REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1053/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ravlić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-215/2024-2 od 29. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-668/2020-39 od 11. siječnja 2024., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-215/2024-2 od 29. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-668/2020-39 od 11. siječnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno je pitanje koje tuženik smatra važnim za odluku o sporu, te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:
"Može li sud o odlučnoj činjenici za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva isplate za prekovremeni rad zaključivati isključivo na temelju personalnih dokaza, konkretno iskaza tužiteljice (koja je izravno zainteresirana za ishod spora) i svjedoka koji je zaposlen na istom zavodu kao i tužiteljica, odnosno, može li sud prebaciti teret dokazivanja negativne činjenice na tuženika, iako tužiteljica na kojoj je teret dokaza po članku 135. stavku 1. Zakona o radu, nije dostavila ikakve materijalne dokaze o toj odlučnoj činjenici?".
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje tako naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Naime, pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije polazi od tvrdnje da su pravno odlučne činjenice u ovom postupku utvrđene primjenom pravila o teretu dokazivanja. Navedena tvrdnja, međutim, nije točna jer o zahtjevu tužiteljice u ovom postupku nije odlučeno primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221.a ZPP, već je pravno odlučna činjenica postojanja uvjeta za isplatu koju predmetnom tužbom traži tužiteljica utvrđena ocjenom svih izvedenih dokaza, upravo u smislu odredbe čl. 8. ZPP (u tom smislu i ovaj sud u Revd 1138/2024-2 od 17. rujna 2024.).
6. Zbog navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
