REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] B 5
Poslovni broj: Us I-1589/2024-63
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja BE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Stručnog povjerenstva za priznavanje prava samostalnih umjetnika (OIB: 13608489712), Zagreb, Trg Josipa Jurja Strossmayera 4, radi prava na uplatu obveznih doprinosa iz sredstava proračuna Republike Hrvatske, 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Stručnog povjerenstva za priznavanje prava samostalnih umjetnika, KLASA: UP/I-611-01/24-01/294, URBROJ: 251-775-01-24-2 od 3. lipnja 2024. godine.
II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
III. Tuženik je dužan u ponovnom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-611-01/24-01/294, URBROJ: 251-775-01- 24-2 od 3. lipnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje prava na uplatu obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske. Aktom, KLASA: 611-09/24-01/0264, URBROJ: 532-02-03-02- 01/2-24-1 od 30. srpnja 2024., ministrica kulture i medija dala je naknadno odobrenje na spomenuto tuženikovo rješenje. Tuženik obrazlaže, u bitnome, da tužitelj udovoljava umjetničkim brojčanim kriterijima i financijskim kriterijima, ali da njegovo umjetničko stvaralaštvo i javno djelovanje u posljednjih pet kalendarskih godina ne predstavlja zamjetan doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti, u smislu članka 4. Pravilnika o načinu i uvjetima za priznavanje prava samostalnih umjetnika na uplatu obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 91/15 i 26/21, u nastavku teksta: Pravilnik).
2. Tužitelj u tužbi i u nastavku spora osporava zakonitost tuženikove odluke, tvrdeći, u osnovi, da se ne može osnovano zaključiti da njegovo umjetničko stvaralaštvo i javno djelovanje ne predstavlja zamjetan doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti, te da za taj zaključak tuženik nije iznio valjane razloge. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i u kasnijem podnesku ostaje, u bitnome, kod navoda osporavanog rješenja i raščlanjuje provedeni postupak. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 7. svibnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Prema članku 4. Pravilnika, u postupku priznavanja prava na uplatu doprinosa, Stručno povjerenstvo usvojit će zahtjev podnositelja ako, uz udovoljavanje kriterijima Pravilnika, njegovo umjetničko stvaralaštvo i javno djelovanje po kvaliteti, originalnosti, kreativnosti i stručnom dostignuću predstavlja zamjetan doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti.
7. U osporavanom rješenju citirane su i mjerodavne odredbe Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva („Narodne novine“, broj 43/96 i 44/96), kao i ostale mjerodavne odredbe Pravilnika. Te su odredbe, stoga, tužitelju poznate.
8. Općenito, za usvajanje zahtjeva u ovoj vrsti predmeta nužna je odgovarajuća razina strogosti, zbog dvaju glavnih razloga. Prvo, riječ je od iznimci od općeg uređenja uplate obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a iznimke u pravu generalno treba tumačiti restriktivno. Drugo, standard „zamjetnog doprinosa“, propisan člankom 4. Pravilnika, strog je standard.
9. No, to ne oslobađa tuženika dužnosti da pri rješavanju ove vrste upravne stvari u upravnom postupku svoju odluku obrazloži na razini koja udovoljava postupovnom standardu propisanom članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), te standardima relevantnosti i dostatnosti, razvijenima u konvencijskoj i ustavnosudskoj praksi, naročito kada donosi negativnu odluku o zahtjevu stranke. U predmetnom slučaju obrazloženje osporavanog rješenja ne sadržava elaboraciju zbog čega analizirani tužiteljevi projekti ne predstavljaju zamjetan doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti. Imajući na umu odredbu članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), tuženik je imao priliku sanirati taj nedostatak dodatnim obrazlaganjem u ovome sporu. Međutim, u odgovoru na tužbu, koji čini sastavni dio zapisnika Povjerenstva od 22. listopada 2024., tuženik se u tom pogledu ograničio na navod da tužiteljevo stvaralaštvo ne predstavlja zamjetan doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti „po kvaliteti, originalnosti, kreativnosti i stručnom dostignuću“. Ne samo da je riječ o vrlo općenitoj i šturoj formulaciji, već je posrijedi tek prepisivanje sadržaja dijela norme članka 4. Pravilnika, bez njezine dodatne razrade u okolnostima konkretnog predmeta. Naposljetku, tuženik dodatnu elaboraciju svojega ključnog stajališta nije iznio ni na raspravi, na koju se nije odazvao.
10. Sukladno prethodnom, Sud je poništio osporavano rješenje tuženika (članak 117. stavak 1. ZUS-a). Budući da Sud nema stručna znanja potrebna da sam riješi ovu stvar, niti je tužitelj u upravnom sporu predložio izvođenje dokaza kojima bi to moglo biti učinjeno, predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak.
11. U izvršenju ove presude tuženik će, u roku od 60 dana od dostave ove presude, ponovno odlučiti o konkretnom zahtjevu tužitelja i otpremiti tužitelju svoju odluku. Bude li i nova odluka negativna, tuženik će u obrazloženju osporavanog rješenja iznijeti i ključne argumente u prilog zaključku da mjerodavni tužiteljevi projekti ne upućuju na to da tužiteljevo umjetničko stvaralaštvo i javno djelovanje po kvaliteti, originalnosti, kreativnosti i stručnom dostignuću predstavlja zamjetan doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti.
12. Točka III. izreke presude temelji se na članku 119. stavku 4. ZUS-a, vezano uz članak 151. stavak 2. toga Zakona.
13. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 14. svibnja 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
Dostaviti:
- BE, [adresa]
- Stručnom povjerenstvu za priznavanje prava samostalnih umjetnika, Zagreb,
Trg Josipa Jurja Strossmayera 4
