REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-271/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja LOVAČKO DRUŠTVO „SRNDAĆ“, OIB: 03523139412, Hreljin, Hreljin 174, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Sabljar, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., radi naknade štete u iznosu od 265,46 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-131/2023-70 od 3. prosinca 2024., 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-131/2023-70 od 3. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-131/2023-70 od 3. prosinca 2024. u točki I. izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik isplati iznos od 265,46 EUR te je u točki II. izreke naloženo tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.155,43 EUR. Navedeni iznos tužitelj potražuje od tuženika jer je tuženik osiguratelj po osnovi obveznog osiguranja vozila TV koji je kao osiguranik tuženika osobnim vozilo usmrtio srnu tužitelja te tužitelj za nju potražuje naknadu u ovome postupku.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tako prvostupanjski sud odlučio jer je na temelju nalaza i mišljenja vještaka za cestovni promet Marka Lakovića zaključio da na strani tuženika postoje razlozi za otklanjanje odgovornosti za nastalu štetu propisani u čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje u tekstu: ZOO). Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP).

3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome žalitelj navodi da prvostupanjski sud uopće nije primijenio pravno shvaćanje zauzeto od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1103/2021 od 6. listopada 2021. u kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno iskazao da „imalac opasne stvari koji je eventualno počinio štetu, štetnom radnjom, naletom vozila na divljač odgovara za tu štetu po načelima objektivne odgovornosti sukladno čl. 1064. – 1067. ZOO-a i može se osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da postoje ekskulpacijski razlozi iz čl. 1067. ZOO-a“. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno pod navedene razloge uvrstio i utvrđenje na temelju nalaza vještaka da osiguranik tuženika nije bio u mogućnosti izbjeći iznenadni nalet divljači. Nadalje, smatra da stav prvostupanjskog suda da u slučaju sraza dvije opasne stvari, ovdje divljači i motornoga vozila, nema objektivne odgovornosti za štetu. Žalitelj navodi da iako se prvostupanjski sud ne poziva direktno na čl. 1072. ZOO-a on smatra da ga ipak primjenjuje te ističe da je tim člankom samo propisana međusobna odgovornost po osnovi krivnje u slučaju sraza dvaju ili više motornih vozila u pogonu, a što srna sigurno nije te ističe da su zato neprimjenjive te odredbe na ovaj konkretan slučaj. Predlaže drugostupanjskome sudu da uvaži žalbu tužitelja i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tuženi zahtjev tužitelja, podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je pobijana presuda pravilna i zakonita ali iz drugih razloga od onih koje navodi prvostupanjski sud u svojoj odluci.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Prethodno je potrebno ukazati da je u ovoj pravnoj stvari već bila donesena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-412/2018 od 14. prosinca 2018. kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev. Potom je presudom ovog suda poslovni broj Pž-944/2019 od 17. rujna 2020., preinačena prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev, ali je potom u revizijskom postupku rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1103/2021 od 6. listopada 2021. ukinuta ta presuda ovoga suda te je predmet vraćen ovome sudu na ponovan postupak koji je onda rješenjem poslovni broj Pž-700/2022 od 16. siječnja 2023. ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet natrag prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. U ovom predmetu riječ o sporu male vrijednosti, a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni zbog samo (relativno) bitnih povreda odredbi parničnoga postupka. Stoga pravilnost utvrđenoga činjeničnoga stanja ovaj sud nije ispitivao.

10. Iz sadržaja žalbe je vidljivo da žalitelj pogrešno razumije značenje objektivne odgovornosti štetnika za štetu nastalu korištenjem opasne stvari ili djelatnosti, u ovome konkretnom slučaju vožnje motocikla to jest motornoga vozila u pogonu. Odgovornost štetnika prema pravilima o objektivnoj odgovornosti znači samo da je štetnik odgovoran za nastalu štetu bez obzira na krivnju, dakle, ne ispituje se ni ne dokazuje krivnja kao jedna od općih pretpostavki odgovornosti za nastalu štetu. Navedeno ne znači da nije potrebno dokazati i postojanje ostalih pretpostavki odgovornosti za štetu na strani štetnika, a to su: šteta, štetna radnja, uzročna veza između štete i štetne radnje te protupravnost štetne radnje i sve ove zakonske pretpostavke moraju biti dokazane kumulativno.

11. Zato, neosnovan je žalbeni navod da prvostupanjski sud u točki 20. obrazloženja pobijane presude pogrešno primjenjuje materijalno pravo kada daje razloge za oslobađanje tuženika od odgovornosti za nastalu štetu jer da vozač nije bio u mogućnosti izbjegnuti iznenadni nalet divljači. Naime, utvrđivanje dinamike i okolnosti nastanka predmetne prometne nesreće su odlučni za utvrđivanje protupravnosti štetne radnje i uzročne veze između štetne radnje i štete. Sama vožnja kao takva od strane vozača, osiguranika tuženika, po prometnici gdje postoji znak upozorenja da je moguć nalet divljači ne predstavlja protupravnu radnju samu po sebi te vožnja po takvoj prometnici samo može biti protupravna ako se vozač nije držao prometnih propisa s obzirom na okolnosti u prometu i stanju na cesti.

12. Spisu predmeta prileži nalaz i mišljenje vještaka prometne struke Marka Lakovića o dinamici i okolnostima nastanka štetnog događaja, prometne nesreće. Uvidom u navedeno vještačenje razvidno je da nije dokazana protupravnost štetne radnje tuženika jer je osiguranik tuženika vozio u skladu sa propisanima te je prema nalazu vještaka jasno utvrđeno da je divljač na takav način stupila na prometnicu ispred motornoga vozila da nije postojala mogućnost vozača da izbjegne nalet, a da su postojali uvjeti za kočenje da bi nalet bio izbježiv za sve brzine niže od 6,80 km/h. Kako bi vožnja od strane vozača niža od 6,80 km/h bila protupravna jer bi bila suprotna odredbi čl. 51. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.) pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije odgovoran za nastalu štetu jer nema protupravnosti štetne radnje.

13. Prvostupanjski sud u svome obrazloženju navodi da smatra da tuženik nije odgovoran za nastalu štetu jer je utvrdio postojanja razloga za oslobađanje odgovornosti propisanih u čl. 1067. ZOO-a, dok je utvrđenje ovoga suda da ne postoji protupravnost štetne radnje na strani štetnika, ali navedeno ne utječe na pravilnost prvostupanjske odluke.

14. Slijedom svega gore navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Stoga odlučeno je na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. svibnja 2025.

Sudac

Mirna Maržić