Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-226/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud dugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Mileta, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, kojeg zastupa Zoran Krajinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krajinović i partneri u Zagrebu, radi nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-143/2023-96 od 10. veljače 2025., dana 14. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se žalbe stranaka, ukida se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-143/2023-96 od 10. veljače 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženiku-protutužitelju da tužitelju- protutuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2025. do isplate (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.546,42 eura (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjskog rješenja u cijelosti žalbu je podnio tužitelj-protutuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i da preinači pobijano rješenje na način da samo tužitelju-protutuženiku prizna trošak zatražen troškovnikom u cijelosti ili da ukine prvostupanjsko rješenje u cijelosti i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom I. izreke žalbom pobija tuženik- protutužitelj sadržajno ističući žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 3. ZPP-a. Predlaže da žalbeni sud uvaži njegovu žalbu i da preinači prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu u skladu s navodima žalbe ili da ukine prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

4. Žalbe su osnovane.

5. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj-protutuženik u sporu uspio djelomično i to sa tužbenim zahtjevom kojim je traženo da se odluka o otkazu utvrdi nedopuštenom, da se nedopuštenom utvrdi odluka o zahtjevu za zaštitu prava i u dijelu kojim je zatraženo utvrditi da radni odnos tužitelja-protutuženika kod tuženika-protutužitelja nije prestao, a navodi i da je tužitelj-protutuženik uspio i u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za sudski raskid ugovora o radu s danom 28. siječnja 2017.

5.1. Također, sud je utvrdio, da tužitelj-protutuženik nije uspio sa zahtjeva za isplatu.

6. Na temelju tih utvrđenja sud prvog stupnja obrazlaže da tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka na temelju čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP- a, ali ne i u odnosu na novčani zahtjev, jer da s time dijelom tužbenog zahtjeva nije uspio (točke 4. i 5. obrazloženja) te mu stoga sudi, pozivom na Tbr. 7/2. i Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. broj 138/23., dalje: Tarife), trošak u visini dvije jednokratne naknade, uvećano za PDV u iznosu navedenom pod točkom I. izreke, sa zateznim kamatama određenim u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj 33/05., 78/15., 156/22., 155/23.) i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

7. Sud nadalje obrazlaže da je tuženik-protutužitelj uspio u sporu u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za sudski raskid radnog odnosa s danom 4. siječnja 2022. i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 21.425,74 eura, slijedom čega mu je trošak, u visini određenoj točkom II. izreke, priznat prema vrijednosti predmeta spora koja odgovara visini postavljenog zahtjeva za isplatu i to pozivom na čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, u vezi s odredbama sadržanim u Tbr. 9/1., 8/1. i 10/1. Tarife, uz uvećanje od 25% na ime PDV i trošak sudske pristojbe na žalbu.

8. U vezi te odluke valja primijetiti, na što se pravilno upućuje navodima žalbe tužitelja-protutuženika, da je tijekom ovog postupka tužitelj-protutuženik zahtijevao da se utvrdi da nisu dopuštene odluke o izvanrednom otkazu i zahtjevu za zaštitu prava te da njegov radni odnos kod tuženika-protutžitelja nije prestao, kao što je zahtijevao i da se utvrdi sudski raskid radnog odnosa s danom 4. siječnja 2022. i u vezi s tim zahtjevom da se naloži tuženiku-protutužitelju da mu naknadi štetu u iznosu od 21.425,74 eura.

9. U odnosu na tako postavljeni tužbeni zahtjev sud je prije svega bio dužan ocijeniti, primjenom propisanog čl. 37. i čl. 40. ZPP-a, koja je jedinstvena vrijednost predmeta spor tako postavljenog tužbenog zahtjev, koji se sastoji od nekoliko nenovčanih zahtjeva i jednog novčanog zahtjeva. Ni ZPP-om ni Tarifom nije propisano da se o troškovima postupka odlučuje po fazama postupka, kako to sud prvog stupnja čini. Sud o troškovima postupka odlučuje prema vrijednosti predmeta spora cijelog zahtjeva, vodeći računa o konačnom uspjehu stranaka.

10. Nadalje, pravilno se navodima žalbe tužitelja-protutuženika ukazuje da sud prvog stupnja donoseći pobijano rješenje nije pravilno primijenio niti čl. 154. st. 2. ZPP-a. Ovo jer sud uspjeh stranaka uopće nije računa na način kako propisuje ta odredba, a niti je sud prvog stupnja uopće naveo koliko je koja od stranka uspjela u postupku i zbog čega.

10.1. Sud prvog stupnja se je, doduše, pozvao na tu odredbu, ali ju je primijenio pogrešno, na način da je naveo da je tužitelj-protutuženik uspio s nenovčanim dijelom zahtjeva, a tuženik-protutužitelj s novčanim dijelom zahtjeva, dosudivši im svakome u dijelu u kojem su uspjeli trošak u cijelosti, neovisno od konačnog uspjeha, čime je pogrešno primijenio čl. 154. st. 2. ZPP-a.

11. Valja nadalje istaknuti da sud uopće nije utvrdio vrijednost protutužbenog zahtjeva (nenovčanog zahtjeva), kojim je tuženik-protutužitelj zatražio sudski raskid radnog odnosa, niti je išta rekao od kakvog je utjecaja uspjeh tužitelja-protutuženika u odnosu na protutužebni zahtjev. Sud samo u obrazloženju odluke paušalno navodi da je u odnosu na taj zahtjev uspio tužitelj-protutuženika.

12. Dalje valja reći da se pravilno navodima žalbe ukazuje da sud, kada odlučuje o osnovanosti zahtjeva tužitelja-protutuženika za naknadu troškova parničnog postupka pozivom na Tbr. 7/2. Tarife, ne obrazlaže zbog čega tužbeni zahtjev tužitelja nije novčani zahtjev, iako je tužbenim zahtjevom bila zatražena i naknada štete.

13. Kako zbog navedenog nisu tvrđene odlučne činjenice niti su dani razlozi zbog kojih je sud odlučio kako je odlučio, nije moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava zbog čega je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a.

13.1. U ponovnom postupku sud će prije svega utvrditi kolika je jedinstvena vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva te kolika je vrijednost protutužbenog zahtjeva, nakon čega će primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a izračunati uspjeh stranaka u postupku i zavisno od toga će primjenom navedene odredbe, kao i čl. 155. st. 1. toga Zakona te odredbi Tarife, donijeti novu odluku koju će ovaj sud moći ispitati. Pri tome će uzeti u obzir i navode žalbe tuženika-protutužitelja vezano uz primjenu Tarife.

14. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troška žalbi temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 14. svibnja 2025.

Sutkinja:

Jadranka Matić