REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-865/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Maroje Matana, odvjetnik u Zagrebu, protiv I-tuženika KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Artuković, odvjetnica u Zagrebu, II-tuženice GO iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Vladimira Hebrang Danko, odvjetnica u Zagrebu i III-tuženice ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Fijember Luketić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji III-tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1317/2020-3 od 21. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3638/2017-118 od 13. siječnja 2020., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija III-tuženice te se ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1317/2020-3 od 21. srpnja 2020. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3638/2017-118 od 13. siječnja 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Nalaže se I-tuženiku KO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II-tuženici GO, [adresa], III-tuženici ZO, [adresa], predati tužitelju SO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], umjetničku sliku (atribuiranu od strane tužitelja kao djelo autora ŽO), dimenzija 35x27 cm, ulje na platnu, neuokvirena, koja prikazuje pogled iz sjenice ladanjske kuće, u roku od 15 dana,

ili nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 600,000,00 EUR, protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se I, II i III tuženicima solidarno naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 589.187,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. siječnja 2020. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl.29 st.2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana.".

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe I., II. i III. tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-2514/2022-3 od 8. studenoga 2023., dopustio je III- tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

''- je li drugostupanjski sud ovlašten u postupku povodom žalbi odlučivati o alternativnoj obvezi o kojoj nije raspravljao prvostupanjski sud (jer je pošao sa stajališta da se radi o facultas alternativi), dakle bez da je proveden dokazni postupak pred prvostupanjskim sudom (ili drugostupanjskim sudom) na okolnost osnovanosti i visine utužene alternativne obveze?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju III-tuženica je protiv navedene presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena temeljeći reviziju na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. i 373.b te čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP-a, počinjene po drugostupanjskom sudu. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje u drugom vijeću, uz naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženicima, kao nasljednicima iza pok. VO, da mu vrate umjetničku sliku dimenzija 35x27 cm pobliže označene u izreci, a kojoj je prema tvrdnjama tužitelja autor AO ili da im se naloži da mu solidarno isplate iznos od 600.000,00 Eur.

9. Sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 162. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06 i 141/06 - dalje: ZVDSP) i čl. 5. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN) prihvaća tužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem:

- da je spornu sliku tužitelj predao sada pok. ocu tuženika u svrhu njegova posredovanja pri prodaji slike, sukladno Ugovoru od 30. kolovoza 2004. uz uvjet da isklična cijena ne može biti niža od 600.000,00 Eur, a da u slučaju niže isklične cijene svi dogovori između ugovornih strana prestaju važiti;

- da je prema Izjavi od 24. kolovoza 2004., prednik tuženika potvrdio da je sporna slika vlasništvo tužitelja te da u slučaju prodaje prednik tuženika dobiva 35% cijene, a u slučaju njezina nestanka snosi odgovornost;

- da je tužitelj dokazao postojanje i identitet sporne slike te naveo njezine osobine po kojima se razlikuje od drugih istovrsnih stvari;

- da za utvrđenje obveze tuženika na predaju slike nije odlučno autorstvo slike, već je dovoljno da je tužitelj dokazao identitet slike;

- da je tužitelj vlasnik sporne slike koju je predao predniku tuženika, a on mu je nije vratio te da je sporna slika u trenutku smrti prednika tuženika 4. lipnja 2005., bila u njegovom posjedu;

- da predmetna slika predstavlja dug ostavine za kojega svi tuženici odgovaraju prema odredbi čl. 139. st. 1. i 4. ZN-a;

- da tužitelj tužbenim zahtjevom traži vraćanje slike, a da je u izreku presude unesena i facultas alternativa tj. građansko pravna ponuda tužitelja upućena tuženicima (čl. 327. ZPP) da je tužitelj voljan umjesto činidbe (predaje stvari) primiti isplatu novčanog iznosa od 600.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti, dok o ovom alternativnom ovlaštenju sud ne može meritorno odlučivati, niti ulaziti u ocjenu adekvatnosti i visine iznosa kojeg tužitelj traži.

10. Prihvaćajući činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda da je tužitelj vlasnik slike, koju mu prednik tuženika nije vratio te da tuženici solidarno odgovaraju za ostaviteljeve dugove odnosno povrat stvari koja je bila u posjedu njihova prednika u trenutku otvaranja ostavine drugostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a, potvrđuje prvostupanjsku presudu iznoseći shvaćanje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 327. ZPP-a za isplatu svote od 600.000,00 Eur budući da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio kao alternativnu obvezu koju propisuje odredba čl. 403. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), ali da to nije utjecalo na njezinu pravilnost i zakonitost, jer da se radi o građanskopravnom odnosu, u kojemu je prema pravno valjanim ugovorima moguće utvrditi da se prednik tuženika, svojim prihvaćanjem odgovornosti za slučaj nestanka slike sukladno dogovoru stranaka, obvezao odgovarati za slučaj nestanka predmeta obveze, a da je između stranaka nesporno ugovorena najniža cijena od 600.000,00 Eur pa da se radi o alternativnoj obvezi, kako je to valjano odlučeno u izreci presude, kao jedinom obvezujućem dijelu sudske odluke.

11. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije u ovom stupnju postupka sporno je, je li drugostupanjski sud o tužbenom zahtjevu mogao odlučivati kao o alternativnoj obvezi u smislu odredbe čl. 403. ZOO-a u situaciji kada je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu odlučivao primjenom odredbe čl. 327. ZPP- a odnosno kao o procesnoj facultas alternativi ili alternativnoj mogućnost oslobađanja tuženika od obveze.

12. U smislu odredbe čl. 327. ZPP-a samo ako je tužitelj u tužbi tražio da se tuženiku naloži ispunjenje neke činidbe, a istovremeno je u tužbi ili do zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto te činidbe primiti neku drugu činidbu, sud će, ako prihvati tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženik može osloboditi činidbe čije mu je ispunjenje naloženo, ako ispuni tu drugu činidbu (procesna faculatas alternativa).

13. Procesna facultas alternativa usklađena je s institutom građanskopravne facultas alternative određene odredbom čl. 403. ZOO-a.

14. Naime, alternativno ovlaštenje oslobađanja tuženika od obveze (facultas alternativa) i nije tužbeni zahtjev, već je to jednostrana izjava volje - ponuda tužitelja tuženiku - podvrgnuta pravilima građanskog prava, a njeno unošenje u dispozitiv presude kojom prihvaća kondemnatorni tužbeni zahtjev u presudu regulirano je odredbama procesnog prava. O alternativnom ovlaštenju sud ne može niti raspravljati niti meritorno odlučivati pa niti ulaziti u ocjenu adekvatnosti visine iznosa koji tužitelj traži umjesto dužne činidbe. Iako se alternativno ovlaštenje unosi u izreku presude (čl. 327. ZPP) ne obavezuje tuženika, nego ima karakter ponude tužitelja tuženiku i stoga taj dio presude ne predstavlja ovršnu ispravu, jer se procesna pravila o pravomoćnosti presude na njega ne odnose.

15. Alternativna obveza je građanskopravna kategorija i normirana je čl. 403. do 408. ZOO-a i za razliku od naprijed navedenoga, kada sadržaj građanskopravnog odnosa ovlašćuje tužitelja da od tuženika traži samo jedan od mogućih načina ispunjenja obveze, ili da istodobno istakne više zahtjeva, no s time da se tuženik oslobađa svoje obveze ako ispuni samo jedan od njih (alternativna obveza), te ako pravo izbora pripada tužitelju, on ga vrši prije podnošenja tužbe ili njezinim podnošenjem, pa u tužbi ističe samo jedan zahtjev. Radi se o različitim mogućnostima ispunjenja jednog zahtjeva i kada sud odlučuju o postavljenom tužbenom zahtjevu kao o alternativnoj obvezi iz odredbe čl. 403. ZOO-a to je u tijeku postupka dužan odlučiti i ocijeniti osnovanost i alternativno postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i visinu istog.

16. Dakle, prvostupanjski sud je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev smatrajući da se radi o procesnoj facultas alternativi iz čl. 327. ZPP-a odnosno fakultativnoj obvezi iz čl. 409. i čl. 410. ZOO-a, iako iz postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da se radi o alternativnoj obvezi iz odredbe čl. 403. ZOO-a.

17. Naime, tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev na način da je naveo da traži povrat slike koje obveze se tuženici mogu osloboditi ako tužitelju isplati traženi novčani iznos, već je tužbeni zahtjev postavljen tako da je od tuženice tražio povrat stvari ili isplatu u novcu iz čega proizlazi da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev koji sadrži jednu obvezu s dva predmeta, tj. činidbe. Stoga tako postavljen tužbeni zahtjev zapravo sadrži isticanje alternativne obveze po čl. 403. ZOO-a kako to pravilno i zaključuje drugostupanjski sud.

18. Budući da je prvostupanjski sud presudu obrazlagao kao da se radi o facultas alternativi iz čl. 409. i 410. ZOO-a, dok iz izreke (i tužbenog zahtjeva) proizlazi da je tužbeni zahtjev postavljen kao alternativna obveza iz odredbe čl. 403. ZOO-a te u tijeku prvostupanjskog postupka sud nije odlučivao i ocjenjivao osnovanost alternativno postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i visinu istog. Unatoč tomu drugostupanjski sud je o tužbenom zahtjevu odlučivao kao o alternativnoj obvezi o kojoj nije raspravljao prvostupanjski sud (jer je pošao sa stajališta da se radi o facultas alternativi), dakle bez da je proveden dokazni postupak pred prvostupanjskim sudom (ili drugostupanjskim sudom) na okolnost osnovanosti i visine utužene alternativne obveze, a na što nije ovlašten. Ovim se odgovorom reafirmira pravno shvaćanje ovoga suda iz odluke broj Rev-1285/1992 od 20. listopada 1992., prema kojem shvaćanju kada drugostupanjski sud utvrdi da se ne radi o fakultativnoj obavezi, već o alternativnoj obavezi, onda je sud tijekom postupka bio dužan procijeniti vrijednost stvari prema stanju u kakvom je bila u vrijeme preuzimanja od strane tuženika i da tuženiku naloži predaju stvari ili (ukoliko ne preda stvar) da je dužan platiti takvu protuvrijednost.

19. Kako je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a, a nisu izvedeni dokazi o osnovanosti i visini alternativnog zahtjeva, jer prvostupanjski sud o alternativnom zahtjevu nije ni odlučivao, a na što revidentica osnovano ukazuje u reviziji, to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. i 373.b ZPP-a, koja je od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

20. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, valjalo je zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, prihvatiti reviziju III-tuženice i ukinuti obje nižestupanjske presude, te predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Kod toga je valjalo presude ukinuti u odnosu na sve tuženike budući su isti utuženi kao nasljednici nositelja obveze na povrat slike, pri čemu su isti suparničari u smislu odredbe čl. 201. ZPP-a u vezi čl. 412. st. 1. ZOO-a.

21. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić