Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-1026/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐAH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku iz Splita, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tuženice ABC [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić i Anić d.o.o. Split, Lovretska 14, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2285/2022-18 od 3. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice ABC i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2285/2022-18 od 3. listopada 2024. pod toč. II i III izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2285/2022-18 od 3. listopada 2024. u dijelu pod toč. IV izreke i sudi tako da se nalaže tuženici ABC da tužiteljici ĐAH, pored već dosuđenog parničnog troška u visini od 1.742,45 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 3. listopada 2024. pa do isplate, naknadi daljnji trošak u visini od 209,09 eura zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom od 14. svibnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženici ABC da tužiteljici ĐAH na ime sastava žalbe naknadi parnični trošak u visini od 62,50 eura, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška na ime sastava žalbe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 14650/06 od 21.2.2006. godine, kojeg su zaključili tužiteljica i NM, [adresa], [osobni identifikacijski broj], sada ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], u dijelu u kojem je, u članku 1., ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 15.133,00 CHF prema prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 8., b), 1., a) i b) u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u valuti CHF, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan ispunjenja obveze, članak 8., c), 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako će kod pravovremenog ispunjenja obveze banka primijeniti ugovoreni prodajni devizni tečaj vrijedeći na prethodno navedene dane ispunjenja obveze, članak 8., d), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako će ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta kreditor na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici, u roku 15 dana, isplati iznos od 1.520,65 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od

0,55 Eura 10.03.2006.

1,30 Eura 10.11.2008.

0,07 Eura 10.12.2008.

7,05 Eura 12.01.2009.

9,70 Eura 10.02.2009.

12,96 Eura 10.03.2009.

7,24 Eura 10.04.2009.

6,22 Eura 11.05.2009.

5,81 Eura 10.06.2009.

6,99 Eura 10.07.2009.

4,63 Eura 10.08.2009.

5,70 Eura 10.09.2009.

3,86 Eura 12.10.2009.

5,50 Eura 10.11.2009.

4,56 Eura 10.12.2009.

8,38 Eura 11.01.2010.

10,88 Eura 10.02.2010.

10,35 Eura 10.03.2010.

12,48 Eura 12.04.2010.

15,55 Eura 10.05.2010.

18,29 Eura 10.06.2010.

23,53 Eura 12.07.2010.

18,40 Eura 10.08.2010.

31,42 Eura 10.09.2010.

24,59 Eura 11.10.2010.

25,91 Eura 10.11.2010.

31,58 Eura 10.12.2010.

39,07 Eura 10.01.2011.

30,65 Eura 10.02.2011.

33,26 Eura 10.03.2011.

29,56 Eura 11.04.2011.

37,93 Eura 10.05.2011.

43,67 Eura 10.06.2011.

46,27 Eura 11.07.2011.

75,20 Eura 10.08.2011.

47,76 Eura 12.09.2011.

43,67 Eura 10.10.2011.

44,68 Eura 10.11.2011.

44,30 Eura 12.12.2011.

47,87 Eura 10.01.2012.

50,37 Eura 10.02.2012.

51,14 Eura 12.03.2012.

49,22 Eura 10.04.2012.

50,29 Eura 10.05.2012.

51,29 Eura 11.06.2012.

49,80 Eura 10.07.2012.

49,66 Eura 10.08.2012.

46,84 Eura 10.09.2012.

47,80 Eura 10.10.2012.

49,89 Eura 12.11.2012.

49,23 Eura 10.12.2012.

50,19 Eura 10.01.2013.

47,54 Eura 11.02.2013.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.742,45 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 1.742,45 eura, a do zatraženog iznosa od 1.951,54 eura.“

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. II i III izreke žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači, podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

2.1. U žalbi ističe da je u ovoj fazi postupka ostalo sporno samo pitanje tzv. negativnih razlika. Naime, u Opciji 1 vještak je utvrdio da je tužiteljica kao korisnica kredita zbog primjene valutne klauzule i promjene tečaja, uključujući i manje plaćene iznose za vrijeme nižeg tečaja, u cjelokupnom razdoblju otplate preplatila 10.493,01 kn (1.392,63 eura). Tuženica je tijekom postupka isticala da preplata po kreditu, pravilnom primjenom instituta stjecanja bez osnove, može predstavljati samo iznos koji predstavlja razliku između zbroja više i manje plaćenog u otplati kredita jer je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je za vrijeme otplate kredita u određenim razdobljima tužiteljica plaćala anuitete u manjem iznosu od onih koje bi bila dužna plaćati po tečaju na dan isplate kredita (tzv. negativne razlike). Tuženica ne postavlja zahtjev za isplatu već prigovara visini tražbine te ističe da iznose na ime razlike u tečaju nije niti primila pa ih nije niti u obvezi vratiti kao posljedicu ništetnosti. Upućuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1277/2022 od 8. ožujka 2023. Stoga tuženica smatra da ne može preplatu po osnovi tečajnih razlika koju tužiteljica potražuje primjenom pravila o stjecanju bez osnove biti veća od iznosa kojeg je tuženica eventualno neosnovano stekla. Time je pogrešno primijenjena odredba čl. 346. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, povrijeđena su temeljna prava iz odredbi čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Što se tiče odluke o troškovima postupka smatra da je ovakva odluka o meritumu spora rezultirala i pogrešnom odlukom o troškovima postupa. Time je, pored svega navedenog, počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

3. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u toč. IV izreke pobijane prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u navedenom dijelu prvostupanjska presuda preinači, podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio vrijednost boda prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje jer je odluka o troškovima postupka donesena 3. listopada 2024. dok je Tarifa u primjeni od 25. studenoga 2023. Upućuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev – 562/2024-2 od 7. svibnja 2024. Ističe da je pripada i trošak ročišta na kojem je objavljena presuda te se također poziva na ustaljenu sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-1162/2019, Rev – 244/ 2007 i dr. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice je osnovana, dok žalba tuženice nije osnovana.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega se ista presuda može ispitati.

7. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnom dijelovi odredba čl. 1. i čl. 8. Ugovora o kreditu od 21. veljače 2006. koji se odnose na valutnu klauzulu, kao i isplata iznosa od 1.520,65 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio ništetnost dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u Ugovoru o kreditu koji je tuženica zaključila sa tužiteljicom, pozivom na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

10. Što se tiče prigovora zastare, navesti je kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi:

„4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite

5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

11. U kolektivnom sporu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je u odnosu na tuženicu utvrđena ništetnost ugovorene valutne klauzule.

12. Kako je tužba u predmetnom postupku podnesena 9. lipnja 2022., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare.

13. Nadalje, kako je način ugovaranja valutne klauzule bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja valutne klauzule utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnov zahtjeva tužitelja utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

13.1. Naime, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 2221/18-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03 – dalje ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 72/12 i 56/1- dalje ZZP/07). Stoga je i postupanje tuženice po pitanju valutne klauzule unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite riješeno na način da je utvrđeno kako tuženica nije na transparentan način informirala potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za chf već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, s obzirom da tuženica kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za chf kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike.

14. Odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP/03 propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

14.1. Naime, svrha čl. 88. ZZP/03, odnosno čl. 138.a ZZP/07 te čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19) je da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača obligatorno primjeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava, pa je i stav ovog suda da je volja zakonodavca bila da i u parničnom postupku kao što je ovaj, a u kojem se suštinski traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača (u prilog tome govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete).

14.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 502.c ZPP, jer i po ocjeni ovog suda, odluka iz postupka za zaštitu potrošača u smislu prethodno navedenih zakonskih odredbi obvezuje i u ovom postupku. Da je tome tako proizlazi iz odredbe čl. 502.c ZPP kojom je propisano da u slučaju da se fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozovu na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi i da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO) propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

15.1. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

15.2. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15.3. Kako je u konkretnom slučaju do tuženičinog stjecanja došlo na temelju po njoj sastavljenoj nametnutoj ništetnoj ugovornoj odredbi, ona ima položaj nesavjesnog stjecatelja te je na stečeni novčani iznos po čl. 1115. ZOO dužna tužiteljici platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja tj. dana isplate anuiteta.

16. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kojeg je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao stručan i objektivan prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica zbog primjene valutne klauzule tijekom otplate kredita platila veći iznos od ukupno 1.520,65 eura pa joj je taj iznos pravilno dosuđen zajedno sa zateznom kamatom od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa anuiteta, a u visini zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. ZOO.

17. U odnosu na prigovor tuženice glede tzv. negativnih razlika i pozivanja na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. navesti je da je nakon te odluke Vrhovni sud Republike Hrvatske donio odluku poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. u kojoj je zauzeo pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, koje glasi:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o chf valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj hrk-chf bio manji od tečaja hrk-chf na dan isplate kredita."

18. Glede žalbe tužiteljice u odnosu na odluku o troškovima postupka u odbijajućem dijelu ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u navedenom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno, Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 - dalje Tarifa) jer je na sve radnje poduzete po punomoćniku iz redova odvjetnika trebao primijeniti isključivo navedenu Tarifu zato što je Tbr. 52. toč. 3. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a to je u konkretnom slučaju 3. listopada 2024. tj. nakon stupanja na snagu Tarife. Stoga se primjenjuje i vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife).

19. Nadalje, tužiteljica u žalbi osnovano upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u svezi naknade troška za pristup ročištu za objavu presude, iz razloga što iz odredbe čl. 335. ZPP proizlazi da u slučaju kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao što je u konkretnom slučaju pristupila tužiteljica, odnosno punomoćnik iste, sud po odredbi čl. 335. st. 8. ZPP, stranci mora uručiti presudu, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio, a što je razvidno iz zapisnika od 3. listopada 2024., te tužiteljici od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Radi se, dakle, o trošku učinjenom u povodu postupka i koji kao takav predstavlja potreban trošak u smislu čl. 155. stavka 1. ZPP, na koji ima pravo stranka, ovdje tužiteljica, koja je na ročište za objavu presude pristupila po svom punomoćniku i uspjela u parnici. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1121/2022-2 od 12. rujna 2023., koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

20. Posljedično tome u pravilnoj primjeni materijalnog prava tužiteljici je, pored već dosuđenog troška u visini od 1.742,45 eura, valjalo dosuditi i daljnji parnični trošak u visini od 209,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP.

21. Slijedom iznesenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem - čl. 129. st. 5. istog Zakona), odlučiti kao u toč. I i II izreke ove drugostupanjske presude.

22. Tužiteljici, jer je uspjela u cijelosti sa žalbom, na ime sastava žalbe sukladno Tbr. 10. toč. 4. u svezi s Tbr. Toč. 1. Tarife pripada 25 bodova što uz pripadajući PDV te vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 62,50 eura. Tuženici nije obistinjen trošak sastava žalbe jer nije uspjela sa istom.

23. U nepobijanom dijelu pod toč. I izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović