REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2640/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD RIJEKA, OIB: 54382731928, Korzo 16, Rijeka, kojeg zastupaju punomoćnice Danijela Kovačić i Jasenka Perković, odvjetnice u Rijeci, Dežmanova 10/I, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-444/2022-13 od 4. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-444/2022-13 od 4. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Rijeci je odlučio: I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Ispravlja se upis proveden u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.čbr. [katastarska čestica] – NEPLODNO-12 STAMBENIH ZGRADA I DVORIŠTE NIZ 900 površine 8854 m2, k. o. [katastarska općina], proveden na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora poslovni broj RZ-593/2015 od 8.ožujka 2018. na način da se izvrši upis brisanja upisa prava vlasništva na ime i u korist tuženika Republike Hrvatske na posebnom dijelu nekretnine upisanom u zemljišnoj knjizi na ime tuženika kao: 99. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-99):
Zgrada u [adresa], stan broj 110 na prvoj etaži (+1) orijentiran prema jugu, koji se sastoji od jedne sobe, hodnika s radnom nišom, kupaonice s WC-om, terase i drvarnice, u ukupnoj površini od 30,22 m2, tako da se potom izvrši upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja GRADA RIJEKE, Korzo 16, OIB: 54382731928 na suvlasničkom dijelu nekretnine s neodređenim omjerom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.čbr. [katastarska čestica] – NEPLODNO-12 STAMBENIH ZGRADA I DVORIŠTE NIZ 900 površine 8854 m2, k. o. [katastarska općina], i upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja GRADA RIJEKE, Korzo 16, OIB: 54382731928, na posebnom dijelu nekretnine upisanom u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka na listu B u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.čbr. [katastarska čestica] – NEPLODNO-12 STAMBENIH ZGRADA I DVORIŠTE NIZ 900 površine 8854 m2, k. o. [katastarska općina] kao: 99. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-99): Zgrada u [adresa], stan broj 110 na prvoj etaži (+1) orijentiran prema jugu, koji se sastoji od jedne sobe, hodnika s radnom nišom, kupaonice s WC-om,terase i drvarnice, u ukupnoj površini od 30,22 m2.“
II. Nalaže se tužitelju Gradu Rijeci, OIB: 54382731928, Korzo 16, Rijeka nadoknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 iznos od 1.990,84 EUR1/15.000,00 kuna na ime prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. svibnja 2023. (dana donošenja presude) po stopi od 5,50% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena roku od 15 (petnaest) dana.“
2. Prema obrazloženju, sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim te primjenjuje odredbe čl. 205. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19; dalje: ZZK), čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; dalje: ZV), čl. 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj: 19/91, 26/91, 45/92, 83/92, 84/92, 18/93, 94/93, 2/94, 9/95, 42/95, 21/96, 118/99, 99/03 i 145/10) kao i čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
3. Tužitelj je podnio pravovremenu žalbu protiv te presude iz svih propisanih žalbenih razloga, navodeći u bitnom kako je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da na imovini koja nije služila za obavljanje zakonom taksativno navedenih komunalnih djelatnosti odnosno na imovini koja se nije odnosila na objekte i uređaje komunalne infrastrukture se pretvorba trebala izvršiti prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća kao općem propisu za pretvorbu. R.O. ČISTOĆA kao pravni prednik tužitelja nije provodila a niti je to bila dužna, postupak pretvorbe po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća već je pretvorba vršena po ZOPOPKD, to nije bilo nikakvog uvjeta čl. 47. Zakona o privatizaciji u ovom slučaju. Ukazuje na presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gžx 37/10-2 od 6. rujna 2010., presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž 476/10-2 od 28. travnja 2010., presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-676/10-2 od 28. lipnja 2010., presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-35/2021-3 od 3. studenog 2022. te presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk 26/2017-2 od 31. listopada 2018. Predložio je preinačenje pobijane presude i priznavanje parničnih troškova kao i troškova žalbe u iznosu od 622,14 eur za sastav, iznos od 155,54 eur za PDV i iznos od 234,92 eur za pristojbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
6. U postupku niti u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede postupka koje bi se sastojale u proturječnosti razloga koje je sud dao o odlučnim činjenicama sa sadržajem izvedenih dokaza. Upravo suprotno, sud je dao jasne, detaljne i prihvatljive razloge iz kojih je jasno na temelju kojih je utvrđenih činjenica sud primijenio materijalno pravo.
7. Predmet spora je ispravak zemljišno-knjižnog upisa na predmetnim nekretninama - stanu.
8. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sporne činjenice iz provedenih dokaza, koje je opširno obrazložio i to kako svaki dokaz pojedinačno, tako i sve dokaze zajedno.
9. Međutim, pravno shvaćanje tužitelja vezano za primjenu odredbe čl. 362. st. 3. ZV-a i odredbe čl. 14. st. 4. Zakona o pretvorbi je pogrešno. Navedenom zakonskom odredbom nije riješeno pitanje vlasništva stanova koji su bili dio društvenog kapitala društvenog poduzeća i koji bi bili izuzeti od pretvorbe (ne bi bili procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala). Pravo vlasništva takovih stanova riješeno je tek Zakonom o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj 145/10) i to odredbama čl. 49. st. 1. st. 2. i st. 3. Prema odredbi čl. 49. st. 1. Zakona o upravljanju državnom imovinom neprocijenjena imovina, u smislu toga zakona, su dionice u trgovačkim društvima, poslovi udjeli u trgovačkim društvima, poslovni prostori, stanovi, potraživanja i pokretnine koje nisu u cijelosti ili u dijelu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj: 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95 i 118/99) odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj: 21/96, 71/97, 16/98 i 73/00), a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća, te u pogledu kojih imovinsko pravni odnosi nisu uređeni posebnim propisom. Prema stavku 2. istog zakonskog članka neprocijenjenom imovinom u smislu toga zakona smatraju se i stanovi koje su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj: 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 4/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99, 120/00 i 78/02). Prema st. 3. istog zakonskog članka imovina u obliku dionica i poslovnih udjela u trgovačkim društvima te u obliku poslovnih prostora i stanova, koja u cijelosti nije procijenjena, vlasništvo je Republike Hrvatske, dok je imovina u obliku pokretnina i potraživanja, koja u cijelosti nije procijenjena vlasništvo Agencije. Iz navedenih zakonskih odredbi nedvojbeno proizlazi da vlasnikom stana na kojem je pravo korištenja, raspolaganja i upravljanja imalo društveno poduzeće postaje Republika Hrvatska, ukoliko takav stan nije procijenjen u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća odnosno ukoliko nije prodan nositelju stanarskog prava, a prenijet je Fondu stambenog i komunalnog gospodarstva. Dakle, vlasnik takvog stana nije postala jedinica lokalne samouprave.
10. Odluke županijskih sudova na koje se žalitelj poziva nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kakva je u ovom parničnom postupku.
11. Pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 118/14 i 107/15) odlučeno je o troškovima postupka. Tužitelj je osporio odluku o troškovima ne navodeći posebno zbog čega.
12. Dakle, tužiteljeva žalba je stoga odbijena kao neosnovana a pobijana presuda potvrđena primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
