Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-35/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Eugena Škunce, člana vijeća i suca izvjestitelja i Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vladimiri Hebrang Danko, odvjetnici iz Zagreba, Ulica kralja Zvonimira 31, protiv tuženice ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po ravnateljici prof. dr. sc. RĐ, dr. med., a ona po punomoćnici PĐ, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8479/2020-19 od 11. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice ABC, [adresa] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8479/2020-19 od 11. ožujka 2025. u dijelu pod toč. I i III izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I Nalaže se tuženiku ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici RĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.389,30 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

-125,39 eura od 16.02.2016.,

-31,34 eura od 16.03.2016.,

-85,87 eura od 16.04.2016.,

-54,25 eura od 16.05.2016.,

-39,75 eura od 16.06.2016.,

-54,51 eura od 16.07.2016.,

-113,63 eura od 16.08.2016.,

-101,69 eura od 16.09.2016.,

-74,80 eura od 16.10.2016.,

-62,70 eura od 16.11.2016.,

-59,84 eura od 16.12.2016.,

-45,10 eura od 16.01.2017.,

-61,34 eura od 16.02.2017.,

-101,20 eura od 16.03.2017.,

-117,32 eura od 16.04.2017.,

-101,20 eura od 16.05.2017.,

-66,22 eura od 16.07.2017.,

-132,49 eura od 16.08.2017.,

-120,19 eura od 16.09.2017.,

-55,06 eura od 16.10.2017.,

-62,11 eura od 16.11.2017.,

-58,47 eura od 16.12.2017.,

-85,29 eura od 16.01.2018.,

-60,88 eura od 16.02.2018.,

-31,77 eura od 16.03.2018.,

-64,14 eura od 16.04.2018.,

-102,58 eura od 16.05.2018.,

-79,61 eura od 16.06.2018.,

-108,47 eura od 16.07.2018.,

-66,06 eura od 16.08.2018.,

-131,18 eura od 16.09.2018.,

-74,93 eura od 16.11.2018.,

-82,46 eura od 16.01.2019.,

-57,03 eura od 16.02.2019.,

-66,88 eura od 16.03.2019.,

-48,04 eura od 16.04.2019.,

-30,69 eura od 16.05.2019.,

-58,17 eura od 16.06.2019.,

-73,72 eura od 16.07.2019.,

-68,51 eura od 16.09.2019.,

-74,15 eura od 16.11.2019.,

-9,62 eura od 16.12.2019.,

-77,88 eura od 16.01.2020.,

-18,98 eura od 16.02.2020.,

-132,00 eura od 16.03.2020.,

-61,79 eura od 16.04.2020., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, a da joj tuženik isplati zateznu kamatu, na iznose kako slijedi:

-125,39 eura od 15.01.2016., do 15.02.2016.,

-31,34 eura od 15.02.2016. do 15.03.2016.,

-85,87 eura od 15.03.2016. do 15.04.2016.,

-54,25 eura od 15.04.2016. do 15.05.2016.,

-39,75 eura od 15.05.2016. do 15.06.2016.,

-54,51 eura od 15.06.2016. do 15.07.2016.,

-113,63 eura od 15.07.2016. do 15.08.2016.,

-101,69 eura od 15.08.2016. do 15.09.2016.,

-74,80 eura od 15.09.2016. do 15.10.2016.,

-62,70 eura od 15.10.2016 do 15.11.2016.,

-59,84 eura od 15.11.2016 do 15.12.2016.,

-45,10 eura od 15.12.2016. do 15.01.2017.,

-61,34 eura od 15.01.2017. do 15.02.2017.,

-101,20 eura od 15.02.2017. do 15.03.2017.,

-117,32 eura od 15.03.2017. do 15.04.2017.,

-101,20 eura od 15.04.2017. do 15.05.2017.,

-66,22 eura od 15.05.2017. do 15.07.2017.,

-132,49 eura od 15.07.2017. do 15.08.2017.,

-120,19 eura od 15.08.2017. do 15.09.2017.,

-55,06 eura od 15.09.2017. do 15.10.2017.,

-62,11 eura od 15.10.2017. do 15.11.2017.,

-58,47 eura od 15.11.2017. do 15.12.2017.,

-85,29 eura od 15.12.2017. do 15.01.2018.,

-60,88 eura od 15.01.2018. do 15.02.2018.,

-31,77 eura od 15.02.2018. do 15.03.2018.,

-64,14 eura od 15.03.2018. do 15.04.2018.,

-102,58 eura od 15.04.2018. do 15.05.2018.,

-79,61 eura od 15.05.2018. do 15.06.2018.,

-108,47 eura od 15.06.2018. do 15.07.2018.,

-66,06 eura od 15.07.2018. do 15.08.2018.,

-131,18 eura od 15.08.2018. do 15.09.2018.,

-74,93 eura od 15.09.2018. do 15.11.2018.,

-82,46 eura od 15.11.2018. do 15.01.2019.,

-57,03 eura od 15.01.2019. do 15.02.2019.,

-66,88 eura od 15.02.2019. do 15.03.2019.,

-48,04 eura od 15.03.2019. do 15.04.2019.,

-30,69 eura od 15.04.2019. do 15.05.2019.,

-58,17 eura od 15.05.2019. do 15.06.2019.,

-73,72 eura od 15.06.2019. do 15.07.2019.,

-68,51 eura od 15.07.2019. do 15.09.2019.,

-74,15 eura od 15.09.2019. do 15.11.2019.,

-9,62 eura od 15.11.2019. do 15.12.2019.,

-77,88 eura od 15.12.2019. do 15.01.2020.,

-18,98 eura od 15.01.2020. do 15.02.2020.,

-132,00 eura od 15.02.2020. do 15.03.2020.,

-61,79 eura od 15.03.2020. do 15.04.2020.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.581,81 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.".

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I i III izreke žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba paničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava kao i odluke o troškovima postupka uz prijedlog da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženici, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22.) propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

5.1. Izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

5.2. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio izvedene dokaze, te zaključke opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa je stoga nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP na koju ukazuje tuženica u žalbi.

6. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupak iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženica u žalbi jer obrazloženje pobijane presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni pa je presuda u pobijanom dijelu razumljiva i može se ispitati.

6.1. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu manje isplaćenih plaća za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 16. travnja 2020. i to s osnove dodataka na plaću zbog otežanih uvjeta rada za svaki sat koje je radila u tim uvjetima za sve odrađene prekovremene sate temeljem čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13.; dalje KU/13), čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 29/18.; dalje KU/18) i čl. 21. Dodatka II Kolektivnog ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 92/19.; dalje Dodatak II) koji pripisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih ranika koji imaju pravo na taj dodatak.

7.1. Nadalje, predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa uvećanja plaća za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 16. travnja 2020. temeljem čl. 59. KU/13 kojim je propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10 % od osnovne plaće, a od 1. listopada 2015. u iznosu od 12 % prema čl. 4. Dodatka I Kolektivnog ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 96/15.) te čl. 57. KU/18, nadalje u iznosu od 16 % prema Dodatku II.

7.2. Također, predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati naknadu plaće za godišnji odmor temeljem odredbe čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17.; dalje ZR), kao i čl. 36. KU/13 i čl. 34. KU/18.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, temeljem čl. 38. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13., 137/13. i 98/19.) te čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj 141/12.; dalje TKU/12) i čl. 58. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj 24/17. i 128/17.; dalje TKU/17).

9. Pravilno je prvostupanjski sud i prema shvaćanju ovoga suda, zaključio da tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, a posljedično tome i uvećanje naknade za korištenje godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

10. U ovoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica u razdoblju od siječnja 2016. do 16. travnja 2020. radila kod tuženice, da joj tuženica nije isplaćivala dodatak za otežane uvjete rada za navedeno razdoblje, kao ni dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za efektivno odrađene sate koje je tužiteljica odrađivala, da joj tuženica nije isplaćivala manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad. Isto tako, nije sporno da je tužbeni zahtjev postavljen prema iznosima iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i poreze JĐ iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb od siječnja 2023. prema kojem potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 1.646,49 eura (12.405,50 kn), po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 1.247,09 eura (9.396,18 kn) te za manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 495,72 eura (3.735,14 kn). Ukupna visina potraživanja tužiteljice iznosi 3.389,30 eura (25.536,82 kn).

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključio je da tuženik nije tužiteljici platio utuženi iznos, a što je obvezan prema citiranim odredbama, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

12. Pravilno je prvostupanjski sud i prema shvaćanju ovoga suda, zaključio da tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, a posljedično tome i uvećanje naknade za korištenje godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

13. Iz podataka dostavljenih od strane tuženice i provedenog vještačenja proizlazi da je obračun tih dodataka izvršen u odnosu na osnovnu plaću, ali je tuženica kao radne sate u cilju utvrđenja osnovice za izračun dodataka trebalo računati i platiti dodatke na faktično provedene sate na radu, kao i na faktično provedene prekovremene sate za navedeno razdoblje, što je tuženica propustila.

14. Pri tome, valja istaknuti da tužiteljica (jer joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka), ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka po osnovi odredbi čl. 57. i čl. 59. KU/13 i čl. 55. i čl. 58. KU/18, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad.

15. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima, u bitnom, tvrdi da prekovremeni sati rada nisu dio osnovne plaće, ukazuje se da upravo pravo tužiteljice na isplatu predmetnih dodataka na plaću proizlazi iz citiranih odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno i iz odredbe čl. 90. st. 1. i 3. ZR koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna odnosno ugovorena plaća, dodatci i ostali primitci.

16. Prema odredbi čl. 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću između ostalog i za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.

17. Posebno se ukazuje da je na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. pod brojem Su-IV-56/19-18 zauzeto shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“.

18. Pravilno je prvostupanjski sud i u pogledu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad istu tužiteljici dosudio jer joj pripada na temelju odredbi čl. 36. st. 2. KU/13 i čl. 34. st. 2. KU/18, te odredbe čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno odredbe čl. 58. TKU/17.

19. Budući da tužiteljici dosuđeni ukupni iznos od 3.389,30 eura (25.536,62 kn) tuženica za sporno razdoblje nije isplatila po navedenim osnovama (visina među strankama nije sporna), to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada joj je taj iznos dosudio skupa s pripadajućim kamatama koje teku na točno određene mjesečne iznose od dospijeća do isplate pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23.).

20. Imajući na umu sve navedeno, na pravilnost i zakonitost pobijane odluke ne utječe ni mišljenje izvanrednog profesora dr. sc. ŽĐ, a na koje se poziva tuženica u žalbi.

21. Pravilno je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. kao i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.) kada je obvezao tuženicu da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.581,81 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

22. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I i III izreke.

23. U nepobijanom dijelu pod toč. II izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica