Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3638/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Petra Vuksanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o., Zagreb, Kaptol 12, protiv tuženika Grad Zagreb, Gradonačelnik, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2259, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 27. lipnja 2023.
II. Odbija se zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/5414, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-2 od 31. ožujka 2023., zamijenjene su točke II. i II. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju , Klasa: 551-06/19-013/799, urbroj: 251-21-21-1/011-19-2 od 18. listopada 2019. na način da je određeno da će se novčana pomoć tužiteljici isplaćivati mjesečno i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII mjeseca prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023., u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023., do prestanak novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Točkom III izreke određeno je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023., navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisniku ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisan iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.
2. Tuženik je osporavanim rješenjem odbio prigovor izjavljen protiv uvodno označenog prvostupanjskog rješenja.
3. Tužiteljica osporava zakonitost pobijane odluke i u bitnome navodi kako se radi o stečenom pravu te da povratno djelovanje propisa kojima se ukidaju stečena imovinska prava pogotovo socijalna prava, u praksi Europskog suda za ljudska prava otvaraju pitanje neproporcionalnosti retroaktivnog ukidanja socijalnih prava. Napominje kako je stečeno pravo novčane pomoći ostvarila još 2018. godine ta da se na isto prilagodila kako u materijalnom tako i u društvenom smislu te da je takvo pravo počelo proizvoditi učinke kako na nju tako i na njenu obitelj. Navodi kao je mjera novčane pomoći uvedena 2016. godine kao pozitivni pomak u vidu pronatalitetnih politika u jednoj lokalnoj sredini u kojoj je bio evidentan demografski pad, manjkalo je kapaciteta u gradskim vrtićima. Ističe kako je mjera bila zamišljena kao mjera socijalne tematike kojoj je za cilj bio potaknuti demografski rast i rasterećenje preopterećene kapacitete odgojnih institucija grada Zagreba. Navodi da je promjena lokalne vlasti u ovom slučaju dovela do nesigurnosti građana u svoju budućnost, posljedično i pravne nesigurnosti. Smatra da je imala legitimno očekivanje da će joj status mjere novčane pomoći, ispunjenjem njenih uvjeta i održavanjem istih ostati na snazi do jasnog propisanog završetka te mjere. Navodi kako se tuženik propustio očitovati o nadležnosti prvostupanjskog tijela koje je donijelo prvostupanjsko rješenje te predlaže da ju se sasluša u postupku.
4. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te potražuje trošak upravnog spora.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. U bitnome navodi kako su predmetnim prvostupanjskim rješenjem, usklađeni iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka iste sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Sl. Grada Zagreba, broj 25/22). Ističe kako ovlast za donošenje prvostupanjskog rješenja proizlazi iz naprijed navedene odredbe članka 6 Odluke 25/22, a koja Odluka je bila je bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te da je taj sud 27. veljače 2023., donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. U toj svojoj odluci Sud je zaključio da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego solidarnosti zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu neprimjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja. Ističe također da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Ističe da je prvostupanjskim rješenjem zamijenjen navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći, a sukladno naprijed navedenom zaključku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Također ističe kako tužiteljica neosnovano elaborira u svezi pojma retroaktivnosti, jer je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj:
Usoz-143/22 u kojoj se pozvao na raniju presudu broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., jasno zaključio kako Odluka nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već da je riječ o kvazi retroaktivnosti tj. pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten, a koje stajalište suda je u potpunosti primjenjivo na osporenu Odluku u sporu, broj: Usoz 143/22. Također napominje kako je Sud naglasio kao se ne radi o "pravoj" nego o "prividnoj" odnosno "nepravoj" ili "kvazi retroaktivnosti" kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje na odnose kreirane pravnim aktima ili poslovima nastalima prije njegova stupanja na snagu te da su ti odnosi još uvijek pravno egzistentni, odnosno u tijeku svoje realizacije. Navodi da se u predmetnom slučaju radi samo o usklađivanju novčane pomoći i da su se iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka mogli utvrditi na temelju službenih podataka kojima tijelo raspolaže te da nije bilo potrebe za izjašnjavanjem tužiteljice, niti za izvođenjem bilo kakvih dokaza, a službena osobe je mogla neposredno riješiti predmetnu upravnu stvar. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 318/22 prema kojem pravnom shvaćanju pravo stranke da sudjeluje u ispitnom postupku odnosi se na redovan upravni postupak, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju. U odnosu na prigovor nenadležnosti poziva se na odredbu članak 13. Zakona o Gradu Zagrebu.
6. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj:36/24 - dalje: ZUS) predmetni spor riješio bez rasprave
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica zaključkom od 18. listopada 2019., stekla pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 25/22.), a koja Odluka je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i koja je odlukom toga suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.
10. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, a koje ovaj sud neće ponavljati, pravilno je tijelo izmijenilo rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane naknade i vrijeme trajanja te naknade te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz- 143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.
11. Stoga Sud samo još jednom ukazuje na točku 124. navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.
12. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva. Osim toga ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članka 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
13. Sud je o tužbenom zahtjevu tužiteljice odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu. Pritom treba naglasiti da prijedlog tužiteljice za njenim saslušanjem u konkretnom slučaju nema značaj izričitog zahtijevanja održavanja rasprave (odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-661/21 i Usž-1094/21), a isti je osim toga nesvrsishodan i ne bi doveo do drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari.
14. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.
15. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 147. ZUS-a (točka II izreke).
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Sudac:
Ivana Horvat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnica Petra Vuksanović – e-komunikacija
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – e-komunikacija
3. U spis
