Poslovni broj: Us II-79/2022-10
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Ja
RJE Š ENJE
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić predsjednice vijeća , Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća , uz više sudske savjetnice sudjelovanje – specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničara , u upravnom sporu tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje ( OIB:38922958547 ), Zagreb , Martićeva ulica 71 , kojeg zastupaju opunomoćenice Marijana Liszt i Petra Kontić , odvjetnice Odvjetničkog društva Liszt & partneri u Zagrebu , Palmotićeva 41 , protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske ( OIB:68011638990 ), Zagreb , Trg žrtava fašizma 3 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba OCiz [adresa], [adresa], radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
rije š io je
Upravni spor se nastavlja.
pretpostavljam da je
I. Poništava se rješenje Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske , klasa: UP/II-008-07/21-01/724 , urbroj: 401-01/11-22-1 od 3. ožujka 2022.
II. Žalba OCzbog neodlučivanja o zahtjevu za ponovno korištenje informacija od strane Hrvatskog ureda za osiguranje od 17. srpnja 2021. odbija se.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 415,00 eura/3.125,00 kn u roku od 15 dana od dana dostave ove odluke zajedno sa zateznim kamatama koje, ako tužitelj troškove ne podmiri u ostavljenom roku, teku od dana donošenja ove presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj je pokrenuo predmetni upravni spor tužbom kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, klasa: UP/II-008-07/21-01/724, urbroj: 401-01/11-22-1 od 3. ožujka 2022. Navedenim rješenjem naloženo je Hrvatskom uredu za osiguranje da u roku od 8 dana od zaprimanja ovog rješenja riješi zahtjev za ponovnu uporabu informacija OC od 1. srpnja 2021. sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
2. Rješenjem suda poslovni broj: Us II-79/2022-7 od 29. svibnja 2024. upravni spor je prekinut te je određeno da će se isti nastaviti nakon što sud Europske unije donese odluku u predmetu broj: C-336/2023. Kako je sud Europske unije donio odluku u predmetu broj: C-336/2023 od 21. studenog 2024., valjalo je sukladno odredbi članka 105. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) koji se primjenjuje na temelju članka 169. stavka 1. toga Zakona, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći u bitnom da mu je tim rješenjem bespravno nametnuta obveza postupanja prema Zakonu o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", broj: 25/13. i 85/15. – u daljnjem tekstu: ZPPI), jer Hrvatski ured za osiguranje (u daljnjem tekstu: HUO) nije tijelo javne vlasti u smislu toga Zakona. Tumačenje tuženika, koje je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava, smatra pogrešnim jer s obzirom na zakonom predviđenu ulogu, način rada i financiranja nije ispunjen niti jedan uvjet prema kojem bi se HUO mogao smatrati tijelom javne vlasti sukladno definiciji iz članka 5. stavka 1. točke 2. ZPPI-a. Navodi da sukladno odredbi članka 353. Zakona o osiguranju obavlja za svoje članove poslove utvrđene tim Zakonom, Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu te drugim propisima, dakle obavlja poslove u ime društava za osiguranje, a ne u ime države. Ističe da njegov osnivač nije Republika Hrvatska niti neka jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, već su HUO 1992. godine osnovala društva za osiguranje koja su time stekla u njemu svoje članstvo te nije u javnom vlasništvu i niti u jednom upravljačkom tijelu nema predstavnika javnih vlasti. Navodi također da nije financiran iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja i slično), već je u cijelosti financiran iz privatnih sredstava. Ističe da mu niti jednim zakonom nisu povjerene javne ovlasti niti je propisan nadzor nad obavljanjem takvih ovlasti niti je zakonom predviđeno da se neki od poslova obavlja kao javna služba. Navodi nadalje da kod rješavanja pritužbi ili izvansudskog rješavanja sporova ne nastupa autoritativno u ime države, već kao osoba privatnog prava i kod odlučivanja o pravima i obvezama fizičkih i pravnih osoba ne primjenjuju se pravila općeg upravnog postupka. Naglašava da u poredbenim europskim uređenjima udruženja društava za osiguranje djeluju kao privatni subjekti i nisu obvezni omogućiti ponovnu uporabu informacija. Poziva se na Direktivu (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (u daljnjem tekstu: Direktiva) te navodi da nije zadovoljena niti jedna od propisanih značajki koje moraju posjedovati javnopravna tijela, jer HUO nema javno financiranje, u pogledu upravljanja je nezavisan, a predstavnika državne vlasti nema niti u jednom od upravljačkih organa. S obzirom da Direktiva potvrđuje da se pojam tijela javne vlasti mora tumačiti vrlo ograničeno, a sve kako se onima čije je djelovanje neovisno o javnom financiranju i kontrolama ne bi neosnovano nametala dodatna ograničenja, smatra da bi uvrštavanje HUO-a među tijela javne vlasti bilo protivno ciljevima i smislu europskih propisa o ponovnoj uporabi informacija. Ističe da u drugim državama članicama EU udruženja društava za osiguranje ne potpadaju pod tijela javne vlasti, te da niti tuženik sve do nedavno HUO nije vodio kao obveznika primjene ZPPI-a u registru tijela javnih vlasti. Smatra da je 2015. godine u postupku koji je protiv njega kao poduzetnika pokrenula Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, otklonjena dvojba o tome treba li uzimati da je HUO tijelo javne vlasti. Pojašnjava da se postupci radi povrede Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ne mogu voditi protiv tijela javne vlasti, a u tom je postupku nedvojbeno utvrđeno da se odredbe spomenutog Zakona primjenjuju na HUO. U prilogu tužbe dostavlja dokumentaciju na koju se u tužbi poziva (Statut Hrvatskog ureda za osiguranje, Ugovor o osnivanju Hrvatskog ureda za osiguranje, rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 17. srpnja 2015., te poredbeni podaci država članica EU). Poziva se i na pravno mišljenje prof. dr. sc. EC koje se odnosi na sporno pravno pitanje, dostavljeno u tijeku upravnog spora. Predlaže da Sud osporeno rješenje tuženika poništi i utvrdi da HUO nije tijelo javne vlasti u smislu ZPPI- a. Potražuje naknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 3.125 kn.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iznesenih u osporenom rješenju. Dodatno se poziva na mišljenja Ministarstva financija od 13. siječnja 2022. i Ministarstva pravosuđa i uprave od 21. ožujka 2022., pribavljena povodom upita zainteresirane osobe OC za utvrđenje predstavlja li tužitelj tijelo javne vlasti sukladno ZPPI-u kao pravna osoba s javnim ovlastima. Navodi da je prema stajalištu Ministarstva financija odlučujuća činjenica da su određeni poslovi koje HUO obavlja rezultat prijenosa pravne stečevine i da su mu dodijeljeni odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i da bi, ako navedene poslove ne bi obavljao tužitelj, trebalo odrediti tijelo državne uprave ili drugo tijelo ili pravnu osobu koje bi ih obavljalo. Navodi da su i prema stajalištu Ministarstva pravosuđa i uprave poslovi tužitelja propisani člankom 353. podstavak 7. i 8. Zakona o osiguranju poslovi s javnim ovlastima, budući da se istima odlučuje o pravima i obvezama pravnih i fizičkih osoba (poslovi koji se odnose na rješavanje pritužbi osiguranika, odnosno oštećenih osoba ili poslovi izvan sudskog rješavanja sporova između osiguranika odnosno ugovaratelja osiguranja, potrošača i društava za osiguranje, odnosno ponuditelja usluga osiguranja). Navodi da poslovi informacijskog centra koje tužitelj obavlja također predstavljaju poslove s javnim ovlastima, kao i obavljanje poslova nacionalnog ureda za osiguranje te ostalih poslova koji su rezultat prijenosa Direktive 2009/103 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. Ističe da je sa navedenim stajalištima upoznao tužitelja i upozorio ga na obveze koje proizlaze iz ZPPI-a. Navodi nadalje da popis tijela javne vlasti, iako je instruktivnog karaktera, ne isključuje postojanje drugih tijela javnih vlasti kao obveznika primjene ZPPI-a, pa činjenica nalazi li se određeno tijelo na popisu ili ne nije odlučna za prosuđivanje da li je to tijelo dužno postupati po odredbama navedenog Zakona, s time da se popis tijela javne vlasti redovito ažurira na temelju dobivenih obavijesti od samih tijela, korisnika prava na pristup informacijama i saznanjima iz drugih izvora. Navode tužbe smatra neosnovanima te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
4. Zainteresirana osoba OC, kojem je tužba dostavljena na odgovor sukladno članku 32. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUS/10) i koji je nakon toga izvršio uvid u spis, nije dostavio sudu odgovor na tužbu.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Odlučujući o tužbi sukladno članku 47. stavku 1. i članku 114. stavku 3. ZUS-a, ovaj Sud je uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavanog rješenja, kao i navode svih stranaka i očitovanja dana tijekom upravnosudskog postupka, te na temelju razmatranja odlučnih činjeničnih i pravnih pitanja utvrdio da se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je zainteresirana osoba OC tužitelju podnio zahtjev za ponovnu uporabu informacija temeljem članka 18. i članka 29. ZPPI- a u kojem je zatražio da mu se u otvorenom obliku (JSON) dostave podaci o marki vozila, broju šasije, osiguravajućem društvu i broju police automobilske odgovornosti iz registra podatka Informacijskog centra i to na način da se, primjerice, posjetom na adresu huo.hr/api?datum=20210701& oznaka = ZG9806GM u JSON obliku prikazuju informacije koje se prikazuju korisniku ispunjavanjem formulara "Provjera osiguranja" na adresi https://huo.hr/hr/provjera-osiguranja s upisom datuma 1. srpnja 2021. i registarske oznake [registarska oznaka]. Postupajući po navedenom zahtjevu tužitelj je obavijestio zainteresiranu osobu da informacijski centar Hrvatskog ureda za osiguranje temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu omogućava oštećenim osobama pronalaženje odgovornog osiguratelja, te da oštećena osoba tu informaciju može zatražiti putem web stranice HUO-a, e-mail porukom ili pisanim putem.
