REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1539/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, protiv tuženika DOMPROJEKT d.o.o., Zagreb, Delkovečka ulica 4, OIB 18652876060, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mikuličić-Lončarić-Bahun- Topić, Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2131/2023-3 od 30. kolovoza 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2736/18 od 28. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

Dopušta se tužitelju podnošenje revizije u odnosu na pitanje;

„Da li u postupku pokrenutom tužbom tužitelja (nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja) za naknadu štete (troškovi liječenja i naknade plaće na ime bolovanja osiguranika), a na temelju utvrđenih nedostataka u provedbi mjera zaštite na radu, postoji odgovornost tuženika (poslodavaca) za naknadu štete tužitelju primjenom instituta subjektivne odgovornosti po načelu pretpostavljene krivnje te ima li u tom kontekstu osnove za utvrđivanje doprinosa odnosno dogovornosti osiguranika tužitelja (radnika)?“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku (točka I. izreke) da u roku od 8 (osam) dana, isplatiti tužitelju iznose od 14.912,88 EUR / 112.361,10 kn i 756,36 EUR / 5.698,83 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose i to:

- do 31. prosinca 2022. -po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

- od 1. siječnja 2023.-za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Ujedno je odbijen dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan u dijelu kojim tužitelj da mu tuženik isplati 130.44 Eur/982,80 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama te iznos štete glavnice za dopunsko zdravstveno osiguranje od 39,97 Eur/301,19 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama (toč. II izreke). Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.061,78 EUR / 8.000,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 7.834,62 EUR/59.029,97 kn dok je preinačena u preostalom dijelu toč. I izreke te je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva od 7.834,62 EUR/59.029,97 kn i odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

3. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije uz prijedlog da se dopusti revizija protiv navedene presude.

4. Prijedlog je osnovan.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

6. Predlagatelj je u prijedlogu postavio sljedeće pitanje;

„Da li u postupku pokrenutom tužbom tužitelja (nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja) za naknadu štete (troškovi liječenja i naknade plaće na ime bolovanja osiguranika), a na temelju utvrđenih nedostataka u provedbi mjera zaštite na radu, postoji odgovornost tuženika (poslodavaca) za naknadu štete tužitelju primjenom instituta subjektivne odgovornosti po načelu pretpostavljene krivnje te ima li u tom kontekstu osnove za utvrđivanje doprinosa odnosno dogovornosti osiguranika tužitelja (radnika)?“

7. Predmet spora je potraživanje tužitelja na ime naknade štete glede plaćenih troškova liječenja i naknade za bolovanje za osiguranika tužitelja, povodom tjelesnih ozljeda koje je zadobio kod tuženika na radu 8. prosinca 2015.

8. Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju iznos od 14.912,88 Eur sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne (naznačene) iznose zaključivši da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja (tuženikovi radnici su izvodili ojačanje horizontalne grede krovnog drvenog rešetkastog nosača dugog oko 12 m, a koji se nalazi na visini oko 5 m, radove su izvodili uz pomoć ljestvi a kad su došli do sredine hale tuženikov radnik OC uzeo je viličara i paletu te rekao tužiteljevom osiguraniku da se popne na nju i obavi posao, ali je nakon toga u jednom trenutku OC pomaknuo viličar uslijed čega je tužiteljev osiguranik izgubio ravnotežu i pao s visine od 3 m).

9. Drugostupanjski sud zaključuje da je pristanak tužiteljevog osiguranika da radni na opisani način, doprinio nastanku štetnog događaja a kad se pri tome u obzir uzme činjenica da je bio pod utjecajem alkohola (između 1,00 g/kg do 1,50 g/kg) to da je doprinos osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja 50%.

10. Tužitelj se uz navedeno pitanje (toč. 6. obrazloženja) kao razloge pozvao na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3744/2015 od 24. siječnja 2018., Pž-2578/2014 od 18. siječnja 2018. i Pž-3285/2013 od 16. ožujka 2016. u kojima je izraženo pravno shvaćanje da se u ovakvim vrstama postupaka tuženik može osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno unatoč tome što je poduzeo odgovarajuće mjere zaštite na radu pri čemu činjenica je li do ozljede došlo nepažnjom osiguranika tužitelja nije pravno relevantna.

11. Budući da je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi zauzeo pravno shvaćanje koje se razlikuje od shvaćanja izraženog u drugim drugostupanjski presudama, to su ispunjeni uvjeti iz čl. 385.a. st. 1. al. 2. ZPP-a pa je na temelju čl. 389.b st. 3. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil