Poslovni broj: Usž-1182/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SEDLIĆ d.o.o., Zagreb, Bukovačka cesta 265, OIB: 31937776003, kojeg zastupa Hrvoje Mladinić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić, u Bjelovaru, Mihanovićeva 15b, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na dodanu vrijednost, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3252/2023-12 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3252/2023-12 od 23. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/22-01/239, URBROJ: 513-04-22-2 od 3. studenog 2022. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike Zagreb, KLASA: UP/I-471-02/20-01/18, URBROJ: 513-07-23/03-22-48 od 29. travnja 2022. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. srpnja 2018. u iznosu od 200.000,00 kuna.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da upravni postupak nije imao nikakvog smisla jer je tuženiku rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 29. srpnja 2022. priznato predmetno potraživanje u predstečajnom postupku. U vezi s tim ističe da bi tuženik po pravomoćnosti tog rješenja kao ovršne isprave mogao pokrenuti ovrhu nakon potvrde predstečajnog sporazuma. Pored navedenog smatra da je upravni postupak trebao biti prekinut otvaranjem predstečajnog postupka, odnosno s danom 2. studenog 2021. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da riješi predmet sam i preinači pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor prijavljivanja, obračunavanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. srpnja 2018. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj primio predujam u iznosu od 1.000.000,00 kuna, a da nije izdao i evidentirao izlazni račun za predujam.

8. Prvostupanjski sud održao je 26. studenog 2024. raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.

9. Odredbom članka 78. stavka 1. točke 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 148/13., 143/12.. 115/16. i 153/13. – dalje: ZPDV) propisano je da je svaki porezni obveznik obvezan izdati račun za svaki predujam primljen prije obavljene isporuke dobara.

10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio tužitelju obvezu poreza na dodanu vrijednost s obzirom da je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj primio predujam, a da nije izdao račun i obračunao porez na dodanu vrijednost.

11. Prigovor tužitelja da je trebalo prekinuti postupak zbog otvaranja predstečajnog postupka nije osnovan, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud, jer tražbina tuženika nije nastala odnosno nije pravomoćno utvrđena do otvaranja predstečajnog postupka. Naime tražbina tuženika utvrđena je Zapisnikom od 24. veljače 2022., odnosno poreznim rješenjem od 29. travnja 2022., koje je potvrđeno rješenjem tuženika od 3. studenog 2022., a predstečajni postupak otvoren je 2. studenog 2021.

12. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu stoga pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

15. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić