljišta za ostale privremene namjene, a da privremena deponija i parkiralište sigurno nisu prirodna značajka zbog koje bi zemljište trebalo imati status javnog vodnog dobra. Predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16.
– odluka Ustavnog suda RH i 29/17., 110/21., dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje nijedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o vodama ("Narodne novine" br. 66/19, 84/21.) propisano je da vodno dobro, između ostalog, čine zemljišne čestice koje obuhvaćaju: uređeno inundacijsko područje i neuređeno inundacijsko područje, a odredbom članka 10. stoga Zakona propisano je da vodno dobro služi održavanju i poboljšanju vodnog režima, a osobito je namijenjeno za: 1. građenje i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju, 2. održavanje korita i obala vodotoka te održavanje i uređenje inundacijskog područja, 3. građenje i održavanje građevina za unutarnju plovidbu, 4. provedbu obrane od poplava i 5. korištenje i zaštitu izvorišta voda iz članka 9. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona.
6.1. Odredbom članka 13. Zakona o vodama propisano je da će katastarskim česticama iz članka 9. ovoga Zakona prestat status vodnog dobra kada trajno prestanu postojati prirodne značajke koje ih određuju vodnim dobrom, a stavkom 3. da ispunjenje pretpostavki iz stavka 1. ovoga članka rješenjem utvrđuje Ministarstvo, na zahtjev stranke, a uz prethodno mišljenje Hrvatskih voda.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak pokrenut na temelju zahtjeva tužitelja podnesenog, sukladno odredbi članka 13. stavka 1. Zakona o vodama, kojim je tražio utvrđenje prestanka statusa javnog vodnog dobra za ukupno 22 katastarske čestice, sve u k. o. [katastarska općina].
7.1. Postupajući po navedenom zahtjevu, tuženik je dopisom od 26. srpnja 2023., pozvao Hrvatske vode, Vodnogospodarski odjel za srednju i donju Savu, izraditi mišljenje o mogućnosti utvrđivanja prestanka statusa javnog vodnog dobra, za sve čestice koje su bile predmet zahtjeva.
7.2. Nakon uvida u raspoloživu dokumentaciju te stanje na terenu Hrvatske su vode dostavile stručno mišljenja, KLASA: 325-02/22-04/0044, URBROJ: 374-21-4-23-7 od 11. siječnja 2023. u kojem je izraženo stajalište da se, između ostalih, i s čestice koja je predmet ovog spora, tj. kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ne može ukinuti status javnog dobra, obzirom da ista predstavlja javno vodno dobro u općoj uporabi pod upravljanjem Hrvatskih voda i u naravi je ravan teren i područje uz nasip te služi održavanju i poboljšanju vodnog režima u skladu s člankom 10. Zakona o vodama.
8. Kraj nespornog utvrđenja da na predmetnoj čestici nisu trajno prestale postojati prirodne značajke koje je određuju vodnim dobrom te da ista predstavlja javno vodno dobro iz odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o vodama, to žalbenim navodima tužitelja kojima upire na planirano korištenje zemljišta u slučaju udovoljenja zahtjevu nije dovedena u sumnju zakonitost stajališta tuženika koji je pravilnom primjenom i tumačenjem mjerodavne odredbe članka 13. stavaka 1. i 3. Zakona o vodama odbio zahtjev tužitelja radi utvrđivanja prestanka statusa javnog vodnog dobra i na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9. Naime, kao što je prethodno objašnjeno, predmetno je rješenje doneseno sukladno odredbi članka 13. stavka 3. Zakona o vodama, prema kojoj tuženik ispunjenje da li su nastupile pretpostavke za prestanak statusa vodnog dobra utvrđuje upravo na temelju prethodnog mišljenje Hrvatskih voda, koje mišljenje, suprotno mišljenju tužitelja nije upravni akt, već je riječ o stručnom mišljenju koje po zahtjevu tuženika Hrvatske vode izrađuju u cilju utvrđivanja eventualnog postojanja, odnosno prestanka postojanja prirodnih značajki koje česticu određuju vodnim dobrom.
9.1. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku koji se vodi samo u jednom stupnju tužitelj je imao mogućnost zakonitost prethodnih utvrđenja, kao i dostavljenog stručnog mišljenja, osporavati podnošenjem tužbe nadležnom upravnom sudu, a koju procesnu mogućnost je i iskoristio. Napominje se da je tužitelju, sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ZUS-a, na raspravi održanoj pred prvostupanjskim sudom 27. lipnja 2024. pružena mogućnost očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, a na kojem ročištu, tužitelj unatoč uredno iskazanoj dostavi, nije nazočio.
10. Imajući na umu dokaznu dokumentaciju iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost utvrđenja tuženika, a što tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio te obzirom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
