REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2021/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja ALMEX d.o.o., OIB: 53571775823, Pančevo, Jabučki put 82, Republika Srbija, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Atila Čokolić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika AGROAURIS j.d.o.o., OIB: 17264271213, Petrijevci, Vjetrovita 10, kojeg zastupa punomoćnica Martina Furlan Marjanović, odvjetnica u Osijeku, radi isplate 38.500,00 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-401/2023-25 od 26. ožujka 2025., 14. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-401/2023-25 od 26. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj Povrv-401/2023-25 od 26. ožujka 2025. odbio kao neosnovan tužiteljev prigovor i potvrdio rješenje poslovni broj Povrv-401/2023-22 od 6. ožujka 2025.
2. Tako je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 52/23; dalje: ZSP), uz obrazloženje da je tužitelj podnio žalbu protiv presude 18. prosinca 2024., dok tužitelj nije platio pristojbu niti u spisu postoji dokaz da je tužitelj uz žalbu odmah i platio pristojbu za žalbu, niti o tome postoji evidencija u e-Spisu, sud je rješenjem poslovni broj Povrv-401/2023-22 od 6. ožujka 2025. pozvao tužitelja na plaćanje pristojbe u cjelokupnom iznosu pristojbe od 862,90 EUR, sukladno vrijednosti predmeta spora.
3. Tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povreda postupka, u bitnom navodi kako sud prvog stupnja unatoč dostavljenom dokazu o plaćenoj pristojbi na žalbu, i dalje to potpuno ignorira i odbija prigovor tužitelja. Tužitelj kao žalitelj prema generičkom e-rješenju izvršio plaćanje pristojbe prema zaprimljenim podacima, tako da je notorno da je plaćanje i izvršeno prema sadržaju e-rješenja. Zašto o tome nema dokaza u sudskom spisu, tužitelju nije poznato, ali da sud ne može tvrditi da pristojba nije plaćena. Dostavlja listu plaćanja uz podatke za uplatu pristojbe u sudskom predmetu. Predlaže ukinuti pobijano rješenje kojim je određena pristojba u ukupnom iznosu od 862,90 EUR te donese novo zakonito rješenje kojim se oslobađa plaćanja daljnje pristojbe na žalbu jer je ista već ranije plaćena u iznosu od 431,45 EUR.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku.
6. Nije sporno da je tužitelju izdano generirano rješenje iz e-Spisa u trenutku podnošenja žalbe na iznos od 431,45 EUR (pola visine pristojbe) u skladu s čl. 7. st. 1. ZSP-a prema kojem je određeno da za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđenog Tarifom. Puni iznos pristojbe ukoliko se ne plati u roku od 3 dana od dana podnošenja žalbe u elektroničkom obliku iznosi 862,90 EUR.
7. Prvenstveno je za navesti da iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj dostavio dokaz o plaćenoj pristojbi u roku od 3 dana, da bi se primijenila odredba čl. 7. st. 1. ZSP-a. U spisu ne postoji dokaz niti da je pristojba plaćena 24. prosinca 2024., niti je to vidljivo kroz sustav novčanih obaveza kroz e-Spis.
8. Tužitelj uz predmetnu žalbu dostavlja dokument na engleskom jeziku, o listi izvršene uplate za dan 24. prosinca 2024. Iz tog papira čija se vjerodostojnost ne može povjeriti jer nema štambilj ili memorandum banke, proizlazi da je tužitelj izvršio uplatu u Državni proračun Republike Hrvatske u iznosu od 431,45 EUR, s naznakom Taksa za žalbu na presudu. Međutim nije izvršena uplata prema dostavljenim podacima za uplatu i to prema podacima koji su dostavljeni tužitelju. Izostali su - Poziv na broj primatelja i Opis plaćanja, što je obavezno da bi se uplata uopće mogla povezati s izdanim zaduženjem, i tužitelj je na to upozoren. Time tužitelj nije dokazao da je izvršio uplatu za predmetno zaduženje pristojbe na žalbu.
9. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Sudac
Ana Cvitković
