REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2316/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Gordane Jalšovečki i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice DG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice SG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark Egen sa sjedištem u Paldau 40, a-8341 Paldau, Republika Austrija, upisana u sudski registar Zemaljskog suda u Grazu pod brojem 67767h, OIB 25376204437, ranije Raiffeisebbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, St. Stefan im Rosental, A 8083 u Republici Austriji, Mureckerstrasse 23, kojeg zastupaju punomoćnici Nikola i Ivan Remenar, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužiteljica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1629/2022-16 od 28. veljače 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5644/2016-77 od 6. listopada 2022., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije prvo i drugotužiteljica u dijelu koji se odnosi postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije prvo i drugotužiteljica u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1629/2022-16 od 28. veljače 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5644/2016-77 od 6. listopada 2022.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice predlažu da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:

„1. U situaciji kada je tuženik pravna osoba prestao postojati na način da je pripojen društvu preuzimatelju nakon zaključenja glavne rasprave, čini li Sud bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354., st. 2., toč. 8. ZPP-a ili makar bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354., st. 1. ZPP-a time što rješenjem ne utvrđuje prekid postupka sukladno odredbi čl. 212., st. 1., toč. 4. ZPP-a, a posljedično niti rješenje o nastavku postupka u odnosu prema novom tuženiku sukladno odredbi čl. 215., st. 1. ZPP-a?

2. Čini li Sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada o određenoj za predmet spora bitnoj i spornoj činjenici izvodi zaključak na temelju oborive zakonske presumpcije u situaciji kada su, u odnosu na istu činjenicu, izvedeni i drugi dokazi koji ukazuju na nepostojanje oborive zakonske presumpcije, sve u smislu odredbi čl. 221., st. 3. i čl. 354., st. 2., toč. 11. ZPP-a?

Je li Sud, u obrazloženju presude u kojoj o određenoj za predmet spora bitnoj i spornoj činjenici izvodi zaključak na temelju oborive zakonske presumpcije, dužan obrazložiti razloge neprihvaćanja drugih izvedenih dokaza predloženih u svrhu dokazivanja nepostojanja oborive zakonske presumpcije, sve u smislu odredbi čl. 221., st. 3. i čl. 354., st. 2. toč. 11. ZPP-a?

3. Primjenjuje li Sud materijalno pravo pogrešno kad određenu pravnu situaciju prosuđuje isključivo na temelju dijela materijalnopravnih propisa kojima je ista materija uređena, a pritom ne uzima u obzir odredbe svih pozitivnih propisa pod koje se odnosna pravna situacija može podvesti, a to pogotovo u situaciji kada stranka u postupku ukazuje na postojanje većeg broja propisa koji takvu materiju uređuju?

4. Primjenjuje li Sud materijalno pravo pogrešno kada, u situaciji prosuđivanja valjanosti ugovora s međunarodnim elementom, implicira primjenu kao mjerodavnog prava države na čijem teritoriju je predmetni ugovor sklopljen, zanemarujući pritom odredbe hrvatskog i/ili nadnacionalnog prava koje isključuju ili ograničavaju primjenu prava strane države, sve u smislu odredbi čl. 4., čl. 5. i čl. 21. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima i odredbi čl. 3. i čl. 7. Rimske konvencije o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze iz 1980.g.?“.

2.1. Navedena pitanja smatraju važnima za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.

2.2. Pored postavljenih pitanja, tužiteljice ističe da su im povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i prava na jednakost sviju pred zakonom i pred sudovima iz čl. 14. i čl. 26. Ustava Republike Hrvatske.

3. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže da se prijedlog tužiteljica odbaci kao nedopušten, a podredno odbije kao neosnovan.

4. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.- proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prvo i drugo postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Navedeno stoga što postavljena pitanja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, pitanja kojima se ističe bitna povreda odredaba parničnog postupka nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, zbog čega nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.2. Osim toga, ocijenjeno je da prvo i drugo postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ni zbog toga što tužiteljice u odnosu na ta pitanja nisu navele odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom da u odlukama koje tužiteljice navode kao razlog važnosti tih postavljenih pitanja, sudovi nisu izražavali pravno shvaćanje u vezi navedenih pitanja kako su ih tužiteljice koncipirale u prijedlogu za dopuštenje revizije, niti su te odluke donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, slijedom čega tužiteljice nisu dokazale ni razloge važnosti prvo i drugo postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Nadalje, u odnosu na treće i četvrto postavljena pitanja valja reći da ista nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer na postavljena pitanja nije moguće jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima, s obzirom da odgovor na postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima i činjenicama svakog pojedinog slučaja.

5.1. Osim toga, s obzirom na činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova da je predmetni ugovor sklopljen u Republici Austriji, to u prijedlogu treće i četvrto naznačena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda (odluke broj Rev-1651/2018-2 od 26. siječnja 2021., Rev-1564/2018-2 od 9. listopada 2019. i dr.), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

5.2. Također valja reći da treće i četvrto postavljena pitanja nisu važna ni zbog toga što u odnosu na ista tužiteljice nisu uopće iznijele razloge važnosti tih pitanja, niti tužiteljice u prijedlogu navode da bi o tim postavljenim pitanjima postojala različita praksa nižestupanjskih-žalbenih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka.

5.3. Umjesto toga, predlagateljice u prijedlogu samo izražavaju nezadovoljstvo s odlukama nižestupanjskih sudova, te se sadržajno pozivaju na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP-a.

6. Slijedom navedenog, a s obzirom da postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije prvo i drugotužiteljica odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. Nadalje, tužiteljice su u prijedlogu za dopuštenje revizije navele da im je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje i pravo na jednakost svih pred zakonom.

8. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje su tužiteljice dostavile uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužiteljice nisu učinile vjerojatnim da bi im bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.

8.1. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljicama bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljica. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljice nisu imale pravično suđenje, čime tužiteljice nisu učinile vjerojatnim da bi im u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

9. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić