Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Erazma Barčića 3

37-Posl.br.P-433/24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice CVŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Neli Šuša, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po ODO Rijeka, građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave održane dana 20. ožujka 2025. u prisutnosti pun. tužiteljice te zz-tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica CVŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica u cijelosti (1/1 dijela) nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), ŠUMA ukupne površine 2392 m2, a tuženik je dužan trpjeti da se temeljem ove pravomoćne presude u zemljišnim knjigama nadležnog suda izvrši prijenos prava vlasništva ovdje navedene nekretnine sa imena i iz vlasništva tuženika na ime i u vlasništvo tužiteljice, u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.106,70 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 14. svibnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-530/2022 od dana 22. veljače 2024. ukinuta je ovosudna presuda posl.br. P-1267/20 od dana 14. veljače 2022. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

2. Tužiteljica u tužbi od 05. listopada 2020. navodi da je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci dana 18. listopada 2019. međutim zahtjev da nije prihvaćen dana 15. svibnja 20120. jer da tužiteljica nije uspjela dokazati osnovanost predmetnog zahtjeva. Navela je da se pred naslovnim sudom vodi izvanparnični postupak osiguranja dokaza pod posl.br. R1-5/2020 te da je izveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke. Navela je da je samostalni, nesmetani posjednik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) te da je vlasnica nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. od 1953 godine pa do 2005. godine kuća u kojoj ona živi zajedno s okućnicom da su predstavljale jednu cjelinu i da su na takav način upisane u katastarski operat i zemljišne knjige. nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je prijavnim listom broj 171/05, a koji da je u zemljišnim knjigama naslovnog suda proveden pod Z-9915/05 raspisana na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Njezinom ocu pok. CV da je dana na korištenje nekretnina koja se danas nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (nekada u sastavu 1470/9, k. o. [katastarska općina]) i to rješenjem od 1966., a prije te godine u nekretnini da su živjeli njezini pravni prednici i to ŽV koji je živio u toj nekretnini najkasnije do 1954. s obzirom da je objekt od tog datuma upisan u katastarski operat. Navela je da su ona i njezini pravni prednici isključivo i neprekidno u dobroj vjeri koristili predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer da ona predstavlja okućnicu kuće na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u kojoj da ona živi sa svojom obitelji. Predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je sa svih strana opasana zidovima – ograđena, a ključ od ulaznih vrata s gornje strane da ima ona. navela je da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske te da ih je republika Hrvatska stekla 2008. pod brojem Z-20385/08, a pravio vlasništva da je knjiženo na temelju članka 362 stavak 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno da je ista pravo vlasništva stekla 2008. prijenosom upisa Općenarodne imovine, a koji upis daje izvršen 1955. Temeljem prijedloga, koji da je dana 10.11.2005. godine podnesen zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, pod posl. br. Z-15787/05, da je otpisana iz k. č. [katastarska čestica] i prenesen u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u njenu korist te da ponovno ističe kako čestica 1470/9 predstavlja okućnicu kuće koja se nalazi na čestici 1470/33, a koja je u cijelosti u njezinom vlasništvu.

2.1. Tužiteljica je podneskom od dana 30. prosinca 2024. precizirala tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci presude.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te da uvidom u vlasnički list za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – kuća i dvorište je vidljivo da je ista upisana kao vlasništvo Kalmar poslovne usluge d.o.o. Rijeka, odlukom Općinskog suda u Rijeci posl.br. Z-29105/2020 pa da ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice. Naveo je da rješenjem Ureda državne uprave u PGŽ klase: UP/I 350-05/04-01/00415 od 08. prosinca 2004. utvrđeno je zemljište nužno za redovnu uporabu građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišno-knjižna oznaka k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na način prikazana na priležećem nacrtu, a iz kojega da je vidljivo da prijepor ne čini zemljište nužno za redovnu uporabu građevine kako da to pogrešno navodi tužiteljica, već da je formirana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja obuhvaća građevinu i zemljište nužno za redovnu uporabu iste i to prijavnim listom kod Države geodetske uprave 2005., parcelacijom postojeće k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] – šuma površine 2386 m[2] i gospodarska zgrada 6 m[2] (kao posjednik upisano Ministarstvo obrane), na k. č. br. [katastarska čestica] – kuća 163 m[2] , garaža 24 m , dvorište 446 m , kao posjednik da je upisana tužiteljica te na k. č. br. [katastarska čestica] – šuma 461 m[2] , gospodarska zgrada 4m (kao posjednik upisano Ministarstvo obrane). Naveo je da iz priležećeg rješenje Općine Rijeka je vidljivo da je pravni prednik tužiteljice ĆV bio nositelj stanarskog prava stana u [adresa] u prizemlju zgrade u [adresa] (kasnije Istarska ulica) površine 150 m[2] te da isti temeljem ovlaštenja iz sadržaja stanarskog prava na navedenom stanu dakako da nije stekao nikakva prava spram prijepora jer da je nedvojbeno da je objekt stanarskog prava u konkretnom slučaju bio isključivo stan u prizemlju zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle ne i prijepor – k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], šuma površine 2392 m[2] . Na kraju je naveo da na strani tužiteljice nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer da posjed njezinih pravnih prednika nije bio pošten.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to zahtjev za mirno rješenje spora tuženiku, odgovor tuženika tužiteljici, identifikaciju čestica, povijest promjena na katastarskim česticama, uvjerenje odjela za katastara Rijeka, izvadak iz zemljišne knjige, rješenje od 08.12.2004., rješenje Skupštine Općine Rijeka, ovosudni spis posl.br. R1-5/20, saslušana je tužiteljica kao stranka, svjedoci NV i ČV te je u ponovljenom postupku provedeno mjerničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Sandru Viškaniću.

5. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora utvrđeno je da je istoga tuženiku podnijela tužiteljica i to dana 18. listopada 2019.

6. Uvidom u odgovor tuženika tužiteljici utvrđeno je da je isti dana 15. siječnja 2020. dopisom otklonio zahtjev za mirno rješenje spora tužiteljice.

7. Uvidom u identifikaciju čestica Područnog ureda za katastar Rijeka od 28. listopada 2019. utvrđeno je da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (katastarska identifikacija), odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižna identifikacija).

8. Uvidom u uvjerenje odjela za katastar nekretnina Rijeka od 13. lipnja 2003. utvrđeno je da temeljem usporedbe arhiviranog i službenog katastarskog operata je utvrđeno da je objekt sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] urisani u katastarski operat od 1954.

9. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se kao vlasnik u 1/1 vodi Kalmar poslovne usluge d.o.o., OIB: 65745830084 te da je ranije kao vlasnica iste bila upisana tužiteljica

10. Uvidom u ovosudni spis R1-5/20 utvrđeno je da ovdje tužiteljica podnijela prijedlog za osiguranje dokaza te da je u istome stalni sudski vještak Tomislav Vidmar dana 17. ožujka 2020. napravio nalaz i mišljenje. Utvrđeno je da je vještak utvrdio da je prilikom očevida na licu mjesta pokazana predmetna nekretnina z. k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da predmetna zk.č.br. 1470/9 u naravi predstavlja okućnicu kuće predlagateljice koja se proteže od šetnice uz more do glavne ceste ([adresa]), a ista odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što da potvrđuje i službena identifikacija čestica.

11. Saslušana u tijeku postupka tužiteljica je navela da što se tiče predmetne nekretnine ona da je na istoj živjela preko 50 godina te da se ista nalazi na adresi [adresa] i da se sastoji od kuće i okućnice. Navela je da su oni tamo došli još početkom 1960-ih godina i da je to zemljište bilo ograđeno, da je bio zid te da postoji još jedan kasniji izlaz, odnosno da su imali izlaz na lungo mare i da su dobili ključ. Navela je da su oni bili pošteni posjednici jer da su sve to uređivali, brinuli se o tome te da su na nekretninama postojale i neke popratne građevine kao što su šupa, ostava itd. Navela je da se predmetna nekretnina nalazi između hotela „Hilton“ i Invalidske plaže te da se proteže od glave ceste do plaže i da je utužila česticu koja se nalazi oko kuće, a u toj kući da je bio JV i da je predmetnu kuću dobio njezin otac koji je bio vojno lice te da je i taj gospodin koji je živio prije njih bio vojno lice. Navela je da su dobili sve na korištenje jer da su s gornje strane gdje je cesta, ulazna vrata i da nitko ne može ući dolje te da se sama nekretnina proteže do vrata koja izlaze na lungo mare, ali se ne prolazi ispod lungo mare. Navela je da im nitko nikada nije osporavao posjed niti dolazio tamo te da nisu niti dobivali dopise od tuženika. Njezin otac da je dobio stanarsko pravo na stanu i da je tamo bio jedan stan te da susjedi iz okolnih zgrada nisu polagali pravo na predmetni stan i da je dio koji oni traže bio ograđen zidom, a dio žicom i to da je bilo postojeće stanje te da je ta žica razgraničenja bila na malom zidu i da se tako zateklo. Na kraju je navela da na početku nekretnine postoje cijevi kroz koje se dovodilo gorivo jer da su se tako grijali i da su te cijevi provedene po cijeloj nekretnini od početka ceste do njihove kuće te da se gorivo pretače i vodi do spremnika koji se nalazi u dnu u blizini kuće te da se to odnosi samo na predmetnu nekretninu.

12. Svjedok AV naveo je da što se tiče predmetne nekretnine praktički za istu da zna od 1969. zato što su njegov otac i otac od tužiteljice bili ratni drugovi iz II. svj. rata te da mu je isti rekao ukoliko mu što treba kada dođe u Rijeku da se javi obitelji ĆV. On stvarno da ne zna sam način stjecanja predmetne kuće odnosno da ne zna kako su je dobili, ali da zna kada da je počeo dolaziti kod njih da su sami živjeli u toj kući s time da je sama šetnica odnosno lungo mare napravljen puno kasnije, negdje 1970-ih. Što se tiče samog oca tužiteljice isti da je bio istaknuto vojno lice, inače došao iz Šibenika. Naveo je da je nekakve informacije počeo dobivati kasnije 1990-ih kada su radili otkup predmetne kuće te da je dobio svu dokumentaciju, a da su išli i na parcelaciju okućnice radi zaštite samog objekta s time da tada nisu rješavali okućnicu, nije se rješavalo u širem smislu odnosno da se samo legaliziralo 2 m oko kuće uz garažu na cesti. Što se tiče same te okućnice sve te godine da se ista proteže od gornje ceste pa sve do šetnice dolje do lungo mare te koliko da on zna obitelj ĆV da je to oduvijek smatrala svojim i da je koristila kao svoj dio. Naveo je da su oduvijek istu smatrali svojim, uređivali je te imali strojeve za uređivati. Koliko je njemu poznato da niti tužiteljicu niti njezine pravne prednike nitko nije smetao u korištenju predmetnih nekretnina, s druge strane da su bili visoki zidovi i vrata, ostali dio da je bio ograđen, s morske strane da se nije moglo pristupiti te da su imali instalaciju za gorivo koja se protezala od gornje ceste skroz prema dolje te da je bio cjevovod, a rezervoar negdje na polovini. Naveo je da su se za otkup stana obratili MORH-u te da su imali potpisan ugovor, međutim da je ta kuća oduvijek smatrana kao jedan stan te da su im se obraćali i vezano za popravak krova, a da su dobili odgovor da oni to smatraju jednom cjelinom i da ne bi to popravljali. Naveo je da nakon što je sklopljen ugovor o otkupu stana da se ubrzo nakon toga tužiteljica upisala kao vlasnica stana bez tereta i ikakvih zabilježbi. Naveo je da je geodet smatrao da se može svesti i 2m od kuće prema okućnici te na taj način da je to i pripojeno odnosno legalizirano, ali samo tih 2m od kuće. Nakon što je sklopljen ugovor o otkupu stana, tužiteljica da je odlučila legalizirati i dio oko kuće te da je to legalizirala temeljem ugovora i samog geodetskog elaborata odnosno taj korisni prostor oko same kuće. Naveo je da je čitavo vrijeme pričao o ugovoru o otkupu stana te da se nakon sklapanja istoga nitko od strane RH ili MORH-a nije obratio tužiteljici za eventualno stupanje u posjed preostalog dijela okućnice i da mu je to čak bilo i čudno. Na kraju je naveo da se usmenim putem obratio MORH-u, ali da su mu rekli da nisu nadležni te ih uputili Agenciji za upravljanje državnom imovinom.

