Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-999/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E ŠE NJ E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari mlt. tužiteljice RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku ocu HU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a ovaj po punomoćnicima
- odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Bačić i Partneri iz Zadra, protiv tuženika ABC, [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima mr. Dušanki Kuharić i Dejanu Kuhariću, odvjetnicima u Koprivnici, Florijanski trg 12, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1900/2021-29 28. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba mlt. tužiteljice RU i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1900/2021-29 28. kolovoza 2024. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice u iznosu od 7.363,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
- iznos od 235,99 eura od 1. veljače 2019. pa do isplate,
- iznos od 208,83 eura od 1. ožujka 2019. pa do isplate,
- iznos od 1.455,86 eura od 1. travnja 2019. pa do isplate,
- iznos od 346,24 eura od 1. svibnja 2019. pa do isplate,
- iznos od 233,78 eura od 1. lipnja 2019. pa do isplate,
- iznos od 255,89 eura od 1. srpnja 2019. pa do isplate,
- iznos od 242,75 eura od 1. kolovoza 2019. pa do isplate,
- iznos od 105,34 eura od 1. rujna 2019. pa do isplate,
- iznos od 157,33 eura od 1. listopada 2019. pa do isplate,
- iznos od 181,80 eura od 1. studenoga 2019. pa do isplate,
- iznos od 664,89 eura od 1. prosinca 2019. pa do isplate,
- iznos od 135,66 eura od 1. siječnja 2020. pa do isplate,
- iznos od 944,36 eura od 1. veljače 2020. pa do isplate,
- iznos od 166,75 eura od 1. ožujka 2020. pa do isplate
- iznos od 89,52 eura od 1. travnja 2020. pa do isplate,
- iznos od 19,31 eura od 1. svibnja 2020. pa do isplate,
- iznos od 110,35 eura od 1. lipnja 2020. pa do isplate,
- iznos od 110,35 eura od 1. srpnja 2020. pa do isplate,
- iznos od 110,35 eura od 1. kolovoza 2020. pa do isplate,
- iznos od 20,56 eura od 1. rujna 2020. pa do isplate,
- iznos od 57,96 eura od 1. listopada 2020. pa do isplate,
- iznos od 17,53 eura od 1. studenog 2020. pa do isplate,
- iznos od 27,68 eura od 1. prosinca 2020. pa do isplate,
- iznos od 28,54 eura od 1. siječnja 2021. pa do isplate,
- iznos od 10,05 eura od 1. ožujka 2021. pa do isplate,
- iznos od 75,83 eura od 1. travnja 2021. pa do isplate,
- iznos od 29,28 eura od 1. svibnja 2021. pa do isplate,
- iznos od 23,16 eura od 1. lipnja 2021. pa do isplate,
- iznos od 36,57 eura od 1. srpnja 2021. pa do isplate,
- iznos od 7,98 eura od 1. kolovoza 2021. pa do isplate,
- iznos od 52,89 eura od 1. rujna 2021. pa do isplate,
- iznos od 427,59 eura od 1. listopada 2021. pa do isplate,
- iznos od 27,49 eura od 1. studenoga 2021. pa do isplate,
- iznos od 13,76 eura od 1. prosinca 2021. pa do isplate
- iznos od 20,59 eura od 1. siječnja 2022. pa do isplate,
- iznos od 20,52 eura od 1. veljače 2022. pa do isplate,
- iznos od 210,00 eura od 1. prosinca 2023. pa do isplate,
- iznos od 60,00 eura od 1. siječnja 2024. pa do isplate,
- iznos od 90,00 eura od 1. ožujka 2024. pa do isplate,
- iznos od 60,00 eura od 1. travnja 2024. pa do isplate,
- iznos od 150,00 eura od 1. svibnja 2024. pa do isplate,
- iznos od 120,00 eura od 1. lipnja 2024. pa do isplate.
II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1900/2021-29 28. kolovoza 2024. u dijelu izreke koji se odnosi na odbijajući dio naknade na ime povećanih potreba i troškova liječenja i sudi:
Nalaže se tuženiku ABC da isplatiti mlt. tužiteljici RU na ime povećanih potreba i troškova liječenja iznos od 13.673,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
- iznos od 33,18 eura od 1. travnja 2020. pa do isplate,
- iznos od 265,45 eura od 1. lipnja 2020. pa do isplate,
- iznos od 265,45 eura od 1. srpnja 2020. pa do isplate,
- iznos od 265,45 eura od 1. kolovoza 2020. pa do isplate,
- iznos od 298,63 eura od 1. rujna 2020. pa do isplate,
- iznos od 199,08 eura od 1. listopada 2020. pa do isplate,
- iznos od 232,26 eura od 1. studenoga 2020. pa do isplate,
- iznos od 199,08 eura od 1. prosinca 2020. pa do isplate,
- iznos od 165,90 eura od 1. siječnja 2021. pa do isplate,
- iznos od 3.981,68 eura od 1. veljače 2021. pa do isplate,
- iznos od 3.981,68 eura od 1. ožujka 2021. pa do isplate,
- iznos od 1.628,51 eura od 1. travnja 2021. pa do isplate,
- iznos od 99,54 eura od 1. svibnja 2021. pa do isplate,
- iznos od 232,26 eura od 1. lipnja 2021. pa do isplate,
- iznos od 298,63 eura od 1. srpnja 2021. pa do isplate,
- iznos od 99,54 eura od 1. kolovoza 2021. pa do isplate,
- iznos od 99,54 eura od 1. rujna 2021. pa do isplate,
- iznos od 66,36 eura od 1. listopada 2021. pa do isplate,
- iznos od 232,26 eura od 1. studenoga 2021. pa do isplate,
- iznos od 298,63 eura od 1. prosinca 2021. pa do isplate
- iznos od 232,26 eura od 1. siječnja 2022. pa do isplate,
- iznos od 99,54 eura od 1. veljače 2022. pa do isplate,
- iznos od 99,54 eura od 1. ožujka 2022. pa do isplate,
- iznos od 66,36 eura od 1. lipnja 2022. pa do isplate,
- iznos od 232,26 eura od 1. lipnja 2022. pa do isplate,
i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
r i j e š i o j e
I Uvažava se djelomično žalba mlt. tužiteljice RU i preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1900/2021-29 od 28. kolovoza 2024. u dijelu pod toč. II i III izreke te sudi:
Nalaže se tuženiku ABC da isplatiti mlt. tužiteljici RU na ime troškova postupka iznos od 977,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2025., sve u roku od 15 dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev mlt. tužiteljice za naknadu troška odbija kao neosnovan.
II Nalaže se tuženiku ABC naknaditi mlt. tužiteljici RU trošak sastava žalbe u iznosu od 507,81 eura, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime povećanih potreba i troškova liječenja iznos od 21.036,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
- iznos od 235,99 eura od 01.02.2019. god. pa do isplate,
- iznos od 208,83 eura od 01.03.2019. god. pa do isplate,
- iznos od 1.455,86 eura od 01.04.2019. god. pa do isplate,
- iznos od 346,24 eura od 01.05.2019. god. pa do isplate,
- iznos od 233,78 eura od 01.06.2019. god. pa do isplate,
- iznos od 255,89 eura od 01.07.2019. god. pa do isplate,
- iznos od 242,75 eura od 01.08.2019. god. pa do isplate,
- iznos od 105,34 eura od 01.09.2019. god. pa do isplate,
- iznos od 157,33 eura od 01.10.2019. god. pa do isplate,
- iznos od 181,80 eura od 01.11.2019. god. pa do isplate,
- iznos od 664,89 eura od 01.12.2019. god. pa do isplate,
- iznos od 135,66 eura od 01.01.2020. god. pa do isplate,
- iznos od 944,36 eura od 01.02.2020. god. pa do isplate,
- iznos od 166,75 eura od 01.03.2020. god. pa do isplate,
- iznos od 122,70 eura od 01.04.2020. god. pa do isplate,
- iznos od 19,31 eura od 01.05.2020. god. pa do isplate,
- iznos od 375,80 eura od 01.06.2020. god. pa do isplate,
- iznos od 401,74 eura od 01.07.2020. god. pa do isplate,
- iznos od 287,48 eura od 01.08.2020. god. pa do isplate,
- iznos od 319,19 eura od 01.09.2020. god. pa do isplate,
- iznos od 257,04 eura od 01.10.2020. god. pa do isplate,
- iznos od 249,79 eura od 01.11.2020. god. pa do isplate,
- iznos od 226,76 eura od 01.12.2020. god. pa do isplate,
- iznos od 194,44 eura od 01.01.2021. god. pa do isplate,
- iznos od 3.981,68 eura od 01.02.2021. god. pa do isplate,
- iznos od 3.991,73 eura od 01.03.2021. god. pa do isplate,
- iznos od 1.704,34 eura od 01.04.2021. god. pa do isplate,
- iznos od 128,82 eura od 01.05.2021. god. pa do isplate,
- iznos od 255,42 eura od 01.06.2021. god. pa do isplate,
- iznos od 335,20 eura od 01.07.2021. god. pa do isplate,
- iznos od 107,52 eura od 01.08.2021. god. pa do isplate,
- iznos od 152,43 eura od 01.09.2021. god. pa do isplate,
- iznos od 556,35 eura od 01.10.2021. god. pa do isplate,
- iznos od 259,75 eura od 01.11.2021. god. pa do isplate,
- iznos od 312,39 eura od 01.12.2021. god. pa do isplate
- iznos od 252,85 eura od 01.01.2022. god. pa do isplate,
- iznos od 120,06 eura od 01.02.2022. god. pa do isplate,
- iznos od 99,54 eura od 01.03.2022. god. pa do isplate,
- iznos od 66,36 eura od 01.06.2022. god. pa do isplate,
- iznos od 232,26 eura od 01.06.2022. god. pa do isplate,
- iznos od 210,00 eura od 01.12.2023. god. pa do isplate,
- iznos od 60,00 eura od 01.01.2024. god. pa do isplate,
- iznos od 90,00 eura od 01.03.2024. god. pa do isplate,
- iznos od 60,00 eura od 01.04.2024. god. pa do isplate,
- iznos od 150,00 eura od 01.05.2024. god. pa do isplate,
- iznos od 120,00 eura od 01.06.2024. god. pa do isplate,
i to za razdoblje do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. god. pa do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. god. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine."."
2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska mlt. tužiteljice od 21. lipnja 2024.
II. Nalaže se mlt. tužiteljici da nadoknadi tuženiku parnične troškove u iznosu 3.125,00 eura u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev mlt. tužiteljice za naknadom parničnih troškova."
3. Protiv uvodno označene presude i rješenja pod toč. II. i III. izreke žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Smatra kako je prvostupanjski sud u potpunosti pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Ukazuje se na ozljede koje je pretrpjela mlt. tužiteljica odnosno posljedice istih. Predmet ovog postupka da je naknada troškova liječenja mlt. tužiteljice, te se upućuje na odredbe čl. 1085. i čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica smatra kako nije sporno da ista ima pravo na kvalitetnu, primjerenu i brzu zdravstvenu zaštitu, te zaštitu svog zdravstvenog stanja. Ukazuje na čl. 4. Zakona o obveznim odnosima prema kojem oštećena osoba ima dužnost poduzeti sve razumne mjere kako bi umanjila svoju štetu, odnosno kako bi štetne posljedice bile što manje, a u svezi s time i odredbu čl. 1091. navedenog Zakona. Tužiteljica smatra kako je uvažavajući zakonske odredbe pogrešno propitivanje mogućnosti ostvarenja određene zdravstvene zaštite u sustavu javnog zdravstva – putem HZZO-a s obzirom da i navedene troškove u konačnici odgovorna osoba mora platiti. Ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2571/20214 od 17. lipnja 2015. smatrajući kako se ista analogija i obrazloženje može prihvatiti i za oštećenika koji izravno snosi svoje troškove liječenja (medicinski opravdane) u privatnim ustanovama te u konačnici potražuje naknadu troškova od štetnika u skladu s izričitom zakonskom odredbom. Provedenim vještačenjem utvrđeno je kako su s medicinskog aspekta sve poduzete mjere i fizikalne procedure s ciljem oporavka mlt. tužiteljice bile medicinske opravdane i visoko etične pa je pogrešan suprotan zaključak suda. Ukazuje se sadržaj dopisa HZZO-a, Područnog ureda u [adresa], kao javnu ispravu kao i dopis Opće bolnice Zadar. Prema tome pogrešan je zaključak suda kako tužiteljica nije dokazala kako nastale troškove u Poliklinici Glavić nije bilo moguće ostvariti redovitim korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja. Radi navedenog nije prihvatljivo stajalište suda kako je istu okolnost sud trebao utvrđivati vještačenjem po vještaku fizijatru. U svezi s tim ukazuje se na praksu Županijskog suda u Zadru odnosno shvaćanje iz odluke broj Gž-826/2022 od 1. veljače 2023. Slijedom navedenog predlaže se pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, odnosno preinačiti i prihvatiti zahtjev tužiteljice uz obvezu tuženika da naknadi troškove postupka kao i trošak sastava žalbe.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
7. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.
8. Predmet spora predstavlja zahtjev za naknadu imovinske štete za troškove liječenja koji su nastali mlt. tužiteljici kao posljedica prometne nesreće u kojoj je ozlijeđena.
9. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala ono što tvrdi odnosno da su troškovi bili medicinski opravdani, nužni i korisni za njezino kvalitetno ozdravljenje, da su ti troškovi nastali prema medicinski indiciranom liječenju, a da ih nije bilo moguće ostvariti redovitim korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja. Također obrazlaže da predmetne troškove mlt. tužiteljica nije opravdala uputnicom ili medicinskom indikacijom, odnosno nije ih obavila po uputi liječnika, već je očito da se radi o troškovima koji su nastali kao posljedica samoinicijativnog odabira njezinih roditelja zbog subjektivnog osjećaja da je takvo liječenje potrebno za što brže i kvalitetnije ozdravljenje mlt. tužiteljice. Dakle, nije dokazala osnovanost svojeg zahtjeva za naknadom imovinske štete s osnove troškova liječenja kojeg temelji na primjeni čl. 1095. st. 1. u svezi čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO).
10. Ovaj sud smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud na isto djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.
11. Dakle, predmet spora ima se raspraviti primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO prema kojoj u slučaju naknade štete zbog tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja onaj tko je drugome nanio tjelesnu ozljedu odnosno narušio mu zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove.
12. U ovoj fazi nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost za prometnu nesreću u kojoj je mlt. tužiteljica zadobila tjelesne ozljede, a sporna je osnovanost i visina zahtjeva koju je tuženik dovodio u pitanje tvrdnjom kako traženi troškovi nisu bili nužni i opravdani te da je svu medicinsku uslugu mlt. tužiteljica mogla ostvariti na trošak HZZO-a.
12.1. Radi utvrđivanja sporne činjenice da li su sporni troškovi bili potrebni sud je sukladno prijedlogu mlt. tužiteljice proveo medicinsko vještačenje po vještaku specijalisti neurokirurgu dr.sc. Miroslavu Gjurašinu koji je u nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila tešku ozljedu mozga s teškim i trajnim posljedicama te da je provedeno bolničko liječenje i stacionarna fizikalna rehabilitacija na teret HZZO-a, a naknadno je mlt. tužiteljica obavila fizikalne terapije za koje potražuje naknadu troškova tako da se vještak referirao na svaku pojedinu naknadu (toč. 14. obrazloženja pobijane presude). Vještak je iznio mišljenje da su medicinski opravdane sve fizikalne terapije koje mogu dovesti do poboljšanja zdravstvenog stanja mlt. tužiteljice iz razloga što medicinski gledano treba poduzeti sve mjere koje stoje na raspolaganju da bi se u rehabilitaciji djeteta postigao što bolji rezultat.
12.2. Imenovani vještak je također istaknuo da je drugo pitanje da li HZZO priznaje troškove za sve te procedure ili samo za neke, odnosno postoji li vremenski limit u propisima HZZO-a za određeni broj terapija godišnje ili broj priznatih stacionarnih rehabilitacija i sl. te da je potrebno angažirati vještaka fizikalne medicine ili vještaka HZZO-a koji poznaje interne propise i ima iskustva u konkretnom odobravanju pojedinih računa kod čega je ustrajao i prilikom očitovanja po prigovoru.
13. Polazeći od sadržaja nalaza i mišljenja vještaka i spisu priložene medicinske dokumentacije, kao i spisu priloženih računa ovaj sud ocjenjuje da žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja u pogledu troška koji se odnosi na troškove boravka roditelja kao pratnje u Specijalnoj bolnici Krapinske Toplice, zatim troškove po računima "Feralić" d.o.o., "Privatne prakse fizikalne terapije Mate Baričević" i Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju "Kalos", troškove logopeda prema računima "Simba" BU, pregleda fizijatra prema računu Specijalne bolnice Arithera i troškove očnog pregleda prema računu Dnevnog centra za rehabilitaciju "Mali dom" te troškove Vojta terapije prema računima Privatne prakse fizikalne terapije Sanje Petrač iz Krapinskih Toplica.
13.1. Naime, u svezi s gornjim troškovima prihvaća se zaključak suda prvog stupnja da bi navedeni troškovi bili opravdani, ali u načelnom smislu u svezi s čime je posebno ukazati da je vještak naveo za pojedine od naprijed navedenih troškova kako nije specificirano o kakvoj se terapiji radi odnosno da nije jasno na što se usluga odnosi pa nije nedvojbeno utvrđeno da bi ti troškovi predstavljali korisne i objektivne troškove liječenja potrebne za što brže i kvalitetnije ozdravljenje mlt. tužiteljice. Također ne slijedi da bi se radilo o medicinski indiciranom liječenju odnosno da je pojedinu vrstu terapije mlt. tužiteljica mogla ostvariti na teret HZZO-a u svezi s čime se posebno upućuje na kineziološku terapiju po R po računu Privatne prakse fizikalne terapije Sanje Petrač. Naime, istu je mlt. tužiteljica sprovodila 1 x u 2 tjedna u Općoj bolnici Šibensko-Kninske županije, Odjelu fizikalne medicine i rehabilitacije s time što je istu pauzirala zbog trenutnog programa neurorehabilitacije robotikom u Poliklinici Glavić kako to slijedi iz specijalističkog nalaza od 10. ožujka 2021.
13.2. Osim toga prihvaća se i zaključak suda prvog stupnja u svezi s time da je dr.sc. Miroslav Gjurašin jasno u nalazu i mišljenju, te u pisanim očitovanjima preporučio da se provede vještačenje po vještaku fizikalne medicine ili vještaku HZZO-a, a koji će moći odgovoriti na sporna pitanja u pogledu medicinske opravdanosti gornjih terapija koje je provodila tužiteljica, što nije predloženo.
13.3. Žalbeni navodi u pogledu pogrešnog propitivanja mogućnosti ostvarenja određene zdravstvene zaštite putem HZZO-a s obzirom da i navedene troškove u konačnici odgovorna osoba mora platiti ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u navedenom dijelu budući da su troškovi liječenja putem HZZO-a koje refundira od odgovorne osoba svakako niži od troškova liječenja u privatnim ustanovama.
13.4. Slijedom navedenog odbijena je kao neosnovana žalba mlt. tužiteljice u dijelu kojim se traži naknada troškova iz toč. 13. obrazloženja ove odluke i potvrđena je u tom dijelu pobijana presuda za iznos od 7.363,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je to specificirano pod toč. I izreke ove odluke, a sve primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
14. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da su žalbeni navodi osnovano doveli u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja, a u svezi s time i primjenu materijalnog prava iz čl. 1095. ZOO, u pogledu troška koji se odnosi na troškove Bobath terapije i neurorehabilitacije.
14.1. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, mlt. tužiteljici pripada pravo na naknadu navedenih troškova ovo posebno uvažavajući sve specifične okolnosti konkretnog slučaja prvenstveno da je mlt. tužiteljica nastradala u prometnoj nezgodi 2017. u dobi od samo 9 godina kada je zadobila naročito teške i po život opasne tjelesne ozljede, pa tako, između ostalih, prijelom lubanje i kosti lica, ozljedu mozga koja je imala za posljedicu spastičnu tetraparezu, posttraumatsku epilepsiju, nemogućnost kretanja i pokretanja udova, znatno otežani govor, nemogućnost kontrole sfinktera (pražnjenja crijeva) te prema nalazu Ambulante za dječju psihologiju pri Općoj bolnici Zadar od 13. rujna 2018. slijedi da je tada uspijevala izvršiti zadatke za dob djeteta od 2-3 godine. Jasno je da je za što bolje postizanje rezultata oporavka djeteta u navedenoj dobi bilo nužno provoditi kontinuiranu terapiju pri čemu je ukazati na nalaz Opće bolnice Zadar – Ambulante za dječju fizijatriju od 13. prosinca 2018. kako je mlt. tužiteljici potrebna kontinuirana i intenzivna fizikalna terapija radi navedenih komorbiditeta.
14.2. Nadalje, osim navedenih okolnosti, također je uzet u obzir sadržaj dopisa HZZO od 3. lipnja 2022. (l.s. 442) iz kojeg jasno proizlazi da HZZO nema ugovorenu uslugu neurorehabilitacije robotikom odnosno da nema neurorehabilitaciju robotikom niti u jednoj ugovorenoj ustanovi što znači da mlt. tužiteljica nije imala mogućnost ostvariti liječenje neurorehabilitacijskom robotikom redovitim korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja.
14.3. Ovdje je navesti da se mlt. tužiteljica redovito liječila u Općoj bolnici Šibensko- Kninske županije, Odjelu fizikalne medicine i rehabilitacije te da je evidentirano da je ista trenutno u programu neurorehabilitacije robotikom u Poliklinici Glavić u Zagrebu (l.s. 130) te nije dovedena u pitanje medicinska opravdanost te terapije odnosno nije dovedena u pitanje objektivna korisnost potrebna za što brže i kvalitetnije ozdravljenje.
14.4. Slijedom navedenog te polazeći od mišljenja vještaka dr. sc. Miroslava Gjurašina zaključiti je da je navedena medicinska metoda liječenja opravdana tim više jer je dovela do poboljšanja zdravstvenog stanja mlt. tužiteljice u odnosu na njezin status pri dolasku što je zaključiti iz liječničke dokumentacije za mlt. tužiteljicu iz spornog perioda iz koje proizlazi da je kod mlt. tužiteljice zapažena poboljšana aktivacija trupa, da zadržava bolje bočni sjedeći uz aktivaciju lijeve strane trupa, zatim bolja kontrola trupa, da bolje surađuje u terapiji i malo bolje u kontaktu. Također da je pokazala napredak u segmentima ASŽ (Aktivnosti svakodnevnog života), samostalno se hrani i samostalno pije, hrani se s priborom, samostalno maže namaz na pecivo uz minimalnu asistenciju te su navedena i druga poboljšanja pažnje i koncentracije te komunikacije (l. s. 128, 132, 137).
15. Što se tiče troškova liječenja Boboth terapijom ukazati je da iz istog dopisa proizlazi da je navedenu terapiju moguće provoditi u Općoj bolnici Zadar, međutim, iz dopisa navedene bolnice od 4. srpnja 2022. (l.s. 443) proizlazi da se u istoj provodi razvojna i korektivna fizikalna terapija koja u sebi sadrži više terapijskih kapaciteta, pa između ostalih, Bobath metodu koja se provodi u cilju poboljšanja stanja pacijenata. Slijedi i to da se za djecu školske dobi Bobath terapija ne provodi već se rade druge metode fizikalne terapije sukladno propisanim terapijama od strane liječnika specijaliste fizikalne medicine, rehabilitacije i reumatologije.
16. Međutim suprotno zaključku suda prvog stupnja, ovaj sud ocjenjuje, da razlozi navedeni u potonjem dopisu ne dovode u pitanje pravo mlt. tužiteljice na naknadu troška za navedenu terapiju, a ovo stoga što upravo iz nalaza Opće bolnice Zadar – Ambulante za dječju fizijatriju od 13. lipnja 2019. proizlazi da će se pokušati organizirati Bobath terapija pri odjelu Opće bolnice u Zadru.
16.1. Dakle, iako iz dopisa Opće bolnice Zadar proizlazi da se terapija za djecu školske dobi takve vrste ne provodi, liječnica specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije iste ustanove smatra da je pacijentici potrebno organizirati navedenu terapiju koja činjenica ukazuje da ta liječnica drži da je navedena terapija korisna i objektivno potrebna za što brže i kvalitetnije ozdravljenje mlt. tužiteljice te, po ocjeni ovog suda, takav stav mjerodavne liječnice nadomješta medicinsku iniciranost liječenja koje očito nije bilo moguće ostvariti tužiteljici pri Općoj bolnici Zadar redovitim korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja.
16.2. Slijedom navedenog te polazeći od mišljenja vještaka dr. sc. Miroslava Gjurašina i u svezi ovog troška zaključiti je da je navedena medicinska metoda liječenja opravdana i da je dovela do poboljšanja zdravstvenog stanja mlt. tužiteljice kako je to već naprijed navedeno odnosno da se ne radi o troškovima koji su samoinicijativno odabrani samo zbog subjektivnog osjećaja da je mlt. tužiteljici potrebno liječenje.
17. Osim svega utvrđenog valjalo je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, uzeti u obzir i specifičnu okolnost tj. početak pandemije korona virusa u Hrvatskoj odnosno da je službeno bila proglašena epidemija u periodu od 11. ožujka 2020. do 11. svibnja 2023. kada su bile produljene liste čekanja i preopterećen bolnički sustav te je mlt. tužiteljica, po svojim roditeljima, poduzela mjere liječenja koje su joj u to vrijeme, podudarno sa spornim razdobljem, stajale na raspolaganju.
18. Polazeći od prethodno navedenih utvrđenja ovaj drugostupanjski sud nalazi da bi u protivnom tj. bez provođenja navedenih metoda liječenja za mlt. tužiteljicu nastale štetne posljedice te se osnovanom ocjenjuje žalba u dijelu naknade navedenih troškova za razdoblje od ožujka 2020. do svibnja 2023. prema spisu priloženim računima (čija vjerodostojnost nije dovedena u pitanje) i to u ukupnom iznosu od 13.673,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, po čl. 1086. ZOO, kako su isti precizirani u izreci ove presude pod toč. II, tako da je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda po odredbi čl. 373. st. 3. ZPP.
19. Posljedično navedenom po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP. Kako je tužbenom zahtjevu djelomično udovoljeno uzet je u obzir kako uspjeh mlt. tužiteljice tako i tuženika kako u pogledu visine odbijenog odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva tako i osnove te je ocjenjeno da je mlt. tužiteljica u parnici uspjela u omjeru od 58 %, a tuženik u preostalom omjeru od 42 %.
19.1. Tužiteljici je tako priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sastav tužbe 250 bodova po čl. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; dalje Tarifa), pristup na ročišta održana 14. veljače 2022. 250 bodova i 8. srpnja 2024. 250 bodova po čl. 9. toč. 1. Tarife, za obrazložene podneske i to od 25. kolovoza 2021. 250 bodova, 15. lipnja 2022. 250 bodova, 14. veljače 2023. 250 bodova te 3. svibnja 2024. 250 bodova po čl. 8. toč. 1. Tarife, odnosno za sastav podnesaka i to od 14. veljače 2022. 50 bodova, 20. ožujka 2024. 50 bodova te 21. lipnja 2024. 50 bodova po čl. 8. toč. 4. Tarife, što ukupno iznosi 1900 bodova, odnosno 3.800,00 eura čemu je pridodan PDV u iznosu od 950,00 eura. Također je valjalo pridodati sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 114,16 eura tako da sveukupni trošak parničnog postupka iznosi 4.864,16 eura.
19.2. Mlt. tužiteljici nije priznat trošak za sastavljanje podneska od 21. ožujka 2024. u visini od 250 bodova budući da se ne radi o podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife odnosno trošak za sastav podneska od 18. veljače 2022. budući da je riječ o podnesku uz koji je samo dostavljen dokaz o uplati predujma vještačenja.
19.3. Kada se od postotka mlt. tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak uspjeha tuženika koji je u manjoj mjeri uspio dobije se postotak od 16 % pa iznos ukupnih troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka iznosi 778,27 eura, čemu je u cijelosti pridodan nužni trošak vještačenja 199,08 eura pa je konačno tuženik dužan mlt. tužiteljici namiriti trošak u iznosu od 977,35 eura sa zateznom kamatom po čl. 151. st. 3. ZPP prema kojem zatezne kamate teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.
20. Dakle, slijedom navedenog, po odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP, djelomično je uvažena žalba mlt. tužiteljice i preinačeno pobijano rješenje pod toč. II. i III. izreke te je na ime parničnog troška mlt. tužiteljici dosuđen iznos od 977,35 eura kako je to odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod toč. I izreke.
21. Žaliteljici je priznat trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe 625,00 eura s PDV u iznosu od 156,25 eura s time što je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP mlt. tužiteljici obistinjen iznos od 507,81 eur s obzirom na uspjeh u žalbenom postupku, pa je za više zatraženi iznos zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan kako je to odlučeno pod toč II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
22. U preostalom, a ne pobijanom dijelu pod toč. I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
U Zadru, 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Prosenica