Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-361/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, Kajfešov brijeg 18, protiv tuženice ABC [adresa], [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici Sanji Porobiji, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, Iblerov trg 10/VII, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv dopunske presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P- 532/2022-91 od 12. prosinca 2024. te o žalbama tužiteljice i tuženice protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-532/2022-97 od 13. veljače 2025., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženice ABC i potvrđuje dopunska presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-532/2022- 91 od 12. prosinca 2024. pod toč. I, II, III i u dijelu pod toč. IV izreke do iznosa od 11.765,11 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2024. pa do isplate.
II Preinačuje se djelomično dopunska presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-532/2022-91 od 12. prosinca 2024. u dijelu pod toč. IV izreke preko iznosa od 11.765,11 eura do iznosa od 20.796,36 eura tj. za iznos od 9.031,25 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2024. pa do isplate i sudi tako da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice SS za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.
III Nalaže se tužiteljici SS da tuženici ABC naknadi parnični trošak na ime sastava žalbe u visini od 297,50 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 14. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška na ime sastava žalbe protiv dopunske presude odbija kao neosnovan.
IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice SS za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice SS i potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-532/2022-97 od 13. veljače 2025. pod toč. II izreke.
II Uvažava se žalba tuženice ABC i preinačuje dopunsko rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-532/2022-97 od 13. veljače 2025. u dijelu pod toč. I izreke i rješava tako da se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice SS da joj tuženica naknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 13. veljače 2025. pa do isplate.
III Nalaže se tužiteljici SS da tuženici ABC naknadi parnični trošak na ime sastava žalbe protiv dopunskog rješenja u visini od 62,50 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 14. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom dopunskom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Nalaže se tuženome ABC da tužiteljici SS isplati iznos od 7,459.72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
-37,10 EUR počev od 15. prosinca 2007. do isplate
-38,22 EUR počev od 15. siječnja 2008. do isplate
-38,04 EUR počev od 15 veljače 2008. do isplate
-39,07 EUR počev od 15. ožujka 2008. do isplate
-73,97 EUR počev od 15. travnja 2008. do isplate
-71,55 EUR počev od 15. svibnja 2008. do isplate
-72,46 EUR počev od 15. lipnja 2008. do isplate
-71,75 EUR počev od 15. srpnja 2008. do isplate
-71,60 EUR počev od 15. kolovoza 2008. do isplate
-71,57 EUR počev od 15. rujna 2008. do isplate
-74,31 EUR počev od 15. listopada 2008. do isplate
-75,98 EUR počev od 15. studenoga 2008. do isplate
-73,61 EUR počev od 15. prosinca 2008. do isplate
-80,01 EUR počev od 15. siječnja 2009. do isplate
-80,08 EUR počev od 15. veljače 2009. do isplate
-77,93 EUR počev od 15. ožujka 2009. do isplate
-78,42 EUR počev od 15. travnja 2009. do isplate
-78,52 EUR počev od 15. svibnja 2009. do isplate
-77,67 EUR počev od 15. lipnja 2009. do isplate
-77,67 EUR počev od 15. lipnja 2009. do isplate
-77,82 EUR počev od 15. srpnja 2009. do isplate
-105,10 EUR počev od 15. kolovoza 2009. do isplate
-106,33 EUR počev od 15. rujna 2009. do isplate
-104,97 EUR počev od 15. listopada 2009. do isplate
-105,85 EUR počev od 15. studenoga 2009. do isplate
-105,71 EUR počev od 15. prosinca 2009. do isplate
-108,09 EUR počev od 15. siječnja 2010. do isplate
-109,61 EUR počev od 15. veljače 2010. do isplate
-109,28 EUR počev od 15. ožujka 2010. do isplate
-110,80 EUR počev od 15. travnja 2010. do isplate
-113,58 EUR počev od 15. svibnja 2010. do isplate
-99,19 EUR počev od 15. lipnja 2010. do isplate
-102,03 EUR počev od 15. srpnja 2010. do isplate
-101,93 EUR počev od 15. kolovoza 2010. do isplate
-107,81 EUR počev od 15. rujna 2010. do isplate
-104,39 EUR počev od 15. listopada 2010. do isplate
-105,18 EUR počev od 15. studenoga 2010. do isplate
-73,81 EUR počev od 15 prosinca 2010. do isplate
-74,04 EUR počev od 15. siječnja 2011. do isplate
-73,14 EUR počev od 15. veljače 2011. do isplate
-73,68 EUR počev od 15. ožujka 2011. do isplate
-73,71 EUR počev od 15. travnja 2011. do isplate
-75,37 EUR počev od 15. svibnja 2011. do isplate
-78,89 EUR počev od 15. lipnja 2011. do isplate
-82,90 EUR počev od 15. srpnja 2011 do isplate
-69,12 EUR počev od 15. kolovoza 2011. do isplate
-63,65 EUR počev od 15. rujna 2011. do isplate
-61,81 EUR počev od 15. listopada 2011. do isplate
-61,93 EUR počev od 15. studenoga 2011. do isplate
-62,19 EUR počev od 15. prosinca 2011. do isplate
-63,78 EUR počev od 15. siječnja 2012. do isplate
-64,25 EUR počev od 15. veljače 2012. do isplate
-63,73 EUR počev od 15. ožujka 2012. do isplate
-63,65 EUR počev od 15. travnja 2012. do isplate
-63,92 EUR počev od 15. svibnja 2012. do isplate
-64,38 EUR počev od 15. lipnja 2012. do isplate
-63,81 EUR počev od 15. srpnja 2012. do isplate
-63,65 EUR počev od 15. kolovoza 2012. do isplate
-62,24 EUR počev od 15. rujna 2012. do isplate
-63,45 EUR počev od 15. listopada 2012. do isplate
-64,02 EUR počev od 15. studenoga 2012. do isplate
-63,64 EUR počev od 15. prosinca 2012. do isplate
-63,19 EUR počev od 15. siječnja 2013. do isplate
-63,04 EUR počev od 15. veljače 2013. do isplate
-62,88 EUR počev od 15. ožujka 2013. do isplate
-64,00 EUR počev od 15. travnja 2013. do isplate
-62,35 EUR počev od 15. svibnja 2013. do isplate
-62,08 EUR počev od 15. lipnja 2013. do isplate
-62,24 EUR počev od 15. srpnja 2013. do isplate
-62,08 EUR počev od 15. kolovoza 2013. do isplate
-62,68 EUR počev od 15. rujna 2013. do isplate
-63,07 EUR počev od 15. listopada 2013. do isplate
-63,26 EUR počev od 15. studenoga 2013. do isplate
-63,93 EUR počev od 15. prosinca 2013. do isplate
-63,25 EUR počev od 15. siječnja 2014. do isplate
-14,21 EUR počev od 15. veljače 2014. do isplate
-14,30 EUR počev od 15. ožujka 2014. do isplate
-14,22 EUR počev od 15. travnja 2014. do isplate
-14,10 EUR počev od 15. svibnja 2014. do isplate
-14,13 EUR počev od 15. lipnja 2014. do isplate
-14,21 EUR počev od 15. srpnja 2014. do isplate
-14,28 EUR počev od 15. kolovoza 2014. do isplate
-14,29 EUR počev od 15. rujna 2014. do isplate
-14,36 EUR počev od 15. listopada 2014. do isplate
-14,47 EUR počev od 15. studenoga 2014. do isplate
-14,49 EUR počev od 15. prosinca 2014. do isplate
-14,50 EUR počev od 15. siječnja 2015. do isplate
-14,49 EUR počev od 15. veljače 2015. do isplate
-14,49 EUR počev od 15. ožujka 2015. do isplate
-14,49 EUR počev od 15. travnja 2015. do isplate
-14,49 EUR počev od 19. svibnja 2015. do isplate
-14,49 EUR počev od 5. lipnja 2015. do isplate
-14,49 EUR počev od 13. srpnja 2015. do isplate
-14,49 EUR počev od 10. kolovoza 2015. do isplate
-14,49 EUR počev od 7. rujna 2015. do isplate
-14,49 EUR počev od 12. listopada 2015. do isplate
-14,49 EUR počev od 10. studenoga 2015. do isplate
-14,49 EUR počev od 8. prosinca 2015. do isplate
-14,49 EUR počev od 11. siječnja 2016. do isplate
-15,74 EUR počev od 15. veljače 2016. do isplate
-15,65 EUR počev od 15. ožujka 2016. do isplate
-15,57 EUR počev od 15. travnja 2016. do isplate
-15,40 EUR počev od 13. svibnja 2016. do isplate
-15,76 EUR počev od 15. lipnja 2016. do isplate
-15,58 EUR počev od 15. srpnja 2016. do isplate
-15,58 EUR počev od 9. kolovoza 2016. do isplate
-15,50 EUR počev od 13. rujna 2016. do isplate
-15,61 EUR počev od 13. listopada 2016. do isplate
-15,89 EUR počev od 15. studenoga 2016. do isplate
-15,98 EUR počev od 21. prosinca 2016. do isplate
-15,86 EUR počev od 10. veljače 2017. do isplate
-15,71 EUR počev od 15. ožujka 2017. do isplate
-15,72 EUR počev od 17. ožujka 2017. do isplate
-15,78 EUR počev od 14. travnja 2017. do isplate
-15,37 EUR počev od 15. svibnja 2017. do isplate
-15,49 EUR počev od 13. lipnja 2017. do isplate
-15,28 EUR počev od 14. srpnja 2017. do isplate
-14,83 EUR počev od 14. kolovoza 2017. do isplate
-14,71 EUR počev od 13. rujna 2017. do isplate
-14,77 EUR počev od 14. listopada 2017. do isplate
-14,68 EUR počev od 15. studenoga 2017. do isplate
-14,66 EUR počev od 15. prosinca 2017. do isplate
-14,39 EUR počev od 10. siječnja 2018. do isplate
-14,64 EUR počev od 14. veljače 2018. do isplate
-14,42 EUR počev od 12. ožujka 2018. do isplate
-14,18 EUR počev od 13. travnja 2018. do isplate
-14,03 EUR počev od 14. svibnja 2018. do isplate
-14,39 EUR počev od 15. lipnja 2018. do isplate
-14,44 EUR počev od 6. srpnja 2018. do isplate
-14,78 EUR počev od 13 kolovoza 2018. do isplate
-14,90 EUR počev od 13. rujna 2018. do isplate
-14,64 EUR počev od 18. listopada 2018. do isplate
-14,82 EUR počev od 14. studenoga 2018. do isplate
-14,84 EUR počev od 10. prosinca 2018. do isplate
-14,95 EUR počev od 15. siječnja 2019. do isplate
-14,81 EUR počev od 12. veljače 2019. do isplate
-14,86 EUR počev od 11. ožujka 2019. do isplate
-14,89 EUR počev od 15. travnja 2019. do isplate
-14,73 EUR počev od 8. svibnja 2019. do isplate
-14,98 EUR počev od 14. lipnja 2019. do isplate
-15,09 EUR počev od 12. srpnja 2019. do isplate
-15,42 EUR počev od 14. kolovoza 2019. do isplate
-15,35 EUR počev od 13. rujna 2019. do isplate
-15,39 EUR počev od 11. listopada 2019. do isplate
-15,48 EUR počev od 14. studenoga 2019. do isplate
-15,45 EUR počev od 12. prosinca 2019. do isplate
-15,65 EUR počev od 15. siječnja 2020. do isplate
-15,91 EUR počev od 14. veljače 2020. do isplate
-15,90 EUR počev od 3. ožujka 2020. do isplate
-16,34 EUR počev od 3. travnja 2020. do isplate
-16,28 EUR počev od 5. svibnja 2020. do isplate
-16,08 EUR počev od 1. lipnja 2020. do isplate
-16,10 EUR počev od 7. srpnja 2020. do isplate
-15,74 EUR počev od 4. kolovoza 2020. do isplate
-15,83 EUR počev od 1. rujna 2020. do isplate
-15,84 EUR počev od 1. listopada 2020. do isplate
-16,06 EUR počev od 2. studenoga 2020. do isplate
-15,79 EUR počev od 3 prosinca 2020. do isplate
-15,81 EUR počev od 4. siječnja 2021. do isplate
-15,90 EUR počev od 1. veljače 2021. do isplate
-15,52 EUR počev od 4. ožujka 2021. do isplate
-15,52 EUR počev od 1. travnja 2021. do isplate
-15,57 EUR počev od 4. svibnja 2021. do isplate
-15,51 EUR počev od 4. lipnja 2021. do isplate
-15,49 EUR počev od 1. srpnja 2021. do isplate
-15,81 EUR počev od 2. kolovoza 2021. do isplate
-15,65 EUR počev od 6. rujna 2021. do isplate
-15,72 EUR počev od 4. listopada 2021. do isplate
-16,05 EUR počev od 2. studenoga 2021. do isplate
-16,40 EUR počev od 6. prosinca 2021. do isplate
-16,46 EUR počev od 4. siječnja 2022. do isplate
-16,42 EUR počev od 3. veljače 2022. do isplate
-16,81 EUR počev od 3. ožujka 2022. do isplate
-16,73 EUR počev od 1. travnja 2022. do isplate
-16,75 EUR počev od 3. svibnja 2022. do isplate
-16,64 EUR počev od 3. lipnja 2022. do isplate
-17,08 EUR počev od 1. srpnja 2022. do isplate
-17,45 EUR počev od 9. kolovoza 2022. do isplate
-17,65 EUR počev od 4. listopada 2022. do isplate
-17,50 EUR počev od 17. listopada 2022. do isplate
-17,33 EUR počev od 7. studenoga 2022. do isplate
-17,38 EUR počev od 5. prosinca 2022. do isplate
-17,32 EUR počev od 10. siječnja 2023. do isplate
-17,12 EUR počev od 2. veljače 2023. do isplate
-17,11 EUR počev od 3. ožujka 2023. do isplate
-17,14 EUR počev od 3. travnja 2023. do isplate
-17,39 EUR počev od 8. svibnja 2023. do isplate
-17,56 EUR počev od 2. lipnja 2023. do isplate
-17,46 EUR počev od 3. srpnja 2023. do isplate
-17,84 EUR počev od 4. kolovoza 2023. do isplate
-17,85 EUR počev od 4. rujna 2023. do isplate
-17,82 EUR počev od 11. listopada 2023. do isplate
i to do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. god. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženome ABC tužiteljici SS isplati iznos od 29,978.42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
-1,22 EUR počev od 1. ožujka 2007. do isplate
-0,30 EUR počev od 4. travnja 2007. do isplate
-7,69 EUR počev od 15. ožujka 2008. do isplate
-5,13 EUR počev od 15. travnja 2008. do isplate
-7,20 EUR počev od 15. listopada 2008. do isplate
-17,20 EUR počev od 15. studenoga 2008. do isplate
-2,99 EUR počev od 15. prosinca 2008. do isplate
-41,34 EUR počev od 15. siječnja 2009. do isplate
-41,74 EUR počev od 15. veljače 2009. do isplate
-28,86 EUR počev od 15. ožujka 2009. do isplate
-31,81 EUR počev od 15. travnja 2009. do isplate
-32,40 EUR počev od 15. svibnja 2009. do isplate
-27,32 EUR počev od 15. lipnja 2009. do isplate
-27,32 EUR počev od 15. lipnja 2009. do isplate
-28,20 EUR počev od 15. srpnja 2009. do isplate
-23,97 EUR počev od 15. kolovoza 2009 do isplate
-29,37 EUR počev od 15. rujna 2009. do isplate
-23,37 EUR počev od 15. listopada 2009. do isplate
-27,25 EUR počev od 15. studenoga 2009. do isplate
-26,63 EUR počev od 15. prosinca 2009. do isplate
-37,08 EUR počev od 15. siječnja 2010. do isplate
-43,80 EUR počev od 15. veljače 2010. do isplate
-42,34 EUR počev od 15. ožujka 2010. do isplate
-49,01 EUR počev od 15. travnja 2010. do isplate
-61,23 EUR počev od 15. svibnja 2010. do isplate
-63,85 EUR počev od 15. lipnja 2010. do isplate
-78,22 EUR počev od 15. srpnja 2010. do isplate
-77,73 EUR počev od 15. kolovoza 2010. do isplate
-107,51 EUR počev od 15. rujna 2010. do isplate
-90,17 EUR počev od 15. listopada 2010. do isplate
-94,18 EUR počev od 15. studenoga 2010. do isplate
-113,01 EUR počev od 15. prosinca 2010. do isplate
-114,70 EUR počev od 15. siječnja 2011. do isplate
-107,99 EUR počev od 15. veljače 2011. do isplate
-112,05 EUR počev od 15. ožujka 2011. do isplate
-112,26 EUR počev od 15. travnja 2011. do isplate
-124,64 EUR počev od 15. svibnja 2011. do isplate
-150,96 EUR počev od 15. lipnja 2011. do isplate
-180,90 EUR počev od 15. srpnja 2011. do isplate
-213,58 EUR počev od 15. kolovoza 2011. do isplate
-161,98 EUR počev od 15. rujna 2011. do isplate
-144,62 EUR počev od 15. listopada 2011. do isplate
-145,78 EUR počev od 15. studenoga 2011. do isplate
-148,17 EUR počev od 15. prosinca 2011. do isplate
-163,15 EUR počev od 15. siječnja 2012. do isplate
-167,66 EUR počev od 15. veljače 2012. do isplate
-162,75 EUR počev od 15. ožujka 2012. do isplate
-162,01 EUR počev od 15. travnja 2012. do isplate
-164,50 EUR počev od 15. svibnja 2012. do isplate
-168,82 EUR počev od 15. lipnja 2012. do isplate
-163,43 EUR počev od 15. srpnja 2012. do isplate
-161,94 EUR počev od 15. kolovoza 2012. do isplate
-148,71 EUR počev od 15. rujna 2012. do isplate
-160,11 EUR počev od 15. listopada 2012. do isplate
-165,42 EUR počev od 15. studenoga 2012. do isplate
-161,90 EUR počev od 15. prosinca 2012. do isplate
-157,66 EUR počev od 15. siječnja 2013. do isplate
-156,21 EUR počev od 15. veljače 2013. do isplate
-154,70 EUR počev od 15. ožujka 2013. do isplate
-165,23 EUR počev od 15. travnja 2013. do isplate
-149,74 EUR počev od 15. svibnja 2013. do isplate
-147,20 EUR počev od 15. lipnja 2013. do isplate
-148,72 EUR počev od 15. srpnja 2013. do isplate
-147,13 EUR počev od 15. kolovoza 2013. do isplate
-152,79 EUR počev od 15. rujna 2013. do isplate
-156,46 EUR počev od 15. listopada 2013. do isplate
-158,25 EUR počev od 15. studenoga 2013. do isplate
-164,64 EUR počev od 15. prosinca 2013. do isplate
-158,19 EUR počev od 15. siječnja 2014. do isplate
-147,12 EUR počev od 15. veljače 2014. do isplate
-150,65 EUR počev od 15. ožujka 2014. do isplate
-147,57 EUR počev od 15. travnja 2014. do isplate
-143,16 EUR počev od 15. svibnja 2014. do isplate
-144,11 EUR počev od 15. lipnja 2014. do isplate
-147,26 EUR počev od 15. srpnja 2014. do isplate
-149,77 EUR počev od 15. kolovoza 2014. do isplate
-150,42 EUR počev od 15. rujna 2014. do isplate
-153,11 EUR počev od 15. listopada 2014. do isplate
-156,97 EUR počev od 15. studenoga 2014. do isplate
-157,70 EUR počev od 15. prosinca 2014. do isplate
-158,27 EUR počev od 15. siječnja 2015. do isplate
-157,98 EUR počev od 15. veljače 2015. do isplate
-157,98 EUR počev od 15. ožujka 2015. do isplate
-157,98 EUR počev od 15. travnja 2015. do isplate
-157,98 EUR počev od 19. svibnja 2015. do isplate
-157,98 EUR počev od 5. lipnja 2015. do isplate
-157,98 EUR počev od 13. srpnja 2015. do isplate
-157,98 EUR počev od 10. kolovoza 2015. do isplate
-157,98 EUR počev od 7. rujna 2015. do isplate
-157,98 EUR počev od 12. listopada 2015. do isplate
-157,98 EUR počev od 10. studenoga 2015. do isplate
-157,98 EUR počev od 8. prosinca 2015. do isplate
-157,98 EUR počev od 11. siječnja 2016. do isplate
-205,13 EUR počev od 15. veljače 2016. do isplate
-201,55 EUR počev od 15. ožujka 2016. do isplate
-198,65 EUR počev od 15. travnja 2016. do isplate
-192,26 EUR počev od 13. svibnja 2016. do isplate
-205,83 EUR počev od 15. lipnja 2016. do isplate
-198,94 EUR počev od 15. srpnja 2016. do isplate
-198,70 EUR počev od 9. kolovoza 2016. do isplate
-196,04 EUR počev od 13. rujna 2016. do isplate
-199,83 EUR počev od 13. listopada 2016. do isplate
-210,47 EUR počev od 15. studenoga 2016. do isplate
-213,89 EUR počev od 21. prosinca 2016. do isplate
-209,36 EUR počev od 10. veljače 2017. do isplate
-203,60 EUR počev od 15. ožujka 2017. do isplate
-204,17 EUR počev od 17. ožujka 2017. do isplate
-206,52 EUR počev od 14. travnja 2017. do isplate
-190,96 EUR počev od 15. svibnja 2017. do isplate
-195,34 EUR počev od 13. lipnja 2017. do isplate
-187,75 EUR počev od 14. srpnja 2017. do isplate
-170,49 EUR počev od 14. kolovoza 2017. do isplate
-166,32 EUR počev od 13. rujna 2017. do isplate
-168,44 EUR počev od 14. listopada 2017. do isplate
-165,03 EUR počev od 15. studenoga 2017. do isplate
-164,05 EUR počev od 15. prosinca 2017. do isplate
-154,10 EUR počev od 10. siječnja 2018. do isplate
-163,65 EUR počev od 14. veljače 2018. do isplate
-155,32 EUR počev od 12. ožujka 2018. do isplate
-146,07 EUR počev od 13. travnja 2018. do isplate
-140,47 EUR počev od 14. svibnja 2018. do isplate
-154,05 EUR počev od 15. lipnja 2018. do isplate
-155,95 EUR počev od 6. srpnja 2018. do isplate
-168,82 EUR počev od 13. kolovoza 2018. do isplate
-173,29 EUR počev od 13. rujna 2018. do isplate
-163,65 EUR počev od 18. listopada 2018. do isplate
-170,28 EUR počev od 14. studenoga /2018. do isplate
-170,94 EUR počev od 10. prosinca 2018. do isplate
-175,15 EUR počev od 15. siječnja 2019. do isplate
-170,06 EUR počev od 12. veljače 2019. do isplate
-171,68 EUR počev od 11. ožujka 2019. do isplate
-172,77 EUR počev od 15. travnja 2019. do isplate
-166,71 EUR počev od 8. svibnja 2019. do isplate
-176,38 EUR počev od 14. lipnja 2019. do isplate
-180,32 EUR počev od 12. srpnja 2019. do isplate
-192,95 EUR počev od 14. kolovoza 2019. do isplate
-190,33 EUR počev od 13. rujna 2019. do isplate
-191,78 EUR počev od 11. listopada 2019. do isplate
-195,25 EUR počev od 14. studenoga 2019. do isplate
-194,04 EUR počev od 12. prosinca 2019. do isplate
-201,60 EUR počev od 15. siječnja 2020. do isplate
-211,43 EUR počev od 14. veljače 2020. do isplate
-211,08 EUR počev od 3. ožujka 2020. do isplate
-227,54 EUR počev od 3. travnja 2020. do isplate
-225,10 EUR počev od 5. svibnja 2020. do isplate
-217,56 EUR počev od 1. lipnja 2020. do isplate
-218,43 EUR počev od 7. srpnja 2020. do isplate
-205,13 EUR počev od 4. kolovoza 2020. do isplate
-208,20 EUR počev od 1. rujna 2020. do isplate
-208,64 EUR počev od 1. listopada 2020. do isplate
-216,98 EUR počev od 2. studenoga 2020. do isplate
-206,71 EUR počev od 3. prosinca 2020. do isplate
-207,65 EUR počev od 4. siječnja 2021. do isplate
-211,03 EUR počev od 1. veljače 2021. do isplate
-196,59 EUR počev od 4. ožujka 2021. do isplate
-196,50 EUR počev od 1. travnja 2021. do isplate
-198,64 EUR počev od 4. svibnja 2021. do isplate
-196,15 EUR počev od 4. lipnja 2021. do isplate
-195,52 EUR počev od 1. srpnja 2021. do isplate
-207,45 EUR počev od 2. kolovoza 2021. do isplate
-201,62 EUR počev od 6. rujna 2021. do isplate
-204,37 EUR počev od 4. listopada 2021. do isplate
-216,44 EUR počev od 2. studenoga 2021. do isplate
-229,85 EUR počev od 6. prosinca 2021. do isplate
-231,99 EUR počev od 4. siječnja 2022. do isplate
-230,51 EUR počev od 3. veljače 2022. do isplate
-245,40 EUR počev od 3. ožujka 2022. do isplate
-242,22 EUR počev od 1. travnja 2022. do isplate
-243,14 EUR počev od 3. svibnja 2022. do isplate
-238,90 EUR počev od 3. lipnja 2022. do isplate
-255,50 EUR počev od 1. srpnja 2022. do isplate
-269,24 EUR počev od 9. kolovoza 2022. do isplate
-276,72 EUR počev od 4. listopada 2022. do isplate
-271,24 EUR počev od 17. listopada 2022. do isplate
-264,70 EUR počev od 7. studenoga 2022. do isplate
-266,82 EUR počev od 5. prosinca 2022. do isplate
-264,59 EUR počev od 10. siječnja 2023. do isplate
-257,07 EUR počev od 2. veljače 2023. do isplate
-256,55 EUR počev od 3. ožujka 2023. do isplate
-257,85 EUR počev od 3. travnja 2023. do isplate
-267,05 EUR počev od 8. svibnja 2023. do isplate
-273,51 EUR počev od 2. lipnja 2023. do isplate
-269,73 EUR počev od 3. srpnja 2023. do isplate
-284,08 EUR počev od 4. kolovoza 2023. do isplate
-284,43 EUR počev od 4. rujna 2023. do isplate
-283,38 EUR počev od 11. listopada 2023. do isplate
i to do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. god. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženome da u roku od 15 dana ponudi tužiteljici izmjenu ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, na način da preostalu neotplaćenu glavnicu izrazi u Eurima po eurskoj protuvrijednosti na dan korištenja kredita, uz fiksnu kamatnu stopu 3,23 %, jer će u protivnome navedenu ponudu zamijeniti ova presuda.
IV Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 20.796,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
2. Dopunskim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženik nadoknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR kao neosnovan."
3. Protiv navedene dopunske presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3.1. U žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je u potpunosti izostalo obrazloženje u pogledu toč. III izreke pobijane prvostupanjske presude u kojem sud nadomješta ugovorne odredbe premda to ovlaštenje ne proizlazi ni iz Zakona o zaštiti potrošača, a niti iz odredbi Zakona o obveznim odnosima. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1172/2018, kao i praksu suda Europske unije. Nadalje, prvostupanjska presuda ne sadrži razloge zašto je i nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. u razdoblju nakon 1. siječnja 2013. dosudio tužiteljici navedenu kamatu te je nejasno zašto prvostupanjski sud nije odbio zahtjev za razdoblje nakon 1. siječnja 2013. Ističe da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 339. Zakona o parničnom postupku jer da u konkretnom slučaju nisu postojale zakonske pretpostavke za donošenje dopunske presude. U odnosu na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava navodi da je prvostupanjski sud omogućio tužiteljici da ima fiksnu kamatnu stopu tijekom cijelog trajanja Ugovora pa da je u tom dijelu pogrešno primijenjena odredba čl. 11.a st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Smatra da je trebalo uzeti u obzir i razdoblje negativnih razlika te se ta razlika ima računati kao sveukupna razlika uključujući pozitivne i negativne razlike. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 190. Zakona o parničnom postupku ostvarena je na način što je tužiteljica konačno postavljeni tužbeni zahtjev postavila u podnesku od 7. studenog 2023., a i prije toga je vršila preinaku tužbe da bi prvostupanjski sud odlučio o preinaci tek na ročištu 22. siječnja 2024. na kojem je zaključena glavna rasprava što je suprotno minimumu standarda procesnog prava u pogledu izvjesnosti o tome koji od više različitih tužbenih zahtjeva predstavlja onaj o kojem se raspravljalo. Ne postoji niti jedan objektivni razlog zbog kojeg tužiteljica nije mogla do zaključenja prethodnog postupka postaviti tužbeni zahtjev pri čemu je vještačenje u postupku samo dokazno sredstvo za dokazivanje visine tužbenog zahtjeva. Na taj način ostvarena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku. Pored toga, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio i odredbu čl. 502.a i c Zakona o parničnom postupku. Glede svojstva potrošača ističe da je na tužiteljici teret dokazivanja te činjenice, da tuženica nije dužna dokazivati negativnu činjenicu te se u tom pravcu poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III/1519/2021 od 15. srpnja 2021. Tužiteljica nije dokazala svojstvo potrošača jer se to svojstvo ne utvrđuje iz sadržaja Ugovora o kreditu niti je iskaz tužiteljice dokaz u tom pravcu pa je stoga tužbeni zahtjev valjao odbiti kao neosnovan zato jer nije dokazano svojstvo potrošača tužiteljice. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo u odnosu na pitanje zastare jer je za računanje zastare odlučan dan preinake tužbe, a ne datum tužbe. Pritom ističe da je pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. dovelo u pitanje vladavinu prava, kao i dosadašnju sudsku praksu u Republici Hrvatskoj i pred Europskim sudom za ljudska prava. U odnosu na odluku o troškovima postupka ističe da je punomoćnik tužiteljice u sustavu e-komunikacije pa da je dužan sukladno odredbi čl. 106.a Zakona o parničnom postupku sve podneske, pa time i troškovnik dostavljati putem e- komunikacije jer u suprotnom takav se podnesak neće uzeti u obzir. Kako iz zapisnika s ročišta od 22. siječnja 2024. proizlazi da je tužiteljica na raspravi predala troškovnik time je i odluka o troškovima nezakonita. Ignorira se činjenica da je tužiteljica tijekom postupka pravomoćna odbijena s dijelom glavnog tužbenog zahtjeva, kao i da je tužba dijelom odbačena. Pogrešno je primijenjena vrijednost boda jer je zabranjeno načelo retroaktivnosti pa je stoga na radnje poduzete prije 5. studenog 2022. trebalo primijeniti vrijednost boda od 1,33 eura. Bez obzira na sadržaj ročišta prvostupanjski sud je za sva ročišta dosudio najviši dosuđeni iznos. Također, rješenjem od 29. travnja 2015. naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi trošak za ročište od 28. travnja 2015. po načelu culpe da bi sada tuženica bila obvezana naknaditi trošak tog istog ročišta. Smatra da tužiteljici ne pripada trošak za ročište održano 2. lipnja 2015. jer je riječ o pripremnom ročištu na kojem se nisu izvodili dokazi niti se raspravljalo o glavnoj stvari, a takva je situacija i glede troška za ročišta od 19. rujna 2016. i 22. siječnja 2024. Glede ročišta od 16. siječnja 2023. ističe da je riječ o odgođenom ročištu. Tuženici nisu poznati podnesci od 23. veljače 2015., 23. lipnja 2015., 14. rujna 2015. i 22. prosinca 2015. budući da joj isti nisu dostavljeni te ne postoji obrazloženje zbog čega bi navedeni podnesci bili nužni i opravdani. Podnesak od 5. veljače 2016. ne predstavlja obrazloženi podnesak jer se jednom rečenicom navodi da tužiteljica nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Podnesak od 8. studenog 2023. sadrži računski postavljeni tužbeni zahtjev pa se ne može smatrati obrazloženim podneskom kao ni podnesak od 27. prosinca 2023. U odnosu na trošak sastava žalbe smatra da isti nije trebalo dosuditi u cjelokupnom iznosu jer tužiteljica nije u cijelosti uspjela sa žalbom. Nejasno je zašto je tužiteljici dosuđen trošak sudskih pristojbi za tužbu, presudu i žalbu pri čemu se zanemaruje čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama iz 2023. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.
3.2. Tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da prvostupanjski sud nije intervenirao u ugovorni odnos te je iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1172/2018 razvidno da je otklonjena mogućnost sudske intervencije putem koje bi se definirali novi parametri i kriteriji promjenjivosti kamatne stope što u ovom slučaju nije riječ jer se ovdje radi o izuzeću ništetnih odredaba o valuti i kamati. Stoga da se radi o ugovornom stanju i uvjetima koji preostaju nakon izuzimanja ništetnih odredbi. Predlaže da joj se obistini trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Protiv toč. I izreke dopunskog rješenja žalbu je izjavila tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da tužiteljici nije trebao biti dosuđen trošak žalbe protiv rješenja jer županijski sud nije niti odlučivao o sadržaju dosuđenog troška postupka pa bi tužiteljica eventualno imala pravo na trošak sastava prijedloga za donošenje dopunske presude. Osim toga, u obrazloženju prvostupanjske presude tužiteljici je dosuđen trošak žalbe, ali zbog neodređenosti obrazloženja nije vidljivo radi li se upravo o trošku žalbe koji je dosuđen dopunskim rješenjem. Osim toga, valja imati u vidu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela. Predlaže da se u navedenom dijelu dopunsko rješenje ukine te da joj se obistini trošak sastava žalbe.
4.1. Protiv dopunskog rješenja u dijelu pod toč. II izreke žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu dopunsko rješenje preinači jer da je razvidno da je tužiteljica uspjela sa znatnim dijelom svoje žalbe, a ukidanje dijela presude koji se odnosi na troškove postupka posljedica je toga što je prvostupanjski sud propustio odlučiti o bitnom dijelu tužbenog zahtjeva koji je bio eventualno kumuliran. Stoga da je stajalište tuženice u tom dijelu neosnovano. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.
4.2. Na žalbe protiv dopunskog rješenja nije odgovoreno.
5. Žalba tuženice protiv dopunske presude je djelomično osnovana dok je žalba iste protiv dopunskog rješenja osnovana, a žalba tužiteljice protiv dopunskog rješenja nije osnovana.
6. Tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19), stoga što je prvostupanjski sud nakon zaključenja prethodnog postupka tj. u fazi glavne rasprave dopustio preinaku tužbe.
6.1. Taj navod nije osnovan stoga što je odredbom čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19 – dalje ZID ZPP), a koji se sukladno odredbi čl. 117. st. 2. ZID ZPP primjenjuje na sve postupke u tijeku, u čl. 190. iza stavka 1. dodan novi stavak 2. koji glasi: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka."
6.2. S obzirom na činjenicu da je tužiteljica preinačila tužbu podneskom od 7. studenog 2023. nakon provedenog vještačenja (koje u ovakvoj vrsti sporova predstavlja nužan dokaz) to ovaj drugostupanjski sud nalazi da se radi o razlogu koji ne predstavlja krivnju tužiteljice pa da je u tom slučaju pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe bez obzira na protivljenje tuženice.
7. Nije u pravu tuženica kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 339. ZPP time što je naslovio pobijane prvostupanjske odluke kao dopunska presuda i dopunsko rješenje jer da je u konkretnom slučaju trebalo donijeti presudu i dopunsko rješenje, međutim, naziv sudske odluke nema za posljedicu počinjenje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka jer time što je prvostupanjski sud postupio sukladno uputi u presudi i rješenju Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-520/2024-2 od 4. rujna 2024. na način da žalbu tužiteljice tretira kao prijedlog za donošenje dopunske presude u smislu odredbe čl. 339. ZPP (toč. II izreke navedene drugostupanjske odluke – list spisa 659 do 667) proizlazi da navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena.
8. Suprotno navodima stranaka prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da pobijana dopunska presuda u dijelu pod toč. I, II i IV izreke ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista u tom dijelu može ispitati.
8.1. Međutim, osnovano tuženica ističe da je u odnosu na toč. III izreke dopunske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zato jer u odnosu na navedeni dio prvostupanjska dopunska presuda ne sadrži nikakve razloge o odlučnim činjenicama radi čega se u tom dijelu ne može ispitati zbog čega se ovaj drugostupanjski sud poslužio svojim ovlaštenjem iz čl. 373. a ZPP.
9. Nije u pravu tuženica ni kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer je u konkretnom slučaju sud sudio u okviru konačno postavljenog tužbenog zahtjeva prema podnesku tužiteljice od 7. studenog 2023. Na taj zaključak nema utjecaja ni činjenica da prvostupanjski sud nije odlučio o preinaci tužbe prema tom podnesku jer je riječ o preinaci koja je moguća i dopuštena te ju je prvostupanjski sud zapravo dopustio odlučujući prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
10. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.
11. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatom po osnovi preplaćenih iznosa na ime valutne klauzule koje je tužiteljica plaćala u trenutku zaključenja samog ugovora te iznosa koje je plaćala u kasnijim razdobljima sukladno promjeni valute chf uz primjenu promjenjive kamatne stope, kao i zahtjev da se naloži tuženici da ponudi tužiteljici izmjene ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati.
12. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa i vezana za određenu valutnu klauzulu, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaja, formulirala banka, da tuženica, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03 – dalje ZZP/03) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju jer je Ugovor o kreditu zaključen 23. siječnja 2007. slijedom čega su te odredbe Ugovora ništetne.
13. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
13.1. Pored toga, na sjednici Građanskog odjela Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi:
"4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite porošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."
14. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženica mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.
15. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09., 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje ZZP/07) te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.
16. Tužba u predmetnom postupku podnesena je 14. siječnja 2015., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare glede dosuđenih iznosa.
17. U odnosu na žalbeni navod tuženice glede zastare preinačenog dijela tužbe istoj se ukazuje da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. zauzeto pravno shvaćanje pod poslovnim brojem Su-IV-123/2024-5 koje glasi:
"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."
18. Nadalje, kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnovu zahtjeva tužitelja uzima u obzir odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a identična je situacija i sa valutnom klauzulom.
18.1. Stoga, kako odredbe čl. 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22, dalje ZZP/14) propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, to je stajalište suda prvog stupnja pravilno.
18.2. Naime, svrha čl. 118. ZZP/14 je da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača obligatorno primjeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava, pa je i stav ovog suda da je volja zakonodavca bila da i u parničnom postupku kao što je ovaj, a u kojem se suštinski traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača (u prilog tome govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete).
18.3. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 502.c ZPP, jer i po ocjeni ovog suda, odluka iz postupka za zaštitu potrošača u smislu prethodno navedenih zakonskih odredbi obvezuje i u ovom postupku.
19. U odnosu na žalbeni navod tuženice kako tužiteljica nije u smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 dokazala svojstvo potrošača prvenstveno je ukazati na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. da je na tuženici koja tužiteljici osporava svojstvo potrošača teret dokaza da takvu činjenicu dokaže sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP, a što tuženica u ovom slučaju nije dokazala.
19.1. Naime, na ročištu od 12. rujna 2023. (list spisa 509 do 511) saslušana je tužiteljica koja je navela da je razlog podizanja predmetnog kredita bila kupnja stana u [adresa], u kojem stanu da i sada živi, u vrijeme podizanja kredita da je bila sudski tumač i primanja su joj bila nestabilna, da je imala obrt koji je bio registriran za poduku, poslovanje s nekretninama te prevođenje, a koji obrt da je bio otvoren prije nego što je podigla kredit te je u vrijeme sklapanja kredita bio registriran u kući njenog oca na adresi [adresa], dok na adresi [adresa] nije imala prijavljen obrt, stan da je kupila za život ali kako joj je rata kredita rasla da je bila prisiljena davati djeci poduku iz engleskog jezika u svom stanu jer da nije imala dovoljna primanja da bi plaćala ratu kredita, to da joj je bio jedini izvor prihoda te je isto vršila putem trgovačkog društva Legis d.o.o. koje je do srpnja 2008. bilo registrirano na adresi njezinog oca a od srpnja 2008. da je tvrtku bila prisiljena preseliti na sadašnju adresu [adresa].
19.2. Nadalje, iz sadržaja navedenog raspravnog zapisnika proizlazi da tuženica nije na iskaz tužiteljice imala bilo kakvih prigovora pa stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da činjenica što je predmetni Ugovor o kreditu tužiteljica zaključila kao fizička osoba za rješavanje svog stambenog pitanja znači da je ista imala u tom odlučnom momentu svojstvo potrošača jer predmetni stan nije kupila za poslovne svrhe već kao fizička osoba i to za rješavanje svog stambenog pitanja.
19.3. Tvrdnja tuženice da činjenica što je tužiteljica od srpnja 2008. u tom stanu davala poduku djeci iz engleskog jezika upućuje na zaključak da ista ne bi imala svojstvo potrošača, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda predstavlja potpuno pravno neutemeljen razlog jer je tužiteljica u trenutku zaključenja pravnog posla s tuženicom imala svojstvo potrošača radi čega joj pripada zaštita po odredbama ZZP/03, a navod tuženice da bi tužiteljica kao korisnica kredita tijekom cijelog razdoblja otplate kredita trebala kupljenu nekretninu koristiti isključivo za stanovanje predstavljalo bi zapravo ograničenje prava vlasništva kao kategorije zaštićene Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00
- službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, i 5/14).
20. Što se pak tiče žalbenog navoda tuženice u svezi primjene Općih uvjeta, kao što je to prethodno navedeno, tužiteljica je saslušana na ročištu od 12. rujna 2023. te joj je od strane njezinog punomoćnika, kao i punomoćnika tuženice bilo postavljeno niz pitanja u svezi spornog pravnog odnosa između stranaka, ali joj nije bilo postavljeno niti jedno pitanje od strane žaliteljice u pravcu toga da li su Opći uvjeti tuženice tužiteljici bili prezentirani te da li su joj kao sastavni dio Ugovora o kreditu bili jasni i razumljivi.
20.1. Pritom valja imati u vidu rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1376/2024-3 od 19. veljače 2025. u kojem se navodi slijedeće:
" Stoga odgovor na pravno pitanje za koje je tuženici dopušteno podnošenje revizije glasi:
Odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope je jasno i razumljivo sastavljena ako je potrošaču bio dostupan sadržaj akta tuženice prema kojem se kamata utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja, ako su mu istovremeno bile dostupne osnovne informacije o izračunu te stope jer je način izračuna te stope objavljen.
Tuženica je u prilog svojih tvrdnji da je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena isticala da je način na koji je kamatna stopa mijenjana određen Općim uvjetima poslovanja u koje je predlagao izvršiti uvid. Odluku o promjeni kamatnih stopa je donosila u pravilu jednom godišnje, te je obavijest dostavljala tužitelju. S obzirom da su Opći uvjeti akt čiju su primjenu stranke ugovorile, u skladu s čl. 83. ZZP/03 sud je prilikom ocjene je li ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni poštena dužan uzeti u obzir te Opće uvjete. Iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi da sudovi nisu ocjenjivali sadržaj Općih uvjeta primjenu kojih su stranke ugovorile predmetnim ugovorom o kreditu.
Budući zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu, sudovi nisu utvrdili činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku sud će u skladu s čl. 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzeti u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, odredbu čl. 9. Ugovora o kreditu, ostale ugovorne odredbe i odredbe Općih uvjeta primjenu kojih su stranke ugovorile. Pritom će imati na umu da u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 85. ZZP/03 ugovorne odredbe uvijek moraju ispunjavati zahtjev jasnog i lako razumljivog sastavljanja. Informiranje prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i posljedicama njegova sklapanja od temeljne je važnosti za potrošača. Potrošač, među ostalim, i na osnovi tih informacija donosi odluku o tome želi li biti ugovorno vezan uvjetima koje je prethodno sastavio trgovac. Zbog toga se zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi koji proizlazi iz čl. 85. ZZP/03 ne može svesti samo na razumljivost tih odredbi na formalnoj i gramatičkoj razini nego ga, u cilju zaštite koju predviđa dio II. glava 10. ZZP/03 treba shvatiti šire, posebno imajući na umu da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca i to osobito u pogledu razine obaviještenosti.
Kada je riječ o odredbi kojom se u ugovoru o potrošačkom kreditu predviđa naknada za taj kredit u obliku kamata koje se obračunavaju na temelju promjenjive stope, zahtjev transparentnosti treba shvatiti tako da određuje ne samo da ta ugovorna odredba potrošaču mora biti razumljiva na formalnoj i gramatičkoj razini nego i da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje načina izračuna te stope i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne gospodarske posljedice koje bi takva ugovorna odredba mogla imati na njegove financijske obveze. Je li trgovac ispunio zahtjev transparentnosti utvrđuje sud uzimajući u obzir sve odlučne okolnosti, uključujući oglašavanje i informacije koje je davatelj kredita učinio dostupnima u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o kreditu. To znači da je u ponovljenom postupku sud dužan provjeriti jesu li u predmetnoj situaciji potrošaču bili priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaja na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti ukupnu cijenu svojeg kredita, te jesu li sporne odredbe ugovora bile za potrošača jasne, lako razumljive i uočljive.
Osim toga, za ocjenjivanje transparentnosti sporne ugovorne odredbe odlučno je li tuženica ispunila svoju zakonsku obvezu iz čl. 173. st. 3. točka 3. Zakona o bankama ("Narodne novine", broj 84/02) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, odnosno je li tuženica upoznala tužitelja s podacima o uvjetima pod kojima se mogu mijenjati stope redovne i zatezne kamate tijekom korištenja, odnosno otplate kredita. Takve informacije također mogu potrošaču ponuditi objektivan pokazatelj o financijskim posljedicama koje proizlaze iz primjene promjenjive kamatne stope."
20.2. U okolnostima konkretnog slučaja, a imajući u vidu da iz stranačkog iskaza tužiteljice nije razvidno da li su joj Opći uvjeti tuženice od 11. prosinca 2012. (list spisa 40 do 45) prezentirani u skladu s odredbom čl. 83. ZZP/03 te uzimajući u obzir predmet Ugovora o kreditu, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, a o kojima je iskazivala tužiteljica u svom stranačkom iskazu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da niti iz Općih uvjeta tuženice ne proizlazi da se radi o jasnim i lako razumljivim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 84. i čl. 85. ZZP/03 niti da je tužiteljici u ovom slučaju dana adekvatna informacija o svim uvjetima i posljedicama sklapanja takvog pravnog posla imajući pri tome u vidu da se tužiteljica kao potrošač nalazila u slabijem položaju u odnosu na tuženicu kao trgovca i to osobito u pogledu razine obaviještenosti.
20.3. Stoga, ugovorne odredbe koje su u ovom postupku sporne nisu bile razumljive tužiteljici kao potrošaču na formalnoj i gramatičkoj razini niti je ona kao prosječan potrošač mogla shvatiti konkretno funkcioniranje načina izračuna i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne gospodarske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati na njezine financijske obveze.
20.4. Osim toga, iz samih odredbi Općih uvjeta tuženice ne proizlazi da su u istima navedeni precizni i razumljivi kriteriji na temelju kojih bi tužiteljica kao potrošač mogla procijeniti potencijalne značajne gospodarske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati na njezine financijske obveze.
20.5. Kako, dakle iz provedenog postupka nedvojbeno slijedi da tužiteljici nisu priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaja na opseg njezine obveze to ovaj drugostupanjski sud nalazi da niti žalbeni navodi tuženice u svezi pozivanja na Opće uvjete nisu osnovani.
20.6. Pored toga, Opći uvjeti tuženice predstavljaju akte isključivo donesene od strane tuženice na čiji sadržaj tužiteljica nije imala nikakvog upliva ni mogućnosti izmjene već ih je jedino mogla prihvatiti ili ne ni pa u takvoj situaciji, a s obzirom na pravnu prirodu Općih uvjeta, ovaj drugostupanjski sud nalazi da se o sadržaju istih nije moglo pregovarati radi čega nije utemeljeno isticanje takvih navoda tuženice.
20.7. Konačno, u ovom konkretnom slučaju presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-532/2022-80 od 6. ožujka 2024. pravomoćna je u odnosu na toč. I izreke iste predmet koje je utvrđenje da su djelomično ništetne ugovorne odredbe iz čl. 1., čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu od 23. siječnja 2007.
21. U odnosu na prigovor tuženice glede tzv. negativnih razlika i pozivanja na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. navesti je da je nakon te odluke Vrhovni sud Republike Hrvatske donio odluku poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. u kojoj je zauzeo pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, koje glasi:
"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o chf valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj hrk-chf bio manji od tečaja hrk-chf na dan isplate kredita."
22. Visina anuiteta bez primjene valutne klauzule i u pogledu promjenjive kamatne stope dosuđena je sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano te pismeno pojašnjeno i na uvjerljiv način otklonjeni prigovori tuženice, slijedom čega, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u mišljenju vještaka nema proturječnosti niti nedostataka niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja.
22.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je zbog primjene valutne klauzule tijekom otplate kredita tužiteljica platila veći iznos od ukupno 29.978,42 eura, kao i po osnovi preplaćene promjenjive kamate ukupni iznos od 7.459,72 eura pa joj je taj iznos pravilno dosuđen zajedno sa zateznom kamatom od dana stjecanja pojedinog iznosa pa do isplate, sukladno čl. 29. ZOO.
22.2. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
22.3. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
22.4. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
22.5. Kako je u konkretnom slučaju do tuženičinog stjecanja došlo na temelju po njoj sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, ona ima položaj nesavjesnog stjecatelja te je na stečeni novčani iznos po čl. 1115. ZOO dužna tužiteljici platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka financijske struke.
26. Što se pak tiče toč. III izreke pobijane dopunske presude, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neosnovano tuženica ističe da bi se radilo o zadiranju sudbene vlasti u ugovorni odnos stranaka.
26.1. Naime, u situaciji kada je pravomoćno utvrđeno da su djelomično ništetne pojedine ugovorne odredbe dolazi u obzir primjena odredbe čl. 323. u svezi s čl. 324. ZOO, odnosno, da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora pa kako u ovom konkretnom slučaju iz spisa predmeta ne proizlazi da je tuženica pozvala tužiteljicu na izmjenu ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi to znači da s pravom tužiteljica od tuženice putem suda zahtijeva nalaganje istoj da postupi na način kako je to navedeno u toč. III izreke pobijane dopunske presude.
26.2. Notorna je činjenica da bankovne institucije nude kredite s promjenjivom ili fiksnom kamatnom stopom pa je tužiteljica ovim dijelom svog tužbenog zahtjeva očitovala htijenje da se primjeni fiksna kamatna stopa koja je prema nalazu i mišljenju vještaka u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu iznosila 4.50 % godišnje, a nakon 1. siječnja 2014. (ispravno 2013.) kao početka primjene Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 112/12- dalje ZID ZPK) 3,23 % godišnje tj. upravo u visini kako to traži tužiteljica.
26.3. S obzirom da se taj dio izreke pobijane prvostupanjske dopunske presude odnosi i na izražavanje preostale neotplaćene glavnice u eurima tuženica se upućuje na odredbu čl. 57. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/22 i 88/22).
27. Neosnovan je i žalbeni navod tuženice kako prvostupanjski sud nije imao u vidu čl. 5. i čl. 14. ZID ZPK pa da je time zahtjev tužiteljice za naknadom za razdoblje nakon 1. siječnja 2013. neosnovan jer je u konkretnom ugovorom odnosu redovna kamata definirana uz primjenu objektivnih parametara.
27. 1. Ovo stoga što se glede pitanja otklanjanja takvog nezakonitog postupanja isto treba tumačiti u pravcu da su banke takvo nezakonito postupanje naknadno bile dužne otkloniti u smislu navedene zakonske odredbe, a ne da je nezakonito postupanje moglo biti automatski otklonjeno već samim stupanjem na snagu čl. 5. ZID ZPK ( tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.).
28. Što se tiče žalbe tuženice glede odluke o troškovima postupka ista je djelomično osnovana.
29. U odnosu na žalbeni prigovor glede sudskih pristojbi istaći je da je pristojba na tužbu plaćena 8. siječnja 2015. (list spisa 3), pristojba na žalbu 15. studenoga 2016. (list spisa 284) i razlika 7. ožujka 2017. (list spisa 302) dok je pristojba za reviziju plaćena 10. listopada 2019. (list spisa 376).
29.1. S obzirom na činjenicu da je odredba čl. 11. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18 i 51/23 - dalje: ZSP) u pogledu toga da su od pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa donesena u svibnju 2023. te da se primjenjuje od 20. svibnja 2023. proizlazi da su sve prethodno navedene pristojbe plaćene od strane tužiteljice prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 51/23) pa su stoga neosnovani navodi tuženice kako tužiteljica nema pravo na naknadu troška u tom dijelu te da je na taj način prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
30. Što se tiče primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 - dalje Tarifa) tuženica se upućuje na Tbr. 52. toč. 3. Tarife koja propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a Tbr. 54. Tarife propisuje da vrijednost boda iznosi 2,00 eura.
31. Stoga, imajući u vidu recentnu sudsku praksu po tom pitanju (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 259/2024-2 od 26. studenog 2024.) ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio prethodno navedenu Tarifu jer je pobijana odluka donesena 12. prosinca 2024. tj. nakon stupanja na snagu Tarife 25. studenog 2023.
32. Neosnovan je navod tuženice da tužiteljici nije trebalo priznati trošak pripremnog ročišta od 2. lipnja 2015. jer da se nije raspravljalo o glavnoj stvari već samo o procesnim pitanjima te se u tom pravcu tuženica upućuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 855/2021-2 od 5 ožujka 2024. (da je pripremno ročište procesni korak u kojem tužitelj izlaže tužbu, a tuženik odgovara na tužbu pa se smatra ročištem na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari što utječe na određivanje troškova postupka), a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
33. Glede dosuđenog troška zastupanja na ročištima za glavnu raspravu od 19. rujna 2016. (list spisa 253) i 22. siječnja 2024. (list spisa 616) po ocjeni ovog drugostupanjskog suda na istima se raspravljalo o glavnoj stvari te su na ta dva ročišta zaključene glavne rasprave i određeno kada će biti ročišta za objavu presude radi čega je prvostupanjski sud i u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo.
34. Podnesak od 27. prosinca 2023. (list spisa 613) predstavlja, suprotno navodima tuženice, obrazloženi podnesak jer se odgovara na navode tuženice iz podneska od 4. prosinca 2023. koji se referiraju na pitanja koja do tada nisu bila aktualizirana tijekom postupka.
35. Međutim, glede ročišta od 28. travnja 2015. i troška obistinjenog po toj osnovi u visini od 1.250,00 eura iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-2485/2015 od 29. travnja 2015. (list spisa 165) obvezana tužiteljica da po načelu culpe naknadi tuženici trošak navedenog ročišta pa je stoga prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako u takvoj situaciji može ponovo odlučivati o tom trošku na način da pobijanom odlukom obveže tuženicu da tužiteljici naknadi taj trošak.
36. Nadalje, u pravu je tuženica da je ročište od 16. siječnja 2023. (list spisa 422) odgođeno pa da u tom pravcu tužiteljici treba dosuditi sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife 50% odnosno 625,00 eura, a ne 1.250,00 eura kako je to učinio prvostupanjski sud.
37. Tuženica je u pravu i kada ističe da je prvostupanjski sud neosnovano tužiteljici obistinio trošak za podnesak od 23. veljače 2015. koji nije priložen spisu predmeta, za podnesak od 23. lipnja 2015. (list spisa 169) koji predstavlja neobrazloženi podnesak koji nije bio potreban za vođenje ovog postupka, za podnesak od 14. rujna 2015. (list spisa 180) u prilogu kojeg se dostavlja dokaz o uplati za vještačenje te podnesak od 22. prosinca 2015. (list spisa 182) koji predstavlja požurnicu u pogledu vremena trajanja izrade vještačenja.
38. Nadalje, glede podnesaka od 5. veljače 2016. (list spisa 247) i 8. studenog 2023. (list spisa 596) ovaj drugostupanjski sud nalazi da se radi o neobrazloženim podnescima glede kojih treba primijeniti Tbr. 8. toč. 4. Tarife jer iz podneska od 5. veljače 2016. proizlazi da tužiteljica samo navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dok podneskom od 8. studenoga 2023. uređuje tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja.
39. Konačno, u pravu je tuženica kada ističe da je tužiteljica sa žalbom od 18. ožujka 2024. djelomično uspjela i to po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sa 50% žalbe, a ta žalba predstavlja ujedno i žalbu protiv odluke o troškovima postupka koja u smislu odredbe čl. 129. st. 5. ZPP predstavlja rješenje pa je stoga tužiteljici po toj osnovi valjalo priznati 312,50 bodova zajedno sa pripadajućim PDV-om a ne 625 bodova s pripadajućim PDV-om.
40. Dakle, kada se uzmu u obzir žalbeni navodi tuženice u pogledu odluke o troškovima postupka proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosuđujući tužiteljici trošak u visini od 9.031,25 eura.
41. Konačno, u odnosu na žalbe parničnih stranaka glede dopunskog rješenja istaći je da u odnosu na žalbu tužiteljice valja imati u vidu sadržaj žalbe od 18. ožujka 2024. u cjelini pa posljedično zaključku ovog drugostupanjskog suda iz toč. 39. obrazloženja ovaj drugostupanjski sud smatra da žalba tužiteljice protiv odbijajućeg dijela dopunskog rješenja nije osnovana stoga što se prethodno navedena žalba od 18. ožujka 2024. ne može, s obzirom na svoj sadržaj, razmatrati parcijalno već u cjelini za koju je tužiteljici dosuđen srazmjerni dio troška sukladno uspjehu, pa stoga tužiteljici navedeni parnični trošak ne pripada, a kao što to s pravom ističe tuženice u svojoj žalbi protiv dopunskog rješenja, jer joj se ne može za istu žalbu dosuditi parnični trošak dva puta tj. najprije za žalbu protiv presude a potom i za žalbu protiv rješenja (odluke o troškovima postupka koja se po odredbi čl. 129. st. 5. ZPP smatra rješenjem).
42. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1., čl. 373. a i čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude i rješenja.
43. Tuženica je sa žalbom protiv prvostupanjske dopunske presude uspjela u visini od 15,50% pa je srazmjerno tome na ime sastava žalbe valja dosuditi iznos od 297,50 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, a glede žalbe tuženice protiv dopunskog rješenja istoj je valjalo na ime sastava žalbe s kojom je u cjelosti uspjela obistiniti parnični trošak u visini od 62,50 eura također sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja drugostupanjske odluke pa do isplate.
44. Tužiteljici nije priznat trošak na ime sastava odgovora na žalbu jer nije riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje ovog postupka.
Zadar, 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Dujmović