8. Tuženik je odlučujući o žalbi zainteresirane osobe podnesenoj na temelju članka 25. stavka 2. ZPPI-a zbog nedonošenja rješenja o njezinom zahtjevu prema članku 29. stavku 2. toga Zakona, ocijenio da razlozi za nerješavanje zahtjeva sukladno odredbama ZPPI-a nisu opravdani, te je na temelju odredbe članka 25. stavka 7. ZPPI-a naložio tužitelju rješavanje o predmetnom zahtjevu za ponovnu uporabu informacija. Tuženik je pri tome, pozivajući se na odredbe članka 352. stavka 1. i 353. stavka 1. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj: 30/15., 112/18., 63/10. i 133/20.) te na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09. i 152/14.) utvrdio da Hrvatski ured za osiguranje predstavlja tijelo javne vlasti iz odredbe članka 5. stavka 1. točke 2. ZPPI-a.
9. Prema odredbi članka 1. stavka 1. ZPPI-a, tim se Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija koje posjeduju tijela javne vlasti, propisuju se načela, ograničenja, postupak i način ostvarivanja i olakšavanja pristupa i ponovne uporabe informacija, djelokrug, način rada i uvjeti za imenovanje i razrješenje povjerenika za informiranje te inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona.
10. Odredbom članka 27. stavka 1. ZPPI-a propisano je da svaki korisnik ima pravo na ponovnu uporabu informacija u komercijalne ili nekomercijalne svrhe, u skladu s odredbama ovoga Zakona, a odredbom članka 29. stavka 2. toga Zakona propisano je da će tijelo javne vlasti odlučiti o zahtjevu za ponovnu uporabu informacija rješenjem u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, koje obvezno sadrži vrstu dozvole kojom se utvrđuju uvjeti uporabe te visinu i način izračuna troškova.
11. Prema članku 5. točki 2. ZPPI-a tijela javne vlasti, u smislu ovoga Zakona, su tijela državne uprave, druga državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druga tijela koja imaju javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se temeljem posebnog propisa financiraju pretežito ili u cijelosti iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja i sl.), kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo.
12. Iz spisu priloženih podataka proizlazi da je Hrvatski ured za osiguranje osnovan 18. ožujka 1992. ugovorom o osnivanju koji su sklopila tada četiri postojeća hrvatska društva za osiguranje odnosno reosiguranje, sa ciljem da postane hrvatski nacionalni ured zelene karte osiguranja te je 1992. godine primljen u Sustav zelene karte osiguranja, a 1994. godine preuzima i poslove vođenja Garancijskog fonda (obrada i likvidacija šteta uzrokovanih neosiguranim, nepoznatim motornim vozilima, vozilima osiguranim kod društava za osiguranje u stečaju, odnosno u slučaju štete koju oštećene osobe nisu mogle naplatiti zbog razloga za prestanak društva za osiguranje temeljem obveznih osiguranja u prometu). Za ocjenu pravnog položaja HUO-a i njegovu djelatnost relevantni su i Zakon o osiguranju („Narodne novine“, broj: 30/15., 112/18., 63/20. i 133/20.) i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – u daljnjem tekstu: ZOOP).
13. Prema članku 352. stavku 1. Zakona o osiguranju nacionalni ured za osiguranje u Republici Hrvatskoj jest Hrvatski ured za osiguranje koji je pravna osoba koja u pravnom prometu s trećim osobama predstavlja udruženje društava za osiguranje, a prema stavku 5. toga članka Zakona djelatnost Hrvatskog ureda za osiguranje financiraju društva za osiguranje kao članovi Hrvatskog ureda za osiguranje. Djelatnost, prava i obveze njegovih tijela, uvjeti za primitak i prestanak članstva i način financiranja utvrđuje se statutom HUO-a (stavak 4.).
14. Sukladno definiciji iz članka 3. točke 32. Zakona o osiguranju, nacionalni ured za osiguranje je nacionalni ured osiguratelja, profesionalna organizacija koja je utemeljena u skladu s Preporukom br. 5. koju je 25. siječnja 1949. usvojio Pododbor za cestovni promet Odbora za unutarnji promet gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu, a koja okuplja društva za osiguranje koja u jednoj državi imaju odobrenje za obavljanje poslova osiguranja motornih vozila od građanskopravne odgovornosti, a u Republici Hrvatskoj Hrvatski ured za osiguranje.
15. Odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o osiguranju propisano je da HUO obavlja za svoje članove poslove utvrđene tim Zakonom, Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu te drugim propisima i to: poslove nacionalnog ureda za osiguranje i druge poslove utvrđene međunarodnim sporazumima o osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, poslove predstavljanja i zastupanja interesa društava za osiguranje u međunarodnim institucijama, poslove vođenja Garancijskog fonda, poslove Ureda za naknadu, poslove Informacijskog centra, poslove statistike osiguranja, poslove rješavanja pritužbi osiguranika, odnosno oštećenih osoba te poslove izvansudskog rješavanja sporova između osiguranika, odnosno ugovaratelja osiguranja, odnosno potrošača i društava za osiguranje, odnosno ponuditelja usluga osiguranja. Prema stavku 4. istog članka Zakona HUO obavlja i druge poslove od općeg i zajedničkog interesa za djelatnost osiguranja.
16. Djelatnost, način financiranja, organizacija te druga pitanja iz djelokruga i područja poslovanja Hrvatskog ureda za osiguranje u skladu sa Zakonom o osiguranju, Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu te drugim propisima utvrđena je Statutom Hrvatskog ureda za osiguranje (u daljnjem tekstu: Statut). Prema članku 4. Statuta HUO je neprofitna pravna osoba koja u pravnom prometu s trećim osobama predstavlja udruženje društava za osiguranje (stavak 1.), te djeluje u cilju zaštite zajedničkih interesa članova Ureda i promicanja djelatnosti osiguranja (stavak 2.). Poslovi koje HUO obavlja određeni su u stavku 3. i 4. istog članka Statuta sukladno Zakonu o osiguranju, ZOOP-u i drugim propisima, a prema stavku 5. Ured obavlja i druge poslove od općeg i zajedničkog interesa za djelatnost osiguranja. U članku 5. Statuta određeni su poslovi koje HUO obavlja u ulozi nacionalnog ureda za osiguranje u Republici Hrvatskoj, a koje zadaće proizlaze iz međunarodnih sporazuma o osiguranju vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti.
17. Obavljanje poslova vođenja Garancijskog fonda uređeno je člankom 6. Statuta, prema kojem sredstva tog Fonda služe za plaćanje šteta nastalih, između ostalog, u inozemstvu za koje jamči Ured te nastalih na području Republike Hrvatske od neosiguranih i nepoznatih motornih vozila, a radi izvršenja obveza za plaćanje šteta na teret sredstava Fonda članovi Ureda koji se bave obveznim osiguranjima u prometu su dužni uplaćivati doprinos. Prema članku 44. stavku 1. ZOOP-a, Garancijski fond je imovina Hrvatskog ureda za osiguranje namijenjena izvršenju obveza po osnovama nastalih šteta navedenim u tom članku. Obveza društva za osiguranje koje obavlja poslove obveznih osiguranja za uplaćivanje doprinosa za Garancijski fond propisana je i člankom 45. stavkom 1. toga Zakona.
18. Prema članku 51. ZOOP-a u okviru Hrvatskog ureda za osiguranje uspostavlja se informacijski centar kako bi se oštećenoj osobi omogućilo da zatraži naknadu štete nastale u prometnim nesrećama upotrebom vozila, te je člankom 52. stavkom 1. istog Zakona propisano da informacijski centar prikuplja podatke i vodi registar podataka, omogućuje uvid u te podatke, pruža pomoć oštećenim osobama pri prikupljanju podataka iz registra i prikupljanju podataka iz registara informacijskih centara drugih država članica, a stavak 2. propisuje koje podatke treba sadržavati registar (između ostalog podatke o registarskim oznakama, vrstama, markama, tipovima te brojevima šasija vozila registriranih u Republici Hrvatskoj, brojevima polica osiguranja od automobilske odgovornosti, nazivima i sjedištima društva za osiguranje, imenu i prezimenu, datumu rođenja, OIB-u te prebivalištu i boravištu osiguranika). Prema stavku 8. istog članka ZOOP-a informacijski centri daju oštećenoj osobi ime i adresu vlasnika ili uobičajenog vozača, odnosno registriranog imatelja vozila ako oštećena osoba ima legitiman interes za dobivanje tih informacija, a navedeni podaci se pribavljaju od društva za osiguranje ili tijela za registraciju vozila. Navedene informacije dostavljaju se svakom sudioniku prometne nesreće koju je prouzročilo vozilo za čiju je upotrebu sklopljeno obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (stavak 9.). Odredbom članka 56. ZOOP-a propisano je da informacijski centar mora svim oštećenim osobama te drugim sudionicima bilo koje prometne nesreće omogućiti uvid u podatke i korištenje podataka sukladno tom Zakonu.
19. Prema članku 9. Statuta HUO radi zaštite oštećenih osoba obavlja poslove vođenja Informacijskog centra koji od članova Ureda te iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova prikuplja podatke o sklopljenim osiguranjima od automobilske odgovornosti, podatke iz police graničnog osiguranja kao i zelene karte osiguranja, vodi evidencije o imenovanim ovlaštenim predstavnicima i o imenovanim korespondentima te omogućuje oštećenim osobama dobivanje podataka o odgovornom osiguratelju i njegovom ovlaštenom predstavniku ili imenovanom korespondentu na dan štetnog događaja.
20. U okviru HUO-a uspostavlja se Ured za naknadu kojem oštećene osobe sa prebivalištem u Republici Hrvatskoj mogu podnijeti odštetni zahtjev ako je prometna nesreća nastala u drugoj državi članici, odnosno u trećoj državi čiji je nacionalni ured za osiguranje član Sustava zelene karte, a prouzročena je vozilom koje je osigurano te je uobičajeno stacionirano u drugoj državi članici (članak 57. ZOOP-a).
21. Sukladno članku 11. Statuta HUO obavlja poslove rješavanja pritužbi osiguranika, odnosno oštećenih osoba te poslove izvansudskog rješavanja sporova između osiguranika, odnosno ugovaratelja osiguranja, odnosno potrošača i društva za osiguranje, odnosno ponuditelja usluga osiguranja putem arbitraže, mirenja te institucije Pravobraniteljstva na području osiguranja.
22. Odlukom Upravnog odbora osnovan je Centar za mirenje pri HUO, dok je na temelju Odluke o osnivanju i radu pravobraniteljstva na području osiguranja osnovano pravobraniteljstvo, koje je neovisno i samostalno tijelo za izvansudsko rješavanje sporova između podnositelja žalbe i društva za osiguranje, kao i za informiranje potrošača i drugih zainteresiranih osoba u načinima sudskog i izvansudskog rješavanja sporova iz osiguranja, čiji rad prati Vijeće pravobraniteljstva.
23. Tijela upravljanja i ustrojstvo HUO-a uređeni su člancima 14. do 18. Statuta, te su tijela Ureda Skupština, koju čine predstavnici svih članova Ureda, Upravni odbor, čije članove imenuje svaki redovni član Ureda i Direktor Ureda.
24. Sukladno Ugovoru o osnivanju Hrvatskog ureda za osiguranje sredstva za financiranje djelatnosti i poslovanja Ureda uplaćuju članice, a prema članku 13. Statuta visina potrebnih sredstava utvrđuje se financijskim planom, kojim se utvrđuje i postotak akontacijskog udjela svakog člana prema kriterijima određenim u tom članku.
25. S obzirom na naprijed iznesene podatke o osnivanju i ciljevima osnivanja HUO- a, pravni položaj i status, upravljačku strukturu i način financiranja, kao i djelatnost koja nije ustanovljena kao javna služba, odnosno poslove koje obavlja, a koji u većem dijelu proizlaze iz prava EU, prema ocjeni ovoga Suda HUO ne pripada niti u jednu od skupina tijela, odnosno pravnih osoba koje se sukladno definiciji iz članka 5. točke 2.
ZPPI-a smatraju tijelom javne vlasti.
26. Suprotno stajalištu tuženika, koji se poziva na mišljenja Ministarstva pravosuđa i uprave i Ministarstva financija pribavljena u tijeku postupka, djelatnost HUO-a, koji nije društvo za osiguranje nego neprofitni oblik njihovog obveznog i dobrovoljnog udruživanja, te koji ima zasebnu pravnu osobnost, a u pravnom prometu predstavlja sva društva članove zajedno i zastupa interese tih članova i u međunarodnim institucijama, ne predstavljaju poslove koje HUO obavlja na temelju danih mu javnih ovlasti. Naime, poslovi HUO-a utvrđeni u naprijed citiranim odredbama Zakona o osiguranju, ZOOP-a i Statuta tužitelju nisu dodijeljeni neposredno zakonom kao javna ovlast, niti se poslovi koje HUO obavlja u ulozi nacionalnog ureda za osiguranje u Republici Hrvatskoj u sustavu zelene karte osiguranja mogu podvesti pod poslove državne uprave koji su tužitelju povjereni od strane države. Činjenica što je Zakonom o osiguranju, nakon osnivanja HUO-a, utvrđeno da on ima status nacionalnog ureda, ne predstavlja povjeravanje javnih ovlasti na način kako to tuženik smatra.
27. Nadalje, Informacijski centar, a koji je prvenstveno uspostavljen u okviru HUO- a kako bi se oštećenoj osobi omogućilo da zatraži naknadu štete nastale u prometnim nesrećama upotrebom vozila, a što je rezultat preuzimanja akata Europske unije u hrvatsko zakonodavstvo i to u konkretnom slučaju Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2009/103/EZ od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveza osiguranja od takve odgovornosti, poslove ne obavljaju se na temelju javnih ovlasti, odnosno ne radi se o poslovima državne uprave koji su tužitelju povjereni kao javna ovlast. Napominje se da, sukladno statutarnim i zakonskim odredbama podaci koje Informacijski centar prikuplja i obrađuje u svom registru ne predstavljaju informacije koje moraju biti dostupne javnosti općenito, te se radi o podacima koji su na lako dostupan način u dohvatu zainteresiranih osoba. Nadalje, poslovi rješavanja pritužbi osiguranika i izvansudskog rješavanja sporova, koje tužitelj obavlja putem Centra za mirenje (osnovan Odlukom Upravnog odbora HUO-a od 29. ožujka 2007.) ne predstavljaju odlučivanje o pravima i obvezama osiguranika i oštećenih osoba te nisu poslovi državne uprave koji su Zakonom o osiguranju povjereni tužitelju, već su usmjereni na kontrolu postupanja društava za osiguranje od strane HUO-a. Iz mjerodavnih propisa stoga nije vidljivo da bi na HUO bila prenesena javna ovlast u bilo kojem segmentu njegove djelatnosti.
28. S obzirom na sve naprijed izneseno, ovaj Sud nalazi da HUO ne predstavlja tijelo javne vlasti koje je obveznik postupanja po ZPPI-u. Činjenica što je HUO uvršten na Popis tijela javne vlasti, koji vodi Povjerenik, i to u povodu predmetnog zahtjeva ovdje zainteresirane osobe, ne predstavlja jedinu odlučnu činjenicu za prosuđivanje da li je to tijelo dužno postupati po odredbama ZPPI-a, imajući u vidu i da je isti instruktivnog karaktera.
29. Slijedom iznesenog, prema ocjeni ovoga Suda , tužitelj nije bio dužan povodom zahtjeva zainteresiranih osoba donijeti rješenje prema odredbama članka 23. ZPPI-a , a koji se na odgovarajući način primjenjuje na temelju članka 27. stavka 3. istog Zakona. U situaciji kada javnopravno tijelo nije dužno donijeti rješenje, žalba izjavljena zbog toga što tijelo nije u roku odlučilo o zahtjevu podnositelja , nije dopušteno te je istu valjalo odbaciti sukladno članku 114. stavku 1. ZUP-a .
30. Stoga je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a , odlučeno kao u točki I. i II. izreke ove presude.
31. Kako je tužitelj uspio u sporu, tužitelju je priznato pravo na naknadu opravdanih troškova spora za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 3.125,00 kn/415,00 eura, na temelju članka 144. stavka 1. i 4. i članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka III. izreke presude).
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić