REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-913/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dalekovod d.d., Zagreb, Ulica M. Čavića 4, OIB: 47911242222, kojeg zastupaju punomoćnica Ana Valjalo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Madirazza & Partneri iz Zagreba i punomoćnik Dražan Crnković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražan Crnković & Alen Pešušić iz Zagreba, protiv tuženika Podravske banke d.d., Koprivnica, Opatička 3, OIB: 97326283154, kojeg zastupaju punomoćnici Željko Damjanac, odvjetnik u Požegi i punomoćnik Andrej Skljarov i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4194/2021-3 od 14. veljače 2022. kojom su djelomično preinačeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-770/2016 od 12. srpnja 2021., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4194/2021-3 od 14. veljače 2022. i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju se točke I., II. i III. presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-770/2016 od 12. srpnja 2021.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se točka II. rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4194/2021-3 od 14. veljače 2022. u dijelu u kojem je naloženo tužitelju platiti parnični trošak tuženiku u iznosu od 64.038,76 eura i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se točka II. rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-770/2016 od 12. srpnja 2021.

II. Nalaže se tuženiku Podravskoj banci d.d. naknaditi tužitelju Dalekovod d.d. trošak revizije u iznosu od 37.312,50 eura u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke proglašena je nedopuštenom ovrha u ovršnom postupku koja se vodila pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrpl- 13071/12 između Podravske banke d.d., kao ovrhovoditelja i Dalekovoda d.d. kao ovršenika, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 53.992.998,82 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2016. do isplate, pod točkom III. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 506.250,00 kuna te zatezne kamate koje teku na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki III. izreke prvostupanjske presude, a pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.250,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2016. do isplate. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 397.525,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2021. do isplate, a pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelj za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda pod točkom I., II. i III. tako da je odbijen zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom, za isplatu iznosa od 53.992.998,82 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2016. do isplate, za isplatu iznosa od 506.250,00 kuna te zatezne kamate kako je to pobliže opisano u točki III. izreke drugostupanjske presude. Rješenjem drugostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbačena je tuženikova žalba protiv točke I. izreke prvostupanjske presude, pod točkom II. izreke preinačeno je prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke tako da je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 482.500,00 kuna, a odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 616.500,00 kuna.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2238/2022- 2 od 22. ožujka 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje zbog sljedećih pravnih pitanja:

„Imaju li sukladno odredbama čl. 70. st. 2. i 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj: 108/12 i 144/12), pravo odvojenog namirenja vjerovnici koji su stekli razlučno pravo u razdoblju kraćem od 60 dana prije dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe?

Smatra li se razlučnim vjerovnikom u smislu čl. 80. st. 5. i čl. 70. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ovrhovoditelj koji je založno pravo na predmetu na kojem provodi ovrhu stekao unutar 60 dana prije dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu i rješenje i potvrdi prvostupanjsku presudu i rješenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode iz revizije, predložio je odbiti reviziju i naknaditi tuženiku trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je ovdje tuženik, kao ovrhovoditelj 8. studenog 2012. podnio prijedlog za ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika na novčanim tražbinama ovršenika i poslovnim udjelima na temelju ovršnih isprava i to zadužnice broj OV-3728/10 od 27. srpnja 2010. i zadužnice broj OV-21679/11 od 9. prosinca 2011.,

- da je na temelju navedenog prijedloga 16. studenog 2012. doneseno rješenje o ovrsi,

- da je nad ovršenikom kao dužnikom rješenjem Financijske agencije 20. prosinca 2012. otvoren postupak predstečajne nagodbe,

- da je rješenjem od 17. siječnja 2013. utvrđen prekid ovršnog postupka zbog otvaranja postupka predstečajne nagodbe koji je nastavljen rješenjem 10. travnja 2014. koje je postalo pravomoćno 2. prosinca 2014. odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-4531/14 kojom je potvrđena prvostupanjska odluka o nastavku,

- da je rješenjem od 6. ožujka 2015. ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koje je postalo pravomoćno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-2539/15-3 od 8. prosinca 2015.,

- da je 23. ožujka 2015. doneseno rješenje o namirenju kojim je određeno da se iz iznosa od 54.003.648,06 kn, zaplijenjenog po rješenju o ovrsi Ovrpl-13071/12 od 16. studenog 2012. namiruje potraživanje ovrhovoditelja i to u cijelosti s naslova kamata na trošak ovršnog postupka određen rješenjem o ovrsi u iznosu od 38.761,17 kn, u cijelosti s naslova troškova ovršnog postupka u iznosu od 148.750,00 kn, u cijelosti s naslova kamate na glavnicu u iznosu od 13.916.814,81 kn te u cijelosti s naslova glavnice u iznosu od 39.894.922,84 kn, koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-2539/15 od 8. prosinca 2015., osim u dijelu zahtjeva za namirenje troškova ovršnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn,

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu 17. ožujka 2016. donio rješenje broj Ovrpl- 13071/12 kojim se utvrđuje da je ovrha određena rješenjem o ovrsi od 16. studenoga 2012. dovršena.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj nije imao status razlučnog vjerovnika, jer je od pokretanja ovršnog postupka pa do otvaranja postupka predstečajne nagodbe prošlo manje od 60 dana sukladno čl. 70. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, („Narodne novine" broj 108/12, 144/12; dalje: ZFPPN) pa stoga tuženik nije imao status razlučnog vjerovnika, a posljedično tome niti pravo odvojenog namirenja. Dalje taj sud smatra da se dostavljanje obavijesti razlučnog vjerovnika o razlučnim pravima u postupku predstečajne nagodbe (u kojoj spominje i sporne zadužnice) ne smatra prijavom u smislu čl. 80. st. 4. ZFPPN s obzirom na to da tuženik nije niti bio razlučni vjerovnik. Nadalje, zadužnice koje nisu bile prijavljene, a nastale su prije otvaranja postupka, za vrijeme trajanja predstečajne nagodbe gube pravnu snagu do proteka roka za izvršenje predstečajne nagodbe. Stoga taj sud zaključuje da je otvaranjem postupka predstečajne nagodbe zabranjeno ispunjenje tražbine u smislu čl. 50. st. 1. toč. 10 Ovršnog zakona („Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), a primjenom čl. 56. st. 1. OZ-a i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) i čl. 1115. ZOO-a zaključio je da tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je tuženik neosnovano stekao ovrhom sukladno rješenju o namirenju sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o dovršetku ovrhe.

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev. Smatra da je tuženik stekao založno pravo temeljem sudske odluke u ovršnom postupku dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovim dužnicima prema čl. 176. i 186. OZ- a, prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe pa da je imao položaj razlučnog vjerovnika. Nadalje, prema drugostupanjskom sudu takav pravni položaj tuženiku daje pravo na odvojeno namirenje, jer ovršne isprave razlučnih vjerovnika ne gube pravnu snagu glede namirenja na predmetu na kojem postoji razlučno pravo prema čl. 80. st. 5. OZ-a. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda jedina pravna posljedica za tako stečena razlučna prava propisana je odredbom čl. 70. st. 3. ZFPPN-a, i odnosi se na prekid postupka pa budući da je tuženik imao pravni položaj razlučnog vjerovnika prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a to svojstvo po zakonu nije izgubio, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev.

11. Vezano za primjenu odgovarajućeg zakona valja reći sljedeće. Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine" broj 108/12, dalje: ZFPPSN) stupio je na snagu 1. listopada 2012., dok je Uredba o izmjenama i dopunama ("Narodne novine", broj: 144/12) stupila na snagu 21. prosinca 2012. Budući da je rješenje o otvaranju postupka predstečajne nagodbe doneseno 20. prosinca 2012., dakle, prije stupanja na snagu Uredbe o izmjenama i dopunama ZFPPSN koja ne sadrži odredbe o eventualnoj primjeni te Uredbe na postupke koji su započeti prije stupanja na snagu te Uredbe, pravne posljedice otvaranja predstečajne nagodbe valjalo je razmatrati prema zakonu koji je vrijedio u vrijeme otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a to je ZFPPSN koji je stupio na snagu 1. listopada 2012. („Narodne novine" broj 108/12).

12. Mjerodavne odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine" broj 108/12) koje se primjenjuju u ovom postupku glase: Članak 70.

(1) Postupci ovrhe i osiguranja, koji su započeti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, prekidaju se.

(2) Za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe ne može se protiv dužnika dopustiti ovrha radi osiguranja, niti ovrha radi namirenja tražbina u pogledu kojih postoji ovršna isprava donesena do toga dana.

