REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3704/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OV, OIB [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Marko Gracin i Vatroslav Šego, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego iz Zagreba, Kačićeva ulica 12, protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi sklapanja Ugovora o zakupu, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-275/2021-16 od 30. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuju se točke I. i II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-275/2021-16 od 30. ožujka 2023. te se sudi:

„I. Nalaže se tuženici REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana, zaključiti s tužiteljem OV, vlasnikom ugostiteljskog obrta [obrt] sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ugovor o zakupu poslovnog prostora sljedećeg sadržaja:

UGOVOR O ZAKUPU POSLOVNOG PROSTORA

Članak 1.

Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 kao zakupodavac, daje u zakup, a OV, vlasnik ugostiteljskog obrta [obrt] sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakupnik, prima u zakup nekretninu označenu kao: - odgovarajući suvlasnički dio zk.č.br. 2648 k. o. [katastarska općina], u naravi KUĆA POP. BR. 489 I DVORIŠTE U [adresa], površine 284 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela, i to, poslovnog prostora u uličnom prizemlju zgrade ukupne površine 74,19 m2, koji se sastoji od tri prostorije i wc-a te drvarnice u sjeveroistočnom dijelu zgrade površine 13,50 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E3).

Zakupnik se nalazi u posjedu opisanoga poslovnog prostora, a dopušteno mu je slobodno se služiti i zajedničkim dijelovima zgrade u skladu s njihovom namjenom.

Članak 2.

Zakupnik će u poslovnim prostorima obavljati ugostiteljsku djelatnost.

Članak 3.

Ovaj ugovor sklapa se na rok od pet godina.

Ugovor se, po isteku ugovorenog roka, ne može automatizmom produžiti.

Članak 4.

Zakupnina za poslovni prostor iznosi 1.110,99 eur ( 8.370,73 kn ) mjesečno uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost.

Iznos zakupnine će se godišnje usklađivati s rastom troškova života.

Iznos zakupnine zakupnik će plaćati mjesečno unaprijed do desetog dana u mjesecu za tekući mjesec.

Članak 5.

Zakupnik ne može dati poslovni prostor ili dio istog u podzakup.

Ako je nekretnina iz ovog ugovora dana u podzakup ili ako zakupnik sklopi pravni posao s trećom osobom kojim se utječe na korištenje nekretnine, ugovor o zakupu raskida se po sili zakona.

Članak 6.

Zakupnik ne smije bez suglasnosti zakupodavca vršiti preinake u poslovnom prostoru kojima se mijenja konstrukcija, raspored, površina ili vanjski izgled poslovnog prostora.

Članak 7.

Zakupnik se odriče ulaganja koje će temeljem zakupnog odnosa po ovom ugovoru vršiti u poslovnom prostoru po bilo kojoj osnovi.

Članak 8.

Zakupnik snosi sve dospjele i buduće troškove korištenja poslovnog prostora kao i troškove tekućeg održavanja.

Članak 9.

Ugovor prestaje istekom roka na koji je sklopljen.

Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu u svako doba ako:

1. zakupnik i poslije pisane opomene zakupodavca koristi poslovni prostor protivno ugovoru ili mu nanosi znatniju štetu koristeći ga bez dužne pažnje,

2. zakupnik ne plati dospjelu zakupninu u roku od petnaest dana od dana priopćenja pisane opomene zakupodavca.

Ugovor o zakupu poslovnoga prostora svaka ugovorna strana može otkazati u svako doba, ako druga ugovorna strana ne izvršava svoje obveze utvrđene ugovorom ili ovim Zakonom.

U suprotnom će takav ugovor o zakupu poslovnog prostora zamijeniti ova presuda.“

II. Odbija se kao neosnovana tuženičina žalba i potvrđuje točka III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-275/2021-16 od 30. ožujka 2023.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odbijen kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev da se tuženici Republici Hrvatskoj naloži s tužiteljem OV kao vlasnikom ugostiteljskog obrta [obrt] sjedištem u [adresa], zaključiti ugovor o zakupu poslovnog prostora sadržaja navedenog u točci I. izreke prvostupanjske presude, odnosno u točki I. izreke ove presude. Točkom II. izreke prvostupanjske presude je prihvaćen eventualno kumulirani zahtjev te je tuženici Republici Hrvatskoj naloženo je za predmetni poslovni prostor koji je označen kao odgovarajući suvlasnički dio nekretnine označene zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište u [adresa] i to poslovni prostor u uličnom prizemlju zgrade površine 74,19 m2 te drvarnica u sjevernoistočnom dijelu zgrade površine 13,50 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E3), ponuditi tužitelju sklapanje ugovora o zakupu na rok od pet godina. Točkom III. izreke presude tuženici je naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnoga postupka u iznosu od 3.471,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 30. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose u roku od 15 dana.

2. Sud ocjenjuje da su se ispunili uvjeti propisani odredbom članka 15. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 112/18) kojom odredbom je propisano da sve osobe koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona, a to je 22. prosinca 2018., nalaze u neposrednom posjedu poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske, a nemaju s Republikom Hrvatskom ili jedinicom lokalne i područne odnosno regionalne samouprave sklopljen ugovor o zakupu, mogu najkasnije do 30. lipnja 2019. obratiti Ministarstvu državne imovine ili jedinici lokalne i područne, odnosno regionalne samouprave i zatražiti sklapanje Ugovora o zakupu. Sud je utvrdio da je tužitelj u neposrednom posjedu predmetnog poslovnog prostora u kojem je obavljao ugostiteljsku djelatnost od 2004. godine, a koji je posjed stekao na temelju ugovora o zakupu kojeg je ranije sklopio s Gradom Zagrebom, a koji je raskinut po sili zakona s obzirom na to da je Republika Hrvatska utvrđena vlasnicom predmetne nekretnine na temelju pravomoćnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada Zagreba s danom 22. siječnja 2013. Utvrđeno je i da se tužitelj pravodobno obratio trgovačkom društvu Državne nekretnine d.o.o. koje je u ime tuženice ovlašteno sklapati ugovore o zakupu za poslovne prostore u vlasništvu tuženice i zatražio sklapanje takvog ugovora, utvrđeno je da je tužitelj podmirio sve naknade i troškove u svezi s navedenim poslovnim prostorom i da nije predmetni prostor dao u podzakup društvu El Greco d.o.o., već je na temelju Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji s tim društvom od 22. lipnja 2017. suposjednik predmetnog poslovnog prostora, na način da je uz tuženika u posjed predmetnog lokala na temelju predmetnog ugovora ušlo i to društvo radi proširenja tužiteljeve djelatnosti i ostvarivanja zajedničkog poslovnog poduhvata.

3. Sud, međutim, nije prihvatio prvopostavljeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio naložiti tuženici sklapanje Ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora na rok od pet godina s točno određenim sadržajem, ocjenjujući da je ugovor pravni posao za koji je potrebno suglasno očitovanje volje dvaju subjekata, a da je u konkretnom slučaju tekst ugovora predložio tužitelj u kojem je sam naznačio sadržaj ugovora pa između ostalog i visinu zakupnine. Sud se poziva i na odredbu članka 5. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15 i 112/18) o tome što su obavezni sastojci ugovora o zakupu pa utvrđuje da u konkretnom predloženom tekstu ugovora nema odredbe o pretpostavkama i načinu izmjene zakupnine, a sa sadržajem ugovora se tuženik nije usuglasio, slijedom čega je takav zahtjev odbijen kao neosnovan. Međutim, ocjenjuje osnovanim eventualno kumulirani zahtjev da se tuženici naloži tužitelju ponuditi sklapanje ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora jer su se stekli uvjeti propisani citiranim člankom 15. stavak 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora iz 2018. godine. Odluka o trošku se temelji na odredbi članaka 154., 155. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 125/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

4. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke I. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu i presudu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev usmjeren na sklapanje predloženog ugovora o zakupu. Ukazuje na odredbu članka 248. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 25/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 18/23, 130/23 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisano da kada je samim zakonom određeno da je jedna od ugovornih strana dužna sklopiti ugovor određenog sadržaja to predstavlja iznimku od potrebne suglasnosti očitovanja volje, a da bi se sklopio pravni posao. Odnosno, kada zakon jednoj ugovornoj strani nameće dužnost sklapanja ugovora određenog sadržaja, drugoj strani daje pravo zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. Upravo je to tuženik bio dužan učiniti u smislu odredbe članka 5. i stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora iz 2018. uz uvjet da korisnik poslovnog prostora ispunjava zakonske uvjete, što je sud nesporno utvrdio u pobijanoj presudi. Zato tužitelj ima pravo putem suda zahtijevati sklapanje ugovora sa sadržajem koji je zakonski određen. Odbivši tužbeni zahtjev iz razloga kojeg je naveo sud je ostvario bitnu povredu iz postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i pogrešno je primijenio materijalno pravo. Navod suda da ugovor ne sadrži sve što treba sadržavati u smislu odredbe članka 5. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora žalitelj osporava ističući da je predloženi sadržaj Ugovora o zakupu u svemu u suglasnosti sa zakonskim odredbama kojima je propisan obavezni sadržaj takvog ugovora. Upravo je u članku 2. predloženog ugovora određeno da će se iznos zakupnine godišnje usklađivati s rastom troškova života pa predloženi tekst sadrži i pretpostavke i način izmjene zakupnine. Ukazuje i na to da je Odlukom o iznosu zakupnine po kojoj će se ponuditi sklapanje ugovora o zakupu neposrednim posjednicima od 31. prosinca 2018., koju je donio Ministarstvo državne imovine, određen dodatno sadržaj takvih ugovora o zakupu pa je između ostalog određeno da ugovor mora sadržavati iznos zakupnine i način godišnjeg usklađivanja zakupnine s rastom troškova života. Stoga je i ovakvim obrazloženjem sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a pa predlaže kako je navedeno i zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Tuženica je podnijela žalbu protiv točaka II. i III. izreke presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je presuda nejasna i proturječna, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, pri čemu ukazuje na to da je za sklapanje ugovora o zakupu potrebno utvrditi da je tužitelj bio neposredni posjednik i da je podnio zahtjev za sklapanje ugovora do 30. lipnja 2019. te da je ispunio sve dospjele obveze prema tuženici. Sud utvrđuje da je tužitelj bio u neposrednom posjedu i da nema nepodmirenih dugovanja, ali ne navodi na temelju kojih dokaza je te činjenice utvrdio. Pogrešno je utvrđeno činjenično stanje u odnosu na dvije okolnosti. Iz iskaza saslušanog svjedoka EV proizlazi da bi tužitelj u konkretnom slučaju bio posredni posjednik, a ne neposredni posjednik, jer je taj svjedok naveo da mu je tužitelj pronašao adekvatni prostor za rad u ugostiteljstvu, pomogao pri uređenju i ishođenju dozvola, da je tužitelj odrađivao posao kada je svjedok bio odsutan ili na godišnjem odmoru, jer je u njega imao najviše povjerenja tako da je tužitelj obavljao poslove umjesto svjedoka kad je trebalo. I tužitelj iskazuje da je u navedenom poslovnom prostoru El Greco d.o.o. obavljalo ugostiteljsku djelatnost, a on da je obavljao ostale poslove i da je primao naknadu na temelju ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji, iz čega žaliteljica zaključuje da je tužitelj bio samo pomoćnik u posjedovanju, a ne i neposredni posjednik. Smatra da je prema iskazu navedenog svjedoka trebalo utvrditi da je u pravilu El Greco d.o.o. podmirivao režijske troškove, a ne tužitelj pa niti pretpostavka podmirivanja dugova nije dokazana. Ukazuje na sadržaj ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji između tužitelja i društva El Greco d.o.o. te zaključuje da je stvarni posjednik predmetnog poslovnog prostora društva El Greco d.o.o., da se tužitelj obvezao osigurati nesmetano korištenje tog poslovnog prostora tome društvu unutar pet godina, podmirivati zakupninu vlasniku poslovnog prostora, što je sve tuženica navela još u odgovoru na tužbu, a sud nije dovoljno cijenio prilikom donošenja pobijane presude. Stoga predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a dosuditi trošak postupka tuženici, podredno presudu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

6. Tužiteljeva žalba je osnovana, a tuženičina žalba je djelomično osnovana, ali ne iz razloga navedenih u njoj, a djelomično nije osnovana.

7. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a, pri čemu je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presudu je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti, dok ju je u odluci o trošku postupka valjalo potvrditi.

U odnosu na tužiteljevu žalbu

8. Žalitelj pravilno ukazuje na propust suda primijeniti odredbu članka 248. ZOO-a kojom je regulirana situacija obaveznog sklapanja i obaveznog sadržaja ugovora u slučaju kada je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor.

9. U konkretnoj situaciji prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice da je tužitelj bio u vrijeme tuženičina stjecanja prava vlasništva predmetnog poslovnog prostora zakupnik poslovnog prostora te je nastavio koristiti kao neposredni posrednik isti poslovni prostor i nakon što mu je ugovor o zakupu s ranijim zakupodavcem prestao zbog činjenice tuženičina stjecanja prava vlasništva predmetnog poslovnog prostora po sili zakona, a pravilno je utvrđeno i to da je tužitelj u roku propisanom Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora iz 2018. godine podnio tuženici zahtjev za sklapanje ugovora o zakupu, kao i da tužitelj nije imao nepodmirenih obveza prema tuženici.

10. Odredbom članka 15. stavaka 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora je propisano da se osobe koje na dan stupanja toga Zakona na snagu, a to je 22. prosinca 2018., nalaze u neposrednom posjedu poslovnog prostora, a nemaju s Republikom Hrvatskom sklopljen ugovor o zakupu, mogu do 30. lipnja 2019. obratiti Ministarstvu državne imovine ili jedinici lokalne područne odnosno regionalne samouprave i zatražiti sklapanje ugovora o zakupu. Stavkom 2. je propisano da će Ministarstvo državne imovine i jedinica lokalne područne odnosno regionalne samouprave neposrednom posjedniku koji ima podmirene sve dospjele obveze prema Republici Hrvatskoj odnosno prema jedinici lokalne i područne odnosno regionalne samouprave i koji je ispunio sve dospjele obveze s osnove korištenja poslovnog prostora, na njegov zahtjev ponuditi sklapanje ugovora o zakupu za navedeni poslovni prostor na rok od pet godina.

11. Iz tih odredaba proizlazi da se radi o situaciji iz članka 248. stavka 1. ZOO-a, da je tuženica po zakonu obvezna sklopiti ugovor i da zainteresirana osoba, ovdje tužitelj, može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. U tom smislu su neosnovani razlozi iz obrazloženja pobijane presude da je ugovor sklopljen kada se ugovorne strane o tome suglase, da je i u ovakvom slučaju potrebna suglasnost volja ugovornih strana, jer je upravo odredba članka 248. ZOO-a iznimka od temeljnog pravila obveznog prava da se ugovor sklapa suglasnošću volja ugovornih strana. Ovdje se radi o situaciji kada je jednoj ugovornoj strani zakonom nametnuta obveza sklapanja ugovora.

12. Nisu pravilni niti razlozi iz obrazloženja pobijane presude da je tužitelj predložio sklapanje ugovora koji nema sve sastojke u smislu odredbe članka 5. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, jer da predloženi ugovor ne sadrži, između ostalog, pretpostavke i način izmjene zakupnine i da se tuženik sa sadržajem takvog ugovora glede predložene cijene nije suglasio.

13. Naime, odredbom članka 248. stavka 2. ZOO-a je propisano da je odredbe propisa kojima se djelomično ili u cijelosti određuje sadržaj ugovora predstavljaju sastavne dijelove tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredaba koje nisu u skladu s njima. U konkretnom slučaju tužitelj je predložio ugovor s određenom cijenom zakupnine koju je dokazao pozivom na Odluku ministra državne imovine od 31. prosinca 2018. donijetu sukladno odredbi članka 15. stavka 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora iz 2018., kao i Zaključcima o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor Gradonačelnika Grada Zagreba (sve na listu 64. do 77. spisa). Dakle, tuženik je odredio visinu zakupnine sukladno citiranim odredbama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora i podzakonskim aktima na koje taj zakon ukazuje, a i da se radi o pogrešno određenoj zakupnini, odredbe ugovora bi zamijenile odredbe propisa u smislu odredbe članka 248. stavka 2. ZOO-a pa nije potrebno za te ugovorne odredbe postići suglasnost ugovornih strana, kao što to pogrešno obrazlaže prvostupanjski sud.

14. Kako, dakle, proizlazi da predloženi ugovor o zakupu konkretnog poslovnog prostora ima propisane sastojke iz odredbe članka 5. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora pa i glede promjene visine zakupnine, to je, utvrđenjem ostalih pretpostavki koje su već navedene, postojala obveza tuženice s tužiteljem sklopiti ugovor o zakupu na rok od pet godina za predmetni poslovni prostor. Kako to tuženica nesporno odbija učiniti, tužitelj je osnovano od suda zatražio pravnu zaštitu zahtijevajući da upravo izreka presude suda zamijeni sadržaj ugovora kojeg je tuženica po zakonu obvezna sklopiti s tužiteljem i upravo je zatraženi tužbeni zahtjev kojim se određeno navodi sadržaj takvog ugovora osnovan i provediv.

U odnosu na tuženičinu žalbu

15. Tuženičina žalba je osnovana s obzirom na to da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava na što je ukazano u razlozima ove odluke glede ocjene tužiteljeve žalbe.

16. Međutim, tuženica neosnovano u svojoj žalbi ističe žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i to u odnosu na pretpostavke koje moraju biti ispunjene u smislu odredbe članka 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora iz 2018. godine, a to su pretpostavke da je kao neposredni posjednik podnio zahtjev za sklapanje ugovora o zakupu do 30. lipnja 2019. i da je ispunio sve dospjele obveze prema Republici Hrvatskoj. Naime, žaliteljica na svoj način interpretira iskaze saslušanih svjedoka i iz njih zaključuje da je tužitelj u predmetnom poslovnom prostoru bio samo pomoćnik u posjedovanju, odnosno da je svjedok EV obavljao u tom prostoru ugostiteljsku djelatnost sam kao neposredni posjednik. Da je tužitelj pomoćnik u posjedovanju tuženica tvrdi prvi puta tek u žalbi, što predstavlja iznošenje novih činjenica.

17. Tuženičini žalbeni navodi su zapravo interpretaciji iskaza saslušanog svjedoka te interpretaciji izvedenih dokaza koja ne proizlazi iz provedenih dokaza. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio prije svega da društvo El Greco d.o.o. nije bilo u podzakupu poslovnog prostora, što je bila tuženičina tvrdnja tijekom postupka, jer niti tužitelj nije bio s tuženicom u ugovornom odnosu u vrijeme kada se javio tuženici sa zahtjevom za sklapanje ugovora o zakupu, a pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da je tužitelj na temelju ugovora o poslovnoj suradnji s navedenim društvom, koji u vrijeme sklapanja nije bio zabranjen u smislu odredaba Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, bio u suposjedu predmetnog poslovnog prostora odnosno i tužitelj je bio u neposrednom posjedu, kako to proizlazi iz iskaza drugih saslušanih svjedoka pa i samih stranaka.

18. Stoga nije pogrešno utvrđeno činjenično stanje glede odlučnih pretpostavki iz kojih proizlazi tuženičina obveza sklapanja ugovora o zakupu s tužiteljem na rok od pet godina, niti je sud počinio bitnu povredu postupka koja bi se sastojala u proturječnosti razloga iz pobijane presude sa sadržajem zapisnika o izvedenim dokazima.

19. Međutim, kako je sud zbog pogrešnog pravnog pristupa odbio prvo istaknuti tužbeni zahtjev, a prihvatio eventualno kumulirani, dok je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prihvatiti zahtjev za sklapanje ugovora čiji je sadržaj određen istaknutim zahtjevom, to je presudu i u odnosu na tuženičinu žalbu protiv prihvaćenog eventualno kumuliranog zahtjeva valjalo preinačiti.

20. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove presude na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a glede odluke o glavnoj stvari, dok je odluku o trošku trebalo potvrditi s obzirom na to da je tužitelj uspio u parnici i to na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a slijedom čega je presuđeno kao u točci II. izreke ove presude.

21. Odluka o trošku žalbenog postupka donijeta je uz primjenu odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a imajući u vidu da su obje stranke uspjele sa svojim žalbama, slijedom čega je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

Zagreb, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas