REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2755/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB: 80572192786, Zagreb, Strojarska cesta 11, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 443,73 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1155/2022 od 13. travnja 2023., 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1155/2022 od 13. travnja 2023. i sudi:
1. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., da tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o., isplati iznos od 443,73 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2021., pa do isplate obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Odbija se tužitelj s dijelom zahtjeva na ime zakonskih kamata na iznos od 3.343,28 EUR za razdoblje od 15. studenog 2021. pa do 14. prosinca 2021., kao neosnovan.
3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 18,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 443,73 EUR zajedno s kamatama od 15. rujna 2021., pa do isplate, kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka. U točki II. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 378,28 EUR.
2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio, primjenjujući odredbu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL), zaključujući da lovoovlaštenik odgovara za štetu po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost), ali samo u slučaju ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, dok je zakonodavac izbjegao izrijekom propisati tko i prema kojem kriteriju odgovara za štetu u slučaju kad ona nije posljedica ni nepravilnog postupanja vozača ni provođenja lova, a koji je slučaj najčešći u praksi. Nastavno na to, primjenom odredbe čl. 76. st. 2. ZL-a kojom je propisano kako u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL-om nije propisano drugačije. Prema stavu prvostupanjskog suda nije moguće primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za štetu od opasne stvari, jer je upravo odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a, propisana situacija kada je moguće primijeniti načelo objektivne odgovornosti. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).
3. Žalbu podnosi tužitelj pobijajući presudu u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalno prava, odnosno sud je trebao primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima. Poziva se na brojnu sudsku praksu i napominje kako je jasno navedeno u polici osiguranja sklopljenom između Ministarstva poljoprivrede i tuženika, da je predmet osiguranja građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači zbog smrti, ozlijede tijela ili narušavanja zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe (uključujući štetu na motornom priključnom ili željezničkom vozilu) koja nastane uslijed naleta motornog, priključnog ili željezničkog vozila na divljač. Žalitelj predlaže na temelju odredbe čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP-a, preinačiti presudu, podredno ukinuti odluku.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 443,73 EUR (3.343,28 kuna) na temelju računa broj: 814-P01-1 od 15. studenog 2021. na ime materijalne štete nastale na lokomotivi DMG broj 7 122 002 uslijed naleta na divljač (jelena).
6. Osnovano žalitelj navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo na činjenični supstrat koji ovaj sud nije ovlašten preispitivati jer je riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je 15. rujna 2021. na pruzi R202, na dionici Ludbreg – Rasinja, u KM 218+200 došlo do naleta vlaka broj 6403 na divljač – jelena. Lovačka udruga „Vepar“ Rasinja, Kostanjevec 63, Subotica Podravska, obaviještena o ovom štetnom događaju. Uslijed događaja došlo do oštećenja DMV-a broj 7 122 002 koji je u vlasništvu društva HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Za popravak oštećenog DMV-a 7 122 002, angažirana tvrtka Tehnički servisi željezničkih vozila d.o.o., Zagreb, i ispostavljen je račun br. 814-P01-1 u iznosu od 3.343,28 kuna bez PDV-a. Prema Registru željezničkih vozila koje vodi Uprava za željeznička vozila pri Agenciji za sigurnost željezničkog prometa utvrđeno je da je tužitelj vlasnik lokomotive broj 7122002, nadalje prema polici osiguranja od odgovornosti broj: 804271894 utvrđeno je da je tuženik sklopio ugovor o osiguranju za koji je izdana predmetna polica s Ministarstvom poljoprivrede Republike Hrvatske kao ugovarateljem osiguranja dok su osiguranici svi davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj prema Središnjoj lovnoj evidenciji pa tako i osiguranik tuženika pod broj VI/117. Iz iskaza svjedoka AG koji je upravljao vlakom, utvrđeno je, da se nezgoda dogodila na lokaciji otprilike 500 metara prije kolodvora Rasinje, da je na udaljenosti od oko 20 do 50 metara uočio krupnu divljač, jelena divljač koja je ostala na pruzi nakon čega je udario vlakom u divljač. Utvrđeno je da je bio oštećen lijevi far vlaka kao i značajna oštećenja ispod vlaka budući da je voda iz hladnjaka iscurila i da se motor ugasio. Dostavljeni račun u skladu je s Istražnim izvješćem i Prijavom o izvanrednom događaju. Lovačka udruga za uzgoj, zaštitu i lov divljači „Vepar“ Rasinja dostavila je podatak da u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bilo aktivnosti lova.
8. Pogrešno stav ima prvostupanjski sud u pogledu primjene materijalnog prava i primjeni odredbe čl. 76. st. 2. ZL-a, kako nije moguće primijeniti odredbe ZOO-a o odgovornosti za štetu od opasne stvari, Budući da odredbama ZL kao lex specialis nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, sukladno odredbi čl. 76. st. 2. ZL-a valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se određuje odgovornost za štetu (tako i Rev-166/2024). Za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (ovdje konkretno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. - 1067. ZOO-a u vezi s čl. 76. st. 2. ZOL-a. Lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj) da bi se mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. To tuženik nije dokazao.
9. S obzirom na to da je tuženik osiguratelj lovoovlaštenika koji je odgovoran za štetu koju divljač prouzroči na njegovom području, neovisno od toga što šteta nije nastala zbog provođenja lova, tuženik je dužan tužitelju platiti iznos štete koja je tužitelju nastala na temelju odredbe čl. 964. st. 1. ZOO-a. Također, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od 15. prosinca 2021. prema dospijeću računa br. 814- P01-1. Valjalo je djelomično odbiti zahtjev tužitelja za isplatu kamatama za razdoblje od ispostavljanja računa od 15. studenog 2021. pa do 14. prosinca 2021., kao neosnovanim (specificiran tužbeni zahtjev na listu 41. spisa).
10. U odnosu na troškove postupka, valjalo je odluku preinačiti u cijelosti i donijeti odluku na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, s obzirom na to da je tužitelj uspio u sporu (nije uspio samo u neznatnom dijelu koji se odnosi na kratko razdoblje zateznih kamata). Tužitelju je priznat trošak u iznosu od 18,00 EUR na ime troškova pristupa na ročište za svjedoka AG, kako je tražen i specificiran trošak tužitelja.
11. Stoga je odlučeno kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Sutkinja
Ana Cvitković