13. Svjedok ČV navela je da zna o predmetnoj nekretnini jer da čitav život živi u istoj ulici. Navela je da je bila susjeda tužiteljice i njezine obitelji, a sa tužiteljičinom sestrom C da je bila najbolja prijateljica jer da su bile vršnjakinje i išle u srednju školu. Navela je da na Costabeli živi duže te da je živjela i prije nego je došla obitelj ĆV, a prije njih da je živio jedan general JNA. Navela je da ne zna kako su predmetnu kuću stekli tužiteljičini roditelji, ali da misli po istoj liniji kao i raniji stanar, general JNA te da ona ne zna na koji je način stečena okućnica, ali da se tamo uvijek smatralo , obzirom da je sve ograđeno, da okućnica pripada kućama odnosno stanovima. Navela je da joj nije poznato da bi tužiteljicu odnosno njezine pravne prednike netko smetao u korištenju predmetne nekretnine niti da bi im osporavao pravo na posjed iste. Na kraju je navela da ne zna da li se mogla otkupiti okućnica, kada su otkupili stan te da ne zna da li su od tuženika dobili kakav nužni dio.

14. U svom nalazu i mišljenju od dana 26. studenog 2024. stalni sudski vještak Sandro Viškanić naveo je da kompletno područje prijepora nalazi se na k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] koja u cijelosti svojim položajem, oblikom i površinom odgovara zemljišnoknjižnoj čestici 1470/9 u k. o. [katastarska općina] (u naravi kaskadno dvorište sa šumom lovora, hrasta i niskog raslinja). Identifikacija i izjednačenje katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka predmetnog područja uređeno da je geodetskim elaboratom broj skice 1861, koji da je pregledan i potvrđen od strane nadležnog katastarskog ureda pod klasom 932-06/05-02/171, urbroj: 541-14-2/02-05-4, u Rijeci 31.05.2005. godine. Isti da je također proveden u katastru i zemljišnoj knjizi. U ovom konkretnom slučaju kada je identifikacija katastra takva da pokazuje da k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] odgovara k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] te su upisane površine iste, kao mjerodavna grafika po pitanju oblika za k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], može se smatrati kopija katastarskog plana k. o. [katastarska općina]. Kopija katastarskog plana prema zemljišnoknjižnom stanju opterećena je grafičkom deformacijom kako da je to opisano u nalazu.

14.1. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužiteljica svoje primjedbe iznijela u podnesku od dana 30. prosinca 2024.

14.2. U očitovanju od dana 07. veljače 2025. stalni sudski vještak Sandro Viškanić naveo je da je dana 23. rujna 2024. godine na terenskom očevidu na lokaciji k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] kao zadaća Suda dodijeljeno mu da identificira predmetnu nekretninu. U svom nalazu od 26. studenog 2024. godine da je prikazao na Skicama lica mjesta od 1 do 5 predmetno područje. Predmetna k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] u cijelosti odgovara zemljišnoknjižnoj čestici 1470/9 u k. o. [katastarska općina]. Isto da je također vidljivo na Identifikaciji čestica koja je izdana od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka pod klasom: 930-04/24-04/1787, urbroj: 541-19- 03/7-24-2, Rijeka, 19.11.2024. godine i sastavni je dio Nalaza. Kako da je i naveo u svom nalazu Identifikacija i izjednačenje katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka predmetnog područja uređeno je geodetskim elaboratom broj skice 1861, koji da je pregledan i potvrđen od strane nadležnog katastarskog ureda pod klasom 932-06/05- 02/171, urbroj: 541-14-2/02-05-4, u Rijeci 31.05.2005. godine. Isti da je također proveden u katastru i zemljišnoj knjizi. U ovom konkretnom slučaju kada je identifikacija katastra takva da pokazuje da k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] odgovara k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] te su upisane površine identične u pojedovnom i vlasničkom listu, kao mjerodavna grafika po pitanju oblika za k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], može se smatrati kopija katastarskog plana k. o. [katastarska općina]. Kopija katastarskog plana prema zemljišnoknjižnom stanju opterećena je grafičkom deformacijom kako je to opisano u nalazu. To i jest svrha geodetskog elaborate da se njime usklade katastarsko i zemljišnoknjižno stanje, što da je u ovom slučaju i učinjeno. Analiza nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Tomislava Vidmara da nije bila zadaća u ovom postupku, a obzirom na ranije navedeno očitovanje izneseni podaci da su nedvojbeni i konačni. Ukoliko postoji dvojba da upućuje na traženje očitovanja Državne geodetske uprave. K. č. [katastarska čestica] u k. o [katastarska općina] i zemljišnoknjižna čestica 1470/10 u k. o. [katastarska općina] da se nalaze izvan obuhvata predmetnog područja.

15. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

16. U odnosu prigovora tuženika o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužiteljice, mišljenje je ovoga suda da isti nije osnovan i to iz razloga jer bilo koja osoba koja smatra da polaže izvanknjižna prava na određenoj nekretnini može podnijeti tužbu za utvrđenje prava vlasništva na toj nekretnini, a o pitanju osnovanosti ili neosnovanosti takvog tužbenog zahtjeva u konačnici odluku donosi sud.

17. Odredbom paragrafa 1452 Općeg građanskog zakonika (dalje; OGZ) propisano je da ako je zastarjelo pravo uslijed zakonitog posjeda prenosi u isto vrijeme na koga drugoga; zove se pravo dosjeđeno, a način taj stečenja zove se dosjelost.

18. Odredbom paragrafa 1460 OGZ-a propisano je da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj koji tim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno.

19. Odredbom paragrafa 1465 OGZ-a propisano je da je za dosjelost i zastaru potrebno također da je isteklo vrijeme zakonom ustanovljeno. Osim roka određenog u zakonu za neke osobite slučajeve, ovdje se određuje uopće ono vrijeme koje je u inim slučajevima od potrebe za dosjelost ili zastaru. U tom određenju da se gleda kako na različitost prava i stvari, tako i na različitost osoba.

20. Odredbom paragrafa 1468 OGZ-a propisano je da u onim mjestima gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije trideset godina.

21. Odredbom paragrafa 1493 OGZ-a propisano je da tko načinom poštenim prima kakvu stvar od zakonitog i poštenog posjednika; taj ima pravo kao nasljednik da uračuna sebi vrijeme dosjelosti svojeg prednika, a glede dosjelosti od trideset ili četrdeset godina može se ovo uračunavanje učiniti i bez zakonitog naslova.

22. Odredbom članka 28 stavak 4 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 06/1980 i 36/1990), dalje ZOVO, propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina.

23. Odredbom članka 388 stavak 1, 2 i 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dalje ZV-a, propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako tim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno te da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, kao i da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

24. Odredbom članka 159 stavak 1 ZV-a, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 2 i stavkom 3 istoga članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo takav posjed nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 4 propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. toga članka.

25. S obzirom na naprijed citirano razvidno je da se za stjecanje vlasništva dosjelošću trebaju ispuniti određene pretpostavke, a to su sposobnost uzukapijenta, sposobnost same stvari, da posjed mora zadovoljiti određenu kvalitetu kao i da mora proći vrijeme dosjelosti određeno zakonom.

26. U pogledu pretpostavke da posjed mora imati određenu kvalitetu isti mora biti barem pošten te isti mora nadalje biti efektivan, odnosno stalno se izvršavati te trajati neprekidno kroz cijelo vrijeme dosjelosti.

27. Savjestan ili pošten posjednik je onaj koji iz opravdanih razloga smatra da je stvar koju posjeduje upravo njegova.

28. S obzirom na naprijed izložen stav, ovaj sud smatra da je tužiteljica u predmetnom postupku dokazala osnovne pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću na utuženoj nekretnini.

29. Naime, jedan od uvjeta stjecanja prava vlasništva nekretnine dosjelošću je između ostalog i neprekidni samostalni posjed nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme što znači da se vlasništvo nekretnine dosjelošću stječe temeljem odredbi zakona koji je u datom trenutku bio na snazi te je stav ovoga suda da je tužiteljica kako osobno, tako i putem svoga pravnog prednika, svoga oca CV stekla dosjelošću vlasništvo predmetne nekretnine i temeljem citiranih odredbi Općeg građanskog zakonika i temeljem citiranih odredbi Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima te konačno i temeljem citiranih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te se u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice koja je navela da što se tiče predmetne nekretnine ona da je na istoj živjela preko 50 godina te da se ista nalazi na adresi [adresa] i da se sastoji od kuće i okućnice i da su oni tamo došli još početkom 1960-ih godina i da je to zemljište bilo ograđeno, da je bio zid te da postoji još jedan kasniji izlaz, odnosno da su imali izlaz na lungo mare i da su dobili ključ. Oni da su bili pošteni posjednici jer da su sve to uređivali, brinuli se o tome te da su na nekretninama postojale i neke popratne građevine kao što su šupa, ostava itd. te da se predmetna nekretnina nalazi između hotela „Hilton“ i Invalidske plaže te da se proteže od glave ceste do plaže i da je utužila česticu koja se nalazi oko kuće, kao i da su dobili sve na korištenje jer da su s gornje strane gdje je cesta, ulazna vrata i da nitko ne može ući dolje te da se sama nekretnina proteže do vrata koja izlaze na lungo mare, ali se ne prolazi ispod lungo mare te da im nitko nikada nije osporavao posjed niti dolazio tamo te da nisu niti dobivali dopise od tuženika i to iz razloga što su navedeno potvrdili i saslušani svjedoci, čije iskaze ovaj sud u cijelosti prihvaća budući isti nisu zainteresirani za ishod predmetnog postupka pa je tako svjedok AV naveo da što se tiče predmetne nekretnine praktički za istu da zna od 1969. zato što su njegov otac i otac od tužiteljice bili ratni drugovi iz II. svj. rata te da mu je isti rekao ukoliko mu što treba kada dođe u Rijeku da se javi obitelji CV. On stvarno da ne zna sam način stjecanja predmetne kuće odnosno da ne zna kako su je dobili, ali da zna kada da je počeo dolaziti kod njih da su sami živjeli u toj kući s time da je sama šetnica odnosno lungo mare napravljen puno kasnije, negdje 1970-ih. Što se tiče samog oca tužiteljice isti da je bio istaknuto vojno lice, inače došao iz Šibenika. Što se tiče same te okućnice sve te godine da se ista proteže od gornje ceste pa sve do šetnice dolje do lungo mare te koliko da on zna obitelj CV da je to oduvijek smatrala svojim i da je koristila kao svoj dio, kao i da su oduvijek istu smatrali svojim, uređivali je te imali strojeve za uređivati, a koliko je njemu poznato da niti tužiteljicu niti njezine pravne prednike nitko nije smetao u korištenju predmetnih nekretnina, s druge strane da su bili visoki zidovi i vrata, ostali dio da je bio ograđen, s morske strane da se nije moglo pristupiti te da su imali instalaciju za gorivo koja se protezala od gornje ceste skroz prema dolje te da je bio cjevovod, a rezervoar negdje na polovini, dok je svjedok ČV navela da zna o predmetnoj nekretnini jer da čitav život živi u istoj ulici i da je bila susjeda tužiteljice i njezine obitelji, a sa tužiteljičinom sestrom C da je bila najbolja prijateljica jer da su bile vršnjakinje i išle u srednju školu, kao i da na Costabeli živi duže te da je živjela i prije nego je došla obitelj CV, a prije njih da je živio jedan general JNA, ali da ne zna kako su predmetnu kuću stekli tužiteljičini roditelji, ali da misli po istoj liniji kao i raniji stanar, general JNA te da ona ne zna na koji je način stečena okućnica, ali da se tamo uvijek smatralo, obzirom da je sve ograđeno, da okućnica pripada kućama odnosno stanovima i da joj nije poznato da bi tužiteljicu odnosno njezine pravne prednike netko smetao u korištenju predmetne nekretnine niti da bi im osporavao pravo na posjed iste.

29.1. Nadalje, stav je ovoga suda da je tužiteljica, kako osobno, tako i putem svojeg pravnog prednika dosjedala na čitavoj k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), ŠUMA ukupne površine 2392 s obzirom da je kako sudu tako i vještaku mjerniku pokazala područje na kojem je vršila posjedovne čini pa tako iz nalaz i mišljenja mjerničkog vještaka Sandra Viškanića proizlazi da tužiteljica pokazuje područje prijepora, odnosno (u naravi) kaskadno dvorište sa šumom lovora, hrasta i niskog raslinja (fotografije u prilogu nalaza). Pokazno područje da u naravi odgovara k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] koja u cijelosti odgovara zemljišnoknjižnoj čestici 1470/9 u k. o. [katastarska općina] te je na Skici lica mjesta 1 (koja je prilog ovom nalazu) osjenčana plavom bojom, a što je prema priležećim fotografijama u spisu upravo ograđeno područje od glavne ceste ([adresa]) do šetnice uz more te je navedeno potvrdio i svjedok AV koji je naveo da što se tiče same te okućnice sve te godine da se ista proteže od gornje ceste pa sve do šetnice dolje do lungo mare te koliko da on zna obitelj CV da je to oduvijek smatrala svojim i da je koristila kao svoj dio, kao i da su oduvijek istu smatrali svojim

29.2. Valja navesti da iz rješenja Skupštine Općine Rijeka iz 1966. proizlazi da je prednik tužiteljice CV bio nositelj stanarskog prava na stanu u [adresa], u [adresa] (kasnije Istarska ulica), a koji stan se zajedno sa okućnicom tada nalazio na k. č. br. [katastarska čestica] upisana u posjedovni list 1805 na Općinu Rijeka te koja je 1981. godina cijepana na k. č. br. [katastarska čestica] – zgrada, stepenice, garaža 359 m[2] i šuma 3017 m , k. č. br. [katastarska čestica] put 177 m i k. č. br. [katastarska čestica] terasa 56 m i koje sve ostaju upisane u pl.br. 1805 na Općinu Rijeka, dok je k. č. br. [katastarska čestica]. godine cijepana na k. č. br. [katastarska čestica],

šuma 2386 m[2] i gospodarska zgrada 6 m i na 1433/4 kuća 163 m garaža 24 m i dvorište 446 m[2] i prelazi u pl.br. 43111 na tužiteljicu, a kako to proizlazi iz povijesti promjena na katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je nastavni stav ovoga suda da je pravni prednik tužiteljice, njezin otac CV uveden i u posjed predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a o čemu su iskazivali i tužiteljica i saslušani svjedoci čije je iskaze ovaj sud u cijelosti prihvatio, s time da također valja naglasiti da se poštenje posjeda presumira te da tuženik izuzev paušalnih navoda ni sa čim nije dokazao nepoštenje niti pravnog prednika tužiteljice, niti same tužiteljice.

29.3. Stoga, zaključni je stav ovoga suda da je pravnom predniku tužiteljice, njenom ocu CV stupanjem u posjed predmetne nekretnine 1966. godine počeo teći rok samostalnog posjedovanja iste te da je tužiteljica putem svog prednika, a nakon njegove smrti i samostalno, mirno i savjesno uživala predmetne nekretnine više od 40 godina te da je skladu s gore citiranim odredbama zakona dosjelošću stekla pravo vlasništva na utuženoj nekretnini, slijedom čega je u cijelosti valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu kao osnovanom, a sve kao u točki I izreke presude.

30. Na kraju valja navesti da se vrijeme od kada je predmetna nekretnina postala općenarodna imovina odnosno kasnije društveno vlasništvo pa do dana 08. listopada 1991. u konkretnom slučaju uračunava u vrijeme posjedovanja potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o situaciji kakva je u odlukama Trgo protiv Republike Hrvatske (zahtjev broj 35298/04, Ž protiv Republike Hrvatske (zahtjev broj 37685/10) i Ć protiv Republike Hrvatske (zahtjev broj 22768/12) s obzirom da je u predmetnom postupku zahtjev podnesen upravo protiv države odnosno radi se o slučaju u kojem tužiteljici nije suprotstavljen privatni interes trećih osoba.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po odvjetniku, a prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife, a sastoji se od sastavljanja zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 eura, sastavljanja prijedloga za osiguranje dokaza u iznosu od 250,00 eura (T.br.16 Tarife), zastupanja na jednom ročištu u iznosu od 375,00 eura (T.br.17 Tarife), sastavljanja tužbe u iznosu od 500,00 eura (T.br.7. t.1. Tarife), sastavljanja prijedloga za zabilježbu spora u iznosu od 62,50 eura (Tbr.19 Tarife), zastupanja na devet ročišta u iznosu od 500,00 eura za svako (T.br.9. t. 1. i t.7 Tarife), sastavljanja tri podneska u iznosu od 500,00 eura za svaki (T.br.8.t.1 Tarife), kao i pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.921,88 eura, sudske pristojbe za prijedlog za pokretanje postupka za osiguranje dokaza i odluku u iznosu od 26,55 eura, trošak mjerničkog vještačenja u iznosu od 602,00 eura (R1-5/20), trošak mjerničkog vještačenja u iznosu 600,00 eura (P-433/24), sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 89,59 eura, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 179,18 eura pa proizlazi da tužiteljici pripada naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 11.106,70 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 14. svibnja 2025.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

- pun. tužiteljice

- zz-tuženika