Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-37/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika GĐ, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.- I) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 2. travnja 2025. broj Ik I-165/2025-8, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika GĐ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju članka 170. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/21. i 155/23., dalje: ZIKZ) odbijen je prijedlog zatvorenika GĐ za uvjetni otpust.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik GĐ osobno, bez posebnog navođenja žalbenih osnova, a iz sadržaja žalbe proizlazi da je izjavljena zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje i usvoji prijedlog za uvjetni otpust.
3. Spis predmeta je, u skladu s člankom 495. u svezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osporavajući utvrđeno činjenično stanje, zatvorenik se ne slaže sa činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda utemeljenima na Izvješću Kaznionice u Lepoglavi, u kojem je navedeno da nije kritičan prema počinjenom kaznenom djelu već da tretman doživljava kao vrstu prisile da prizna kazneno djelo koje nije počinio i zatim ocjenjuje da uopće nije rizična osoba, s obzirom da je neosuđivan i da je u dobi od navršenih 70 godina.
6. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust, uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje propisuje odredba članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.-II), te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni ovoga suda, pravilno zaključio da taj prijedlog nije osnovan jer je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.
7. Prije svega optuženik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora na temelju presude Županijskog suda u Šibeniku od 9. siječnja 2024. broj Kv I-13/2023., a kojom presudom je preuzeto izvršenje kaznene presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 29. prosinca 2020. broj 09 0K 029750 20 Kžk, kojom je zatvorenik osuđen na kaznu zatvora od 13 godina i 4 mjeseca zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. te nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.-I.
7.1. Već zbog visine izrečene kazne i težine kaznenog djela zbog kojeg je osuđen i negativnog mišljenja Kaznionice u Lepoglavi kojim je, protivno njegovim žalbenim navodima, utvrđena ranija osuđivanost za imovinska kaznena djela, zbog čega su mu izricane bezuvjetne kazne zatvora, uz procijenjenu srednju razinu rizičnosti od kriminalnog povrata i činjenicu da nije u cijelosti izvršen planirani tretmanski program (posebni program NAS) za počinitelje nasilnih kaznenih djela uz okolnost da je do sada izdržao tek ½ kazne (istek kazne 21. ožujka 2031.) i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda potvrđuju ispravnost zaključaka prvostupanjskog suda da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.
7.2. Iako zatvorenik ima uredan tijek izdržavanja kazne, nije stegovno kažnjavan, radno je angažiran, za procjenu o tome je li došlo do pozitivne promjene u njegovom ponašanju, prije svega, spram njegovog odnosa prema počinjenom kaznenom djelu koje ne priznaje i projicira krivnju na druge osobe (supočiniteljicu) i s obzirom na do sada postignutu razinu uspješnosti primjene programa izvršavanja kazne zatvora, neovisno o životnoj dobi osuđenika, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da do sada izdržani dio kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora, što je pretpostavka za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. KZ/11.-II.
8. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika GĐ nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
