REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2361/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O.K.I. MONT d.o.o., Zagreb, Dankovečka 87, OIB 98039404134, kojeg zastupa punomoćnik Igor Šeparović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Nogometni klub „Hrvatski dragovoljac“, Zagreb, Aleja pomoraca 25, OIB 85644884416, kojeg zastupa punomoćnik Marko Frković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Travaš i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-711/2020 od 19. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-711/2020 od 19. travnja 2024. u točkama II. i IV. izreke.
II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-711/2020 od 19. travnja 2024. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zagrebu je odlučio: „I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana platiti tužitelju iznos od 6.007,37 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.915,32 eura od 7. lipnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i na iznos od 2.092,05 eura od 18. listopada 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Djelomično se odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev u dijelu kojim je zahtijevao od tuženika u roku 15 dana isplatu iznosa od 2.870,13 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. lipnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te zateznih kamata na iznos od 2.092,05 eura od 18. listopada 2019. do isplate preko stope od tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana platiti tužitelju troškove postupka u iznosu 541,32 eura.
IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u dijelu za iznos od 1.516,13 eura.“
2. Prema obrazloženju, sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim te primjenjuje odredbe čl. 90. st. 2., čl. 103. st. 1., čl. 312. st. 1., čl. 365. i čl. 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), kao i čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
3. Tužitelj je podnio pravovremenu žalbu protiv te presude u točkama II. i IV. izreke iz svih propisanih žalbenih razloga, navodeći u bitnom kako u odnosu na prvi novčani iznos /1.513,04 eura/ ukazuje da iz svih isprava, kao i iz iskaza saslušanih svjedoka, zapravo, i nije sporno da je žalitelj za tuženika podmirio ovaj iznos HG, što potvrđuje izvadak iz računa tužitelja/potvrda Zagrebačke banke d.d./, a svjedok HG, koji je primio ovaj novčani iznos od žalitelja, je sam potvrdio da je to bilo upravo tako i da je plaćanje izvršeno u tu svrhu. U odnosu na drugi novčani iznos ukazuje da je žalitelj u sustavu PDV-a, te je dužan obračunati ovaj porez na sve izlazne račune, stoga je nepravilna odluka prvostupanjskog suda, kojom je odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva. Predložio je preinačenje pobijanog dijela presude za cijeli iznos a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje te zatražio trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura, 312,50 eura za PDV i 80,00 eura za pristojbu.
4. Tuženik je podnio pravovremenu žalbu protiv točaka I. i III. izreke presude iz svih žalbenih razloga, navodeći kako ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U nastavku navodi u čemu nalazi pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer sud u potpunosti propušta uvidjeti činjenicu kako računalna oprema koja je predmet navedenog spora nije bila predmetom ugovora o najmu između tuženika i tužitelja već predmet darovanja (donacije) koju je tužitelj izvršio prema tuženiku. Slijedom navedenog, sud pogrešno zaključuje da je između tuženika i tužitelja postojao ugovor o najmu računalne opreme te da je isti u jednom trenutku raskinut od strane tužitelja. Jer namjera tužitelja i tuženika nikad nije ni bila sklopiti ugovor o najmu već ugovor o darovanju, odnosno, zadržavanje računalne opreme od strane tuženika nije rezultat njegova prihvaćanja ugovora o najmu već njegova postupanja u skladu s darovanjem (donacijom) koju je primio od tužitelja. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo time što je na odnos tuženika i tužitelja primijenio čl. 312. st. 1. ZOO-a, odnosno time što je propustio primijeniti čl. 285. ZOO-a. Pravilnom primjenom odredaba čl. 285. st. 1. i 2. te čl. 479. i čl. 482. ZOO-a je trebao zaključiti kako fiktivni ugovor o najmu ne proizvodi učinke između tužitelja i tuženika već da je na snazi ugovor o darovanju (donaciji) prema kojemu tužitelj nema osnove za utuženo potraživanje prema tuženiku te tuženik može zadržati darovanu računalnu opremu. Predložio je preinačenje, podredno ukidanje pobijanog dijela presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eur i PDV + sudsku pristojbu u iznosu od 135,371 eura.
5. Žalba tužitelja nije osnovana, kao ni žalba tuženika.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
7. U postupku niti u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede postupka koje bi se sastojale u proturječnosti razloga koje je sud dao o odlučnim činjenicama sa sadržajem izvedenih dokaza. Upravo suprotno, sud je dao jasne, detaljne i prihvatljive razloge iz kojih je jasno na temelju kojih je utvrđenih činjenica sud primijenio materijalno pravo.
8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 8.877,50 eura po osnovi računa broj 95/1/2019 i računa broj 158/1/2019.
9. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sporne činjenice iz provedenih dokaza, koje je opširno obrazložio i to kako svaki dokaz pojedinačno, tako i sve dokaze zajedno. U utvrđenjima suda prvog stupnja ovaj sud ne nalazi proturječnosti.
10. Sud je pravilno primijenio navedene materijalno-pravne odredbe na utvrđeno činjenično stanje. Točno sud obrazlaže kako, neovisno o tome je li SG u vrijeme sklapanja ugovora bio ovlašten zastupati tuženika, zbog činjenice da se predmetna računalna oprema i dalje nalazi u tuženikovom posjedu, jasno je da je tuženik svojim radnjama tj. zadržavanjem računalne opreme u svom posjedu u smislu odredbe čl. 312. st. 1. ZOO-a odobrio sklapanje tog ugovora. Nadalje, uvidom u pisani raskid ugovora o najmu računalne opreme, sud je utvrdio da je tužitelj raskinuo spomenuti ugovor i zatražio povrat opreme u roku 5 dana. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da tuženik nije plaćao najamninu za računalnu opremu, a tuženik, kod koga se oprema i dalje nalazi u posjedu, nije uopće tvrdio da je plaćao najamninu za tu opremu. Stoga su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za raskid Ugovora o najmu računalne opreme primjenom odredbe čl. 365. st. 1. ZOO-a.
11. Odredbom čl. 368. ZOO-a propisane su pravne posljedice raskida ugovora. Prema odredbi čl. 368. st. 1. ZOO-a raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. U konkretnom slučaju, tužitelj nije zahtijevao plaćanje neplaćenih najamnina od dana sklapanja ugovora do raskida ugovora već dostavljanjem utuženog računa za računalnu opremu sadržajno zahtijevao naknadu štete u smislu odredbe čl. 368. st. 1. ZOO-a i to u visini vrijednosti računalne opreme. Tužitelj je vrijednost računalne opreme dokazao računima društva An-ra d.o.o. (list 21. i 22. spisa) kojima tuženik nije izričito prigovorio tijekom postupka. S obzirom na to da je tužitelj raskinuo Ugovor o najmu računalne opreme te se ta oprema i dalje nalazi u tuženikovom posjedu, sud je ispravno ocijenio kako je u tom dijelu osnovan tužbeni zahtjev.
12. Zahtijevanjem naknade štete i isplate po osnovi ugovorne personalne subrogacije preuzimanjem ispunjenja dužnikove obveze, nije bilo osnove za izdavanje utuženih računa te je zato sud u smislu odredbe čl. 452. ZPP-a ukinuo u tom dijelu predmetni platni nalog (točka I. izreke rješenja). Zbog toga se tužiteljev žalbeni navod u vezi odbijanja zahtjeva za PDV na izdani račun ukazuje neosnovanim. Jednako je tako neosnovana tužiteljeva žalba u preostalom dijelu koji se odnosi na plaćanje smještaja za korištenje apartmana HG, jer sud iz potvrde i iskaza svjedoka nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li tužitelj ispunio tuženikovu obvezu prema HG pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) valjalo uzeti da tužitelj nije ispunio tuženikovu obvezu HG.
13. S druge strane sud je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio osnovanim dio tužbenog zahtjeva za isplatu na ime troškova smještaja u apartmanima BG, što tuženik u žalbi osporava ali za to osporavanje ne navodi niti jedan razlog. Žalba se uglavnom odnosi na tvrdnje o fiktivnom ugovoru o najmu, koje ovaj sud nije dužan uzeti u obzir, budući da ih je tuženik iznio prvi puta u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP-a).
14. O troškovima postupka sud je pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a uzevši u obzir uspjeh u sporu. Žalitelji nisu naveli određene razloge osporavanja odluke o troškovima postupka.
15. Stoga je slijedom svega izloženog a primjenom odredbe čl. 368. st. 1.
ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
