REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyev trg 11

Poslovni broj: 19. P-2356/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ljiljani Tomić, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja ĐT VL. AUTOLIMARSKI I AUTOLAKIRERSKI OBRT „ [obrt]”iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika:

ADRIATIC OSIGURANJE d.d, Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 231,84 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 17. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 207,41 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 14. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje parnični trošak u iznosu od 100,38 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 14. svibnja 2025. do isplate, kao i u u dijelu u kojem tužitelj na iznos dosuđenog parničnog troška potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14. svibnja 2025. do isplate po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. srpnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 231,84 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obračunatim počevši od 17. travnja 2023. do isplate. U tužbi navodi da je dana 26. siječnja 2023. nastala šteta na vozilu, marke SUBARU FORESTER, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu IMPULS LEASING d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 65918029617, a za koje vozilo je vlasnik izdao suglasnost za isplatu štete (oštećeniku ĐTS, vl. Studio 58 Pajol Bar, iz Rijeke, OIB: 73402565629.) te da je predmetnu štetu obvezan nadoknaditi tuženik temeljem police obveznog osiguranja. Navodi da je oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku 5. travnja 2023. koji je izvršio procjenu štete i sačinio zapisnik o izvidu štete referentni broj: 238403200100 u kojem je navedeno da visina štete, sukladno izvidu šteta tuženika, ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika.

2. Tužitelj navodi da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja sukladno pravilima struke. Tužitelj ističe da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Tužitelj je je za svoju uslugu popravka vozila ispostavio račun, br. 71/1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.006,48 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Osnovica za obračun po istom računu iznosi 905,83 EUR, a sve to kako je oštećenik u sustavu PDV-a te ima pravo na odbitak 50% PDV-a po navedenom računu.

3. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i oštećeniku poslao obavijest o izvršenoj uplati, ali je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete u iznosu od 673,99 EUR. Tuženik je naveo da je platio iznos spornog računa prema cijeni rada limara i lakirera koju tuženik priznaje te da razliku od 231,84 EUR nije dužan platiti. Tužitelj ističe da je upravo ta razlika o cijeni rada predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik te smatra da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ističe da osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Navodi kako je posebno indikativno što na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) nije navedena cijena sata rada koju tuženik priznaje za tu vrstu radova, dok je na ponudi tuženika od 17. svibnja 2023. tužitelj priznao cijenu sata rada servisa od 20,00 EUR / sat plus PDV za limarski i lakirerski rad, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 34,29 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti. Tužitelj ističe da navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno.

4. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 34,29 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik/ustupatelj, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 15. lipnja 2023. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 231,84 EUR na primatelja, ovdje tužitelja, a o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, osnovanost i visinu potraživanja tužitelja, nastanak štetnog događaja i odgovornost te tijek kamata. Ističe kako su tužiteljeve tvrdnje o cijenama limarskog rada u njegovu servisu neutemeljene te u privitku dostavlja tužiteljev račun od 24. siječnja 2023., iz kojeg je vidljivo da je cijena limarskog sata rada koju naplaćuje 15,92 EUR dok je u predmetnom slučaju ista cijena navodno naplaćena 34,29 EUR, odnosno više nego dvostruko. Navodi kako je dokaz tome je i ponuda tužitelja od 15. veljače 2023. u kojoj za 7,40 sati lakirerskog rada za popravak vozila ukupno traži 147,33 EUR, odnosno 19,91 EUR po satu. Ističe da je iz toga očito da tužitelj cijene očito određuje od slučaja do slučaja.

6. Tuženik navodi da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih proizlazi da bi on u vrijeme nastanka štetnog događaja bio vlasnik vozila ili osiguranik, a nije izvršen ni prijenos prava. Navodi kako niti jedan osiguranik tuženika nije uzrokovao štetu na predmetnom vozilu, a za koju bi odgovarao sukladno polici obveznog osiguranja. Smatra da je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Ističe kako je o istom obavijestio oštećenika te mu je dostavio nižu ponudu popravka i to kod servisa koji ima ovlašteni certifikat za popravak Subaru vozila, a u kojem je navedena cijena rada od 23,89 EUR. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženik navodi da tužitelj nije vlasnik oštećenog vozila ( u tužbi se navodi vlasništvo Impuls leasing ), a suglasnost da se „isplata riješi direktno s korisnikom HT „ ne daje osnovu tužitelju za utuženje.

7. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka istaknuo da je tužiteljev račun od 24. siječnja 2023. storniran na temelju pogreške knjigovodstva te je tuženik (kao i oštećenik spomenut na računu) obaviješten putem e-maila o ispravku cijene sata rada, kao i isplati računa po istoj. U odnosu na ponudu tužitelja od dana 15. veljače 2023. kojoj je navedeno 19,91 EUR za sat lakirerskog rada, navodi da je to samo procjena štete prema Audatex programu, a vezana za dijelove za zamjenu i lakiranje. Nadalje, tužitelj navodi kako je prema procjeni štete prema AGRAM LEASING d.o.o., vlasniku vozila, izdao dva računa popravka za navedeno vozilo marke AUDI A6, reg. oznake [registarska oznaka], br. 56/1/1 te 57/1/1, na kojoj je tužitelj zaračunao svoju cijenu sata rada, a vlasnik vozila, AGRAM LEASING d.o.o. je u cijelosti isplatio tužiteljeve račune. Tužitelj u odnosu na pogovor nedostatka aktivne legitimacije navodi da se radi o ugovornom kasko osiguranju koji su sklopili ustupitelj ( oštećenik ) ĐTS vl. Studio 58 Pajol Bar kao ugovaratelj kasko police osiguranja i Impuls Leasing d.o.o. kao osiguranik u odnosu na vozilo koje je ustupitelj ( oštećenik ) kao primatelj leasinga koristio osnovom Ugovora o leasingu br. 42212 sklopljenog sa Impuls Leasing d.o.o. kao davateljem leasinga. Dakle, ustupitelj kao korisnik leasinga u odnosu na predmet leasinga nastupa kao osiguranik, time da ugovaratelj osiguranja i osiguranik ne moraju biti iste osobe, stoga je ustupitelj ( oštećenik ) kao ugovaratelj police kasko osiguranja jedna od ugovornih strana, sukladno čl. 921. Zakona o obveznim odnosima, što nije sporno budući da se je ustupitelj ( oštećenik ) kao primatelj leasinga obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, koji zahtjev je tuženik prihvatio kao pravno osnovan. Nadalje, naveo je kako ispravlja navode da je tuženik dužan podmiriti naknadu štete temeljem police kasko osiguranja već je isti obvezan nadoknaditi štetu temeljem izvida štete i police osiguranja navedene u izvidu.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem isprava i to preslika: računa A 71 1/1 (list 9 spisa), potvrde uplate (list 10 spisa), izvida štete (list 11 spisa), ponude tuženika (list 12 spisa), suglasnosti za isplatu (list 13 spisa), cjenika tužitelja (list 14 spisa), Ugovora u ustupanju tražbine i obavijesti o ustupanju (list 15 -19 spisa), mail korespondenciju (list 20-21, 36-37, 85, 94 spisa), Ugovora o ustupanju tražbine (list 38-41 spisa), ponude br. 6/P1/1 (list 60 -61 spisa), računa A 9/1/1 (list 62 i 63 i 70 spisa), ponude od 10. siječnja 2023. (list 64 spisa), ponude od 13. siječnja 2023. (list 65 spisa), ponude od 10. siječnja 2023. (list 66 – 67 spisa), računa 295/1/1 i ponude od 13. siječnja 2023. (list 68 spisa), izvida štete (list 69 spisa), računa A 31/4/1 (list 71 spisa), izvida štete (list 72 spisa), računa od 13. travnja 2022. (list 77 spisa), potvrda o plaćanju (list 78-79 spisa), računa od 28. listopada 2021. (list 80 spisa), potvrda o plaćanju (list 81-82 spisa), naloga za isplatu (list 83 spisa), računa A 48/1/1 (list 84 spisa), računa od 28. kolovoza 2023. ( list 86-87 spisa), računa A 124/1/1 (list 88 spisa), potvrda o plaćanju i naloga za isplatu (list 92-93 spisa), računa A 56 /1/1 (list 95 spisa), izvida štete (list 96 spisa), potvrda uplate (list 97, 100, 102-103, 105-106, 108-109 i 111 spisa), računa A 57/11 (list 98-99 spisa), računa od 7 veljače 2022. (list 101 spisa), računa od 2. ožujka 2022. (list 104 spisa), računa od 1. veljače 2022. (list 110 spisa).

10. Sud je odbio provođenje dokaza saslušanjem stranaka na okolnost nastanka štetnog događaja i pravne osnovanosti i popravka štete, s obzirom da se navedene okolnosti mogu utvrditi iz dokumentacije koja je dostavljena u spisu. Sud je odbio provesti dokaz saslušanjem TT na okolnost je li njegovo vozilo popravljeno i vraćeno u prvobitno stanje od strane tužitelja po manjoj cijeni radnog sata (15,92 EUR ) koja je manja nego cijena radnog sata u predmetnom postupku, budući da iz dostavljene e-mail korespondencije (list spisa 85 spisa) vidljivo da je sporni račun pogrešno izdan sa cijenom rada u manjem iznosu te da je isti ispravljen na 34,31 EUR. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja je li se predmetno oštećeno vozilo moglo popraviti po manjim cijenama jednako kvalitetno jer se prema mišljenju ovog suda navedene okolnosti mogu utvrditi iz dokumentacija dostavljene u spis i bez provođenja vještačenje, a posebice imajući na umu vrijednost predmeta spora. Provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka i povećanja troškova ovog postupka.

11. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12. Vezano za navode tužitelja u podnesku od 24. studenog 2023., a kojima tužitelj mijenja činjenične navode na kojima temelji svoju tužbu, valja navesti kako je odredbom članka 461.a stavak 7. ZPP-a propisano da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka. Nadalje, stavkom 7. citiranog članka je propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka, sud neće uzeti u obzir. Navedene odredbe se odnose na sporove male vrijednosti u koje nesporno spada i predmetni spor.

13. Slijedom navedenoga, valja reći da tužitelj doista nije iznio sve činjenice u tužbi već je u podnesku koji je dostavio u spis nakon što je zaprimio odgovor na tužbu tuženika, naveo odnosno izmijenio činjenične navode, no time nije postupio suprotno odredbi čl. 461.a stavak 3. ZPP-a prema kojem je strankama zabranjeno iznositi nove činjenice i predlagati dokaze na pripremnom ročištu, pa je sud uzeo u obzir očitovanje tužitelja učinjeno u tom podnesku.

14. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 231,84 EUR koji iznos predstavlja razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj kao i PDV-a.

15. U postupku je sporna aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost tuženika i visina tužbenog zahtjeva odnosno cijena radnog sata popravka vozila, nastanak štetnog događaja, odgovornost te tijek kamata.

16. Iz dokumentacije u spisu proizlazi, a osobito iz izvida štete tuženika (u kojem je naveden točan datum događaja-prometne nezgode, zatim oštećenikova vrsta automobila, broj šasije automobila kao i naziv oštećenika, te broj police osiguranja po kojoj se vrši izvid štete), kako je oštećeniku u prometnoj nezgodi 26. siječnja 2023. nastala šteta na vozilu marke SUBARU FORESTER, registarskih oznaka [registarska oznaka]. Radove popravka vozila izveo je tužitelj. Tužitelj je za popravak vozila oštećeniku izdao račun A 71/1/1 na iznos od 1.006,48 EUR (PDV uključen). Iz navedenog proizlazi pasivna legitimacija tuženika i osnova nastanka štete koju je tuženik sukladno polici obveznog osiguranja štetnika prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22), te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) dužan nadoknaditi tužitelju.

17. Vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 15. lipnja 2023. kojim je oštećenik svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 231,84 EUR ustupio tužitelju. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO- a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za limarske radove u iznosu od 34,29 EUR uvećano za PDV po satu, te trošak cijene radnog sata za lakirerske radove u iznosu od 34,29 EUR uvećano za PDV po satu, a ne u iznosu koji je tuženik priznao i platio oštećeniku, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 231,84 EUR ustupio tužitelju. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 19. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 5. travnja 2023. proizlazi da je oštećenik podnio zahtjev prije tog dana, no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (17. travnja 2023.), o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

20. Dodatno, u odnosu na sve iznijete prigovore tuženika, pa tako i na osporavanje odgovornosti od strane tuženika, treba navesti da iz poruke e-pošte od 27. lipnja 2023. (list 20 spisa) proizlazi da tuženik, nakon što su mu tužitelj i pravni prednik tužitelja dostavili "NOTIFIKACIJU O USTUPANJU TRAŽBINE RADI ISPUNJENJA" (u kojoj je naveden iznos računa tužitelja koji je ispostavio ustupitelju, iznos koji je tuženik po istom učinio nespornim/platio, te iznos koji tuženik osporava), ne spori nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, odgovornost, odnosno osnovu i visinu štete koju tužbom potražuje tužitelj, niti uzročno posljedičnu vezu između štete i štetnog događaja, kao što ističe u odgovoru na tužbu, već samo cijenu rada sata tužitelja, kao što ne osporava visinu računa koju je ocijenio opravdanom i izvršio uplatu iste, niti osporava visini osporenog dijela potraživanja tužitelja, pa je stoga ovaj sud sve tuženikove prigovore, uključujući i osporavanje odgovornosti u odgovoru na tužbu, ocijenio paušalnim.

21. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu A 71/1/1, odnosno po cijeni radnog sata za limarske radove u iznosu od 34,29 EUR uvećano za PDV po satu, odnosno cijene radnog sata za lakirerske radove u iznosu od 34,29 EUR uvećano za PDV po satu, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim. Naime, iz računa tužitelja broj br. A 71/1/1 proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila marke marke SUBARU FORESTER, registarskih oznaka [registarska oznaka]., te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 1.006,48 EUR (PDV uključen) te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 14,4 radnih sati na popravku, upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 34,29 EUR uvećano za PDV, dok u izvidu štete tuženika nije navedeno kako je obračunao cijenu sata rada.

22. Iz Cjenika tužitelja na listu 14 spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat (limarski i lakirerski radovi) po cijeni od 34,29 eura uvećano za PDV. Nadalje, tužitelj je i oštećeniku fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima, s time da je račun ustupitelja umanjen za 50 % PDV-a.

23. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u blizini mjesta njegovog sjedišta, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećenici naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

24. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. te čl. 164. st. 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23. ; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21., dalje: Uredba o tarifi).

26. Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife, i to iznosi od po 50,00 EUR za: sastav tužbe (Tbr. 7.1.), za sastav obrazloženog podneska od 24. studenog 2023. (Tbr. 8.1.) i za zastupanje na ročištu 8. travnja 2025., u ukupnom iznosu od 150, 00 EUR što uvećano za PDV od 25 %. iznosi 187,50 EUR. Tužitelju je dodijeljen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,63 € i na presudu u iznosu od 13,27 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23), što uz naprijed dosuđeni trošak iznosi ukupno 207,41 EUR.

27. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 27. prosinca 2023. u iznosu od 62, 50 EUR, kao niti trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 31, 25 EUR jer ti troškovi nisu bili nužni za vođenje predmetnog postupka, ako niti polovica traženog iznosa za trošak sudske pristojbe za tužbu, budući da je stvarno nastali trošak za plaćanje te sudske pristojbe iznosio 6.63 EUR. Stoga je za iznos od 100,38 EUR zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška valjalo odbiti kao neosnovan.

28. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 14. svibnja 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

29. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Sutkinja

Ljiljana Tomić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i

11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.