Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-818/2024-3
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po OD Vukušić Bokan i parneri, OD u Zadru, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB:92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb zastupane po OD Porobija & Porobija, OD u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 1635/2019 od 13. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbi stranaka ukida se presuda Općinskog suda u Zadru , poslovni
broj P- 1635 /20 19 od 13. listopada 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 25.491,87 eur sa zateznom kamatom (točka I. 1. izreke), dok je usvojen kumulirani zahtjev radi isplate 12.165,89 eur sa zateznom kamatom (točka I. 2. izreke). U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 2.192,71 eur sa zateznim kamatama.
2. Protiv pobijane presude žale se obje stranke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP). Prije svega pozivaju se na ostvarenu aposlutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presudu u svim njezinim dijelovima smatraju arbitrarnom.
3. Stranke nisu dostavile odgovor na žalbu.
4. Žalbe su osnovane.
5. Predmet spora predstavljaju zahtjevi radi isplate utemeljen na stjecanju bez osnove do kojeg je došlo uslijed ugovaranja nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu u CHF kojeg su stranke sklopile 20. lipnja 2006. i koji je konvertiran sklapanjem Dodatka tom Ugovoru 15. veljače 2016. Sud je prvog stupnja nakon utvrđenja da se radilo o netransparentnim odredbama Ugovora o kreditu o kojima se nije pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, odbio prvopostavljeni zahtjev, te usvojio treći eventualno kumuliran zahtjev radi isplate. Pri tome se pozvao na odredbe čl. 81. i 83. Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima koje propisuju pravne učinke djelomične ništetnosti ugovora i odredbe o stjecanju bez osnove, kao i one kojima je otklonio prigovor zastare.
6. Presuda je do te mjere zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka da je niti jednom njezinom segmentu nije moguće ispitati, pa žalitelji s pravom tvrde da se radi o arbitrarnoj odluci jer joj nedostaju razlozi.
7. Prije svega, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev radi isplate ističući još tri eventualno kumulirana zahtjeva, a sud je prvog stupnja odbio „glavni“ tužbeni zahtjev, nije odlučio od prvom i drugom eventualno kumuliranom zahtjevu, već o trećem kojeg je usvojio. U presudi sud ne navodi da su postavljena četiri zahtjeva, ne obrazlaže na čemu se temelji svaki od tih zahtjeva (ili razlikuju) u smislu odredbe čl. 188. ZPP, te osim ocjene o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te okolnosti vezanih uz prigovor zastare, presuda ne sadrži razloge o preostalim odlučnim činjenicama, unatoč tome što je u postupku bilo brojnih tvrdnji i prigovora stranaka koje je valjalo ocijeniti. Sud prvog stupnja nabraja tvrdnje stranaka, nabraja izvedene dokaze, međutim to nije dovoljno da bi presuda sadržavala razloge, već je potrebno dati ocjenu dokaza odnosno pravno stajalište suda o spornim činjenicama i primjeni prava oko kojih su se stranke sukobljavale. Takav je pristup izostao u pretežitom dijelu.
8. Stoga je tužitelj u pravu kada tvrdi da presuda ne sadrži razloge zbog kojih je odbijen glavni zahtjev unatoč utvrđenju da bi ugovorne odredbe bile ništetne što je za posljedicu imalo stjecanje bez osnove na strani tužene banke. Ukoliko je u pitanju bila visina zahtjeva, onda je sud trebao dati razloge zbog kojih smatra da tužitelju ne pripada iznos zatražen tim zahtjevom. K tome je tužitelj nakon izvedenog vještačenja dostavio podnesak od 15. ožujka 2023. a tuženik je izjavio da se radi o preinaci tužbe čemu se na ročištu usprotivio, dok je sud prvog stupnja sudio u okviru zahtjeva postavljenih tim podneskom, ne dajući u pobijanoj odluci razloge radi li se o situaciji iz odredbe čl. 190. ZPP i ukoliko se radi jesu li ostvarene pretpostavke za dopuštenost preinake. Time je uz apsolutno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ostvarena i relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 190. ZPP što je bilo je bilo od utjecaja na zakonitost odluke u odbijajućem dijelu.
9. Jednako tako s pravom tužitelj tvrdi da je prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP u situaciji objektivne eventualne kumulacije potrebno odlučiti o osnovanosti svih zahtjeva na način da sud prihvaća slijedeći zahtjev ako nađe da onaj prije njega istaknut nije osnovan. Sud prvog stupnja odbija „glavni zahtjev“, ne odlučuje o prvom i drugom zahtjevu u kumulaciji i usvaja treći eventualno kumulirani. Da bi se usvojio treći zahtjev u kumulaciji kako je sud prvog stupnja postupio tada je bilo potrebno odbiti sve zahtjeve prije tog koji je usvojen i za to dati razloge o odlučnim činjenicama u okviru primijene mjerodavnog materijalnog prava. Budući sud nije postupio na izloženi način čime je ostvario relativno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 188. st. 2. ZPP, ovo je već dovoljan razlog za ukidanje usvajajućeg dijela pobijane odluke.
10. Pored toga, tuženik s pravom ukazuje da je presuda u usvajajućem dijelu zahvaćena i drugim povredama postupka, a naročito onom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Tuženik je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije uz tvrdnju da neke obroke kredita nije platio tužitelj pa da mu ne pripada pravo na povrat. Tvrdio je da tužitelj nema svojstvo potrošača jer da je kredit sklopljen u poslovne svrhe s obzirom je tužitelj na adresi stana imao prijavljeno sjedište obrta. Tvrdio je da je tužitelj sklapanjem Dodatka Ugovor o kreditu sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. 78/15. i 102/15) izjednačen s položajem potrošača koji su digli kredite u eur i da nema pravo na nikakvu isplatu. K tome iznio je prigovore na nalaz vještaka financijske struke u podnesku od 6. rujna 2022., ustrajao da se vještaku isti dostavi na očitovanje, a što je sud prvog stupnja propustio učiniti, niti je u pobijanoj odluci iznio razloge za takvo postupanje, čim je ostvarena apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.
11. Sud će prvog stupnja u nastavku postupka otkloniti povrede postupka na koje je ukazano ovim rješenjem pa će prilikom donošenja nove zakonite odluke odlučiti redom o zahtjevima kako su oni postavljeni i za to dati razloge o odlučnim činjenicama, kako u pogledu osnovanosti, tako i visine zahtjeva jer sud u presudi uopće ne ocjenjuje nalaz vještaka, niti ocjenjuje visinu zahtjeva. Bilo bi za zaključiti kako sud prvog stupnja konverziju ne smatra okolnošću uslijed koje bi tužitelj izgubio pravo na isplatu, pa je u toj situaciji prihvatljivo da bi tužitelj imao pravo na isplatu prema početno ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i tečaju CHF na dan isplate kredita (početnom), pri čemu bi se imao uzeti u obzir preplaćeni iznos koji je sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju tužitelju prilikom konverzije uračunat. Jer jednako tako, ne bi bilo prihvatljivo ni stajalište tužitelja da bi konverzija bila bez ikakvog učinka, naprotiv ima na visinu zahtjeva budući valja uračunati pretplatu koju je tužena banka uračunala prilikom konverzije, pa tek ako bi potom ostalo nenaplaćeno novčano potraživanje isto bi moglo predstavljati obeštećenje. Sve sukladno odluci Rev-1096/22 s kojim se stajalištem ovo žalbeno vijeće slaže.
12. Slijedom svega je narečenog pobijanu presudu valjalo ukinuti sukladno odredbi čl. 369. st. 1. ZPP, jednako kao i odluku o troškovima postupka o čemu će sud također odlučiti donošenjem nove zakonite odluke.
U Rijeci 14 . svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Brankica Malnar
