Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1586/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku po sucu pojedincu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u pravnoj stvari tužitelja Baranjska čistoća d.o.o. Beli Manastir, Ulice Republike 11, OIB:48154012452, zastupan po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru od 29. kolovoza 2024. poslovni broj P-79/2024-11,14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru od 29. kolovoza 2024. poslovni broj P-79/2024-11 u točki II. izreke do iznosa od 69,14 Eur-a.

II. Žalba tuženika se uvažava kao djelomično osnovana, te se rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru od 29. kolovoza 2024. poslovni broj P-79/2024-11 preinačuje u točki II. izreke i rješava:

Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 Eur-a, odbija se kao neosnovan.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I/ Smatra se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II/ Nalaže se tuženiku ČL iz [adresa], da tužitelju Baranjskoj čistoći d.o.o. Beli Manastir, Ulica Republike 11, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 131,64 EUR ( slovima: sto trideset jedan euro i šezdeset četiri centa)."

2. Protiv predmetnog rješenja tuženik je podnio pravovremenu žalbu, bez pozivanja na žalbene razloge. Iz žalbe je razvidno kako tuženik pobija rješenje samo u točki II. izreke. U žalbi u bitnome navodi kako nije pravično da naknadi troškove tužitelju, iako je iste već jednom namirio tužitelju. Ističe kako je osoba starije životne dobi, teško pokretan i ovisan o tuđoj pomoći i potpori i da tužitelj i sada od bivših korisnika sa njihove adrese u Bilju prikuplja spremnike, pa da je stoga diskriminiran u odnosu na njih. Predlaže uvažiti žalbu i osloboditi ga od plaćanja troškova spora po pobijanom rješenju.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ističe kako navodi žalbe nisu osnovani, jer je tuženik dao povoda za vođenje spora, te je tek nakon podnošenja tužbe udovoljio tužbenom zahtjevu. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u cijelosti uz naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelju. Traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 72,50 Eur-a.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitavši odluku o parničnim troškovima u rješenju suda prvog stupnja na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da odluka o troškovima suda prvog stupnja nije pravilna i zakonita.

6. Osnovani su navodi žalitelja kako je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

7. Naime, sud prvog stupnja je valjano obrazložio da u smislu odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a, tuženik koji udovolji tužbenom zahtjevu dužan je naknadi prouzročeni parnični trošak tužitelju. Sud prvog stupnja je obrazložio odluku o troškovima postupka, navodeći kako priznaje trošak za sastav tužbe u iznosu od 50,00 Eur-a te za sastav podneska od 2.2.2024 (pravilno od 20. 2.2024) u iznosu od 50,00 Eur-a, te PDV u iznosu od 25,00 Eur-a i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 6,64 Eur-a odnosno ukupno 131,64 Eur-a.

8. S ocjenom suda prvog stupnja, o tome koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora, ovaj žalbeni sud se ne slaže u cijelosti.

9. Naime, prilikom odmjeravanja troškova u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a potrebno je utvrdio koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenja spora. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je pogrešno ocijenio da su troškovi sastava podneska od 20. veljače 2024. bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora. Naime, iz sadržaja tog podneska razvidno je da tim podneskom tužitelj izvješćuje sud prvog stupnja o plaćenoj sudskoj pristojbi na tužbu. Taj podnesak po svom sadržaju nije bitan za vođenje ovoga spora, pa tužitelju u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a taj trošak u iznosu od 62,50 Eur-a, ne pripada.

10. Imajući navedeno u vidu, valjalo je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 Eur-a odbiti kao neosnovan.

11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 69,14 Eur-a, te je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. valjalo žalbu tuženika uvažiti kao djelomično osnovanu i preinačiti pobijano rješenje u dijelu točke II. izreke i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 Eur- a, kao neosnovan.

12. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, nije osnovan, jer to nisu nužno potrebni troškovi za vođenje ovoga spora.

13. U nepobijanom dijelu, u točki I. izreke rješenje suda prvog stupnja ostaje nepromijenjena.

Osijek, 14. svibnja 2025.

Sudac

mr. sc. Krunoslav Baran