REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-774/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, na prijedlog sudske savjetnice Ive Pelicarić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Osijeku, Šetalište P. Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, kojeg zastupa službena osoba ĐE, radi naknade troškova zastupanja u upravnom (disciplinskom) postupku, 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: NK-UP/II-114-04/23-02/15, URBROJ: 511-01-158-23-4 od 1. ožujka 2023.
II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Osijek, KLASA: NK-UP/I-114-04/21-02/289, URBROJ: 511-01-158-22-22 od 24. studenoga 2022.
III. Odbacuje se zahtjev tužitelja radi naknade troškova upravnog postupka od 22. srpnja 2022.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika navedenim u točki I. izreke ove presude odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Osijek, KLASA: NK-UP/I-114-04/21-02/289, URBROJ: 511- 01-158-22-22 od 24. studenoga 2022. kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova zastupanja ME, policijskog službenika PU osječko-baranjske u disciplinskom postupku KLASA: NK-UP/I-114-04/21-02/289, URBROJ: 511-01-158-21, u iznosu od 2.531,25 kn.
2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje u bitnome navodeći kako je neosnovan stav upravnih tijela prema kojem stranka u upravnom postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti i okončan povoljno za nju nema pravo na naknadu troškova zastupanja po opunomoćeniku. Poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Mucko protiv Hrvatske br. 55588/18. Pojašnjava kako su u tome predmetu zauzeta stajališta različita od dosadašnje prakse sudova u Republici Hrvatskoj i Ustavnog suda Republike Hrvatske, a odnose se na pravo stranke na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku u upravnom postupku. Smatra da tumačenje prema kojem u upravnim postupcima stranke nemaju pravo na naknadu troškova iako su ''u pravu'', a nisu vlastitom voljom pokrenule postupak, može stranke koje su žrtve nezakonitog postupanja odvratiti od podnošenja pravnih lijekova i obraćanja sudovima i time djelovati ograničavajuće na pravo na pristup sudu. Smatra kako bi se ujedno proklamiralo načelo da opunomoćenika u upravnim postupcima imaju samo osobe koje ga mogu priuštiti. Također, smatra kako se smislenim tumačenjem odredbe članka 161. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) može zaključiti da svrha te odredbe nije u tome da se ekonomskim iscrpljivanjem stranaka iste obeshrabri u korištenju pravne pomoći, već da se spriječi samovolja upravnih tijela da bez ikakvih posljedica pokreću nezakonite postupke protiv stranaka, a ukoliko ih već pokreću, da za to snose troškove. Zaključuje kako upravna tijela čine povredu konvencijskog i ustavnog ljudskog prava na pristup sudu strankama kojima odbijaju isplatiti troškove zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku nastale u upravnim postupcima koje nisu pokrenule svojom voljom. Predlaže poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je na temelju članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24., dalje: ZUS) spor riješio bez održavanja rasprave, a nakon što je u skladu sa člankom 6. ZUS-a strankama omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima protivne stranke budući da je u ovom upravnom sporu ocijenio kako je između stranaka sporna primjena prava, a stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.
5. Naime, podneskom od 20. srpnja 2022., zaprimljenim 22. srpnja 2022., tužitelj je po opunomoćeniku podnio zahtjev za naknadu troškova disciplinskog postupka u kojem je bio zastupan po opunomoćeniku i to za trošak sastava podneska od 1. listopada 2021. u iznosu od 250,00 kn, trošak sastava podneska od 16. veljače 2022. u iznosu od 250,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 11. travnja 2022. koja je trajala od 9,30h do 11,10h u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 1. lipnja 2022. u iznosu od 500,00 kn te trošak poštarine od 2 puta po 12,50 kn, odnosno 2.025,00 kn što uvećano za PDV iznosi ukupno 2.531,25 kn.
6. Disciplinski postupak protiv tužitelja, ME, policijskog službenika PU osječko-baranjske pokrenut je na temelju zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka broj: 511-07-01-4/11-08/2021 od 9. kolovoza 2021. koji je podnio načelnik PU osječko-baranjske zbog težih povreda službene dužnosti opisanih u članku 96. stavku 1. točkama 1. i 7. Zakona o policiji (''Narodne novine'' broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., i 66/19.), a postupak je okončan rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Osijek, KLASA: NK-UP/I-114-04/21-02/289, URBROJ: 511-01-158-22-20 od 6. lipnja 2022. kojim je utvrđeno da tužitelj nije odgovoran za težu povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret.
7. Povodom zahtjeva za naknadu troškova disciplinskog postupka doneseno je u ovome postupku osporavano prvostupanjsko rješenje od 24. studenoga 2022. kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova pozivom na članak 161. stavak 1. i članak 162. ZUP-a te članak 100. i članak 102. stavak 2. Zakona o policiji, dok je žalba na to rješenje odbijena rješenjem tuženika od 1. ožujka 2023. Prema stavu prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog tijela, stranka nema pravo na naknadu troškova zastupanja po opunomoćeniku u upravnom postupku.
8. Prema članku 100. stavku 1. Zakona o policiji postupak zbog povrede službene dužnosti provodi se na temelju odredbi toga Zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena tim propisima primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.
9. Člankom 102. stavkom 2. Zakona o policiji određeno je kako policijski službenik u disciplinskom postupku ima pravo na branitelja koji u tom postupku ima položaj opunomoćenika.
10. Prema članku 161. stavku 5. ZUP-a kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.
11. Dakle, sukladno prethodno citiranim odredbama, pravilno tužitelj tvrdi da stranka u upravnom (disciplinskom) postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti i okončan povoljno za stranku ima pravo na naknadu troškova upravnog postupka koji uključuju i troškove zastupanja po opunomoćeniku (branitelju), a koje troškove snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo. U prilog ovom zaključku Suda govore i pravna shvaćanja iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske U-zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021.
12. Međutim, prema članku 161. stavku 4. ZUP-a o troškovima postupka odlučuje se rješenjem o upravnoj stvari. Iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet će se dopunsko rješenje.
13. Dakle, iz odredbe članka 161. stavka 4. ZUP-a proizlazi da zahtjev za naknadu troška treba biti podnesen prije donošenja rješenja kojim se rješava upravna stvar tako da tijelo može o zahtjevu odlučiti samim rješenjem, dok se samo iznimno, u situaciji kad u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi, donosi dopunsko rješenje, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.
14. Stoga, kako iz spisa upravnog postupka proizlazi da je disciplinski postupak protiv ovdje tužitelja okončan rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja od 6. lipnja 2022., a da je zahtjev za naknadu troškova podnesen 22. srpnja 2022., odnosno nakon što je rješenjem odlučeno o upravnoj stvari, to nisu ispunjene pretpostavke za odlučivanje o zahtjevu za naknadu troškova jer je isti nepravovremen. Pri tome valja reći kako se o zahtjevu ne može odlučivati niti dopunskim rješenjem jer se ne radi o troškovima koji nisu bili poznati u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari. U prilog tome govore i pravna shvaćanja iz presude Visokog upravnog suda Usž-1572/2019-2 od 11. travnja 2019.
15. Slijedom navedenoga, primjenom članka 117. stavka 1. ZUS-a valjalo je poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje, stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.
15.1. Budući da je Sud poništio osporavano i prvostupanjsko rješenje, ostalo je odlučiti o zahtjevu za naknadu troškova upravnog (disciplinskog) postupka, a koji zahtjev je primjenom članka 41. stavka 2. ZUP-a valjalo odbaciti jer isti nije podnesen u smislu članka 161. stavka 4. ZUP-a do donošenja rješenja o upravnoj stvari odnosno do donošenja rješenja kojim je odlučeno o disciplinskoj (ne)odgovornosti tužitelja, stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
16. Sud je odluku o troškovima donio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Naime, premda je Sud poništio osporavano i prvostupanjsko rješenje, tužitelj nije uspio u upravnoj stvari jer nisu ni bile ispunjenje procesne pretpostavke za meritorno odlučivanje o zahtjevu za naknadu troškova u postupku u povodu kojega su donesena ta rješenja, a sve iz razloga što je zahtjev za naknadu troškova nepravovremen u smislu članka 161. stavka 4. ZUP-a pa je isti valjalo odbaciti, stoga je o troškovima upravnog spora odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
U Osijeku 14. svibnja 2025.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
