REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4851/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnik Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pavlak & partneri d.o.o., protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1776/2022 od 31. listopada 2024., 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1776/2022 od 31. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1776/2022 od 31. listopada 2024. u točki I. izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 955,60 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U točki II. izreke odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.097,23 EUR te se u točki III. izreke nalaže tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.125,00 EUR.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tako prvostupanjski sud odlučio na temelju čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24.; dalje u tekstu: ZL) u kojem je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi. Kako je tijekom postupka prvostupanjski sud utvrdio da je ograničenje brzine na mjestu nastanka prometne nesreće iznosilo 70 km/h te da je vozač i osiguranik tužitelja vozio brzinom od 88 km/h, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljev osiguranik odgovoran za nastalu štetu, a ne tuženik. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZPP).
3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U bitnome žalitelj navodi da na prometnoj dionici nije bio postavljen znak upozorenja da je moguća divljač na cesti, a što je bila dužnost osiguranika tuženika te da je time osiguranik tuženika doveo osiguranika tužitelja u zabludu što je rezultiralo nastankom prometne nesreće jer osiguranik tužitelja nije bio upozoren na opasnost koja prijeti od naleta divljači. Nadalje, ističe da je osiguranik tužitelja samo vozio malo većom brzinom od dopuštene te da navedeno ne može dovesti do potpune odgovornosti za nastanak štetnog događaja već eventualno do suodgovornosti. Predlaže drugostupanjskome sudu da uvaži žalbu tužitelja i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da pobijana presuda pravilna i zakonita.
7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. U ovom predmetu riječ je o sporu male vrijednosti, a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni zbog samo (relativno) bitnih povreda odredaba parničnoga postupka. Stoga pravilnost utvrđenoga činjeničnoga stanja ovaj sud nije ispitivao.
9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 955,60 EUR jer je tužitelj nadoknadio štetu na vozilu svome osiguraniku za koju tvrdi da je odgovoran osiguranik tuženika.
10. Neosnovano u žalbi tužitelj navodi da je doveden od strane osiguranika tuženika u zabludu jer je on propustio u blizini mjesta prometne nesreće postaviti prometni znak upozorenja „divljač na cesti“ te da je takvim propustom osiguranik tuženika pridonio nastanku prometne nesreće. U čl. 80. st. 7. ZL-a je propisano da je lovoovlaštenik dužan radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljači te o tome jednom godišnje dostaviti izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanim granicom lovišta. Povezano s tim propisom u čl. 50. st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23. i 133/23.) je određeno da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Dakle, u slučaju nepostojanja znaka o upozorenju o naletu na divljač prvenstveno odgovara pravna osoba koja upravlja cestom ako nije postupila po zahtjevu gospodara lovišta za postavljanje takvoga znaka. Nadalje, potrebno je ukazati da samo zato što je na mjestu nesreće došlo do naleta divljači ne znači da je u konkretnom slučaju i bilo potrebno na navedenoj dionici postaviti znak upozorenja na divljač. Naime, svaka individualna životinja i divljač po svojoj prirodi je autonomno stvorenje, koje slobodno se kreće prirodom i prostorom u skladu sa svojim nagonima koji su na individualnoj razini nepredvidivi. Stoga, do naleta na divljač može doći na bilo kojoj cesti te nije opravdano sve ceste u državi označiti takvim znakom. Opravdano je sukladno čl. 80. st. 7. ZL-a označiti samo one ceste na kojima postoji povećana opasnost od uobičajene da će do naleta divljači doći, a takvu povećanu opasnost utvrđuje i lovoovlaštenik prateći migraciju divljači te potom sastavlja izvješće za koncesionara ili upravitelja cesta unutar granica lovišta.
11. Uostalom, bez obzira da je i prometni znak koji upozorava vozače na opasnost od divljači i postavljen osiguranik tužitelja bi bio svejedno sukladno čl. 80. st. 6. ZL-a u cijelosti odgovoran za nastalu štetu jer je upravljao motornim vozilom iznad ograničenja dopuštene brzine od 70 km/h. Naime, u postupku je provedeno prometno vještačenje o okolnostima nastanka štetnog događaja od strane stalnog sudskog vještaka za cestovni promet Igora Jakopliće iz kojega je vidljivo da se osiguranik tužitelja kretao brzinom od 88 km/h, a što je 18 km/h više od ograničenja i da je mogao izbjeći nalet na divljač da je vozio brzinom nižom od 72 km/h. Dakle, vještačenjem je nesporno utvrđeno da je osiguranik tužitelja poštivao ograničenje brzine i vozio u skladu s propisima sigurno bi mogao izbjeći nastanak štetnoga događaja. Nadalje, prema stajalištu ovoga suda neosnovan je žalbeni navod da postoji eventualna podijeljena odgovornost za nastanak štete jer se osiguranik kretao brzinom samo neznatno većom od dopuštene. Ograničenje prometa na tome dijelu ceste iznosi 70 km/h, a osiguranik tužitelja se kretao brzinom od 88 km/h što je 18 km/h više od ograničenja. Izraženo razmjerno, osiguranik tužitelja se kretao brzinom koje je za 25% veće od maksimalne dopuštene brzine te ovaj sud takvo prekoračenje brzine ne smatra samo neznatno većim od dopuštene, kako to u svojoj žalbi tvrdi tužitelj.
12. S obzirom na sve gore navedeno prvostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 80. st. 6. ZL-a kada je odlučio u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Stoga je odlučeno na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a kao u izreci ove presude.
14. Tužitelj u svojoj žalbi nije izrekom osporavao odluku o troškovima postupka. Odluka je pravilna i zakonita utemeljena na odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP.
Zagreb, 14. svibnja 2024.
Sudac
Mirna Maržić