(3) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na izlučne i razlučne vjerovnike koji su pravo odvojenog namirenja stekli 60 dana prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe.

Članak 71.

(2) Postupak predstečajne nagodbe ne utječe na pravo odvojenog namirenja izlučnih i razlučnih vjerovnika.

Članak 80.

(4) Ovršne isprave koje nisu bile prijavljene u postupku predstečajne nagodbe, a nastale su prije otvaranja postupka, za vrijeme trajanja predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika pravnu snagu do proteka roka za izvršenje predstečajne nagodbe. (5) Ovršne isprave izlučnih i razlučnih vjerovnika ne gube pravnu snagu glede namirenja na predmetu na kojem postoji razlučno, odnosno izlučno pravo.

13. Iz odredbe čl. 70. st. 3. ZFPPSN proizlazi da se odredbe o prekidu ovršnog postupka ne odnose na razlučne vjerovnike, ali samo ako su ti vjerovnici pravo odvojenog namirenja stekli 60 dana prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, što znači da se ovršni postupci u odnosu na razlučne vjerovnike koji su stekli pravo odvojenog namirenja 60 dana prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe i dalje provode neovisno o provođenju postupka predstečajne nagodbe. Iz toga onda proizlazi i daljnji zaključak da ovršne isprave razlučnih vjerovnika ne gube pravnu snagu glede namirenja na predmetu na kojem postoji razlučno pravo sukladno čl. 80. st. 5. Zakona samo ako su razlučni vjerovnici stekli pravo odvojenog namirenja 60 dana prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe kako je propisano čl. 70. st. 3. ZFPPSN.

14. Slijedom navedenog, vjerovnici koji su (sudsko) založno pravo stekli manje od 60 dana od otvaranja postupka predstečajne nagodbe, nemaju pravo odvojenog namirenja u ovršnom postupku u smislu čl. 70. st. 3. ZFPPSN niti se smatraju razlučnim vjerovnicima u smislu čl. 80. st. 5. ZFPPSN oni vjerovnici koji su sudsko založno pravo stekli manje od 60 dana prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe.

15. Stoga odgovori na postavljena pitanja glase:

Vjerovnici koji su stekli razlučno pravo u razdoblju kraćem od 60 dana prije dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe nemaju sukladno odredbama čl. 70. st. 2. i 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj: 108/12) pravo odvojenog namirenja.

Razlučnim vjerovnikom u smislu čl. 80. st. 5. i čl. 70. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj: 108/12) ne smatra se ovrhovoditelj koji je založno pravo na predmetu na kojem provodi ovrhu stekao unutar 60 dana prije dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe?

16. Budući da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj ovršni postupak pokrenuo (7. studenog 2012.) manje od 60 dana prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe (20. prosinca 2012.) i da je založno pravo stekao tek u ovršnom postupku dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovim dužnicima, dakle, založno pravo je također stekao manje od 60 dana prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, tuženik se u ovom postupku ne smatra razlučnim vjerovnikom u smislu čl. 70. st. 3. ZFPPSN i nema pravo odvojenog namirenja, a njegova ovršna isprava gubi pravnu snagu glede namirenja na predmetu na kojem postoji založno pravo. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 70. st. 2. i 3. ZFPPSN, čl. 80. st. 5. ZFPPSN te čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a i posljedično tome čl. 1111. ZOO-a, dok je shvaćanje drugostupanjskog suda o primjeni navedenih odredbi pogrešno.

17. S obzirom na to da je tužitelj uspio u revizijskom postupku u cijelosti, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen mu je trošak sastava revizije po Tbr. 10. toč. 5. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: OT) u iznosu od 29.074,50 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25% iznosi 72.686,25 eura, ali kako je tužitelj tražio ukupan iznos od 37.312,50 eura (sa PDV-om) za trošak sastava revizije, to mu je taj iznos u skladu s čl. 2. st. 1. ZPP i dosuđen. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na reviziju, jer prema napomeni uz Tar. br. 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23 i dalje: Uredba) proizlazi da se ne plaća sudska pristojba na reviziju ako je sud rješenjem dopustio reviziju što je ovdje slučaj.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti drugostupanjsku odluku i odlučiti kao u izreci.

19. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil