Poslovni broj: Usž-341/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića, OIB: 61817894937, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-264/2024-12 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-264/2024-12 od 10. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja istog suda, poslovni broj: Us I-264/2024-10 od 23. prosinca 2024. kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu, rješenje i žalbu u ukupnom iznosu od 185,81 eura.
2. Protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim se odbija prigovor tužiteljice, tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da se osporeno rješenje ne može ispitati. Naime, sporna joj je obveza na plaćanje sudske pristojbe na tužbu i rješenje. Smatra da se ovdje, osim o socijalnim pravima, radi i o pravima iz obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja pa da je trebalo primijeniti odredba članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama i osloboditi je od plaćanja sudskih pristojbi. Smatra da je odluka prvostupanjskog suda protivna Ustavu Republike Hrvatske, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Statutu Grada Zagreba i Europskoj socijalnoj povelji koju je Hrvatski sabor ratificirao na sjednici 20. studenoga 2002. donijevši Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje. Posebno ističe da je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-815/2013 od 8. svibnja 2014., u kojoj je razmatran zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć Grada Zagreba za opremu novorođenog djeteta, navedeno da je riječ o odluci donesenoj u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Ističe i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III- 1744/2023 od 14. studenoga 2023. naveo da mjera roditelj odgojitelj propisana odlukom Grada Zagreba ulazi u mjere socijalne politike iz članka 62. Ustava Republike Hrvatske. Ističe da se korisnicima predmetne novčane pomoći uplaćuju i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te se razdoblje korištenja novčane pomoći uračunava u mirovinski staž, koje pravo je ostvarila. Tužiteljica predlaže usvojiti žalbu, ukinuti odnosno preinačiti pobijano rješenje na način da se usvoji prigovor i poništi rješenje o pristojbi. Potražuje trošak sastava žalbe, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 126. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoji žalbena osnova zbog koje bi pobijano rješenje bilo nezakonito niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
4.1. Prije svega valjani istaknuti da nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da se rješenje prvostupanjskog suda ne može ispitati. Ovo iz razloga što po ocjeni ovoga Suda, iz obrazloženja osporenog rješenja, koje je u korelaciji s izrekom tog rješenja, jasno proizlazi da je prvostupanjski sud odlučio i očitovao se o svim prigovorima, dajući jasne i valjane razloge te ocjenu svih prigovora i okolnosti konkretnog slučaja zbog kojih je tužiteljici određeno plaćanje sudske pristojbe, sve u skladu s odredbom članka 125. stavka 5. ZUS-a.
5. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-264/2024-4 od 29. travnja 2024. odbačena tužba (točka I. izreke rješenja) i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke rješenja).
6. Sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23. - dalje: ZSP) pristojbe u upravnom sporu plaćaju se samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.
7. Imajući u vidu navedeno, tužiteljica je osnovano pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i rješenje jer je pravomoćnim rješenjem tužba odbačena.
8. Ovaj Sud ocjenjuje da pozivanje tužiteljice na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP-a, sukladno kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi, nije osnovano. Ovo iz razloga jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku koji je pokrenut i u kojem su predmet odlučivanja prava iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, kao ni neko pravo iz područja socijalne skrbi u smislu Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23.). Prema odredbi članka 3. toga Zakona, socijalna skrb organizirana je djelatnost od javnog interesa čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, a obuhvaća prevenciju, pomoć i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života, te poticanje promjena i osnaživanje korisnika radi njihovog aktivnog uključivanja u život zajednice.
8.1. U tom smislu, status roditelja odgojitelja – novčana pomoć za roditelja odgojitelja nije vezana ni za kakav socijalni (materijalni) status i predmetna novčana pomoć obračunava se i isplaćuje kao oblik drugog dohotka, što sve upućuje na to da se ne radi o socijalnoj naknadi. Okolnost da priznavanjem statusa roditelja odgojitelja korisnik stječe, između ostaloga, određena prava iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja nije dostatna za zaključak da je tužba podnesena radi ostvarenja baš tih prava, te da bi baš s te osnove tužiteljica bila oslobođena plaćanja sudske pristojbe.
9. U smislu odredbe članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP-a, polazeći od ocjene da se u konkretnoj upravnoj stvari ne radi o socijalnoj skrbi kakvu na umu ima Zakon o socijalnoj skrbi, činjenica što se radi o mjeri socijalne politike Grada Zagreba nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke o obvezi plaćanja sudske pristojbe.
10. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog Suda, žalbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani niti su od utjecaja na zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, kojim je osnovano odbijen njezin prigovor na rješenje kojim joj je tužitelja obvezana na plaćanje sudske pristojbe u ovom upravnom sporu.
11. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a, žalbu odbiti i potvrditi pobijano rješenje te odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav žalbe (točka I. i II. izreke).
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
