Poslovni broj P-10582/2023-51

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Silviju Hrasti, odvjetniku u OD Hraste i partneri u Zagrebu, protiv tuženika FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 15. travnja 2025. u nazočnosti zamjenice tužiteljevog punomoćnika ĐD i zamjenice tuženikovog punomoćnika ŽD, dana 14. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.954,21 eura/75.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 01. prosinca 2017. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja  banka  primijenila  na  svoje  posljednje  glavne  operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja  banka  primijenila  na  svoje  posljednje  glavne  operacije refinanciranja  ili  granična  kamatna  stopa  proizašla  iz  natječajnih postupaka  za  varijabilnu  stopu  za  posljednje  glavne  operacije refinanciranja Europske središnje banke,tekućima na iznose, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.479,50 eura sa zateznim kamatama tekućima od 14. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope  za  tri  postotna  poena,  pri  čemu  se  za  prvo  polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja  banka  primijenila  na  svoje  posljednje  glavne  operacije refinanciranja  ili  granična  kamatna  stopa  proizašla  iz  natječajnih postupaka  za  varijabilnu  stopu  za  posljednje  glavne  operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 312,50 eura, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi da je da je s tuženicom početkom svibnja 2017. dogovorila davanje zajma u iznosu od 75.000,00 kuna. Tužiteljica je u svrhu ispunjenja navedenog dogovora odnosno sklopljenog ugovora o zajmu 12. svibnja 2017., sa svog oročenog računa, isplatila iznos od 75.000,00 kuna na svoj tekući račun te isti kasnije podigla s računa i predala ga "na ruke" tuženici. Tužiteljica i tuženica u navedeno vrijeme bile su bliske prijateljice i među njima je postojao odnos povjerenja i povezanosti iz kojeg razloga je tužiteljica smatrala da sadržaj navedenog ugovora nije potrebno sačiniti u pisanom obliku uz javnobilježničku ovjeru. Nadalje, tužiteljica nije smatrala bitnim odrediti točan datum vraćanja pozajmljenog iznosa novca već su tužiteljica i tuženica ugovorile povrat zajma po traćenju tužiteljica, ali svakako u kraćem primjerenom roku. Navedenim ugovorom, tužiteljica nije ugovorila visinu kamata, kao ni kamate uopće. U kolovozu iste godine tužiteljica je tuženici putem Viber aplikacije uputila poruku kojom tuženicu pita hoće li joj u skorije vrijeme biti u mogućnosti vratiti pozajmljeni iznos novca. Navodi da je tuženici na njezin zahtjev poslala i podatke o svom bankovnom računu, međutim uplata nije izvršena. Nadalje navodi da je u rujnu 2017., odnosno po proteku od četiri mjeseca od sklopljenog ugovora te isplate pozajmljenog iznosa, tužiteljica izričito zahtijevala povrat novca u studenom 2017. Tuženica po proteku roka određeno za vraćanje zajma isti nije vratila, a niti je zajam vratila nakon ponovljenih zahtjeva tužiteljice. 20. ožujka 2019. tuženici je upućena opomena pred tužbu a istu je tuženica zaprimila 02. travnja 2019. ali se na istu nije očitovala. Potražuje isplatu iznosa od 75.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 01. prosinca 2017. do isplate, kao i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava da bi joj tužiteljica tijekom 2017. pozajmila iznos od 75.000,00 kuna. Navodi da s tužiteljicom nikada nije dogovarala pozajmljivanje iznosa navedenog u tužbi niti je navedeni iznos od strane tužiteljice ikada predan tuženoj na ruke. Nadalje navodi da su tužiteljica i tužene nekada bile u dobrim odnosima, navodi da nije bilo pozajmljivanja novca od strane tužiteljice tuženici pa stoga nije postojao ni zakonski temelj da bi se potpisivao i ovjeravao bilo kakav ugovor. Ističe da iz komunikacije putem Viber aplikacije između tužiteljice i tužene ne proizlazi da bi tužena bila dužna bilo kakav novac po navodnom ugovoru o zajmu. Tužena navodi kako zajma nije bilo te se stoga ne može govoriti niti o bilo kakvom roku za vraćanje zajma. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te tužiteljici naložiti da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka.

3. Presudom ovog suda posl.br. P-3394/2019-34 od 09. rujna 2021. odbijen je tužbeni zahtjev, a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-3690/2021-3 od 24. listopada 2023. te predmet vraćen na ponovni postupak.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u potvrdu Zagrebačke banke (list 5 spisa), prijepis poruka (list 6-21 spisa), saslušana je tužiteljica (list 61 spisa), svjedok BD (list 62 spisa), zamolbenim putem saslušan je svjedok ND (list 147-148 spisa).

5. Time su izvedeni svi dokazi, osim što je sud odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem tuženika, što će obrazložiti u nastavku.

6. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa koji je tužitelj isplatio tuženiku po osnovi ugovora o zajmu.

8. Sporno je da li su stranke sklopile ugovor o zajmu, da li je došlo do predaje iznosa od 75.000,00 kuna te da li je tuženica dužna isplatiti navedeni iznos tužiteljici.

9. Uvidom u prijepis poruka između tužiteljice i tuženice utvrđeno je u bitnome da su iste vodile prijateljsku prepisku, a tužiteljica je od tuženice tražila novce, što tuženica nije osporavala, osim što se izgovarala vlastitim, sestrinim i majčinim zdravstvenim problemima te donacijom bubrega, krađom i slično. Tuženica je tražila broj računa tužiteljice. Tužiteljica je zahtijevala novce u studenome 2017. Zadnja komunikacija je od 19. svibnja 2018.

10. Uvidom u potvrdu Zagrebačke banke utvrđeno je da je tužiteljica dana 12. svibnja 2017. prenijela iznos od 75.000,00 kuna sa svog računa oročene kunske štednje na svoj tekući račun te je određen iznos od 75.000,00 kuna u gotovini za isplatu.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ima obrt, prodaje nakit koji izrađuje i slike koje slika. Preko društvenih mreža javila joj se tuženica, počela je kupovati njezin nakit, komunicirale su i počele se družiti. Druženje je trajalo oko tri godine, išle su zajedno i u teretanu. Pričala je sa tuženicom, povjeravala joj se, 2017. godine joj je rekla da je prodala stan i neke novce stavila sa strane. Tuženica je jednom prilikom rekla da ima prijedlog za tužiteljicu, neka joj da protuvrijednost iznosa od 10.000,00 eura a ona će te novce uložiti te će za nju uslijediti nagrada. Tužiteljica nije pitala niti gdje će ih uložiti, niti o kakvoj nagradi govori, ali imala je u nju povjerenja, djelovala joj je kao uspješna poslovna žena te joj je predala iznos od oko 75.000,00 kuna. Radilo se o protuvrijednosti iznosa od 10.000,00 eura. Do tog su se trenutka viđale oko dva puta mjesečno, međutim nakon predaje novca vidjele su se još samo jednom, u kolovozu 2017., prije nego što je tuženica išla na more, tužiteljica joj je odnijela neki nakit koji je naručila. Rekla joj je tom prilikom da trenutno nema novca da plati te će platiti kad se vrati s mora. Nakon toga, znala ju je nazvati, ona se ne bi javila; od par poslanih poruka, odgovorila bi eventualno na jednu. Razgovarale su i telefonski, tužiteljica je tražila povrat novaca, a tuženica je počela izmišljati filmske scenarije zbog kojih novac ne može vratiti. Govorila je o bolesnoj mami, o tome da treba donirati bubreg, a sve ovo stoji i u porukama koje su predane u spis. Nije sa tuženicom razgovarala o roku u kojem je novac trebala vratiti, čak je odbila da kod bilježnika potpišu potvrdu o predaji novca; tuženica je to nudila, a tužiteljica je, s punim povjerenjem u nju, to odbila. Zadnji put joj je poslala poruku u svibnju 2019., zamolila ju je da se javi jer će u protivnom morati sudskim putem zatražiti povrat novca, no nikad se nije javila. U rujnu 2017. godine, poslala je poruku da bi joj novac trebao do studenog. Naime, nakon njenog odlaska na more u kolovozu, shvatila je da se tuženica prestala javljati i počela je gubiti povjerenje u nju i tražiti novac.

12. Iz iskaza svjedoka BD proizlazi da je dugogodišnja prijateljica tužiteljice. Tuženicu nikada nije upoznala. Tužiteljica joj je prije par godina, ne može ni okvirno reći kada točno, rekla da je tuženici pozajmila nekakav iznos, misli oko 15.000,00 eura, a koji joj tuženica nije vratila. Rekla je to nakon što je to učinila, a rekla joj je također i da joj je tuženica zauzvrat obećala dati neki iznos, valjda kamatu ili slično. Tuženica joj novac nikad nije vratila. Sjeća se da joj je tužiteljica rekla da joj je novac pozajmila nakon što je prodala stan. Zna da je tužiteljica nastojala od tuženice ishoditi povrat novca, čak je svjedokinju zamolila da provjeri u evidencijama društva u kojem radi, ima li tuženica u svom vlasništvu zavedeno neko vozilo.

13. Iz iskaza svjedoka ND, zamolbeno saslušane, proizlazi da tužiteljicu ne poznaje osobno niti ju je kada vidjela, samo je jednom prilikom 2017. kada je boravila u [adresa] kod tuženice, koja je njezina prijateljica i koja ju je tom prilikom primila kod sebe u Zagreb, čula da tuženica FD razgovara s tužiteljicom na telefon, a poslije joj je FD rekla da tužiteljica izrađuje nakit te da imaju nekakav poslovni dogovor, odnosno da FD vrši neku promociju za nju, ali ne zna o kakvom je točno dogovoru bilo riječi. Jednom prilikom joj je FD i poklonila ogrlicu koju je izradila tužiteljica. Nema saznanja da je tužiteljica RD tuženici FD predala određeni iznos novca, a isto joj je poznato iz razgovora s prijateljicom FD budući da su kad je to bilo aktualno razgovarale o tom nakitu pa joj je ona rekla da tužiteljica izrađuje taj nakit. Posebno napominje da je tuženica imala više takvih razgovora te da to nije bio nikakav poseban telefonski razgovor budući da zna da tuženica poznaje više poznatih osoba u Zagrebu te da s njima obavlja telefonske razgovore, a tom prilikom joj je samo rekla da je zove RD pa je po tome zapamtila. S tuženicom kasnije nije razgovarala na tu temu. Nikada nije prisustvovala razgovorima na kojima bi se spominjali ikakvi poslovi ili novac. Tuženica joj se nikada nije požalila na svoje financijske poteškoće, čak štoviše bila je iznimno korektna prema njoj za vrijeme boravka u Zagrebu budući da joj je kuhala, vozila je u bolnicu, znala joj je platiti i taxi te je imala solidan automobil koji je tada u njezinom vlasništvu bio tri ili četiri godine. Nije joj poznato je li tuženica ikada pozajmljivala ikakav novac te dok je bila tamo tuženica to nije spominjala niti su se vodili takvi razgovori, a zna da je tuženica pristojno živjela te sudjelovala u više humanitarnih akcija.

14. Iskaz tužiteljice sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je ona iskazivala jasno, uvjerljivo, detaljizirano, životno i logično, a istinitost iskaza nije dovedena u pitanje drugim dokazima izvedenima tijekom postupka odnosno u skladu je s ispravama u spisu i to potvrdom Zagrebačke banke na iznos od 75.000,00 kuna i prijepisom poruka iz kojih se vidi da tuženica obećava tužiteljici vratiti novce.

15. Svjedoci BD i ND nemaju neposrednih saznanja o predmetnoj stvari, već svoja saznanja crpe iz razgovora i to BD sa tužiteljicom odnosno ND s tuženicom dok je kratko vrijeme boravila kod nje u Zagrebu, pa sud nije posebno cijenio njihove iskaze.

16. Dakle, utvrđeno je da je tužiteljica predala tuženici iznos od 75.000,00 kuna te je tražila vraćanje novca od tuženice u studenome 2017. Tužiteljica, po mišljenju suda, nije tražila sklapanje pisane potvrde o predaji novca tuženici, obzirom da je s tuženicom bila u prijateljskim odnosima i imala nemalo povjerenje u nju, što dokazuje i ispis poruka.

17. Naime, sukladno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 155/23., dalje: ZOO) ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a sukladno čl. 499. ZOO-a, ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

18. Analizom iskaza tužiteljice i prijepisa poruka sud je utvrdio da, se ne radi o ugovoru o zajmu, jer sama tužiteljica u iskazu navodi da je predala novce tuženici da ih uloži uz nagradu, a niti jedan ispis poruka ne spominje pozajmicu.

19. Također, utvrđeno je da stranke nisu sklopile niti ugovor neke druge vrste.

20. Međutim, sud nije vezan pravnom osnovom navedenoj u tužbi te sud utvrđuje da se ovdje radi o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Naime, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

21. Kako je utvrđeno da je tuženica stekla bez osnove iznos od 75.000,00 kuna/9.954,21 eura (fiksni tečaj sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, Narodne novine br. 57/22) od tužiteljice, taj iznos je dužna i vratiti tužiteljici sukladno čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

22. Na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tužiteljica u konkretnom slučaju tražila povrat od tuženice u studenome 2017., pa je tuženica dužna platiti zatezne kamate i to od 01. prosinca 2017., kako tužiteljica i potražuje tužbom.

23. U odnosu na odustajanje suda od dokaznog prijedloga saslušanjem tuženice ističe se da je tuženica četiri puta pozivana na ročište radi saslušanja kao stranka i to:

-na ročište od 20. srpnja 2020., na koje nije pristupila zbog privremenog rada u inozemstvu, što nije opravdano nikakvim dokazima.

-na ročište od 20. svibnja 2021., na koje nije pristupila zbog testiranja na Covid, što nije opravdano nikakvim dokazima.

-na ročište od 15. siječnja 2025., na koje nije pristupila zbog privremenog rada u inozemstvu te da ima Covid, što je opravdano tek na traženje suda dostavljanjem liječničke potvrde iz ambulante opće medicine u Vinkovcima.

-na ročište od 15. travnja 2025., na koje nije pristupila, jer njezin punomoćnik nije mogao s njom stupiti u kontakt, iako je imao na raspolaganju tri mjeseca.

24. Slijedom gore navedenoga tuženica nije tri puta opravdala nedolazak na ročišta radi saslušanja i to od 20. srpnja 2020., 20. svibnja 2021. i 15. travnja 2025. , pa je sud cijenio čl. 269. st. 2. ZPP-a, koji propisuje da će sud, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz. U konkretnom predmetu, tuženica čak tri puta nije došla na saslušanje, a zbog čega je sud ostao uskraćen za iskaz jedne parnične stranke, ali i što je neupitno dovelo do zaključka ovog suda da je ovakav pristup tuženice uvjetovan izbjegavanjem suda i eventualnog ročišnog sučeljavanja s tužiteljicom, kao i da je time prisnaženo ranije navedeno utvrđeno činjenično stanje te se pri tome sud poziva i na čl. 10. st. 1. ZPP-a kojim je propisana dužnost suda provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i uz što manje troškova.

25. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

27. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT), sastava podneska od 24. lipnja 2024. (Tbr. 8./1. OT), zastupanja na ročištima 04. listopada 2019., 20. srpnja 2020., 20. svibnja 2021., 15. siječnja 2025. i 15. travnja 2025. (Tbr. 9./1. T), za svaku radnju po 100 bodova, troška zastupanja na ročištu od 10. studenoga 2020. (Tbr. 9./2. OT) od 50 bodova, troška sastava žalbe od 21. rujna 2021. (Tbr. 10./1. OT) od 125 bodova. Dakle, ukupno 875 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 2.187,50 eura. Tužitelju je priznat i trošak plaćenih sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 146,00 eura i na presudu u iznosu od 146,00 eura.

28. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 05. lipnja 2019., jer istim obavještava sud o uplati sudske pristojbe, što nije bilo potrebno budući da sud uplatu može sam provjeriti u e spisu.

29. Na taj je način tužitelju ukupno dosuđena naknada troška od 2.479,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen (zahtijevan ukupan trošak od 2.792,00 eura).

30. Obzirom na tuženikov neuspjeh u sporu, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška.

31. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu dana 14. svibnja 2025. godine

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana