Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-22/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1) AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Kosti Lacmanoviću, odvjetniku iz Virovitice, Trg bana J. Jelačića 21, protiv tuženice KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Štriterski, odvjetnici iz Garešnice, M. Gupca 8, osobno i kao nasljednice zemljišnoknjižne vlasnice pok. ŠĆ rođ. A, [adresa], radi utvrđivanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljica pod 1) i 2) protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-305/2024-13 od 26. rujna 2024., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica 1) AĆ i 2) CĆ te potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-305/2024-13 od 26. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

«I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti, koji glasi:

„Utvrđuje se da su AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnice na jednake dijelove 6/10 dijela čkbr. [katastarska čestica] oranica Ograde sa 800 čhv iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to 2/10 dijela sada upisane na ŠĆ r. A, [adresa] i 4/10 dijela sada upisane na KĆ iz [adresa] te im se dozvoljava da temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti to svoje pravo uknjiže u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje prava vlasništva dosadašnjeg vlasnika.“

II. Nalaže se tužiteljicama AĆ i CĆ da tuženici nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.964,04 eura, u roku od 15 dana.»

2. Protiv uvodno označene presude žalbu su izjavile tužiteljice pod 1) i 2) – dalje tužiteljice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Posebno se ukazuje na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku jer odluka nije rezultat savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. navedenog Zakona. Odbijanje tužbenog zahtjeva sud temelji isključivo na iskazu svjedoka ŽĆ, ali je obrazloženje suda u svezi s tim protivno cjelovitom iskazu imenovanog svjedoka te se dio istog citira. Iz tog dijela iskaza svjedoka ŽĆ nedvojbeno proizlazi da su tužiteljice bile stvarne vlasnice i posjednice kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Jednak zaključak proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka RĆ, UĆ i BĆ koji imaju neposredna saznanja. Iz iskaza tih svjedoka, posjedovnog lista iz 1967., kao i iz iskaza tužiteljica sud je morao zaključiti kako su one dosjelošću stekle pravo vlasništva navedene nekretnine odnosno da su ispunjene sve zakonske pretpostavke. Suprotan zaključak suda je protivan tim dokazima. Sud se oslanja isključivo na proturječan iskaz jednog svjedoka, a da pri tom nije na valjan način ocijenio svaki od tih dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Postavlja pitanje zašto bi ŽĆ kupio česticu od 800 čhv ako bi znao da tužiteljice nisu njene stvarne vlasnice u cijelosti. Kada se dio iskaza tog svjedoka i tužiteljice CĆ međusobno povežu i ocijene može se zaključiti da su i jedna i druga strana bile svjesne da se stvarno i gruntovno vlasništvo sporne čestice ne podudara i da su tužiteljice stvarne vlasnice i njenog utuženog dijela. Sklapanje ugovora kojim bi to bilo i formalno riješeno trebalo je uslijediti nakon okončanja ovog postupka za koji su tužiteljice i ŽĆ očekivali pozitivan ishod. Predlažu uvažiti žalbu te pobijanu presudu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev te tužiteljicama dosudi trošak postupka kao i sastava žalbe s pristojbom. Podredno se predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje ZPP) te po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud odluku ne temelji isključivo na iskazu svjedoka ŽĆ već je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, koje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima pa se može provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, slijedom čega sud prvog stupnja pri donošenju prvostupanjske presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, na koju tužiteljice ukazuju u žalbi.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju tužiteljice, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljica na utvrđenje prava suvlasništva kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za 6/10 dijela, na jednake dijelove, kao i uknjižba toga prava u zemljišnoj knjizi.

8.1. Navedeni zahtjev tužiteljice temelje na činjenici da su posjednice i stvarne vlasnice prijeporne nekretnine svaka za 1/2 dijela koje pravo su stekle putem svog oca HĆ, a ovaj je iste posjedovao od 1967. slijedom čega da su pravo vlasništva stekle dosjelošću.

9. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica s obrazloženjem da tužiteljice nisu dokazale niti jednu zakonom propisanu pretpostavku za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno nisu dokazale da bi uopće bile u posjedu prijeporne nekretnine, odnosno imale zakonit, pošten i istinit posjed sukladno odredbama čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14. i 81/15.; dalje ZVDSP).

9.1. Po ocjeni ovog suda žalbeni navodi nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti primjenu materijalnog prava.

10. Naime, iz spisu priloženih isprava slijedi utvrđenje:

- da je tijekom trajanja prvostupanjskog postupka izmijenjeno zemljišnoknjižno stanje tako da je prijeporna čestica uknjižena kao suvlasništvo ŠĆ za 2/10 dijela, zatim tuženice KĆ i ŽĆ za 4/10 dijela (l. s. 114),

- da su na kat. čest. [katastarska čestica] oranica površine 2877 m2 posjednicima u posjedovnom listu broj 1406 evidentirane osobe koje su i zemljišnoknjižni suvlasnici (l. s. 115),

- da su tužiteljice također bile zemljišnoknjižne suvlasnice svaka za 1/10 dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s time što su tijekom trajanja prvostupanjskog postupka sklopile kupoprodajni ugovor sa ŽĆ,

- da je u posjedovnom listu s podacima iz 1967. posjednikom sporne nekretnine bio evidentiran HĆ, otac tužiteljica,

- da je iza smrti VĆ, sina BĆ, koji je preminuo 2014. proveden ostavinski postupak pod poslovnim brojem O-506/14, UPP/OS-154/14-6 te doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice u Virovitici Dubravke Filipović – Kovačić kojim je utvrđena ostavinska imovina ostavitelja, pa između ostalih predmetna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to za 6/15 dijela, a nasljednikom proglašena njegova supruga, ovdje tuženica, KĆ za cijelo te

- da je tuženica KĆ, kao zakupodavatelj, sklopila Ugovor o zakupu sa ŽĆ, kao zakupoprimateljem, 1. ožujka 2023. prema kojem mu daje u zakup poljoprivredno zemljište, pa između ostalih, i sporno oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na vrijeme do 1. siječnja 2030. (l. s. 21).

11. Osim toga sud prvog stupnja iskaz svjedoka ŽĆ ocijenio je uvjerljivijim od iskaza tužiteljica i ispitanih svjedoka predloženih od strane tužiteljica (RĆ, UĆ i BĆ) jer isti da ima i neposrednog saznanja o posjedu sporne nekretnine, kao i o vlasništvu, budući da istu obrađuje u zakupu u svezi s čime ima i Ugovor s tuženicom, a ranije s pokojnim suprugom tuženice, TĆ.

12. Dakle, s obzirom na činjeničnu osnovu tužbe predmet spora ima se raspraviti primjenom odredbe čl. 159. st. 1. ZVDSP kojom je određeno da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari s time što samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo kroz deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo kroz dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2. i 3.).

13. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, izveo zaključak da tužiteljice nisu dokazale da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na prijepornoj nekretnini.

14. Naime, žalbeni navodi kojima tužiteljice ukazuje na iskaz svjedoka ŽĆ ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

14.1. Iskaz tog svjedoka ne ide u prilog tvrdnji tužiteljica ovo kada se zna da je tijekom ovog parničnog postupka svjedok ŽĆ kupio prijepornu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od tužiteljica i prema njegovim navodima isplatio je tužiteljice ne samo za 2/10 dijela koliko su iste bile uknjižene zemljišnoknjižne suvlasnice već da ih je isplatio za cijelu površinu, pa ako je tome tako opravdano je tuženica na ročištu održanom 2. srpnja 2024. postavila pitanje postojanja aktivne legitimacije tužiteljica.

15. U prilog tvrdnjama žaliteljica ne ide niti činjenica što je svjedok ŽĆ uknjižen suvlasnikom ne samo sporne nekretnine nego i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza tužiteljica. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka one su imale tezu kako su izvršile "razvrgnuće" time što su vlasnice prijeporne kat. čest. [katastarska čestica], a tuženica da je vlasnica za cijelo kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

15.1. Međutim, suprotno takvim tvrdnjama ŽĆ je sada i zemljišnoknjižni suvlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to temeljem kupoprodaje s tužiteljicama od 29. lipnja 2023. (l. s. 82-84). Prema tome, nije vjerodostojan iskaz tužiteljica kako imenovanom svjedoku nisu prodale suvlasnički dio u odnosu na "druge dvije čestice" jer da bi iste bile nedvojbeno vlasništvo tuženice KĆ niti je moguće da bi do prijenosa u zemljišnim knjigama došlo na ime ŽĆ "automatski" kako je to iskazala tužiteljica AĆ.

16. Žaliteljicama je odgovoriti da niti sadržaj nacrta Ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je dostavljen od tužiteljica na ročištu 20. rujna 2023. također ne ide u prilog tvrdnji tužiteljica kako bi bile samostalne savjesne posjednice prijeporne nekretnine budući da iz sadržaja istog proizlazi da su tužiteljice i tuženica KĆ ŽĆ imale namjeru prodati suvlasničke dijelove ne samo prijeporne nekretnine već i ostale spomenute dvije kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pri čemu je u čl. 2. tog Ugovora utvrđeno da svaki od prodavatelja prodaje kupcu u cijelosti svoj suvlasnički dio "z.k. i izvanknjižnog vlasništva" nekretnina iz čl. 1. tog Ugovora što je direktno u suprotnosti s činjeničnim tvrdnjama tužiteljica iznesenim u tužbi i tijekom postupka.

17. Ovaj sud nalazi potrebnim ukazati na odlučnu činjenicu u pogledu iskaza svjedoka ŽĆ da on ne zna broj čestice koju su mu dali KĆ i JĆ u zakup, da zemlju zna samo fizički i da je može pokazati na licu mjesta, također da mu nije poznat broj čestice nekretnine koju je kupio od tužiteljica s time da se ne radi o zemlji koju su mu KĆ i JĆ dali u zakup, pa pojašnjava položaj okolnih zemljišta u odnosu na sporno što se ne može povezati s iskazom svjedoka RĆ koji je također pojašnjavao položaj sporne nekretnine, kao ni s iskazom svjedoka UĆ koji nije siguran da li su zemlje stranaka susjedne ili nisu jer mu nije poznato tko su susjedi utužene nekretnine.

18. Dakle, identifikacija stvarnog položaja spornog zemljišta ne slijedi iz spisa predmeta u vidu položajnog nacrta odnosno očevida na licu mjesta uz prisustvo sudskog vještaka geodetske struke niti iskaza stranaka i svjedoka tako da se neosnovanim ocjenjuje žalbeni navod kako iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi zaključak da su tužiteljice bile u samostalnom posjedu predmetne nekretnine odnosno da su na istoj izvršavale svoju faktičnu vlast.

19. Konačno je u pogledu sadržaja posjedovnog lista iz 1967. i u svezi s time navoda tužiteljica kako i iz toga slijedi da su dosjelošću stekle pravo vlasništva navedene nekretnine odgovoriti da niti ti žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja ovo s obzirom da iz navedenog posjedovnog lista (l.s. 6) slijedi kako je točno da je njihov otac HĆ bio suposjednik sporne nekretnine, ali ne i posjednik za cijelo, kako tvrde, jer je u rubrici primjedbe navedeno "HĆ i drugi".

20. Dakle, slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i na isto primijenio odredbe čl. 159. st. 1. ZVDSP te odbio tužbeni zahtjev tužiteljica kao neosnovan jer tužiteljice nisu dokazale da su ispunjene pretpostavke za stjecanje pravo vlasništva prijeporne nekretnine dosjelošću.

21. Žalbeni navodi nisu doveli u pitanje ni pravilnost i zakonitost odluke o trošku budući da se ista pravilno temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP odnosno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; dalje Tarifa).

22. Primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zadru, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica